Poslovni broj: I Kž-uv-166/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-166/2021-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. Š., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Ik I-430/2021-9 od 23. kolovoza 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. studenog 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika D. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Varaždinu na temelju članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.-II), odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. Š. kao neosnovan. Zatvorenik se nalazi u Kaznionici na izdržavanju kazne zatvora u trajanju 7 (sedam) godina i 2 (dva) mjeseca, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci broj Kv I-52/2020-8, Kzd-3/2017. od 10. lipnja 2020., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. i drugih KZ/11.-I. Predviđeni istek kazne zatvora je 20. travnja 2022.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je zatvorenik D. Š. po braniteljici V. R., odvjetnici iz Z. ne navodeći izrijekom žalbene osnove, već isto "pobija u cijelosti". No, iz sadržaja žalbe proizlazi kako se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 460. stavak. 1. točka 11. i članak 470. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., dalje: ZKP/08.)). U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i da "preinači pobijano rješenje odobravanjem uvjetnog otpusta, odnosno podredno da isto ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje".

3. Spis je u skladu s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba zatvorenika nije osnovana.

5. Pravilno je prvostupanjski sud uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu članka 59. stavak 2. KZ/11.-II i zaključio da do sada izdržani dio kazne zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecao na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata, te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

5.1. U tom kontekstu, a protivno žalbenim navodima zatvorenika, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak. 1. točka 11. ZKP/08., jer je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne razloge o odlučnim činjenicama, pa se pobijano rješenje može ispitati.

6. Neslaganjem s razlozima iznesenim u pobijanom rješenju žalitelj suštinski obrazlaže žalbenu osnovu iz članka 470. ZKP/08., odnosno, tvrdi kako je činjenično stanje glede uvjetnog otpusta pogrešno utvrđeno. U tom kontekstu ukazuje na osigurani postpenalni prihvat, poštivanje kućnog reda u Kaznionici, prihvaćanje tretmanskih preporuka i aktivnog sudjelovanja u programu izvršenja zatvorske kazne, te radnu angažiranost. Te činjenice svojom brojnošću i kvalitetom, po tvrdnji žalitelja, trebaju rezultirati pozitivnom odlukom glede uvjetnog otpusta, poglavito imajući u vidu preostali dio izrečene zatvorske kazne. Zaključno ukazuje da zatvorenik nikada nije suđen za počinjenje kaznenih djela na štetu djeteta, pa je prognoza kriminalnog povrata pogrešna.

6.1. Međutim, po ocjeni drugostupanjskog suda, protivno žalbenoj argumentaciji i zatvorenikovoj interpretaciji Mišljenja Kaznionice, pravilno je prvostupanjski sud cijenio negativne okolnosti temeljem kojih je donio odluku o odbijanju prijedloga za uvjetni otpust zatvorenika. Naime, u pogledu ocjene o mogućnosti kriminalnog recidiva neosnovano zatvorenik ističe kako ne bi počinio kazneno djelo na štetu djeteta. Oštećenica – žrtva iz presude iz koje služi zatvorsku kaznu u vremenu počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode imala je nešto više od 16 godina, dakle, u kaznenopravnom smislu bila je dijete (članak 87. točka 7. KZ/11.-I). Stoga je osnovano prvostupanjski sud primijenio kriterije glede uvjetnog otpusta iz članka 59. stavka 2. KZ/11.-II, pa i u aspektu mogućnosti recidiva, koji je po mišljenju stručnog tima Kaznionice "izrazito visok". Opravdano je sa spomenutim negativnim okolnostima a posebno s visokom rizičnošću zatvorenikovog ponašanja, prvostupanjski sud valorizirao i povezao podatak da je zatvorenik pobjegao sa prethodno izdržavane kazne zatvora. Pritom je sud očito imao u vidu i sindrom ovisnosti zatvorenika, te dijagnosticirani antisocijalni poremećaj ličnosti istog. Isto tako, valja imati na umu i tijekom izdržavanja kazne počinjena stegovna djela, bez obzira na to što ista zbog svoje težine i vremena počinjenja nisu osnova za obligatorno odbijanje njegovog prijedloga u smislu članka 170. točka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21.). Stoga je i po ocjeni ovog žalbenog suda, prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao spomenute negativne pretpostavke, koje svojom brojnošću, a posebno kvalitetom, značajno pretežu nad pozitivnim pretpostavkama, na koje upire žalba.

7. Svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.-II (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba se postići ne samo izricanjem kazne, već i uspješnom provedbom njezinog izvršavanja. Kako kod zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.-II nužno je da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

8. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 23. studenog 2021.