- 1 -              Rev 4610/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4610/2019-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje iz Z., OIB:..., protiv tuženika E. o. d.d. iz Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu G. & p. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-92/2019-2 od 16. kolovoza 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-667/17-70 od 31. listopada 2018., u sjednici održanoj 23. studenoga 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-92/2019-2 od 16. kolovoza 2019. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-667/17-70 od 31. listopada 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.641,63 kune sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2003. do isplate.

 

2. Presudom suda drugog stupnja u stavku I izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda, dok je u stavku II izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i pobijane presude preinači na način kako je to predloženo u reviziji, podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6.1. Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6.2. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

7. U tom smislu revident naznačuje slijedeća pravna pitanja:

 

"- Je li drugostupanjski sud donio nezakonitu presudu kada je zauzeo stajalište da se na Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ne odnosi prigovor ugroženosti iscrpljenja limita osigurateljnog pokrića odnosno kada je drugostupanjski sud odbio primijeniti odredbu čl. 85. Zakona osiguranju (NN 116/99), te da li je radi toga donio nezakonitu presudu kada nije raspravio prigovor limita odnosno prigovor ugroženosti iscrpljenja svote limita osigurateljnog pokrića, te da li je osporena drugostupanjska presuda u protivnosti sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2368/11-2 od 22. listopada 2014., kao Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1510/2017-3 od 16. travnja 2018.?

 

- Da li se na traženje naknade štete Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje primjenjuje odredba čl. 85. Zakona o osiguranju (NN 116/99) odnosno da li osiguratelj motornog vozila koje je sudjelovalo i/ili skrivilo prometnu nezgodu može biti obvezan na plaćanje naknade štete Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje u iznosu koji prekoračuje limit osigurateljnog pokrića po polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (čl. 85. Zakona o osiguranju NN 116/99), a sve imajući na umu pravno stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1368/11-2 od 22. listopada 2014., kao i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1510/2017-3 od 16. travnja 2018.?"

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao osiguravatelja D. S. koji je zadobio tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi 12. lipnja 2003., a koju nezgodu je uzrokovao R. M. upravljajući teretnim vozilom reg. oznake ... i priključnim vozilom registarske oznake ... osiguranim kod tuženika. Tužitelj od tuženika potražuje utuženi iznos koji je isplatio zdravstvenim ustanovama za troškove liječenja svog osiguranika pozivom na odredbu čl. 90. u vezi čl. 85. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 1/97 – ZZO).

 

9. U pobijanim presudama izraženo je pravno shvaćanje da je za pravilnu primjenu odluke o tužbenom zahtjevu u ovom sporu neosnovan prigovor zastare jer se za regresna potraživanja kao što je konkretno primijenio opći zastarni rok od 5 godina sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (bivši čl. 371. ZOO/91) te da je neosnovan iscrpljene svote osiguranja jer se parnični postupak vodi radi povrata nastalih troškova liječenja tužitelja te da se stoga ne radi o tužbi oštećenika u smislu čl. 85. st. 2. i 3. Zakona o osiguranju pa kako je tužitelj institucija javnog prava kod kojeg neposredno po zakonu nastaju osiguravajući odnosi to se na istoga ne primjenjuje Zakon o osiguranju sukladno čl. 10. toč. 1. i 2. Zakona o osiguranju.

 

10. Revident opravdano tvrdi da pobijana odluka nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz revizijskih odluka Rev 46/2013-2 od 30. siječnja 2019.

 

11. Slijedom toga, postavljena pitanja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz revizijske odluke vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj 46/2013-2 od 30. siječnja 2019. utvrđeno je da je pobijana odluka drugostupanjskog suda kako se to pravilno navodi u reviziji suprotna pravnom shvaćanju zauzetom u naznačenoj revizijskoj odluci.

 

12. Naime, u odluci revizijskog suda poslovni broj Rev 46/2013-2 od 30. siječnja 2019. izraženo je slijedeće pravno shvaćanje:

 

"Odredbom čl. 85. st. 1. ZO propisano je da obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom događaju biti veća od iznosa što ga na prijedlog Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga utvrdi Vlada Republike Hrvatske, ako ugovorom o osiguranju nije utvrđen veći iznos.

 

Nadalje, odredbom čl. 85. st. 3. ZO propisano je da ako ima više oštećenih osoba, a ukupna naknada premašuje iznos iz st. 1. ovoga članka, prava oštećenih osoba prema društvu za osiguranje razmjerno se smanjuju.

 

U st. 4. čl. 85. ZO propisana je obveza društva za osiguranje koje je isplatilo jednoj oštećenoj osobi iznos veći od onog koji joj pripada s obzirom na razmjerno sniženje naknade, jer nije znalo niti je moglo znati da postoje i druge oštećene osobe, prema tim drugim osobama samo do visine iznosa iz stavka 1. ovoga članka.

 

Dokazima izvedenim tijekom postupka sudovi su utvrdili da je u predmetnom štetnom događaju bilo više oštećenih osoba, odnosno ukupno četiri oštećenika, kojima je tužitelj do 7. travnja 2005. već isplatio ukupan iznos od 1.400.000,00 kuna, a da se, podizanjem ove tužbe 2. ožujka 2007,. pojavio i tužitelj kao novi, peti oštećenik.

 

Da bi u konkretnom slučaju postojala obveza tuženika isplatiti tužitelju razmjerni dio njegove štete u smislu odredbe čl. 84. st. 5. ZO i preko iscrpljene svote osiguranja, potrebno je utvrditi je li tuženik prilikom isplate naknada oštećenima postupao u dobroj vjeri, smatrajući da nema drugih oštećenika iz navedenog štetnog događaja.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 15. rujna 2014. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem kada u parnici po zahtjevima više oštećenih iz istog štetnog događaja sud nakon istaknutog prigovora limita utvrdi da ukupna šteta prelazi osiguranu svotu, da će sud u granicama osnovanosti prigovora svakome od tužitelja dosuditi razmjeran dio naknade, tako da zbroj dosuđenih iznosa ne prijeđe limit obveze zajednice osiguranja vodeći pri tome računa o odštetnim zahtjevima oštećenih osoba iz istog štetnog događaja postavljenih kod osiguratelja, u drugim parnicama kod istog ili drugog suda te o iznosima naknade utvrđenim nagodbom ili pravomoćnom presudom.

 

Primjenom odredbe čl. 85. st. 4. ZO i u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tuženik je dužan naknaditi oštećenim osobama razmjeran dio naknade štete, ali tako da zbroj dosuđenih iznosa ne prijeđe limit obveze zajednice osiguranja.

 

Međutim, ako je osiguravatelj u smislu odredbe čl. 85. st. 4. ZO postupao u dobroj vjeri, ne znajući da postoje i druge oštećene osobe (shvaćanje revizijskog suda izraženo u odluci broj Rev-1355/12 od 2. prosinca 2015.), oslobađa se obveze isplatiti naknadu koja premašuje svotu propisanu u st. 1. istog članka."

 

13. Prema tome, shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana odluka nije podudarno pravnom shvaćanju revizijskog suda, stoga je revizija u ovom predmetu, sukladno odredbi čl. 382. st. 2. ZPP dopuštena i osnovana.

 

14. Slijedom izloženog, s obzirom da u postupku koji je prethodio reviziji zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno (da li je tuženik znao ili mogao znati da tužitelj ima potraživanje iz ovog štetnog događaja koje je bio dužan uzeti u obzir prilikom isplate naknade drugim oštećenicima) kada je isplatama tuženika iscrpljen limit osiguranja.

 

15. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

16. U ponovnom postupku nižestupanjski sudovi će utvrditi odlučne činjenice i dati jasne razloge o svim tim činjenicama o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva i potom donijeti donu, na zakonu osnovanu odluku.

 

17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 23. studenoga 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Viktorija Lovrić, v.r.