- 1 -              Revd 2239/2021-2

Broj: Revd 2239/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Š., Z., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. & Š. d.o.o. u Z., protiv tuženika Grada Zagreba, (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi sklapanja ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-938/2020-2 od 11. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4430/17-29 od 14. svibnja 2020., u sjednici održanoj 23. studenoga 2021.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-938/2020-2 od 11. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4430/17-29 od 14. svibnja 2020., pozivom na odredbu čl. 385. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP).

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Prijedlog nije dopušten.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a ZPP revizijski sud je ocijenio da oba pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije (1. pitanje kojim se tužitelj pita je li do dana stupanja na snagu Zakona o cestama ("Narodne novine" 84/11, dalje: ZC) bilo moguće prenositi i stjecati pravo vlasništva na nerazvrstanim cestama te 2. pitanje kojim tužitelj problematizira tko ima pravo na naknadu za zemljište na kojem je sagrađena cesta do stupanja na snagu ZC - da li vlasnik u trenutku izgradnje ceste ili vlasnik u trenutku stupanja na snagu Zakona)) nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. Naime u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-6326/11 na koju se kao razlog važnosti tužitelj poziva nije izraženo shvaćanje koje iznosi drugostupanjski sud u pobijanoj odluci (da tužitelj nije stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina bez obzira što je upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik, jer je i njegov pravni prednik od kojeg je kupio nekretnine izgubio pravo vlasništva na njima pretvaranjem tih nekretnina u javno dobro u općoj uporabi) već je izraženo shvaćanje da vlasnicima koji se smatraju oštećenima nije uskraćeno postavljanje obveznopravnog zahtjeva. Stoga se radi o drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji nego li je to u konkretnom slučaju.

4.2. Isto tako kao drugi razlog važnosti tužitelj se poziva na predmet Vajagić/Republika Hrvatska, odluku Europskog suda za ljudska prava s iznesenim pravnim shvaćanjem da je neisplata naknade za izvlašteno zemljište miješanje u mirno uživanje vlasništva, što isto ne predstavlja usporedivu činjeničnu i pravnu situaciju, jer sudovi utvrđuju da tužitelj nije stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.

5. Stoga navedene odluke nisu prihvatljiv (odgovarajući) razlog važnosti postavljenog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

6. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385. a. st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. studenoga 2021.