- 1 -              Rev 1538/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1538/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice P. T. iz I., OIB: ... i II-tužitelja M. Z. iz I., OIB: ..., oboje zastupani po punomoćniku M. M., odvjetniku iz B., protiv tuženika T. o. d.d., Z., Podružnica P., OIB: ...., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-2667/14-2 od 8. lipnja 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-1484/11-71 od 16. prosinca 2013., u sjednici vijeća održanoj 23. studenoga 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje se presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-2667/14-2 od 8. lipnja 2015. te se sudi:

 

Odbija se žalba I i II-tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-1484/11-71 od 16. prosinca 2013.

 

II. Tužitelji su dužni tuženiku naknaditi trošak revizijskog postupka u iznosu od 4.215,00 kuna, u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da tuženik I-tužiteljici isplati na ime naknade materijalne štete 50.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama i iznos od 185.000,00 kuna na ime naknade nematerijalne štete sa zakonskim zateznim kamatama, te II-tužitelju na ime naknade materijalne štete 3.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama i iznos od 19.000,00 kuna na ime nematerijalne štete sa zakonskim zateznim kamatama, kao i trošak parničnog postupka (toč. I.). Ujedno je naloženo I i II-tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 640,00 kuna (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je tuženik dužan I-tužiteljici naknaditi štetu u iznosu od 67.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (toč. I.), a II-tužitelju iznos od 10.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (toč. II.), kao i parnični trošak u iznosu od 13.433,15 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju te preinačiti pobijanu odluku.

 

4. U odgovoru na reviziju I i II-tužitelji predlažu odbaciti reviziju kao nedopuštenu.

 

5. Revizija tuženika je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

7. Tuženik u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

 

„U slučaju kada je šteta uzrokovana od motornog vozila inozemne registarske oznake, protiv koje osobe oštećenici pravo na naknadu štete mogu ostvarivati tužbom?

 

U slučaju kada je šteta uzrokovana od motornog vozila inozemne registarske oznake, da li osiguravajuće društvo, kojemu je Hrvatski ured za osiguranje, temeljem Zakona, povjerio obradu odštetnog zahtjeva i isplatu nastale štete, može biti pasivno legitimirano u postupku pred sudom?“

 

8. Kao razlog važnosti za postavljena pitanja tuženik ukazuje na odluke revizijskog suda broj Rev-1210/07, Rev-984/08, Rev-594/01 i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4531/04 od 20. studenog 2006.

 

9. Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

10. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da su pravna pitanja zbog kojih je revizija podnesena važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

11. Predmet spora je zahtjev I i II-tužitelja za naknadu materijalne i nematerijalne štete koju isti trpe kao posljedicu ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od 10. kolovoza 2002. ,koju je skrivio vozač vozila s inozemnom registracijom.

 

12. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev na temelju čl. 97. Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj 90/94, 20/97 i 46/97 - dalje: ZO), smatrajući da u konkretnom slučaju nije pasivno legitimiran tuženik, već Hrvatski ured za osiguranje.

 

13. Odlučujući povod žalbe tužitelja drugostupanjski sud preinačio je presudu suda prvog stupnja ocjenjujući da je nepravilan zaključak suda prvog stupanja u odnosu na pasivnu legitimaciju tuženika, obzirom je Hrvatski ured za osiguranje obradu zahtjeva tužitelja i isplatu naknade povjerio tuženiku, koji je ujedno korespondent stranog osiguravajućeg društva kod kojeg je u trenutku nezgode bilo osigurano vozilo kojim je uzrokovan štetni događaj, a tuženik je već prethodno isplatio naknadu po zahtjevu koji je prethodio tužbi. Nadalje sud drugog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete na temelju čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05) u odnosu na I-tužiteljicu u iznosu od 67.000,00 kuna, a u odnosu na II-tužitelja u iznosu od 10.000,00 kuna.

 

14. Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

 

15. Sukladno čl. 97. ZO oštećena osoba kojoj je šteta nastala uporabom vozila s inozemnom registracijom za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz čl. 89. st. 1. toga Zakona podnosi odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje, a prema odredbi st. 2. toga zakonskog članka obradu i isplatu takvih šteta Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svojim članovima ili specijaliziranim organizacijama za obradu navedenih šteta koji su dužni odštetni zahtjev obraditi i likvidirati sukladno s međunarodnim sporazumom o osiguranju motornih vozila u roku od 60 dana. Prema odredbi st. 3. istoga članka ako Hrvatski ured za osiguranje ili osoba iz st. 2. toga članka ne isplati naknadu štete u roku od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva s potrebnom dokumentacijom, oštećena osoba može ponijeti tužbu protiv Hrvatskog ureda za osiguranje.

 

16. Revizijski sud je, osim u odlukama na koje se revident poziva, i u mnogim drugim odlukama kao primjerice Rev-854/00 i Rev-3145/99, zauzeo shvaćanje da je u slučaju odgovornosti za štetu počinjenu u Republici Hrvatskoj uporabom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti, oštećena osoba u skladu s odredbom čl. 97. st. 3. ZO ovlaštena pred sudom ostvarivati svoj odštetni zahtjev samo prema Hrvatskom uredu za osiguranje, ali ne i prema tuženiku, kao pravnoj osobi kojoj je Hrvatski ured za osiguranje povjerio obradu i isplatu štete sukladno čl. 97. st. 2. ZO.

 

17. Obzirom tuženik prema citiranoj odredbi nije pasivno legitimiran u odnosu na oštećenike, ovdje tužitelje, temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP valjalo je prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije žalba tužitelja kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

 

18. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku trošak revizije u iznosu od 1.875,00 kuna, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP te Tbr. 10. toč. 6. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103714, 118/14 i 107/15) kojem iznosu se pribraja i zatraženi trošak pristojbe na reviziju od 2.340,00 kuna, što ukupno iznosi 4.215,00 kuna.

 

Zagreb, 23. studenoga 2021.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Katarina Buljan, v.r.