1             

Poslovni broj: 32 Povrv-545/2019-10

 

                        

          REPUBLIKA HRVATSKA

    OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

   STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

   Dugo Selo, Ulica biskupa A. Kažotića 13

 

                                    Poslovni broj: 32 Povrv-545/2019-10

 

 

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Sesvetama, Stalna Služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Lovri Tomičić, u pravnoj stvari tužitelja G.P.Z.O. d.o.o., OIB …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Š. i P. j.t.d., Z., protiv tuženika I.M., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnica M.M., odvjetnica u Z., radi isplate iznosa od 2.063,59 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. listopada 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika DD i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 22. studenoga 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika T.M. iz Z., poslovni broj Ovrv-2573/2016 od 15. rujna 2016. te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

 

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 (petnaest) dana tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 100,00 kn.

 

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 350,00 kn.

                

 

 

Obrazloženje

 

1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja) javni bilježnik T.M.  iz Z. donio je dana 15. rujna 2016. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2573/2016 radi naplate tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 2.063,59 kn sa zateznim kamatama te radi naplate nastalih i predvidivih troškova ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik (tada ovršenik) je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem u bitnome navodi da nije sa tužiteljem sklopio nikakav ugovor o opskrbi plinom i raspodjeli troškova zajedničke kotlovnice za prostor koji nije u funkciji i devastiran je već devetnaest godina i u kojem ne koristi usluge grijanja plinom. Ističe kako nikada nije ovlastio samozvanog i nezakonitog predstavnika suvlasnika društvo T.S. d.o.o. da ga zastupa ili potpisuje bilo kakve ugovore. Nadalje, ističe prigovor aktivne i pasivne legitimacije. Navodi da je predmetni prostor odavno izdvojen iz sustava grijanja, a što zakon izrijekom dopušta. Ističe i prigovor zastare utuženog potraživanja.

3. Povodom tuženikovog prigovora Općinski građanski sud u Zagrebu je rješenjem od 29. svibnja 2017. poslovni broj Povrv-852/2017 izvan snage stavio javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj se podneskom od 10. veljače 2020. očitovao na prigovor tuženika. U bitnome navodi kako je tuženik evidentirani kupac plina po šifri …, na adresi obračunskog mjernog mjesta (plinomjera). Ističe kako se predmetno potraživanje odnosi na obračun isporučene i utrošene količine plina za grijanje prostora preko sustava zajedničke kotlovnice. Pored toga, navodi kako se naknada za isporučeni plin preko sustava zajedničke kotlovnice plaća neovisno o tome koristi li ju tuženik ili ne. Ističe kako u zgradi u kojoj postoji sistem centralnog grijanja preko zajedničke kotlovnice, tuženik nije mogao zahtijevati isključenje svog poslovnog prostora iz centralnog grijanja zgrade jer centralno grijanje spada u opće uvjete stanovanja, a te je uvjete tuženik prihvatio kupnjom stana i te opće uvjete pojedini stanari ne mogu mijenjati. U odnosu na tuženikov prigovor zastare ističe kako je prijedlog za ovrhu, sada tužbu podnio unutar jednogodišnjeg zastarnog roka te je iz toga razvidno da je istaknuti prigovor zastare u cijelosti neosnovan.

              5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja na datum 14. rujna 2016. (str. 3 spisa), Ugovor o opskrbi plinom raspodjela troškova članova kotlovnice br. STP – TG2 -001017 (Z-51) 2013-2014 (str. 8 i 9 spisa), Ugovor o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice br. STP – TG2 – 001017 (Z) 2013-2014, presliku nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka E.G., dipl. ing. građ. (str. 12 – 30 spisa), račun tužitelja izdan na društvo T. d.o.o. (str. 31 spisa), izvadci iz sudske prakse (str. 32 do 37 spisa), utužene račune (str. 46 – 62 spisa), obveze kupca – analitiku partnera u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 4. veljače 2020 (str. 64 spisa), sudsku praksu (str. 75 – 98 spisa), sudsku praksu (str. 103 -105 spisa), Zahtjev za isključenje iz sistema grijanja – stambena zagrada, Z., OMM: … i povrat računa od 25. studenog 2016. (str. 106 spisa), Povrat računa i IOS obrasca – Izvod otvorenih stavaka na dan 31. prosinca 2019. od 22. srpnja 2020. (str. 108 spisa), Povrat IOS obrasca – Izvod otvorenih stavaka na dan 31. prosinca 2018. od 30. travnja 2019. (str. 109 spisa), dopis tužitelja – Izdvajanje poslovnog prostora iz zajedničkog toplinskog sustava od 26. kolovoza 2020. (str. 110 spisa).

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je  tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova opskrbe prirodnim plinom u iznosu od 2.063,59 kn i to za prostor u zgradi u Z., u razdoblju od rujna 2015. do svibnja 2016.

8. Između stranaka je sporna osnova, visina tužbenog zahtjeva, aktivna legitimacija, pasivna legitimacija i sporno je pitanje zastare utuženog potraživanja.

9. Ovdje najprije, u odnosu na istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja treba istaknuti kako je isti u cijelosti neosnovan. Naime, prvi utuženi račun za mjesec rujan 2015. dospio je dana 29. listopada 2015., a predmetni ovršni prijedlog podnesen je javnom bilježniku dana 15. rujna 2016., dakle unutar jednogodišnjeg zastarnog roka, koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari sukladno odredbi čl. 232. st. 1. t. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje u tekstu: ZOO), budući da se u predmetnom slučaju radi o tražbini za isporučeni plin i to za potrebe kućanstva. Dakle, predmetni postupak pokrenut je unutar jednogodišnjeg zastarnog roka, čime je tijek zastare prekinut.

10. Odlučno pitanje u ovoj pravnoj stvari je da li je tuženik obveznik plaćanja za isporučeni plin, s obzirom na njegove navode o tome da se izdvojio iz sustava grijanja putem zajedničke kotlovnice.

11. Naime, u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je sam tužitelj dopisom od 26. kolovoza 2020. obavijestio tuženika da je iz zajedničkog toplinskog sustava na predmetnoj adresi Z. trajno izdvojio tuženikov prostor.

12. Međutim, prije nego što je tužitelj izvršio prethodno opisano izdvajanje tuženika iz zajedničkog toplinskog sustava, tuženik ga je opetovano dopisima obavještavao kako u predmetnom prostoru ne koristi plin i da je predmetni prostor odavno izdvojen iz sustava grijanja putem zajedničke kotlovnice.

13. Prethodno opisane navode tuženika, tužitelj ničime nije osporavao tijekom postupka, već ustraje na tumačenju da tuženik u predmetnoj zgradi u kojoj postoji sistem centralnog grijanja putem zajedničke kotlovnice, nije mogao tražiti isključenje svog prostora iz tog sustava.

14. Tužiteljevo tumačenje u izravnoj je suprotnosti sa odredbom čl. 45. st. 1. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18, 96/18 i 86/19) prema kojoj se tuženik, kao krajnji kupac, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, mogao izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjenje uvjeta vezanih uz sigurnost izvođenja radova na izdvajanju. Pored toga i po praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revx-670/11 ukoliko se tuženik o svom trošku izdvojio iz sustava grijanja, nakon izdvajanja iz sustava preko zajedničke kotlovnice, više nije u obvezi plaćati ispostavljene račune tužitelju jer bi svako drugo tumačenje bilo protivnu načelu jednake vrijednosti davanja i načelu savjesnosti i poštenja.

15. Dakle, budući da tužitelj tijekom postupka ničime nije osporio tuženikove navode kako je predmetni prostor već dugi niz godina devastiran te da je isti izdvojen iz sustava centralnog grijanja putem zajedničke kotlovnice, osnovan je tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije, jer isti ne može biti u obvezi plaćati za isporučeni plin kada njegov prostor na adresi Z., nije niti spojen na sustav zajedničke kotlovnice pa isti uopće ne koristi usluge tužitelja.

16. Tužiteljevo postupanje, je i u cijelosti kontradiktorno. Naime, isti ustraje na tumačenju kako se tuženik nije mogao izdvojiti iz sustava centralnog grijanja putem zajedničke kotlovnice, a sam je prethodno navedenim dopisom od 26. kolovoza 2020. obavijestio tuženika da ga je izdvojio iz tog sustava.

17. Jedno od temeljnih načela obveznog prava je i načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, prema kojem pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba.

18. Protivno prethodno citiranom načelu je da netko plaća za nešto što uopće ne koristi i što čak nije niti u mogućnosti koristiti, a o tome bi se upravo radilo u predmetnom slučaju kada bi se tuženika obvezalo tužitelju plaćati za isporuku plinom, kojeg ne koristi i čak nije niti u mogućnosti koristiti, budući da se izdvojio iz sustava centralnog grijanja putem zajedničke kotlovnice.

19. Eventualno prihvaćanje tužiteljevog tumačenja bilo bi i protivno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, budući da zasigurno ne bi bilo savjesno i pošteno kada bi tuženik bio dužan plaćati za nešto što ne koristi i što nije čak niti u mogućnosti koristiti.

20. Slijedom navedenog, ovaj sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, posljedično valjalo je u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi sukladno odredbi iz čl. 451. st. 3. ZPP-a (točka I. izreke presude).

21. S obzirom na to da tužitelj nije uspio sa svojim glavnim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s odredbom iz čl. 155. st. 1. ZPP-a tuženik ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 100,00 kn (točka II. izreke presude).

22. Naprotiv, tuženik nema pravo na naknadu troška sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 312,50 kn sa uračunatim PDV-om, budući da je prigovor protiv predmetnog rješenja o ovrsi podnio sam, a ne po profesionalnom punomoćniku – odvjetniku. Nadalje, tuženik nema pravo niti na naknadu materijalnog troška u ukupnom iznosu sa uračunatim PDV-om od 37,50 kn, budući da taj trošak ničime ne dokazuje. Dakle, tuženik nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 350,00 kn (točka III. izreke presude).

23. Ovaj sud nije smatrao potrebnim u izreci presude odlučivati o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, budući da je isti u cijelosti odbijen sa svojim glavnim zahtjevom pa je isti bespredmetan.

 

U Dugom Selu 22. studenoga 2021.

 

                                                                                                                                                         

Sudac

Lovro Tomičić

 

 

 

 

 

                                                                                                                                    

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i jedan za protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, tj. ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

 

 

 

DNA:

1. Tužitelju po odvjetniku M.L. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu,

2. Tuženiku po odvjetnici M.M.