- 1 -              I Kž 520/2019-8

Broj: I Kž 520/2019-8

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Žarka Dundovića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. M. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97. i 27/98. – ispravak, - dalje: KZ/97.) u vezi s člankom 1. i člankom 5. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ broj 57/11. - dalje: ZoNKD-RPiPP), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 19. lipnja 2019. broj K-25/2004., u sjednici vijeća održanoj 23. studenoga 2021.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Zadru je, na temelju članka 452. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08-17), odbio optužbu protiv optuženika M. M. zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavcima 3. i 1. KZ/97. opisanog u točki 1. izreke pobijane presude; protiv optuženika J. B. zbog kaznenih djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavcima 3. i 1. KZ/97. i člankom 60. KZ/97., opisana pod točkama 2. i 3. izreke pobijane presude i protiv optuženika A. V. zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi sa st. 3. i 1. i člankom 38. KZ/97. opisanog pod točkom 2. izreke pobijane presude, a sve u vezi s člancima 1. i 5. ZoNKD-RPiPP.

2. Na temelju članka 560. stavka 3. ZKP/08-17 odbijen je prijedlog državnog odvjetnika za oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima od A. J.

3. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08-17 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. - 5. ZKP/08-17 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

4. Protiv te je presude žalbu podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. ZKP/08-17, s prijedlogom „pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti Županijskom sudu na daljnji postupak“.

5. Optuženik J. B. je po branitelju A. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. & P. sa sjedištem u Z., na žalbu državnog odvjetnika podnio odgovor, predlažući da se ta žalba odbije kao neosnovana. Ujedno je u odgovoru na žalbu zatraženo da se optuženika i njegovog branitelja izvijesti o sjednici vijeća, čemu je udovoljeno.

6. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08-17, spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. Na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno izviješteni zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske te optuženik J. B. i njegov branitelj A. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & P. sa sjedištem u Z., pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti (članak 475. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku, „Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08-19).

8. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

9. Protivno navodima u žalbi državnog odvjetnika, pravilno je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrdio da u konkretnoj situaciji ne dolazi u obzir primjena odredaba ZoNKD-RPiPP. Naime, u ovom je kaznenom predmetu, nakon razdvajanja postupka i donošenja odluka zbog zastare kaznenog progona za pojedina kaznena djela, protiv optuženika podignuta optužnica i to protiv optuženika M. M. zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. KZ/97., protiv optuženika J. B. zbog dva kaznena djela iz članka 337. stavka 4. KZ/97. te protiv optuženika A. V. zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 38. KZ/97. Podneskom od 23. veljače 2015. državni odvjetnik je izmijenio činjenični opis dodajući da su djela počinjena „…u razdoblju od 18. listopada 1994. do 3. lipnja 1998. za trajanja Domovinskog rata, ratnog stanja i neposredne ugroženosti, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države i u tom procesu pretvorbe privatizacije, iskoristili te okolnosti…“ i unoseći u pravnu kvalifikaciju odredbe članka 1. u vezi s člankom 5. ZoNKD-RPiPP, s time da je podneskom od 16. siječnja 2018. konačno uređen činjenični opis i pravna kvalifikacija optuženicima na teret stavljenih kaznenih djela.

9.1. Na takav način je državni odvjetnik optuženicima M., B. i V. na teret stavljenim kaznenim djelima neosnovano dao značaj djela počinjenih u vezi sa ZoNKD-RPiPP, polazeći pritom od svojevrsnog automatizma, odnosno od jednostavne činjenice da su radnje za koje se optuženici terete doista počinjene za vrijeme Domovinskog rata u vrijeme kada se odvijao proces pretvorbe i privatizacije, pri čemu u činjeničnom opisu tih djela nisu opisane i naznačene okolnosti koje bi upućivale na to da su poduzete kriminalne radnje karakterizirane aktivnošću kojom se zloupotrebljava činjenica da je u tijeku Domovinski rat, tako da se prema postavljenom činjeničnom opisu terećenih kaznenih djela radi tek o uobičajenim („klasičnim“)  kriminalnim aktivnostima optuženika kojima isti zloupotrebljavaju svoj položaj i ovlasti. Pritom u činjeničnom opisu djela nije niti naznačeno da bi kaznena djela optuženici počinili zbog pretvorbe niti ista imaju posljedice za pretvorbu i privatizaciju, što je daljnji uvjet primjene ZoNKD-RPiPP, već se poduzete kriminalne radnje optuženika M., B. i V. automatski povezuju s pretvorbom, bez navođenja konkretnih razloga, osim da bi se time omogućio nastavak kaznenog progona i nakon proteka rokova za zastaru kaznenog progona.

9.2. Pritom se državni odvjetnik poziva na odredbe članka 1. u vezi s člankom 5. ZoNKD-RPiPP, ali ne i na odredbu članka 7. istog Zakona, kojom se određuje da kaznenim djelima ratnog profiterstva, uključujući, protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, i kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, (jer se odredbe ZoNKD-RPiPP prema članku 1. odnose jednako na kaznena djela ratnog profiterstva i kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije), postaju i kaznena djela navedena u članku 5. ako je njima ostvarena nesrazmjerna imovinska korist iskorištavanjem ratnog stanja i neposredne ugroženosti i neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, što ovdje zasigurno nije slučaj jer ostvarena imovinska korist od ukupno 32.138.726,45 kuna (25.874.484,97 kuna u točki 1. izreke prvostupanjske presude, 3.631.000,00 kuna u točki 2. izreke te 1.553.241,48 kuna i 1.080.000,00 kuna u točki 3. izreke) očito nema značaj nesrazmjerne imovinske koristi kakvu su imale na umu odredbe ZoNKD-RPiPP. Stoga kaznenim djelima koja se optuženicima stavljaju na teret izmijenjenom optužnicom državnog odvjetništva od 23. veljače 2015. i 16. siječnja 2018., zapravo nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, a to je nesrazmjernost imovinske koristi u smislu članka 7. stavka 1. ZoNKD-RPiPP, što je pravilno u svojoj presudi utvrdio i prvostupanjski sud.

9.3. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika u kojoj smatra da su u predmetnom postupku ispunjene pretpostavke za primjenu odredaba ZoNKD-RPiPP.

10. Slijedom navedenog, nakon što je iz navedenih razloga za kaznena djela iz članka 337. stavka 4. KZ/97. i članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 38. KZ/97. prvostupanjski sud, protivno žalbi državnog odvjetnika, pravilno izostavio njihovu povezanost s odredbama ZoNKD-RPiPP, vodeći računa o vremenu počinjenja svih kaznenih djela za koja je državni odvjetnik teretio optuženicom optuženike M. (točka 1. - u razdoblju od 2. rujna 1997. do 3. lipnja 1998.), B. i V. (točka 2. - u razdoblju od 1. siječnja 1995. do 31. prosinca 1997.) te B. (točka 3. - 28. listopada 1994.), pravilnom primjenom zakona proizlazi da je za sva kaznena djela protekom 20 godina od njihovog počinjenja nastupila zastara kaznenog progona, a što se žalbom državnog odvjetnika niti ne pobija.

11. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a prilikom ispitivanja te presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08-19 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu državnog odvjetnika trebalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08-19 odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 23. studenoga 2021.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.