- 1 -              Rev 2274/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2274/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. C. C. d.o.o. Z., OIB … , kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva H., R. & p. iz Z., protiv prvotuženika I. A. iz Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik T. Š., odvjetnik u I.-G. i drugotuženice D. A. iz Z. koju zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Z., radi pobijanja dužnikove pravne radnje, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1645/2018-2 od 2. svibnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11180/09-22 od 20. ožujka 2012., na sjednici održanoj 23. studenoga 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1645/2018-2 od 2. svibnja 2018. i sudi:

 

              Odbijaju se žalbe prvotuženika i drugotuženice kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11180/09-22 od 20. ožujka 2012.

 

              II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju trošak sastava revizije u iznosu 32.281,25 kn, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              „I Ugovor o darovanju od 9. veljače 2009. zaključen između 1. tuženika kao darovatelja s jedne strane i 2. tužene kao daroprimatelja s druge strane, oboje iz Z. u dijelu u kojem 1. tuženik daruje 2. tuženoj nekretninu i to 40.105/1000 dijela nekretnine z.k. č. br. 5986/3, u naravi kuća br. ... i dvorište u … kuća br. … u … površine 608 m2, dvorište površine 219 m2, ukupne površine 827 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to četverosobnog stana na III katu oznake S1-308 sa spremištem u podrumu oznake Sp 1-33, ukupne površine 108,58 m2, upisano u z.k. ul. br. 8172, poduložak 33 k.o. V. novo, kod zemljišnoknjižnog odjela ovog suda, gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za podmirenje tužiteljeva potraživanja prema prvotuženiku u iznosu od 1.454.152,23 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. kolovoza 2009. Prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te su 1. i 2. tuženik dužni dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema 1. tuženiku u iznosu od 1.454.152,23 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 16. kolovoza 2009., namiri prodajom gore navedene nekretnine, sve u roku 15 dana.

 

              II Nalaže se I i II tuženiku solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 132.312,50 kuna u roku od 15 dana.“

 

2. Drugostupanjskom presudom prvostupanjska presuda je preinačena i tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan (točka I. izreke), te je ujedno tužitelju naloženo naknaditi prvotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 90.937,50 kn i drugotuženici u iznosu 36.375,00 kn, u roku 15 dana (točka II. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku, kojom pobija drugostupanjsku odluku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Revizijski sud je ispitao drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), samo u dijelu u kojem se pobija revizijom u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a budući da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni svi relevantni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu nejasni niti proturječni, te drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

8. Protivno navodima revidenta, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 394.a ZPP-a, jer drugostupanjski sud u ponovljenom suđenju nije postupio protivno pravnom shvaćanju  revizijskog suda izraženom u rješenju kojim je prethodno bila ukinuta drugostupanjska presuda.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

              - da je prvotuženik kao osoba ovlaštena za zastupanje društva V. m. d.o.o. , koje je član tužitelja, postao korisnikom D. C. b. kartice tužitelja te je potpisivanjem pristupnice, sukladno čl. 1. i 8. Pravila poslovnog članstva tužitelja, pristao solidarno odgovarati za troškove nastale korištenjem kartice,

 

              - da dospjelo potraživanje tužitelja po računu za business karticu od 31. srpnja 2009. na dan 14. kolovoza 2009. iznosi 1.454.152,23 kn,

 

              - da je u navedeni iznos uključeno potraživanje na temelju Ugovora o zajmu i namjenskom depozitu broj 57/2009, sklopljenom 13. veljače 2009. između tužitelja i društva V. m. d.o.o., predmetom kojeg je zajam kunske protuvrijednosti iznosa 200.000,00 Eur, koji je po računu od 4. lipnja 2009. dospio na naplatu 18. lipnja 2009.,

 

              - da su prvotužitelj kao darovatelj i drugotuženica, njegova supruga, kao daroprimac 9. veljače 2009. sklopili Ugovor o darovanju nekretnina predmetom kojeg je sporna nekretnina koje je prvotuženik izvanknjižni vlasnik, te su 10. lipnja 2009. sklopili Aneks ugovora o darovanju radi provedbe ugovora u zemljišnim knjigama,

 

              - da su tuženici ugovor o darovanju sklopili za vrijeme trajanja bračne zajednice, pri čemu nisu dokazali da je sklapanje ugovora bilo motivirano diobom bračne imovine,

 

              - da prvotuženik, osim nekretnine koja je bila predmetom ugovora o darovanju, nema drugih sredstava za podmirenje potraživanja tužitelja.

 

10. Prvostupanjski sud ocijenio da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 66. i čl. 67. st. 2. i 3., u svezi čl. 70.  Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) te je prihvatio tužbeni zahtjev. Taj sud je zaključio da tužitelj ima dospjelo potraživanje prema prvotuženiku, te da, suprotno tvrdnjama tuženika, okolnost da je ugovor o darovanju sklopljen 4 dana prije sklapanja ugovora o zajmu ( a potraživanje iznosa zajma čini veći dio potraživanja tužitelja) nije od utjecaja na zaključak da je ugovor o darovanju sklopljen na štetu vjerovnika, osobito kad se ima na umu da je naknadno sklopljen Aneks ugovora o darovanju s ciljem stjecanja prava vlasništva sporne nekretnine od strane drugotuženice.

 

11. Drugostupanjski sud je, pošavši od toga da je ugovor o darovanju između tuženika sklopljen 9. veljače 2009., dakle, prije nego što je sklopljen ugovor o zajmu 13. veljače 2009. a po kojemu je potraživanje tužitelja dospjelo 18. lipnja 2009., ocijenio da nije ispunjena pretpostavka dospjelosti potraživanja tužitelja do trenutka izvršenja pravne radnje dužnika koja se pobija u smislu odredbe čl. 66. st. 1. ZOO-a. Stoga je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

12. Obzirom na tijekom postupka iznesene prigovore prvotuženika koji se odnose na njegovu pasivnu legitimaciju, valja reći da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je prvotuženik potpisom pristupnice za izdavanje D. c. b. kartice prihvatio pravila članstva, prema kojima za obveze nastale korištenjem kartice uz člana solidarno odgovara korisnik koji koristi karticu – dakle prvotuženik, te da iz odredbi čl. 6.9., 6.10., 6.14 i 14. Ugovora o zajmu i namjenskom depozitu broj 57/2009 od 13. veljače 2009. proizlazi neosnovanost navoda prvotuženika prema kojima predmetna tražbina tužitelja na temelju ugovora o zajmu ne predstavlja troškove korištenja kartice za koje prvotuženik odgovara (tako i ovaj sud u Rev-1071/12 od 5. srpnja 2017.).

 

13. Opće pravilo o pobijanju dužnikovih pravnih radnji sadržano u odredbi čl. 66. ZOO-a glasi:

 

              (1) Svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.

 

              (2) Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

 

13.1. Pretpostavke pobijanja raspolaganja dužnika, naplatnih i besplatnih, propisane su odredbom čl. 67. ZOO-a koji glasi:

 

              (1) Naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.

 

              (2) Ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno.

 

              (3) Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

 

13.2.Opće pretpostavke pobijanja dužnikovih pravnih radnji moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 67. ZOO-a.

 

14. Nadalje, na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/21) održane 24. svibnja 2021. pod brojem Su-IV-16/2021-11 zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

 

              „Dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika (članak 66. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima – „NN“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), mora postojati u trenutku podnošenja tužbe.“

 

15. Imajući na umu izloženo shvaćanje revizijskog suda, drugostupanjski sud je u konkretnom slučaju pogrešno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 66. st. 1. ZOO-a.

 

15.1. Naime, potraživanje tužitelja kao vjerovnika je dospjelo 14. kolovoza 2009., dok je tužba u ovom predmetu podnesena 18. studenog 2009. – što znači da je u trenutku podnošenja tužbe, vjerovnikova tražbina bila dospjela za isplatu, čime je, sukladno izloženom pravnom shvaćanju, ispunjena navedena pretpostavka iz odredbe čl. 66. st. 1. ZOO-a.

 

16. Kod besplatnog raspolaganja se radi o neoborivoj zakonskoj presumpciji da je dužnik znao da takvim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku (praesumptio iuris et de iure), dok svijest treće osobe uopće nije odlučna niti se utvrđuje (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-412/08-3 od 5. siječnja 2010., Rev-1571/11 od 14. listopada 2015.). Takvo zakonsko rješenje temelji se na načelu po kojem nitko ne može davati darove (odnosno odricati se svojih prava) na račun (štetu) svojih vjerovnika. Zbog toga dužnik - protivnik pobijanja besplatnog raspolaganja ne može dokazivati suprotno.

 

16.1. Slijedom navedenog, budući da su ispunjene pretpostavke iz čl. 66. st. 1. i 2. te čl. 67. st. 3. ZOO-a jer je riječ o dospjeloj tražbini tužitelja, a prvotuženik nakon poduzimanja pravne radnje (darovanja) nije imao dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja, to je tužitelj osnovano u ovaj parnici zatražio da se utvrdi da je ugovor o darovanju sklopljen između tuženika bez učinka prema tužitelju u dijelu kojim je potrebno za podmirenje tužiteljeve tražbine prema prvotuženiku (čl. 70. ZOO-a).

 

17. Pritom valja istaknuti da visina potraživanja tužitelja tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije bila sporna niti su tuženici predlagali izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđivanja visine duga, već je prvotuženik isto po prvi put istaknuo tek u žalbi, što je protivno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a prema kojoj se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi.

 

18. Stoga je, pozivom na odredbu čl. 395. st. 1. ZPP-a, valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci presude.

 

19. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo je obvezati tuženike na naknadu zatraženog troška sastava revizije u iznosu 2.182,5 bodova po Tbr. 10. toč. 6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) što uz vrijednost boda od 10,00 kn po Tbr. 50 iznosi 21.825,00 kn, čemu je pribrojen iznos PDV-a od 25% što iznosi 5.456,25 kn te zatraženi iznos sudske pristojbe plaćene na reviziju 5.000,00 kn, što sveukupno iznosi 32.281,25 kn.

 

Zagreb, 23. studenoga 2021.

 

              Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.