- 1 -              Revd 829/2021-2

Broj: Revd 829/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja H. D. Ž. iz Z., a trenutno G., R. A., OIB: …, II-tužitelja I. O. iz J., OIB: … i III-tužitelja M. O. iz J., OIB: …, koje sve zastupa punomoćnica N. C., odvjetnica u Z., protiv tuženika G. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi predaje u posjed nekretnine te eventualne isplate, odlučujući o prijedlogu svih tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1183/2018-3 od 22. listopada 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2834/2017-61 od 22. prosinca 2017., u sjednici održanoj 23. studenoga 2021.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog svih tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1183/2018-3 od 22. listopada 2020. u toč. I. izreke se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelji H. D. Ž.,, I. O. i M. O. su podneskom od 6. prosinca 2020. predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1183/2018-3 od 22. listopada 2020. u toč. I. izreke radi pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu.

2. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

3. Presudom je odbijen glavni tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili predaju u posjed protupravno oduzete nekretnine oznake z.k.č.br. 1695/2, površine 211 čhv, upisane u zk.ul.br. 3264 k.o. V., koji dio odgovara k.č.br. 5139 površine 4332 k.o. R., u naravi … ulica, u 401/4332 dijela ili predaju u posjed i vlasništvo drugu odgovarajući nekretninu koja odgovara visini tržišne vrijednosti uzurpirane nekretnine.

3.1. Odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili da im tuženik isplati naknadu za opisanu nekretninu i to 1-tužitelju Ž. H. D. iznos od 881.898,69 kn, II-tužitelju O. I. iznos od 34.795,66 kn i III-tužitelju O. M. iznos od 34.795,66 kn, sve sa zateznim kamatama.

3.2. U obrazloženju je u bitnome navedeno da predmetno zemljište nije bilo predmetom postupka ekspropijacije ili deposediranja, da je predmetna nekretnina uzurpirana od strane tuženika te od 1963. godine i u naravi predstavlja cestu, Ulica … koja je od 1. siječnja 1997, kategorizirana kao nerazvrstana cesta, a tužba je u ovoj parnici podnesena sudu 14. siječnja 2010. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen prihvaćanjem prigovora zastare. Prvostupanjski sud je u obrazloženju naveo da je prije podnošenja tužbe nastupila zastara tražbine jer je istekao objektivni zastarni rok od pet godina po čl. 376. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje u tekstu: ZOO) koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05). Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu, a u obrazloženju je naveo da je prije podnošenja tužbe nastupila zastara tražbine jer je istekao objektivni zastarni rok od deset godina po čl. 19. st. 1. Zakona o zastari potraživanja (Službeni list SFRJ broj 40/53, 57/54).

4. Tužitelji su osporili pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova te su u prijedlogu određeno naznačili pravno pitanja radi kojeg predlažu da im se dopusti podnošenje revizije, kojim u bitnome pitaju imaju li pravo na povrat bespravno oduzetog zemljišta ili naknadu štete bez obzira na to što je od oduzimanja zemljišta i izgradnje ceste protekao propisani zastarni rok. U obrazloženju su naveli da je o pitanju zastare tražbine revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali da bi trebalo preispitati sudsku praksu zbog promjene u pravnom sustavu RH uvjetovane odlukama Ustavnoga suda Republike Hrvatske broj U-III-3332/2013 od7. studenog 2013., U-III-4673/2008 od 20. studenog 2009. i U-2306/2013 od 18. veljače 2014. od 18. veljače 2014. i presudama Europskoga suda za ljudska prava u predmetu GASHI protiv Republike Hrvatske, od 13. prosinca 2007., po broju zahtjeva 32457/05, i u predmetu Gregačević protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2012. po broju zahtjeva 58331.

5. Ovaj sud je ocijenio da pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st.1 al. četvrta, odnosno da za potrebe ovog parničnog predmeta nije potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu revizijskog suda, jer navedenim odlukama Ustavnoga suda Republike Hrvatske i Europskoga suda za ljudska prava nisu nastupile takve promjene u pravnom sustavu koje bi opravdavale zanemarivanje proteka roka od preko trideset godina u kojima su tužitelji i njihovi prednici bili pasivni i nisu ostvarivali svoje pravo na povrat uzurpirane nekretnine.

6. Presude Ustavnog suda RH i Europskoga suda za ljudska prava se temelje na bitno drugačijim činjeničnim utvrđenjima. Tako se odluke Ustavnog suda odnose na povredu ustavnih prava na pravično suđenje u kaznenom postupku (U-III-3332/2013), povrede ustavom zajamčenih prava dodjelom istog stana dvjema osobama (U-III-4673/2008) i povrede prava na sud i djelotvornost pravnog sredstva u kaznenom postupku (U-III-2306/2013), a odluke Europskoga suda za ljudska prava odnose se na pravo na pravičnu odštetu zbog promjene vrijednosti stana (Z broj 32457/05), i na povredu prava na sud zbog načina na koji su hrvatski sudovi izračunali rok za podnošenje zahtjeva za obnovu kaznenog postupka nakon presude Europskog suda (z broj 58331, zahtjev odbijen). Ni jedna od navedenih presuda (odluka) ne sadrži takvo pravno shvaćanje koje bi dovelo u pitanje ustaljenu sudsku praksu Vrhovnog suda RH glede pitanja zastare tražbine.

7. Stoga naznačeno pitanje nije važno zbog razloga naznačenog u prijedlogu, u smislu odredbe čl. 385.a st.1 al. četvrta ZPP, pa je valjalo odbaciti prijedlog kao nedopušten po čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 23. studenoga 2021.

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.