Poslovni broj: 32 Pž-5306/2020-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 32 Pž-5306/2020-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika G. R., R., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnice D. K. i J. P., odvjetnice u R., radi ispravka upisa, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-141/2020-6 od 16. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 23. studenoga 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-141/2020-6 od 16. listopada 2020.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-141/2020-6 od 16. listopada 2020. u točki III. izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom naloženo je Općinskom sudu u Rijeci, Zemljišnoknjižnom odjelu, da ispravi upis prava vlasništva u odnosu na posebni dio nekretnine označen kao: stan br. 1 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s wc-om, predsoblja i drvarnice ukupne površine 54,48 m2, u U. S. K. 91, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na novoformiranoj k.č. …, k.o. S.-N., upisan u zk.ul. … kao etažno vlasništvo (E-1), 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerima, na način da na toj nekretnini upiše pravo vlasništva tužiteljice uz istodobno brisanje vlasništva tuženika. Pobijanim rješenjem naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn sa zateznim kamatama.

 

2. Protiv ove presude i odluke o troškovima tuženik je podnio žalbu u bitnome osporavajući zaključke prvostupanjskog suda, posebno u pogledu prigovora presuđene stvari i primjene načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Tuženik smatra da treba sagledavati širi pravni značaj predmetne presude zbog ogluhe kao i tuženikove uknjižbe prava vlasništva na temelju te odluke. Tuženik je tom presudom utvrđen vlasnikom nekretnine i svako drugo tumačenje dovodi do povrede načela pravne sigurnosti i načela povjerenja u zemljišne knjige. U odnosu na načelo povjerenja u zemljišne knjige, tvrdi da je riječ o nekretnini na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo i da je sud trebao odbiti tužbeni zahtjev jer je nastupila zaštita povjerenja u zemljišne knjige u odnosu na nekretnine na kojima je prethodno bilo upisano društveno vlasništvo, jer je tuženik upisan kao vlasnik prije 1. siječnja 2017. kad je prestala odgoda načela povjerenja u zemljišne knjige. Tužitelj je podnio tužbu u veljači 2020, a prigovor u postupku preoblikovanja zemljišne knjige izjavio je 28. siječnja 2019. Tuženik se protivi i pravilnosti primjene čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i smatra da se tužitelj ne može suprotstaviti upisu tuženika na temelju presude, koje je on stekao postupajući u dobroj vjeri.

 

3. Tuženikova žalba nije osnovana.

 

4. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

5. U ovoj pravnoj stvari riječ je o tužbi za ispravak upisa u zemljišnoj knjizi pokretanjem parnice u smislu odredbe čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama, i to upisa provedenog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige. Ovom tužbom traži se ispravak upisa provedenog u zemljišnoj knjizi povodom prijave ili prigovora u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku, odnosno provedba ili ispravljanje upisa u novoosnovanoj knjizi koje je zemljišnoknjižni sud odbio provesti. To je prejudicijelna tužba stvarno-pravnog karaktera kojom se zapravo pobijaju prvobitni upisi u postupku ispravljanja zemljišnih knjiga, dok se brisovnim tužbama pobija dopušteni i provedeni upis.

 

6. Prema dokumentaciji u spisu proizlaze ove odlučne činjenice:

- pravomoćnom presudom zbog ogluhe Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1037/2012-4 od 5. veljače 2013. po tužbi ovdje tuženika protiv T. d.d. u stečaju R., utvrđeno da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine (stan), 

- tuženik je uknjižen kao vlasnik na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Z-1/2009/3364 od 15. lipnja 2016., iz postupka preoblikovanja zemljišne knjige.

- tužitelj je 28. siječnja 2019. izjavio prigovor i tražio uknjižbu prava vlasništva uz brisanje upisa tuženika. Prigovor je odbijen rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Z-1024/2020 od 14. siječnja 2020. i tužitelj je upućen podnijeti ovu tužbu za ispravak,

- nekretnina nije procijenjena u temeljni kapital u postupku pretvorbe prednika društva T. d.d. u stečaju R. (društvenog poduzeća T. R.), 

- prije upisa prava vlasništva u tuženikovu korist, u zemljišnim knjigama kao nositelj prava korištenja na nekretnini bila je upisana: Stambena zadruga „S." radnika i namještenika poduzeća T..

 

7. S obzirom na tuženikovo osporavanje tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je trebao ispitati učinak pravomoćne presuda tog suda poslovni broj P-1037/2012-4 od 5. veljače 2013., značaj načela povjerenja u zemljišne knjige u odnosu na tuženika, odnosno je li tužitelj stekao vlasništvo nekretnine ex lege, te je li ovlašten svoje pravo vlasništva upisati u zemljišne knjige. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, ovaj sud u potpunosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a tu je odluku prvostupanjski sud obrazložio navođenjem svih odlučnih činjenica i pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

8. U odnosu na tuženikov prigovor pravomoćno presuđene stvari prvostupanjski sud je pravilno zaključio da između ove parnice i postupka koji je završen presudom zbog ogluhe poslovni broj P-1037/2012-4 od 5. veljače 2013., nema subjektivnog identiteta, pa se pravomoćnost te presude ne proteže na tužitelja.

 

9. Pravilna je i ocjena prvostupanjskog suda o tuženikovom prigovoru kojim se pozivao na načelo povjerenja u zemljišne knjige. Naime, na temelju odredbe čl. 197. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17; dalje: ZZK), na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga. Prema odredbi čl. 388. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZV), zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga neće se primjenjivati u korist stjecanja prije 1. siječnja 2017. ako se stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je taj Zakon stupio na snagu.

 

10. Tuženik je upisan kao vlasnik na osnovi rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Z-1/2009/3364 od 15. lipnja 2016. u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, na temelju presude. Prije toga tuženik je po istoj presudi ishodio upis suvlasništva u 1/26 idealnog dijela zgrade u kojoj se nalazi sporni stan (Z-6072/13, zaprimljen 23. travnja 2013.). Zato je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je do tuženikovog stjecanja došlo prije 1. siječnja 2017., pa se ne može pozivati na to načelo, iako je prije bilo upisano društveno vlasništvo koje nije bilo brisano prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

11. Uz navedeno, odredbom čl. 130. st. 2. ZV-a propisano je da se vlasništvo nekretnine koje je stečeno na temelju zakona, ne može suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona, nije bilo upisano. Dakle, potrebno je da je stjecatelj prilikom stjecanja bio u dobroj vjeri. Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano, nije potpuno, ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu (čl. 122. st. 1. ZV-a) Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a niti u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (st. 2.), a nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome, samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (st. 3.).

 

12. Prema odredbi članka 123. stavak 1. ZV-a, stjecatelj upisom stječe nekretninu kako od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine, premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti.

 

13. Slijedom navedenog, na načelo povjerenja u zemljišne knjige može se pozvati onaj tko je nekretninu stekao (pravnim poslom) od knjižnog vlasnika, vjerujući da je knjižni vlasnik ujedno i stvarni vlasnik. Međutim, tuženik je upisao pravo vlasništva temeljem pravomoćne sudske presude koja je donesena u postupku u kojem je tuženik tvrdio da upisani knjižni vlasnik (nositelj prava korištenja na društvenom vlasništvu) to nije, odnosno da je izvanknjižno stanje drugačije. Stoga se niti zbog toga tuženik ne može pozivati na ovo načelo.

 

14. U odnosu na procjenu nekretnine u vrijednost društvenog kapitala (čl. 47. Zakona o privatizaciji, „Narodne novine“ broj 21/96), dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi prenose se Fondu (za privatizaciju), ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu. Nadalje, po čl. 58. st. 4. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ broj 145/10 i 70/12), koji je bio na snazi u trenutku tuženikova upisa dionice, poslovni udjeli u trgovačkim društvima i nekretnine u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju na dan 31. ožujka 2011. postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

 

15. Prema odredbi čl. 49. st. 1. istog Zakona, neprocijenjena imovina su dionice, poslovni udjeli, poslovni prostori, stanovi, potraživanja i pokretnine koje nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća, u postupku pretvorbe, odnosno koje nisu unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a na kojoj su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća, te u pogledu kojih imovinskopravni odnosi nisu uređeni posebnim propisom. Neprocijenjenom imovinom smatraju se i stanovi koje su društvena poduzeća u postupku pretvorbe prenijela fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu, a nisu prodani nositeljima stanarskog prava na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ broj: 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 4/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 11/97, 68/98, 96/99, 120/00 i 78/02). Imovina u obliku dionica i poslovnih udjela u trgovačkim društvima, te u obliku poslovnih prostora i stanova, koja u cijelosti nije procijenjena, vlasništvo je Republike Hrvatske.

 

16. Tužitelj je stekao vlasništvo temeljem Zakona, jer stan nije unesen u temeljni kapital društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno radi se o stanu koji je u postupku pretvorbe prenesen Fondu u stambenom i komunalnom gospodarstvu, a nije prodan nositelju stanarskog prava. Do navedenog stjecanja po sili zakona došlo je prije uknjižbe tuženika kao vlasnika pa je upis prava vlasništva tuženika nevaljan. Tuženik nije mogao steći vlasništvo od nevlasnika, tj. tuženika iz postupka poslovi broj P-1037/2012, društva T. d.d. u stečaju, koji u vrijeme tuženikovog upisa nije bio vlasnik, neovisno o postojanju pravomoćne presude. Tuženik je bio dužan u ovom postupku dokazati da je u vrijeme društvenog vlasništva stekao pravo korištenja stana, u odnosu na upisanog korisnika Stambena zadruga Sloga radnika i namještenika T. R., navodnog pravnog prednika društva T. d.d. u stečaju (čl. 364. st. 6. ZV-a), što nije učinio.

 

17. Iz presude poslovni broj P-1037/2012-4 od 5. veljače 2013., na koju se tuženik poziva kao na temelj svog stjecanja, proizlazi da tuženik tvrdi da je pravo korištenja stekao dodjeljivanjem stana fizičkim osobama radi stjecanja stanarskog prava od strane Fonda u komunalno-stambenoj djelatnosti O. R., čiji je pravni sljednik, kojem su stanovi bili dani na raspolaganje, što međutim, ne predstavlja valjanu osnovu stjecanja prava korištenja društvenog vlasništva.

 

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i čl. 380 t. 2. ZPP-a).

 

Zagreb, 23. studenoga 2021.

 

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović