REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLIT
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
Pr-335/2020-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. P., iz G., G. 7, OIB:
…, kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u S., protiv
tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa
Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne
glavne rasprave zaključene dana 6.listopada 2021.god., u nazočnosti punomoćnika
tužitelja i punomoćnika zz tužene, dne 22. studenoga 2021 .god.
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, u roku od 15 (petnaest)
dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju S. P., OIB: … na ime
rente kao izgubljene zarade u visini razlike između mirovine koju prima i plaće koju bi
primao za razdoblje od 01. veljače 2017. g. pa do 31. prosinca 2017.godine, iznos od
28.307,30 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje je prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a
koja kamata teče od dospijeća pa sve do konačne isplate i to:
- na iznos od 2.541,31 kn za veljaču 2017. godine od 5. ožujka 2017. godine
- na iznos od 2.541,31 kn za ožujak 2017. godine od 5. travnja 2017. godine
- na iznos od 2.541,31 kn za travanj 2017. godine od 5. svibnja 2017. godine
- na iznos od 2.541,31 kn za svibanj 2017. godine od 5. lipnja 2017. godine
- na iznos od 2.541,31 kn za lipanj 2017. godine od 5. srpnja 2017. godine
- na iznos od 2.464,93 kn za srpanj 2017. godine od 5. kolovoza 2017. godine
- na iznos od 2.570,34 kn za kolovoz 2017. godine od 5. rujna 2017. godine
- na iznos od 2.570,34 kn za rujan 2017. godine od 5. listopada 2017. godine
- na iznos od 2.593,06 kn za listopad 2017. godine od 5. studenog 2017. godine
- na iznos od 2.701,04 kn za studeni 2017. godine od 5. prosinca 2017. godine
- na iznos od 2.701,04 kn za prosinac 2017. godine od 5. siječnja 2018. godine pa
sve do konačne isplate.
II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, u roku od petnaest
dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju S. P., OIB: …,
troškove parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn zajedno sa zakonskim
zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućim polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od 22.studenoga
2021.god. do konačne isplate.
Obrazloženje
1.Tužitelj je dne 26.veljače 2020god. podnio ovom sudu tužbu protiv tužene radi
isplate rente. U tužbi se navodi da je tužitelj pred ovim sudom već ranije vodio
sudske postupke protiv tužene i to tužbama radi naknade nematerijalne i materijalne
štete kojim je utvrđena pravna osnova odgovornosti tužene radi povrede na radu
tužitelja. Navodi se kako je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, odbilo tužiteljev
zahtjev za mirno rješenje spora, a kojim zahtjevom je tužitelj potraživao isplatu rente
i to za razdoblje od veljače 2018. do prosinca 2017. Navodi se da je dana 1.6.2014.
na snagu stupio novi Pravilnik o dodacima za plaće djelatnih vojnih osoba, a da je
došlo i do novih načina oporezivanja plaće (vezano za uvećanje visine neoporezivog
dijela što se počelo primjenjivati u prosincu 2014.) te da ta dva faktora zajedno utječu
na nove izračune plaće (odnosno rente) koju tužena mora isplatiti tužitelju. Temeljem
prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tuženu na isplatu
na ime rente kao izgubljene zarade za razdoblje od 1.veljače 2017.god. do
31.prosinca 2017.god., u iznosu od 42.281,69 kn s pripadajućim zateznim kamatama
od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate sve uz potraživanje troškova
postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. U odgovoru na tužbu od 23.ožujka 2020. tužena se usprotivila tužbenom zahtjevu
te ističe kako je tužitelj radno sposoban za sva zanimanja pa tako i za izučeno
zanimanje, a ne prilaže dokaze o pokušaju zaposlenja, odnosno da je eventualna
nemogućnost zaposlenja posljedica predmetne ozljede, to ne ostvaruje pravo na
naknadu štete s osnova izgubljene zarade. Navodi kako se prema stavu Vrhovnog
suda Republike Hrvatske preostala radna sposobnost procjenjuje nalazom i
mišljenjem specijalista medicine rada, da se radna sposobnost procjenjuje za
izučeno zanimanje, odnosno za poslove za koje da je osoba kroz stečeno
obrazovanje osposobljena. U situacijama kada nije došlo do gubitka opće
nesposobnosti za rad, da postoji preostala radna sposobnost te je činjenica da se
tužitelj nije ni pokušao zaposliti sa preostalom radnom sposobnošću i da se nije
prijavio na Zavod za zapošljavanje u svrhu traženja poslova u okviru preostale radne
sposobnosti. Tužitelj nije poduzeo ništa da spriječi nastanak štete u vidu izgubljene
zarade te mu stoga ne pripada pravo na naknadu s osnova naknade štete neovisno
o tome je li prethodno bio u radnom odnosu ili ne.
3. Podneskom od 17.rujna 2021.god. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da
potražuje od tužene isplatu iznosa od 28.307,30 kn, u skladu s obračunom koji je
izvršen prema podacima dostavljenim od Personalne službe MORH-a (list 108-117
spisa) sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje
spora od 25.listopada 2019.god., odgovora tužene na tužiteljev zahtjev od 8.siječnja
2020.god., izvješća o dopuni vještačenja sudskog vještaka J. B., dipl. oec. od
29.3.2013, Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba od 6.3.2014., izlista
PBZ d.d., podataka o visini isplaćene mirovine dostavljenih od strane HZMO-a,
preslika spisa ovog suda pod br. Pr-666/15, dopisa tužene od 20.svibnja 2021.god.,
te izračuna razlike pretpostavljene plaće i ostvarene mirovine za razdoblje od
1.veljače 2017.god. do 30.studenoga 2020.god. dostavljenog od strane tužene pa je
na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na
temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz
sljedećih razloga.
5. Neprijeporno je između parbenih stranaka:
- da je tužitelj dana 12.6.2001.god. na natjecanju održanom u J.,
sudjelujući u disciplini izbačaja replike bacanja bombe, doživio ozljedu na radu;
- da je u postupku vođenom pred Općinskim sudom u Splitu br. IIP-754/03
pravomoćno odlučeno o odgovornosti tuženika za štetu koju je pretrpio tužitelj kao
posljedicu iz navedenog štetnog događaja;
- da je tužitelj zbog profesionalne nesposobnosti za rad umirovljen dana 1.12.2003.god.,
- da je u predmetu ovog suda br. IVP-163/08 pravomoćno odlučeno o odgovornosti
tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu navedenog štetnog događaja
u vidu izgubljene zarade i to kao razliku plaće koju bi tužitelj primio da je radio u
odnosu na naknadu plaće koju je primao dok je bio na bolovanju u razdoblju od
1.6.2002. do 30.11.2003., te kao razliku plaće koju bi tužitelj primio da je radio u
odnosu na isplaćenu mirovinu za razdoblje od 1.12.2003. do 30.5.2008.god.,
- da je u postupku vođenom pred ovim sudom br. Pr-183/12 pravomoćno odlučeno o
odgovornosti tužene za štetu koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu navedenog
štetnog događaja u vidu izgubljene zarade i to kao razliku plaće koju bi tužitelj primio
da je radio u odnosu na isplaćenu mirovinu za razdoblje od 1.6.2008. do 31.3.2012.,
- da je u postupcima vođenim pred ovim sudom pod br. Pr-717/13 tužitelju
pravomoćno dosuđeno na ime rente kao izgubljene zarade za razdoblje od
1.04.2012. do 31.12.2012. iznos od 23.770,30 kn; pod br. Pr-335/14 za razdoblje od
1.01.2013. do 30.11.2013. iznos od 25.414,24, pod br. Pr-666/15 za razdoblje od
1.12.2013. do 30.11.2014. iznos od 37.562,21 kn; pod br. Pr- 802/17 za razdoblje od
1.12.2014. do 30.09.2015. iznos od 34.300,51 kn; pod br. Pr-825/17 za razdoblje od
1.10.2015. do 31.01.2017. iznos od 55.750,24 kn,
- da se tužitelj obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, koji je tužena odbila.
6. Prijeporno je između parbenih stranaka je li tužitelju pripada naknada štete na
ime rente kao izgubljene zarade i to kao razlika između plaće koju bi tužitelj primao
da nije došlo do štetnog događaja i mirovine koja je istom isplaćena za razdoblje od
1.02.2017. do 31.12.2017.
7. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom rente kao izgubljene zarade u visini
razlike između mirovine koju prima i plaće koju bi primao za razdoblje od 1.veljače
2017.god. do 31.prosinca 2017.god.
9. U konkretnom slučaju, odgovornost tužene za predmetni štetni događaj prosuđuje
se prema odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske
(„Narodne novine“ br. 3/02., 58/02., 175/03., 136/04.) koje propisuju da za štetu koja
nastane u svezi s obavljanjem vojne službe, Republika Hrvatska odgovara po općim
propisima o naknadi štete, te da su ti propisi sadržani u odredbama Zakona o
obveznim odnosima. Dakle, tužena odgovara za nastalu štetu po načelu
pretpostavljene krivnje, kako to propisuje odredba čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim
odnosima („Narodne novine“ br. 53/91., 73/91., 3/94., 107/95., 7/96., 112/99., 88/01.,
u daljnjem tekstu: ZOO), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 1163.
Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11 i 78/15.).
Međutim, i u slučaju kada se za štetu odgovara po načelu presumirane krivnje,
pretpostavke odgovornosti za štetu su štetnikova štetna radnja, kao i uzročna veza
između štetne radnje i nastale štete pa kako je među strankama neprijeporno da je u
postupcima ovog suda pod br. IIP-754/03, IVP-163/08 i Pr-183/12 pravomoćno
odlučeno o odgovornosti tužene primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZOO za štetu koju
je pretrpio tužitelj kao posljedicu iz navedenog štetnog događaja na ime
nematerijalne štete i materijalne štete na ime tuđe njege i pomoći i izgubljene zarade,
to je u ovom postupku valjalo odlučiti o potraživanju tužitelja s naslova izgubljene
zarade za daljnje razdoblje od 1.02.2017. do 31.12.2017.
10. Odredbom čl. 195. ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu povredu ili
mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne
troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme
liječenja.
11. S obzirom na prigovore tužene da je tužitelj umirovljen zbog profesionalne
nesposobnosti za rad, a profesionalna nesposobnost za rad podrazumijeva
postojanje preostale radne sposobnosti, to je sud, a na okolnost je li tužitelj bio u
mogućnosti profesionalne prekvalifikacije te eventualne mogućnosti novog
zaposlenja, uz suglasnost stranaka, izveo dokaz čitanjem nalaza i mišljenja sudske
vještakinje dr. M. V.-B., spec. medicine rada iz spisa ovog suda br. Pr-
666/15 (preslika istog priložena u spisu)
11.1. Sudska vještakinja dr. M. V.-Barač, spec. med. rada navodi kako
pregledom spisa ovog suda pod br. IIP-754/03 doznaje da je tužitelj dana 12.6.2001.
za vrijeme izvođenja vojne vježbe odnosno bacanja bombe osjetio jaku bol u
lumbalnom segmentu sa širenjem u lijevu nogu, a kasnije i trnjenjem. Navedeno
zdravstveno stanje da je od nadležnog tijela HZZO-a priznato kao ozljeda na radu, te
da je zbog toga u početku liječen konzervativno i nije pristajao na operativni zahvat,
ali je zbog izraženih subjektivnih tegoba te prolapsa intervertebralnog diskusa u razini
L5-S1 ipak izvršen operativni zahvat kralježnice i odstranjen je intervertebralni disk.
Nakon operativnog liječenja provedena je stacionarna fizikalna terapija. Zbog
navedenog zdravstvenog stanja tužitelj je nakon završenog liječenja bio na ocjeni
radne sposobnosti preko zdravstvene komisije MORH-a 2003., a kada je ocijenjeno
da zbog nastalog zdravstvenog stanja više nije sposoban za poslove djelatne vojne
osobe. Kao razlog se navodi 60% ozljeda na radu, a 40% bolest, to iz razloga jer je
tužitelj i prije predmetne nezgode imao zdravstvenih problema sa slabinskim dijelom
kralježnice upravo u tom segmentu. Tužitelju je rješenjem HZMO-a 2004.god.
određena profesionalna nesposobnost za rad uz kontraindikacije za poslove djelatne
vojne osobe, a kao razlog se također navodi 60% ozljeda na radu, a 40% bolest. U
odnosu na zdravstveno stanje tužitelja nakon predmetne ozljede ističe neprijepornim
kako tužitelj više nije sposoban za poslove djelatne vojne osobe. Kod donošenja
ocjene radne sposobnosti, bilo da se radi o zdravstvenoj komisiji MORH-a ili HZMO-
a, radna sposobnost se uvijek odnosi na poslove koje je osoba koja se vještači
obnašala prije nastanka ozljede bolesti, u ovom slučaju kao djelatna vojna osoba.
Navodi kako prema podacima u spisu proizlazi da je tužitelj po zanimaju strojarski
tehničar, ali radna sposobnost se kod njega nije odnosila na to zanimanje, s obzirom
na to da je tužitelj obnašao dužnost djelatne vojne osobe u tom momentu i da mu je
zato određena profesionalna nesposobnost za rad. Ističe kako tužitelj ima preostalu
radnu sposobnost za sve one poslove uključujući i njegovo osnovno zanimanje
strojarskog tehničara uz uvjet da ne radi teške fizičke poslove te dizanje i nošenje
teških tereta, a teški tereti su tereti koji su za muškarce veći od 25 kg. Nadalje, ističe
kako se radna sposobnost nikada ne može određivati u postocima, ali se može kazati
kako u medicini rada postoje dva pojma koja su vezana za rad, a to je zanimanje i
uvjeti rada što može, ali ne mora biti isto, jer u jednim uvjetima za npr. zanimanje
strojarskog tehničara tužitelj može biti sposoban jer prilikom obavljanja istih ne diže i
ne nosi terete te nema tjelesnih naprezanja, a u drugima može biti nesposoban
odnosno ograničeno sposoban. Sve navedeno se odnosi na tužitelja ukoliko bi
njegova stručna sprema bila strojarskog tehničara-alatničara. Ističe, a s obzirom na
dob tužitelja kako se isti može prekvalificirati ili doškolovati za neka druga zanimanja,
osim za ona koja zahtijevaju dizanje i nošenje tereta i teška tjelesna naprezanja.
12. U predmetu ovog suda pod br. Pr-666/15, kao i u ovom predmetu, zatražen je
katalog radnih mjesta, odnosno sistematizacija radnih mjesta u MORH-u, sve kako
bi se nadopunilo vještačenje vještakinje medicine rada dr. M. V. B. na
okolnost je li tužena nakon ozljeđivanja tužitelja, istog mogla rasporediti na druge
poslove u okviru preostale radne sposobnosti, a kojem nalogu suda tužena nije
udovoljila, odnosno nije dostavila katalog radnih mjesta, odnosno sistematizaciju
radnih mjesta u MORH-u, konkretno IV. gardijske brigade, ističući da se radi o
podacima koji imaju određen stupanj tajnosti pa bi trebalo provesti postupak
deklasifikacije.
13. Tužena u ovom postupku i dalje ustraje u prigovoru kako je tužitelj radno
sposoban za sva ostala zanimanja i da je bio dužan poduzeti sve potrebne radnje u
sprječavanju nastanka štete u vidu izgubljene zarade, te kako tužitelj nije dostavio
dokaz o nemogućnosti zaposlenja i pokušaju zaposlenja pa stoga ne ostvaruje pravo
na naknadu štete s osnova izgubljene zarade.
13.1. Međutim, ovaj sud smatra prigovor tužene u cijelosti neosnovanim. Prema
mišljenju vještakinje dr. V. B., spec. medicine rada, koje ovaj sud kao
stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke i znanosti u cijelosti prihvaća,
tužiteljeva preostala radna sposobnost uključuje i njegovo osnovno zanimanje uz
uvjet da ne radi teške fizičke poslove, kao što je dizanje i nošenje teških tereta koje
su za muškarce veće od 25 kg. Notorna je činjenica da IV. gardijska brigada u svom
ustroju ima radno mjesto za strojarskog tehničara-alatničara (stručna sprema
tužitelja), međutim, tužena nije dokazala da je ponudila tužitelju raspored na drugo
radno mjesto i time, od sebe otklonila nastupajuću štetu. Osim toga, za istaknuti je
kako je upravo ZK MORH-a svojim rješenjem od 17.7.2003. ocijenio tužitelja
nesposobnim za djelatnu vojnu službu te mu je djelatna služba prestala uz častan
otpust, a temeljem mišljenja vještaka koji je utvrdio opću nesposobnost za rad. Tek
stručno povjerenstvo za reviziju 2004.god., razmatrajući ponovno priloženu
medicinsku dokumentaciju, nalazi da bi se radilo o profesionalnoj nesposobnosti za
rad, a ne općoj. Stoga, ovaj sud smatra, da je upravo tužena svojim postupcima i
radnjama proglasila tužitelja nesposobnim za djelatnu vojnu službu, ne utvrđujući pri
tom je li kod tužitelja postoji preostala radna sposobnost ili mogućnost prekvalifikacije
pa je potpuno neosnovano, u ovoj fazi postupka, pozivati se i pobijati osnovu
potraživanja tužitelja na način da se prebacuje krivnja na tužitelja zbog nemogućnosti
zaposlenja s preostalom radnom sposobnosti. Također iz odluke Vrhovnog suda
Republike Hrvatske pod br. Rev-17/2009-2 od 5.9.2012.god. proizlazi kako je
odlazak u invalidsku mirovinu zakonsko pravo tužitelja koje je on iskoristio, te se time
ne dovodi u pitanje njegovo pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade (razlike
između onog što bi tužitelj ostvario kao radno sposobna osoba i prihoda s osnove
mirovine) pa okolnost je li tužitelj trebao naći posao s preostalom radnom
sposobnošću za ovaj spor nije relevantna.
14. Glede visine tužbenog zahtjeva, a koja među stranka nije ni prijeporna budući
da ju je tužitelj postavio sukladno izračunu tužene, to je sud istu prihvatio u cijelosti te
je tužitelju dosudio ukupan iznos od 28.307,30 kn. Na dosuđeni iznos tužitelju je
priznata zatezna kamata koja na pojedinačne mjesečne iznose teče od 5-og dana u
mjesecu za prethodni mjesec, a kako je odlučeno u izreci presude.
15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje:
ZPP) te u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) pa
je tužitelju priznat sljedeći trošak: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100
bodova, za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 15.lipnja 2020.god. i
17.rujna 2021.god. po 100 bodova, za zastupanje po punomoćniku na ročištima od
17.ožujka; 5.svibnja i 6.listopada 2021.god. po 100 bodova, što pomnoženo s
vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 7.000,00 kn, uvećano za PDV u iznosu od
1.750,00 kn, daje ukupan iznos od 8.750,00 kn. Na dosuđeni iznos tužitelju su
dosuđene i zatezne kamate počevši od 22.studenoga 2021.god., kao dana
presuđenja, do isplate.
U Splitu 22. studenoga 2021.godine
S u t k i nj a
Katica Bojčić Vidović, v. r.
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka
pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog
suda i u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tužene
