REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Josipa Jelačića 3 43000 Bjelovar

Poslovni broj: REF 12: Pr-1613/2021-11

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu
u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz B., D. C. 11, OIB: …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika O. bolnice B., B., A. M. 8, OIB:
…, zastupane po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz B., radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene, javne glavne rasprave 28. listopada 2021., u nazočnosti zamjenika punomoćnika stranaka, primjenom odredbe čl. 335. st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dana 23. studenog 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku O. bolnici B., M. ulica 8, B., OIB: …, da tužiteljici S. K. iz B., D. C. 11, OIB:…, na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 443,70 kn bruto zajedno
sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 5,01 kn od 16.06.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 18,17 kn od 16.08.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 17,71 kn od 16.09.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 36,35 kn od 16.11.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

2 Poslovni broj: REF 12: Pr-1613/2021-11

- 17,35 kn od 16.12.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,91 kn od 16.02.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,68 kn od 16.03.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 35,39 kn od 16.07.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 19,16 kn od 16.08.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,27 kn od 16.09.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,00 kn od 16.10.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,06 kn od 16.11.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,24 kn od 16.12.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,84 kn od 16.01.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,56 kn od 16.02.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 18,57 kn od 16.08.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 17,77 kn od 16.09.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 20,43 kn od 16.10.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,37 kn od 16.12.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,60 kn od 16.01.2019. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 59,24 kn od 16.01.2020. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,92 kn od 16.02.2020. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 22,94 kn od 16.03.2020. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 38,16 kn od 16.04.2020. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak,, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri
postotna poena, pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku O. bolnici B., M. ulica 8, B., OIB: … da tužiteljici S. K. iz B., D. C. 11, OIB: …, nadoknadi parnični trošak u iznosu 625,00 kn sa zakonskom zateznom
kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi

3 Poslovni broj: REF 12: Pr-1613/2021-11

tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 23. studenog 2021. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica S. K., kao radnik podnijela je ovome sudu tužbu 14. travnja

2021., protiv tuženika O. bolnice B., kao poslodavca radi isplate razlike plaće.
U tužbi tvrdi da je u razdoblju od 14. travnja 2016., do 14. travnja 2021. bila zaposlena
kod tuženika na radnom mjestu spremačice, kako to proizlazi iz obračuna plaća.

2. Tužiteljica tvrdi da tuženik nije platio tužiteljici dodatak za otežane uvjete rada na
osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom
radu radila u otežanim uvjetima, a na koji dodatak tužiteljici pripada pravo sukladno
odredbama čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog
osiguranja (Narodne novine 143/13, 96/2015) i čl. 55. KU (Narodne novine 29/2018,
92/19) i prema pripadajućem „Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i
nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak“. Nadalje ističe da u navedenom
razdoblju tuženik nije platio tužiteljici dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje
ljudi za sve određene sate, iako je tužiteljica svaki sat rada redovnog i prekovremenog
rada radila na svom radnom mjestu i u svakom trenutku je imala odgovornost za živote
i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužiteljica ima pravo sukladno čl. 59a Dodatka
I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne
novine 96/15).

3. S obzirom je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po gore
navedenim osnovama, posljedično je pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se
utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme
korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

4. Tužiteljica ističe da ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem da bi bez provođenja
financijsko-knjigovodstvenog vještačenja mogla izračunati ukupan iznos bruto plaće,
odnosno dodataka koje potražuje, a isti se iznos svakako ne može obračunati bez
prethodne dostave dokumentacije o obračunima plaće i evidenciji radnog vremena.
Stoga prvenstveno podnosi stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b. ZPP i potražuje od tuženika
isplatu iznosa razlike bruto plaće na ime dodataka za posebne uvjete rada, za iznimnu
odgovornost za život i zdravlje ljudi te razliku naknade plaće za godišnji odmor sve za
razdoblje od 14. travnja 2016., do 14. travnja 2021., koji iznos će postaviti nakon
provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i potražuje parniče troškove sa
zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do
isplate.

5. No, nakon što je tuženik dostavio obračun razlike plaće, naknade plaća po
osnovama navedenima u tužbi, evidenciju o radu za tužiteljicu u utuženom razdoblju,
podneskom zaprimljenim kod suda dana 22. rujna 2021., tužiteljica je podneskom od

3. listopada 2021., u skladu s tim neosporenim obračunom, postavila određeni tužbeni
zahtjev radi isplate ukupnog bruto iznosa 443,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama
tekućima na pojedine iznose kao su pobliže navedeni pod točkom I. izreke i potražuje
parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja
prvostupanjske presude pa do isplate (list 247-248).

4 Poslovni broj: REF 12: Pr-1613/2021-11

6. U odgovoru na tužbu, a i tijekom postupka, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i
tužbenom zahtjevu. Ističe da tužiteljica uz tužbu ne prilaže niti jedan materijalni dokaz
u korist svojih navoda, da nije uz tužbu nije priložio niti ugovor o radu, već i za taj
dokument predlaže pribavljanje istoga od tuženika kao poslodavca, iako bi taj
dokument nesumnjivo trebao biti u posjedu tužiteljice. Ističe da ukoliko je tužiteljica
uistinu bio zaposlenik tuženika, tada tužiteljica treba biti i u posjedu isplatnih lista za
utuženo razdoblje od 14. travnja 2016., do 14. travnja 2021., da se nigdje u tužbi se
ne navodi da tužiteljici kao zaposleniku tuženika ne bi bile uručene platne liste za
utuženo razdoblje.

7. Smatra da u konkretnom slučaju nema uvjeta za podnošenje stupnjevite tužbe, jer
bi tužiteljica trebala raspolagati svom dokumentacijom za koju traži od tuženika da ju
u nastavku postupka dostavi, navodi da čl. 186.b. st. 4. ZPP-a propisano je kako se
obveza dostave dokumentacije može naložiti tuženiku u slučaju kada se ne može
postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što tužiteljica dođe do podataka koje joj
tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju
građanskopravnog odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za
obje stranke.

8. Tuženik nadalje navodi da bi mu se ovakva obveza naložila, smatra da se
prvenstveno je potrebno da budu ispunjene dvije pretpostavke. Prva pretpostavka je
da je riječ o podacima koje je tuženik prema sadržaju građanskopravnog odnosa
dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke. Ističe, ukoliko
je tužiteljica bio u radnom odnosu kod tuženika tada je zasigurno u posjedu ugovora o
radu, a i isplatnih lista plaća, budući se nigdje ne navodi kako joj iste nisu uručene.
Ističe da je tuženik tužiteljici već uručio svu dokumentaciju koja joj je potrebna za
postavljanje određenog tužbenog zahtjeva.

9. Nadalje, tuženik smatra da mora biti ispunjena i daljnja pretpostavka iz čl.186.b. st.

4. ZPP-a, a to je da tuženik ne želi dati tužiteljici podatke potrebne za postavljanje
određenog tužbenog zahtjeva. Tužiteljica nikada od tuženika nije zatražila dostavu bilo
kakve dokumentacije, jer bi mu tuženik, ukoliko takvu dokumentaciju posjeduje,
zasigurno istu stavio na raspolaganje. Tužiteljica ne nudi nikakav dokaz da je od
tuženika zatražio dokumentaciju na koju se poziva i za koju traži da se tuženik
posredstvom suda obveže da ju dostavi, stoga smatra da tužbu treba odbaciti kao
neurednu.

10. Tuženik ne spori kako se Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i
zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13.), Dodatkom ovom kolektivnom
ugovoru (Narodne novine 96/15.) i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i
zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18.) uređuju se prava i obaveze iz rada i
po osnovi rada radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja pa tako i
plaće. Tuženik osporava da pri određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika
tuženik nije poštovao odredbe kolektivnog ugovora i drugih propisa u odnosu na prava
bilo kojeg od svoji zaposlenika počevši od 14. travnja 2016., do 14. travnja 2021.
Tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje od 14. travnja 2016., do 14.
travnja 2021. i to na ime neplaćenih dodataka za posebne uvjete rada, s osnova
iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate rada, pa tako i
prekovremenom radu. Pitanje obračuna naknade plaće za prekovremeni rad
regulirano je čl. 47. i čl. 53. st. 5. KU (Narodne novine 143/13.), odnosno čl. 45. i čl.

5 Poslovni broj: REF 12: Pr-1613/2021-11

51. st. 5. KU (Narodne novine 29/18.). Odredbom čl. 53. st. 5. KU (Narodne novine
143/13.) koji je neizmijenjen odredbom čl. 51. st. 5. KU (Narodne novine 29/18.)
propisano je da se plaća za vrijeme dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda radnih
sati obračunava u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem radnik dežura.
Slijedom iznijetog tužiteljica nema pravo na dodatak zbog otežanih uvjeta rada i
dodatak s osnova iznimne odgovornosti radnog mjesta, budući da se plaća za vrijeme
dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a što je prekovremeni rad
prema čl. 53. st. 4. KU (Narodne novine 143/13.) i čl. 51. st. 4. (Narodne novine 29/18.),
obračunava u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem tužiteljica dežura.

11. Tuženik tvrdi da je pravilno obračunavao i isplaćivao svim zaposlenicima naknadu
za cjelokupni prekovremeni rad u utuženom razdoblju, te je tuženik svim zaposlenicima
pravilno obračunavao i isplaćivao mjesečne plaće za utuženo razdoblje, a time je
tuženik svim zaposlenicima pravilno obračunao i isplatio i naknade za godišnji odmor.

12. Tuženik ističe da je svim zaposlenicima u spornom razdoblju pravilno obračunavao
i isplaćivao plaću i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja pa je
slijedom toga tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, potražuje troškove
postupka.

13. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom
postupka izveo dokaz uvidom u obračune isplaćene plaće, evidencije o radnom
vremenu, izračun razlike plaće i naknade plaće sačinjen po tuženiku.

14. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

15. Tužbeni zahtjev je osnovan.

16. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu plaće za utuženo razdoblje s naslova
dodataka na plaću zbog posebnih uvjeta rada temeljem odredbe članka 57. st.1 i 2
Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne
novine broj 143/13 i Kolektivnim ugovorom Narodne novine 29/18) kojima je određeno
da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim
mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak
na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, za dodatak za plaću za iznimnu
odgovornost za život i zdravlje pacijenta, temeljem odredbe članka 59. KU/2013 kojim
je određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi tužitelj ostvaruje
dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada te zahtjev za isplatu razlike
naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene
nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju od 14. travnja 2016., do 14. travnja 2021.

17. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju od 14. travnja

2016., do 14. travnja 2021., bila zaposlena kod tuženika i to neprekidno na radnom
mjestu spremačice, a što proizlazi iz navoda stranaka, obračuna plaće i evidencija
radnog vremena. Prema dostavljenom obračunu po tuženiku obuhvaćeno je razdoblje
do 1. travnja 2020.,

18. Prema ocjeni suda, tužiteljici na njenom radnom mjestu u utuženom pripada
dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 11% od osnovne plaće za
razdoblje od 14. travnja 2016. do 31. kolovoza 2019., a od 1. rujna 2019. do 30. travnja

6 Poslovni broj: REF 12: Pr-1613/2021-11

2020., u visini od 14%. Sve navedeno proizlazi iz čl. 57., čl. 59. Kolektivnog ugovora
za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, 143/13), čl. 4.
Dodatka I. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN
96/15) i čl. 55. i čl. 57. KU (Narodne novine 29/18, 92/19), a što ni tuženik ne osporava.

19. Nesporno je da su u evidencijama radnog vremena i obračunima plaća točno
evidentirani svi sati rada tužiteljice kako u redovnom, tako i u prekovremenom radu, te
da je tuženik tužiteljici pravilno obračunao i isplatio postotak dodatka za posebne
uvjete rada, dok joj iz dostavljenog obračuna po tuženiku (list 18-19) dodatka za
iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ne pripada, ali samo na redovni mjesečni
fond sati rada, dok joj nije taj dodatak obračunao ni isplatio na prekovremene sate
rada.

20. Nije sporno da je tuženik tužiteljici isplatio naknade plaće za godišnji odmor, no
bilo je sporno postoji li razlika u visini tih naknada za slučaj da se tužiteljici drugačije
obračunaju prosječne plaće na temelju kojih se radi izračun naknade plaće za godišnji
odmor. Iz navoda stranaka tijekom postupka proizlazi nespornim da je podatak o
radnom mjestu, te postotak i visina dodatka na plaću za posebne uvjete rada vidljiva
iz svakog pojedinog obračuna plaće. Obračuni plaće i evidencije radnog vremena za
tužiteljicu dostavljeni su po tuženiku pa je nesporno da je sva ta dokumentacija
vjerodostojna, jer je dostavljena iz službenih programskih evidencija tuženika Opće
bolnice Bjelovar, a koju vjerodostojnost iste tužiteljica nije osporavala pa proizlazi da
je ista nesporna za obje stranke.

21. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je tuženik tužiteljici za cijelo utuženo
razdoblje isplatio sve dodatke na osnovnu plaću za redovne sate rada, sporno je
pripada li tužiteljici dodatak za posebne uvjete rada i u odnosu na prekovremene sate
rada, te je li tuženik tužiteljici pravilno obračunao i isplatio naknadu plaće za iskorišteni
godišnji odmor, te je bila sporna i visina potraživanja tužiteljice.

22. Neosnovano tuženik tvrdi da je tužba tužiteljice nepodobna za raspravljanje , jer je
tužiteljica u tužbi jasno odredila razdoblje od 14. travnja 2016., do 14. travnja 2021.,
(koje u konačnom zahtjevu obuhvaća zaključno ožujak 2020.), jasno odredila osnov
svoga potraživanja tj. utuženi dodaci na plaću na one sate rada za koje joj dodaci nisu
plaćeni tj. na prekovremene sate rada te razliku plaće za iskorišteni godišnji odmor.
Tužiteljica je u tužbi navela da će zahtjev određeno postaviti nakon dostave
dokumentacije od strane tuženika i nakon provedenog vještačenja, a se sukladno čl.

186.b ZPP-a, što njenu tražbinu čini urednom i odredivom. Kako je tužiteljica određeni
tužbeni zahtjev u smislu čl. 186.b ZPP postavila odmah nakon što je zaprimljen
neosporeni obračun sačinjen po tuženiku, to je po ocjeni suda tužba uredna i
postavljena u skladu s odredbama ZPP-a.

23. Odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja
(dalje: KU) koji je bio u primjeni u utuženom razdoblju i to čl. 57. KU NN 143/13 (koji je
u primjeni od 1. prosinca 2013.) uz dodatak KU NN 96/15 odnosno čl. 55. KU NN 29/18,
92/19, koji je bio na snazi do kraja utuženog razdoblja bilo je propisano da radniku u
djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i
poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću,
time da je taj dodatak za posebne uvjete rada tužiteljici u visini od 11% od osnovne
plaće za razdoblje od 14. travnja 2016. do 31. kolovoza 2019., a od 1. rujna 2019. do

7 Poslovni broj: REF 12: Pr-1613/2021-11

31. ožujka 2019., u visini od 14%., od osnovne plaće, a što nije između stranaka sporno
i proizlazi iz obračuna plaća kao i obračuna razlike plaće, u kojem je omjeru dodatak i
obračunat na redovan mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sate rada.

24. Odredbom čl. 47. KU NN 143/13, čl. 45 KU 29/18 i 92/19, definiran je pojam plaće,
pa tako plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Tom odredbom
definirano je da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova
radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za
svaku navršenu godinu radnog staža; time da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija,
dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Niti iz jedne odredbe
Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne proizlazi da
tužitelju, kojemu nesporno pripada dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za
iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u cijelom utuženom razdoblju, ti dodaci
pripadaju samo u odnosu na ostvarenu redovnu satnicu rada, a ne i na prekovremene
sate rada, niti da bi se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanja plaće
po osnovi tih dodataka međusobno isključivali.

25. Tužiteljici pripadaju dodaci na posebne uvjete rada, jer ukoliko postoje posebni
uvjeti rada i takva iznimna odgovornost za vrijeme redovnih sati rada, isti postoje i za
vrijeme prekovremenih sati rada. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje
pravo na dodatak za posebne uvjete rada na prekovremene sate rada, jer tužiteljica i
onda kad radi prekovremeno, radi u posebnim uvjetima rada i, kao i za vrijeme kada
odrađuje redovne sate rada.

26. Temeljem čl. 60. ZR NN 149/09, čl. 81. ZR NN 93/14, odnosno čl. 36. st. 2. KU NN
143/13, čl. 34. st. 2. KU NN 29/18, kao i čl. 59. TKU NN 141/12, čl. 58. TKU NN 24/17
i čl. 58. TKU NN 128/17 radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na
naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a
najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca
(uračunavajući sva primanja u naravi i novcu koja predstavljaju naknadu za rad;
odnosno i naknadu plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri
mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje u trajanju do 42 dana.

27. Iz obračuna plaća za tužiteljicu razvidno je da je tuženik tužiteljici obračunavao
dodatak za posebne uvjete rada (ne i na prekovremene sate rada). Upravo iz tih
obračuna koji su nesporno vjerodostojni vidljivo je da su neosnovani navodi tuženika
da se utuženi dodaci obračunavaju na osnovnu plaću bez obzira na odrađene sate
rada i da bi ti dodaci bili nepromjenjivi (jer bi u tom slučaju na obračunima plaće bio po
jedan fiksni iznos za svaku vrstu dodatka za svaki mjesec), već je iz obračuna plaća
vidljivo da su ti dodaci svakog mjeseca obračunati na onoliko redovnih sati koliko ih je
odrađeno, dakle po satima rada (ali niti na jedan prekovremeni sat rada). Nadalje,
irelevantno je za odnos tužiteljice kao radnika i tuženika kao poslodavca, tuženikovo
pozivanje na nužnost obračuna i isplate plaće sukladno parametrima COP-a, jer se
radnika ne tiče može li poslodavac mijenjati obračune plaća, već je poslodavac radniku
dužan isplatiti plaću u skladu s kolektivnim ugovorom.

28. Prema čl. 5. st. 1. u vezi čl. 7. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11,
82/12, 73/13) važećeg do 7. kolovoza 2014. poslodavac je obvezan u radnom odnosu
radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Ako je neko pravo iz radnog
odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom

8 Poslovni broj: REF 12: Pr-1613/2021-11

sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom,
primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo. Sadržajno su predmetna prava i obveze
propisani i u čl. 7. st. 1. u vezi čl. 9. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14,
127/17) važećeg u razdoblju od 7. kolovoza 2014. pa nadalje.

29. Da tužiteljica ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada koji se obračunava na
prekovremene sate rada, stav je zauzela sudska praksa u presudi Vrhovnog suda RH
broj Revr-206/12 od 2. travnja 2014. iz koje proizlazi da ako tužitelju prema KU ima
pravo na određene dodatke na plaću, dodaci na plaću odnose se kako na plaću za
redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Isti stav zauzet je i u
presudama brojnih Županijskih sudova u RH, pa tako npr. Županijski sud u Zagrebu
Gž R-461/18 od 13. prosinca 2018., Županijski sud u Rijeci Gž R-427/2018 od 18.
rujna 2018., Županijski sud u Splitu broj Gž R-293/2018 od 8. travnja 2019., Županijski
sud u Osijeku broj Gž R-407/2018 od 9. svibnja 2019. Konačno, na sjednici
Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019.
zauzeto je pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog
ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, 143/13 i
96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne
uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i
zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene
u prekovremenom radu.

30. Radi utvrđivanja visine potraživanja sud je izvršio uvid u obračun potraživanja
sačinjen po tuženiku (list 18-19 spisa) kojega su i tužiteljica i tuženik u cijelosti prihvatili
točnim i valjanim, to je tužiteljica postavila određeni tužbeni zahtjev radi isplate bruto
iznosa 443,70 kn na ime dodatka za posebne uvjete rada i na ime naknade plaće za
godišnji odmor sa zakonskim zateznim kamatama kao pod toč. I. izreke presude, kao
je i navedeno u podnesku tužiteljice od 3. listopada 2021., (list 249-250 spisa), a
odustala je od prijedloga za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, jer
su se stranke suglasile da provođenje tih dokaza nije niti potrebno.

31. Iz obračuna potraživanja sačinjenog po tuženiku proizlazi da za slučaj obračuna
dodatka za posebne uvjete rada, te naknadu plaće za godišnji odmor u iznosu 443,70
kn, tuženik tužiteljici nije isplatio razliku plaće u iznosu od 443,70 kn (list 18-19 spisa).
S obzirom da je obračune plaća i obračun potraživanja dostavio sam tuženik, da
tužiteljica nije osporavala točnost i istinitost svih podataka navedenih u obračunima
plaće i točnost sačinjenog obračuna potraživanja na način da su dodaci za posebne
uvjete rada i naknade plaće za godišnji odmor obračunati za prekovremene sate rada,
to nije bilo potrebe provoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

32. U utuženom razdoblju tužiteljica je ostvarila određeni broj prekovremenih sati rada
navedenih u izračunu razlike plaće za prekovremeni rad u rubrici "prekovremeni" (list
18-19 spisa) za koje joj pripada razlika neisplaćenih, a utuženih bruto dodataka i to za
posebne uvjete rada, kao i razlike plaće za godišnji odmor u iznosu ukupno bruto
443,70 kn i to po pojedinim mjesecima kao u tablici obračuna potraživanja tuženika u
stupcu "ukupno razlika bruto" i "razlika GO" na listu 18-19 spisa, tj. kao pod toč. I.
izreke presude.

33. U skladu sa odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15,

9 Poslovni broj: REF 12: Pr-1613/2021-11

dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak, obračunava, obustavlja i uplaćuje
poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istoga Zakona ili sam porezni obveznik i to
prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno čl. 45. st. 4.
i 5. ZPD i čl. 16. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07,
146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, dalje: Pravilnik)
predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog
mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl.

14. toga Zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika. Obračunati predujam poreza
isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada,
kao porez po odbitku. Stoga porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine
sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka
isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
pa se na te iznose kamate ne obračunavaju, ali iste tužiteljica i ne potražuje (tako i u
presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž R-45/2017 od 9. srpnja 2018.).

34. Dakle, na temelju obračuna potraživanja sačinjenog po tuženiku proizlazi da bruto
iznos dodataka za posebne uvjete rada, , sve obračunato na ostvarene prekovremene
sate rada, razlika naknade plaće za godišnji odmor tužitelju za razdoblje od 14. travnja

2016., do 31. ožujka 2020., iznosi bruto 443,70 kn, pa je radi isplate tih iznosa tužbeni
zahtjev valjalo prihvatiti kao pod toč. I izreke presude, osim za zakonske zatezne
kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u
tim bruto iznosima. Za svaki pojedini mjesec za razdoblje od 14. travnja 2016., do 31.
ožujka 2020., pripadajući iznos tih bruto dodataka naveden je na listu 18-19 spisa, u
stupcima "ukupno razlika bruto" i "razlika GO", a koji su pobliže označeni pod toč. I.
izreke presude, time da na svaki mjesečni bruto iznos dodatka tužitelju pripada i
zakonska zatezna kamata tekuća od 16. u mjesecu na dodatke za prethodni mjesec
pa do isplate, jer je temeljem čl. 92. st. 2 Zakona o radu (Narodne novine, 93/14,
127/17, 98/19) tuženik bio tužiteljici dužan plaću (zajedno s pripadajućim dodacima)
isplaćivati do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, a sve u vezi čl. 29. st. 1. u vezi st. 2.
Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, 41/08, 125/11, 78/15).

35. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155
ZPP. Kako tužiteljica u parnici uspjela u cijelosti, to joj je tuženik u obvezi u cijelosti
nadoknadi parnične troškove. Parnični troškovi tužiteljice sastoje se jednokratne
nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kn ( tbr. 7. toč 8), troška
PDV-a na sve navedene radnje po stopi 25% u iznosu 125,00 kn, odnosno sveukupno
625,00 kn na koje joj pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od 23. studenog 2021.
kao od dana donošenja ove presude pa do isplate (toč. II. izreke presude).
Nisu priznati troškovi zastupanja na ročištu za objavu presude u zahtijevanom iznosu
od 125,00 kn, uvećano za pripadajući PDV, jer jednokratna nagrada se odnosi na cijeli
prvostupanjski postupak, bez obzira na broj poduzetih radnji.

36. Svi parnični troškovi odmjereni tužiteljici bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a
potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u granicama postavljenog određenog
zahtjeva za naknadom parničnih troškova.

37. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru, 23. studenog 2021.

10 Poslovni broj: REF 12: Pr-1613/2021-11

Sudac Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od
dana primitka ove presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda, pisano
u tri istovjetna primjerka.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i
zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog
povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a. ZPP).