1                                                     Gž-125/2021-2

 

              

 

     Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                                       Gž-125/2021-2   

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                           P R E S U D A I  R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ordane Labura, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Maje Skorić i Dalibora Dukića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., OIB…, O. B., Š. , zastupanog po punomoćniku K. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika H.o.k.d.d., OIB…, Z., zastupanog po punomoćnicima Ž. O., I. P. i F. O., odvjetnicima iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn- 3710/15 -63 od dana 15. siječnja 2021. godine, u sjednici održanoj dana 23. studenog 2021. godine,

 

 

p r e s u d i o i   r i j e š i o  j e

 

 

I. Odbija se djelomično žalba tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn- 3710/15 -63 od dana 15. siječnja 2021. godine u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je tužitelju dosuđena naknada štete  u iznosu od 209.826,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 23. ožujka 2015. godine do isplate.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženika, te se preinačava odluka o parničnom trošku pod točkom I. izreke presude, na način da se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 59.780,90 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 15. siječnja 2021. godine do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplate tužitelju iznos od 209.826,00 kuna na ime naknade štete sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 23. ožujka 2015. godine ( dan podnošenja zahtjeva za isplatu tuženiku u mirnom postupku) do isplate, te parnični trošak u iznosu od 81. 528,66 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 2021. godine do isplate (točka I. izreke), te je odbijen tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 49.970,00 kuna sa zateznim kamatama ( točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke žalbu je podnio tuženik pobijajući je zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski  sud u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinači, podredno, ukine i predmet vrati  prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U ovoj parnici tužitelj je zatražio naknadu neimovinske i imovinske štete koju je prema činjeničnim navodima tužbe pretrpio u životnoj dobi od 20 godina zbog prometne nezgode u kojoj je dana 4. lipnja 2013. godine stradao kao putnik u vozilu koje je u trenutku nezgode bilo osigurano kod tuženika policom obveznog automobilskog osiguranja i čiji je vozač   skrivio nezgodu jer je  zbog nepravilne i nepropisne vožnje vozilom prešao na suprotnu stranu kolnika i udario u  drugo osobno vozilo  koje  je dolazilo iz suprotnog smjera, uslijed čega je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede.

6. U postupku nisu bile sporne činjenice nastanka štetnog događaja i pasivna legitimacija, kao ni činjenica da je u mirnom postupku tuženik isplatio tužitelju iz osnova neimovinske i imovinske štete iznosi od 87.600,00 kuna, te da su se stranke suglasile da cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 15 kuna  po satu

7. U postupku nije bila sporna podijeljena odgovornost od 30% koju je tužitelj priznao već u tužbi zbog nevezivanja sigurnosnog pojasa i zbog pristanka na vožnju sa alkoholiziranim vozačem, dok je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo da bi tužitelj bio suodgovoran u omjeru od 70%, uračunavajući pri tome priznatih 30% , slijedom čega je u postupku sporan osnov u udjelu od 40%, kao i opseg nastale štete.

8. Suprotno žalbenim prigovorima prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza, posebno pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod brojem Ko-602/14 od 22. rujna 2014. godine, te kombiniranog nalaza i mišljenja  prometnog vještaka dipl ing. N. E. i sudskomedicinskog vještaka dr. D. M., glede prigovora podijeljene odgovornosti, pravilno utvrdio  sve odlučne činjenice, pa tako  :

-  da je vozač J. E. vozilom u kojem se tužitelj nalazio kao putnik na stražnjem srednjem sjedalu upravljao u alkoholiziranom stanju  pri udjelu od najmanje 1,70 g/kg apsolutnog alkohola u krvi i da je zbog bitno smanjenih vozačkih sposobnosti izazvao prometnu nezgodu jer je propustio brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste i  vidljivosti, uslijed čega je došlo do frontalnog sudara u vozilo koje se kretalo iz suprotnog smjera,

- da je vozilo u kojem se nalazio tužitelj bilo opremljeno na stražnjim sjedalima sa sigurnosnim  pojasevima i da je na sredini stražnje klupe ugrađen sigurnosni pojas u dvije točke,

-  da je tužitelj  zadobio ozljede:višestruka kontuzijska žarišta na glavi čeonotjemeno, rezne rane čela, rezne rane gornje vjeđe desnog oka, prijelom nosnih kostiju, krvarenje iz nosa, prijelom čeone kosti desno s utisnućem, prijelom maksilarnog i desnog čeonog sinusa, prijelom tvrdog nepca, prijelom baze lubanje sa zahvaćanjem desne piramide, krvarenje izvan i unutar tvrde moždane ovojnice, višestruka nagnječenja mozga, sljepoću na desno oko, gluhoću na desno uho, ranu razderotinu lijeve potkoljenice i oguljotinu lijeve potkoljenice,

- da tužitelj nije bio vezan pojasom , te da je u trenutku sudara došlo do pravocrtnog polijetanja njegovog tijela prema naprijed i udaranja glave u čvrstu prepreku ispred mjesta sjedenja, najvjerojatnije vjetrobransko staklo, pri čemu su nastale ozljede glave, do kojih ne bi došlo u naprijed navedenom opsegu, da je tužitelj bio vezan pojasom.

              9.Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je tužitelj svojim ponašanjem  time što nije upotrijebio sigurnosni pojas  doprinio nastanku štete u udjelu od 20%, a time što je pristao na vožnju s vozačem bitno umanjenih sposobnosti za upravljanjem vozilom za daljnjih 20%, pa da je time doprinio nastanku štete u udjelu od ukupno  40%.

              10.Neosnovani su žalbeni prigovori u odnosu na činjenična utvrđenje glede opseg nastale štete, jer je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka  oftalmologa dr. C., otorinolaringologa i maksifacijalnog kirurga dr. M., neurokirurga dr. V. i psihijatra  dr. V. - koji su i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda  otklonili primjedbe i prigovore tuženika, pravilno utvrdio:

- da pretrpljene povrede predstavljaju politraumu sa teškom kraniocerebralnom ozljedom, prijelomima kostiju svoga i baze lubanje, ličnih kostiju, natučenjem mozga sa krvarenjem i prodorom zraka u lubanjsku šupljinu ,

-  da je uslijed istih ozljeda kod tužitelja zaostao trajni i potpuni gubitak vida na desno oko, trajno i nepovratno oštećenje sluha na desno uho,  bez odaziva, uslijed toga otežano komuniciranje okretanjem sa lijevim uhom, višestruki prijelomi lica i nosnih kostiju  nakon prijeloma obje stjenke sinusa, te ožiljci nakon reznih gnječnih rana u području čela, gornje vjeđe desnog oka i lijeve potkoljenice,

- da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku ozljeđivanja do trenutka gubitka svijesti, sekundarni jaki oscilirajući strah kroz 10 dana, umjereni oscilirajući strah kroz 15 dana, a slabiji strah kroz ukupno 2 mjeseca,

- da je tužitelj trpio jake fizičke bolove 4 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i slabijeg intenziteta mjesec i po dana,

- da je kod tužitelja zaostalo naruženje blažeg stupnja i to  u vidu ožiljka na gornjoj obrvi i vjeđi koji je uočljiv stalno, na lijevoj potkoljenici koji je uočljiv ponekad ovisno o godišnjem dobu i vrsti odjeće, te ožiljka čeono tjemeni u kosi koji je vidljiv ponekad ovisno o dužini kose, kao i da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od tri sata dnevno tijekom dva tjedna, dva sata dnevno tijekom tri tjedna, te jedan sat dnevno tijekom mjesec dana,

- da je opća životna i radna aktivnost tužitelja umanjena u ukupnosti za 65%, a objedinjeni postotak da obuhvaća  potpuni gubitak vida na desno oko, potpuni gubitak sluha na desno uho, povremene glavobolje koje su zaostale nakon kraniocerebralne ozljede, povremene bolove u području lica i paranazalnih sinusa nakon prijeloma koštane strukture, te  smetnje disanja zbog smanjenja prohodnosti dišnih puteva, kao i blagi psihoorganski sindrom i anksiozno depresivne promijene  raspoloženja i funkcioniranja, te da navedene trajne posljedice znatno smanjuju radnu aktivnost tužitelja, pri čemu se većina životnih aktivnosti upražnjava uz povećani napor i ograničenja.

11. Dakle, umanjenje općih životnih i radnih  aktivnosti od 65% ne obuhvaća samo gubitak vida i sluha na desno oko, odnosno uho, te povremene glavobolje- kako tvrdi tuženik, dok su se vještaci izjasnili da bi se teoretski na gubitak vida na jedno oko odnosio  postotak od 30%, na gubitak sluha postotak od 15 %, na psihoorganski sindrom postotak od 20%, pa kada se uzmu u obzir povremene glavobolje koje su zaostale  nakon kraniocerebralne ozljede, povremeni bolovi u području lica i paranazalnih sinusa nakon prijeloma koštane strukture, te smetnje disanja zbog smanjenja prohodnosti dišnih puteva - to je za zaključiti ( sve kada bi se i prihvatila ocjena tuženika da bi se na te posljedice  odnosio postotak  od 5%) da se radi o objedinjenom  postotku, a ne zbroju pojedinačnih umanjenja, te da se zaključak suda utemeljen na nalazu i mišljenju vještaka   može ispitati, zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak2. točka 11. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) na koju se referira tuženik.

12. Nadalje, činjenica da tužitelj radi - nije u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem vještaka  koji se nisu izjasnili o gubitku radne sposobnosti, već o trajnom umanjenju i povećanim naporima, pri čemu iz mišljenja vještaka oftalmologa, otorinolaringologa i neurokirurga u tom pravcu proizlazi da je tužitelj po struci instalater grijanja kojim poslom da se  zbog nesigurnosti izazvane ozljedama više ne usuđuje baviti, te da  trenutno nakon odustajanja od niza poslova zbog zaostalih posljedica, radi na krajnje jednostavnim poslovima obrade i lakiranja drvenih proizvoda u stolarskoj radionici, slijedom  čega prvostupanjski  sud time što je odbio dokazni prijedlog za provođenje novog vještačenja, nalazeći da su vještaci udovoljili traženju  suda, nije ostvario bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak1. u vezi članka 261.ZPP na koju se referira tuženik, a niti je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

              13.Na temelju  utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da tužitelju pripada pravo na pravičnu naknadu neimovinske štete sukladno odredbi članka 1100 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) i pravo na naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege sukladno odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO, pri čemu je uz naprijed navedene činjenice, pravilno ocijenio dugotrajnost liječenja, izloženost brojnim pretragama i operacijskom zahvatu.

              14.Suprotno prigovorima tuženika, prvostupanjski je sud pravilno primijenio i materijalno pravo kada je zaključio da tužitelju pripada pravična naknada neimovinske štete u ukupnom iznosu od 494.000,00 kuna (po kvalifikatornim kriterijima - za fizičke boli iznos od 18.000,00 kuna, za strah iznos od 18.000,00 kuna, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 450.000,00 kuna, te za naruženost iznos od 8.000,00 kuna), kao i naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.710,00 kuna, te je umanjenjem za doprinos tužitelja od 40%, te za već isplaćeni iznos naknade, u konačnici dosudio tužitelju iznos od 209.826,00 kuna.

15. Ujedno, iznos utvrđene naknade neimovinske štete nije u suprotnosti sa Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične naknade neimovinske štete koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske na drugoj sjednici građanskog odjela dana 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine (Su-IV-47/2020-5) u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO/05), jer trajanje i jačina fizičkih i duševnih boli i straha nisu jedine  okolnosti koje sud mora imati u vidu prilikom određivanja pravične  naknade, a prvostupanjski je sud u tom pravcu  pravilno ocijenio  da je tužitelj u periodu nakon ozljeđivanja 4. lipnja 2013. godine,  liječen u periodu do 26. studenog 2014. godine, da je obavio RTG lijeve potkoljenice, MSCT mozga, sinusa i orbita, MSCT C kralježnice i vrata, laboratorijske obrade, da je obavio niz ponovljenih pretraga - CT mozga i MR mozga, da je bio hospitaliziran u razdoblju od 5. lipnja 2013. do 19. lipnja 2013. te ponovno od 1. rujna do 8. rujna 2014. te da je 3. rujna 2014. bio podvrgnut operativnom zahvatu pod općom anestezijom, da je liječen po liječnicima oftalmologu, neurokirurgu, neurologu, psihijatru, dermatologu, psihologu, da je obavio niz dijagnostičkih i kontrolnih pretraga (EEG snimanja, MSCT sinusa), a kako to sve proizlazi iz priložene med. dokumentacije te nalaza vještaka liječnika.

              16. Na tako dosuđeni iznos, pravilno je priznata i zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva  sukladno odredbama članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima  u prometu („Narodne  novine“ broj 151/15, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14).

              17. Stoga, jer se nisu ostvarili razlozi žalbe, a niti je u pobijanom dijelu  pod točkom I. izreke kojim je tužitelju dosuđena naknada u iznosu od 209. 826,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 23. ožujka 2015. godine do isplate,  prvostupanjska  presuda donesena uz neku od bitnih povreda odredba parničnog   postupka iz članka  354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika trebalo je djelomično odbiti kao neosnovanu i pod točkom I. izreke u dijelu koji se odnosi na dosuđenu naknadu  potvrditi prvostupanjsku presudu ( članak 368. ZPP).

              18. Djelomično je osnovana žalba tuženika u odnosu na odluku o parničnom trošku i to u odnosu na utvrđeni uspjeh stranaka u ovom postupku u kojem se, temeljem članka 117. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19, dalje: ZID ZPP/19) primjenjuje članak 28. ZID ZPP, jer je prvostupanjska presuda donesena  nakon stupanja na snagu tog Zakona (1. rujna 2019. godine).

              18.1. Neosnovan je prigovor tuženika u odnosu na priznate  radnje sastava podneska, za koje su tužitelju priznati troškovi temeljem Tbr. 8. točka  3. Tarifa o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14 i 107/15, dalje: Tarifa) jer su isti opravdani, budući da se tužitelj podnescima očitovao na dostavljene nalaze i mišljenja vještaka, njihove dopune, te predlagao saslušanje radi davanja objedinjenog nalaza i mišljenja glede smanjenja životnih aktivnosti.             

              18.2. U odnosu na uspjeh stranaka u ovom postupku, isti se utvrđuje prema konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu, pri čemu u ovoj parnici, zbog toga što je tužitelj povukao tužbu u odnosu na zahtjev za rentu zbog tuđe pomoći i njege u iznosu od 315,00 kuna mjesečno, nisu nastali posebni troškovi.

              18.3. Pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP, trebalo je utvrditi da je tužitelj u odnosu na osnov (koji je kod priznatog doprinosa u tužbi od 30%, bio sporan u postotku od daljnjih  40%) uspio sa 90% (budući je doprinos tužitelja pored priznatog doprinosa od 30% utvrđen za daljnjih 10%), a u odnosu na visinu sa 80, 8%, slijedom čega je  uspjeh tužitelja 85,4%, odnosno, nakon što se odbije uspjeh tuženika od 14,6%, uspjeh tužitelja je u konačnici 70,8 %.

              18.4. Stoga je kod pravilno utvrđenog parničnog troška  za parnične radnje i sudske pristojbe po prvostupanjskom sudu   u iznosu od ukupno 74.478,66 kuna (od čega 66.875,00 kuna za poduzete parnične radnje  sa uključenim PDV od 25% u iznosu od 13.375,00 kuna, te trošak sudskih pristojbi tužbe od 4.655,70 kuna i pristojbe presude od 2.947,96 kuna) odluku o parničnom trošku pod točkom I. izreke prvostupanjske presude trebalo preinačiti i tužitelju sukladno uspjehu od 70,8%  priznati trošak u iznosu od 52.730,90 kuna i u cijelosti trošak vještačenja u iznosu od 7.050,00 kuna, što iznosi ukupno 59.780,90 kuna, te istog odbiti  sa preostalim zahtjevom za naknadu troška (članka 380. točka 3. ZPP).

              19. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška žalbenog postupka je odbijen, jer i pored djelomične preinake odluke o parničnom trošku nije izmijenjen uspjeh stranaka u ovoj parnici glede merituma spora.

              20. U odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke za iznos od 49.970,00 kuna jer nije pobijana žalbom prvostupanjska je presuda ostala neizmijenjena.

 

U Šibeniku, 23. studenog 2021. godine

 

 

                                                                                             PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

                                                                                                       Ordana Labura v.r.