1                                                     Broj: Ppž-9519/2021

   

                                            

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D. J., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu od 19. svibnja 2021., broj Pp-68/2020-11, u sjednici vijeća održanoj 23. studenog 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

              I. U povodu žalbe okr. D. J., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Uslijed odluke pod I., žalba okr. D. J. je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu od 19. svibnja 2021., broj Pp-68/2020-11, okr. D. J. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u t. 1.) izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna u iznosu 1.000,00 kuna, a na način činjenično opisan u t. 2.) izreke pobijane presude prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna u iznosu 2.000,00 kuna, pa je okrivljeniku, na temelju čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, koju je okrivljenik dužan platiti u roku 60 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 200,00 kuna.

 

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik, putem branitelja odvjetnika D. B., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

              3. Žalba je bespredmetna.

 

4. Ispitivanjem prvostupanjske presude, u povodu podnesene žalbe, a po službenoj dužnosti, u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), ovaj sud je utvrdio da je počinjena apsolutna bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, budući da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu.

 

4.1. Naime, u obrazloženju pobijane presude (odlomak 6, strana 6), prvostupanjski sud navodi da pobijanu presudu temelji, između ostalog, i na dokumentaciji Centra za socijalnu skrb Vrbovec i Policijske postaje Vrbovec, priloženih u spisu predmeta kao materijalnih dokaza. S obzirom da nikakva druga dokumentacija Policijske postaje Vrbovec osim zapisnika o ispitivanju svjedokinje S. J. i osumnjičenika D. J., ne prileži spisu, očigledno je da je prvostupanjski sud mislio upravo na te materijalne dokaze i da je, između ostalog, i na njima utemeljio pobijanu presudu.

 

4.2. Međutim, sukladno odredbi čl. 158. st. 7. i 8. Prekršajnog zakona, da bi se saznanja ovlaštene osobe tijela državne uprave o ispitivanju svjedoka mogla koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, to ispitivanje mora biti provedeno u skladu s odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, a to znači sukladno odgovarajućim odredbama (čl. 283. – čl. 300.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.), jer na to izravno upućuje odredba čl. 173. Prekršajnog zakona. Uvidom u Zapisnik o ispitivanju svjedokinje S. J. u Policijskoj postaji Vrbovec (list 7 i 8 spisa) vidljivo je da nije ubilježeno da je svjedokinja bila upozorena na svoja prava sukladno odgovarajućim zakonskim odredbama Zakona o kaznenom postupku, zbog čega se isti, sukladno odredbi čl. 300. st. 1. t. 5. Zakona o kaznenom postupku, ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku. Naime, predmetni zapisnik o ispitivanju svjedoka je tiskani formular, u kojem su, između ostalog, otisnuta i sva upozorenja za svjedoka, ali ni na koji način, pa niti zaokruživanjem rednog broja ispred pojedinog sadržaja upozorenja (a niti na neki drugi način), nije naznačeno da je svjedokinja prije ispitivanja doista i upoznata sa svojim pravima i dužnostima, sukladno odredbi čl. 288. st. 3. Zakona o kaznenom postupku i čl. 286. st. 1. istog Zakona. S obzirom da se radi o tiskanom formularu, jednakom za sve svjedoke, nužno je na jasan i nedvojben način naznačiti koja su upozorenja dana kojem svjedoku, a što u ovom slučaju nije učinjeno.

 

4.3. Sve gore navedeno, vrijedi i u odnosu na zapisnik o ispitivanju osumnjičenika D. J. u Policijskoj postaji Vrbovec, iz kojeg također ne proizlazi da je okrivljenik bio upozoren sukladno odredbi čl. 158. st. 6. Prekršajnog zakona, a što je, prema čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona nužno da bi se taj zapisnik mogao koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku.

 

4.4. Prema tome, na opisani način je ostvarena bitna povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, na koju ovaj sud, sukladno odredbi čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a uslijed čega je žalba okrivljenika postala bespredmetna.

 

5. Osim toga, a bez obzira što je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti zbog naprijed navedene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, a zbog čega presuda nije podobna za meritorno ispitivanje u pogledu pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, već sada se može reći da je u tom smislu odluka prvostupanjskog suda preuranjena te da nije s dovoljno kritičnosti cijenio one dokaze koji su zakonito provedeni.

 

5.1. Prije svega, pogrešno je prvostupanjski sud svoj zaključak temeljio na dokumentaciji Centra za socijalnu skrb Vrbovec. Naime, radi se o zapisniku koji sadrži izjavu S. J., koja u ovom prekršajnom postupku ima status svjedoka. Međutim, iskazi osoba ispitanih kao svjedoka pred djelatnicom Centra za socijalnu skrb nisu dokaz o prekršaju i počinitelju prekršaja na kojem bi se mogla temeljiti presuda u prekršajnom postupku, već isprava koja potvrđuje da je takva radnja ispitivanja u upravnom postupku provedena. Stoga, sadržaj te isprave nije dokaz, niti se može tijekom prekršajnog postupka koristiti ili predočavati, ali predstavlja izvor saznanja o tome treba li i na koje okolnosti te osobe neposredno ispitati u svojstvu svjedoka na glavnoj raspravi. Ovakav stav u skladu je s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž-496/13 od 5. rujna 2013.

 

5.2. Nadalje, iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje S. J. na glavnoj raspravi 7. travnja 2021. nedvojbeno proizlazi da su ovoj svjedokinji, prije nego li je dala svoj iskaz, predočeni navodi optužbe. Takvo provođenje dokazne radnje ispitivanja svjedoka suprotno je čl. 289. st. 1. Zakona o kaznenom postupku i, po ocjeni ovog suda, dovodi u pitanje stupanj vjerodostojnosti iskaza svjedokinje S. J., jer, u biti, svjedokinja nije iskazivala prema svom sjećanju, nego je, zapravo, ponovila navode optužbe koja joj je netom prije bila predočena. Također, prema podacima u spisu, svjedokinja je bila hospitalizirana u PB Vrapče pa je ovaj podatak bilo potrebno provjeriti te, u slučaju da odgovara istini, utvrditi radi li se možda o nekoj bolesti koja bi eventualno bila povezana s mogućnošću konfabulacije.

 

5.3. Kod takvog stanja stvari, a bez provođenja eventualnih drugih dokaza, ne mogu se prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda zbog kojih nije prihvatio obranu okrivljenika („obzirom je oštećena bivša supruga Slađana u svom svjedočkom iskazu detaljno, temeljito i uvjerljivo iskazala potpuno suprotno navodima njegove obrane“). Takvo obrazloženje prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti, jer je potpuno paušalno i lišeno ikakvih razloga, pogotovo u situaciji kada nema ni jednog kontrolnog dokaza koji bi potvrdio vjerodostojnost iskaza svjedokinje, a ista je iskazivala nakon što su joj predočeni navodi optužbe. Prvenstvena zadaća prvostupanjskog suda je da analitički cijeni sve provedene dokaze, kako one koji idu u korist okrivljenika, tako i one na njegovu štetu, a obrazloženja sudskih odluka koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za svoje zaključke upućuju na zaključak o arbitrarnosti. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije na valjani način otklonio kontradiktornosti između obrane okrivljenika i iskaza svjedokinje S. J., a što je s obzirom na njihove bitno različite iskaze, svakako morao učiniti radi utvrđivanja vjerodostojnosti i uvjerljivosti njihovih iskaza. Prije svega, sud je trebao suočiti okrivljenika i svjedokinju te konstatirati i ocjenjivati držanje tijela, promjene izgleda, geste i slično, a što je sve upravo bitno radi utvrđivanja uvjerljivosti iskaza, jer je smisao suočenja kontradiktorno sučeljavanje ispitanika oko važnih i spornih činjenica.

 

5.4. Osim toga, iz provedenih dokaza proizlazi da su za oba događaja koja su predmet ovog prekršajnog postupka policijski službenici izašli na intervenciju (svjedokinja to iskazuje za događaj iz t. 1. izreke pobijane presude, a okrivljenik za događaj iz t. 2. izreke pobijane presude) pa je te navode bilo potrebno provjeriti i utvrditi jesu li poduzimane neke službene radnje u odnosu na inkriminirane prekršaje, kako radi otklanjanja mogućnosti da se zbog istih događaja vode još neki postupci, tako i  radi utvrđivanja postoje li možda neki zakoniti dokazi koji bi mogli biti od koristi i u ovom prekršajnom postupku. Isto tako, iz iskaza svjedokinje S. J. proizlazi da je, na pitanje branitelja okrivljenika o postojanju svjedoka očevidaca prekršaja iz t. 1.) izreke pobijane presude, potvrdila da postoje osobe koje su inkriminirani događaj vidjele, ali nije željela iskazati njihova imena, a za razlog koji je navela („obzirom se radi o njenom privatnom životu i ona ih radi toga ne želi uključivati) prvostupanjski sud nije konstatirao da bi ulazio u zakonski razlog iz čl. 286. st. 1. Zakona o kaznenom postupku.

 

6. Zbog navedenog, trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

7. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će na odgovarajući način otkloniti istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, iznova će provesti do sada izvedene dokaze kao i možebitne dokaze za koje se ukaže potreba nužnosti izvođenja te će na temelju provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku, u kojoj će navesti jasne razloge o svim pravno relevantnim činjenicama.

 

              8. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 23. studenog 2021.

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja i tužitelja.