1                                                         Broj: Ppž-11473/2021

  

                              

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D.P., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 6. listopada 2021., broj: 35. Pp-271/2020, u sjednici vijeća održanoj 23. studenog 2021.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. D.P., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o troškovima prekršajnog postupka na način da se, na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljenik u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova prvostupanjskog prekršajnog postupka.             

 

              II. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. D.P. kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

III. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona, okr. D.P. se oslobađa obveze da naknadi troškove žalbenog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona.

 

             

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 6. listopada 2021., broj: 35. Pp-271/2020, proglašen je krivim okr. D.P. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju osam dana, u koju se uračunava lišenje slobode od 22. prosinca 2020. do 29. prosinca 2020., tako da je izrečena kazna zatvora u cijelosti izvršena. Istom presudom, na temelju čl. 50. Prekršajnog zakona i čl. 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od jedne godine, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da je okrivljenik oslobođen dijela troškova provedenog psihijatrijskog vještačenja u iznosu 800,00 kuna, dok je obvezan naknaditi trošak u ukupnom iznosu 1.000,00 kuna, koji obuhvaća paušalnu svotu i preostali dio troškova provedenog psihijatrijskog vještačenja.

 

              2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, navodeći u uvodu žalbe da se presuda pobija u cijelosti, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, odluke o prekršajnopravnim sankcijama i to samo u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru te zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže da se žalba prihvati.

 

              3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. U odnosu na žalbene navode kojima se pobija osnovanost i zakonitost rješenja o određivanju zadržavanja protiv okrivljenika, treba navesti da isti ne mogu biti predmet preispitivanja kod odlučivanja o žalbi protiv presude. Ovo unatoč činjenici koja se ističe u žalbi da okrivljenik, zbog blagdanskog vremena kada je zadržan, nije imao mogućnost kontaktirati s odvjetnicima, jer takvo ograničenje kontakta s braniteljem ne postoji, a osim toga okrivljenik je mogao podnijeti žalbu i osobno, kao što je podnio i ovu žalbu protiv prvostupanjske presude.

 

6. Neosnovani su žalbeni navodi kojima okrivljenik, na više mjesta u žalbi, ističe da je u ovom prekršajnom postupku optužni prijedlog bio podnesen zbog prekršaja iz područja javnog reda i mira, a da je prvostupanjski sud takvu optužbu „pretvorila u optužnicu na osnovu Zakona o zaštiti do nasilja u obitelji“ te da „dotični sud nije bio nadležan za ovaj slučaj“. Time okrivljenik, iako to nije izrijekom naveo, očigledno smatra da je prvostupanjski sud prekoračio optužbu i time počinio bitne povrede iz čl. 195. st. 1. t. 6. i 7. Prekršajnog zakona. Međutim, i iz činjeničnog opisa i iz pravne kvalifikacije optužnog prijedloga PP Sinj broj 511-12-31/05-5-286-1/2020 od 23. prosinca 2020., kojim je ovaj prekršajni postupak pokrenut, nedvojbeno proizlazi da je isti podnesen zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je okrivljenik i proglašen krivim. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba prekršajnog postupka na koje okrivljenik ukazuje u žalbi.

 

7. Nadalje, u odnosu na žalbeni navod kojim se ističe da je prvostupanjski sud neosnovano odredio izvođenje dokaza psihijatrijskog vještačenja okrivljenika, a kojim se očigledno, iako to u žalbi nije izrijekom navedeno, ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, treba navesti da je sud, na temelju čl. 88. Prekršajnog zakona, dužan potpuno i točno utvrditi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrđuje činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, pri čemu nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima i potpuno je samostalan pri izboru dokaza koje će izvoditi u dokaznom postupku uz, kao što je već rečeno, obvezu da utvrdi sve odlučne činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke. Stoga, nije počinjena ni ova bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

 

8. U žalbi zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama okrivljenik pobija odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri smatrajući da je zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana bespredmetna, jer je on u 65-oj godini života. Međutim, ovaj sud smatra da je, imajući na umu rezultate provedenog psihijatrijskog  vještačenja te preporuku psihijatrijskog vještaka za izricanjem baš ove zaštitne mjere, zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana osnovano izrečena, sve s ciljem sprječavanja daljnjeg nasilničkog ponašanja i postizanja pozitivnih promjena u ponašanju okrivljenika. Pritom je potrebno napomenuti da će tijelo nadležno za provedbu izvršenja zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, uzimajući u obzir sve relevantne parametre (pa i okrivljenikove godine života koja činjenica se ističe u žalbi), odlučiti o svrsishodnosti provedbe izrečene zaštitne mjere.

 

9. Nadalje, u pravu je okrivljenik kada se žali zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka.

 

9. 1. Naime, s obzirom da iz podataka u spisu proizlazi da je okrivljenik lošeg imovnog stanja, nezaposlen te primatelj naknade Centra za socijalnu skrb, stanovište je ovog suda da navedene okolnosti upućuju na zaključak da bi plaćanjem troškova prekršajnog postupka bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika pa je okrivljenika valjalo osloboditi od obveze naknade troškova prvostupanjskog prekršajnog postupka u cijelosti, a ne samo djelomično kakio je to učinio prvostupanjski sud. Ovo tim više što iz pobijane prvostupanjske presude nisu vidljivi konkretni kriteriji i parametri zbog kojih je prvostupanjski sud samo djelomično okrivljenika oslobodio od obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

 

10. Iz razloga navedenih u prethodnom odlomku, ovaj sud je okrivljenika oslobodio obveze naknade i troškova žalbenog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona.

 

11. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.), Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 23. studenog 2021.

 

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.