P-5609/17.

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: F.
J. – Ć., OIB: …, K. S., J. 51 A, kojeg zastupa
punomoćnik J. D., odvjetnik iz K. L., C. 770,
protiv tuženika: L. J. – Ć., OIB: …., K. S., B. B.
29, kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz K. K., C. .481 A, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i javne
rasprave 7. listopada 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja M.
R., odvjetnika iz S. i punomoćnika tuženika D. B., 22. studenog

2021.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"1. Utvrđuje se da je ništetan kupoprodajni ugovor sastavljen od javnog bilježnika
J. D. S. 20. lipnja 1996., a sklopljen između A. V. pok.
M., M. V. pok. M., S. C. pok. M., M. L. i
T. C. kao prodavatelja s jedne strane i L. J. – Ć. T. kao kupca
s druge strane.

2. Nalaže se upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem
Općinskog suda u K. L. pod poslovnim brojem Z-… od

7. svibnja 2003. na čest. zem. 53/5 k.o. K. S. prema kojem zk stanu je u listu B
(vlastovnici) upisano pravo vlasništva na ime J. – Ć. L., uz uspostavu
zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja pod poslovnim brojem
Z-… od 7. svibnja 2003.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak sa
zakonskom zateznom kamatom, a koja kamata teče od dana donošenja odluke pa
nadalje do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem
eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu za 3 postotna poena.".

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u
iznosu od 4.800,00 kuna, dok se za više traženo u iznosu od 400,00 kuna, zahtjev
odbija kao neosnovan.

1

P-5609/17.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 20. studenog 2017., se navodi kako je 20. lipnja 1996.
pred javnim bilježnikom J. D. S. sklopljen kupoprodajni ugovor
između A. V. pok. M., M. V. pok. M., S. C.
pok. M., M. L. i T. C. kao prodavatelja s jedne strane i L.
J. – Ć. T. kao kupca s druge strane kojim su prodavatelji prodali kupcu
nekretninu označenu kao čest. zem. 53/5 z.u. 528 k.o. K. S.. Na temelju
navedenog kupoprodajnog ugovora tuženik L. J. – Ć. je ostvario upis prava
vlasništva u zemljišnim knjigama za k.o. K. S. na predmetnoj nekretnini.
Međutim, navedeni ugovor je prividan ugovor u smislu odredbe članka 66. starog
ZOO-a jer stranke uopće nisu željele sklopiti konkretan pravni posao, nego je nastao
suglasnošću volje ugovornih strana da se samo stvori privid (fikcija) o sklapanju
ugovora. Naime, prodavatelji su prethodno 10. siječnja 1995. sklopili stvarni
kupoprodajni ugovor sa kupcem T. J. – Ć., ocem tuženika u pogledu
iste nekretnine za koju im je isti isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu, a
prodavatelji su predmetnu nekretninu predali u posjed T. J. – Ć. i izdali mu
tabularnu ispravu za upis prava vlasništva. Stvarni vlasnik i posjednik predmetne
nekretnine T. J. – Ć. je umro, a njegovi zakonski nasljednici su tužitelj i
tuženik, kao njegovi sinovi pa stoga tužitelj ima pravni interes podnijeti tužbu radi
utvrđenja ništetnosti kupoprodajnog ugovora od 20. lipnja 1996. Slijedom navedenog
predlaže sudu donijeti presudu.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 22. prosinca 2017., tuženik se u cijelosti
usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Tužitelj nema nikakav pravni
interes i nije aktivno legitimiran tražiti poništenje kupoprodajnog ugovora od 20. lipnja

1996. Kupoprodajni ugovor je zaključen i izvršen u cijelosti te nije prividan u nijednom
dijelu. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i obvezati
tužitelja da naknadi parnični trošak tuženiku.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem kupoprodajnog ugovora od 20.
lipnja 1996. solemniziranog kod javnog bilježnika J. D. – S. pod
poslovnim brojem OU-65/96-1., zapisnika v.d. javnog bilježnika T. P. od 26.
travnja 2016. pod poslovnim brojem O-1263/16., UPP/OS-83/16., rješenja Općinskog
suda u K. L., Odjela za zemljišne knjige pod poslovnim brojem Z-6320/97.
(Z-1263/99.) od 7. svibnja 2003., kupoprodajnog ugovora od 10. siječnja 1995., spisa
ovog suda pod poslovnim brojem O-1263/16., saslušanjem tužitelja F. J. –
Ć. i tuženika L. J. – Ć. u svojstvu parničnih stranaka, svjedoka M.
V. i T. L..

4. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama sporna je osnovanost tužbenih zahtjeva.

7. Prema članku 66. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj
53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. - dalje: ZOO)
prividan ugovor nema učinak među ugovornim stranama (1.).

2

P-5609/17.

Ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedio ako je
udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (2.).

Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi (3.).

7.1. Prema odredbi članka 103. ZOO-a posao koji je protivan Ustavu RH, prisilnim
propisima i moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku
drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

8. Čitanjem kupoprodajnog ugovora od 20. lipnja 1996. solemniziranog kod
javnog bilježnika J. D. – S. pod poslovnim brojem OU-65/96-1.
utvrđeno je:

- da je isti sklopljen između A. V. pok. M., M. V. pok.
M., S. C. pok. M., M. L. rođ. C. pok. M. i
T. C. pok. M. kao prodavatelja i L. J. – Č. sina tome kao
kupca

- da prodavatelji prodaju a kupac kupuje nekretninu označenu kao čest. zem.
53/5, ukupne površine 476 m2 koja se nalazi u zapadnom dijelu ranije cijele čestice
53/5, što odgovara 476/1104 dijela do sada cijele čest. zem. 53/5 upisane u z.u. 528
k.o. K. S. koja ima površinu od 1104 m2 za međusobno ugovorenu
kupoprodajnu cijenu od 46.800,00 kuna

- da prodavatelji potvrđuju da su primili od kupca cjelokupni iznos kupoprodajne
cijene te se obvezuju omogućiti svagdašnjem vlasniku čest. zem. 53/3 i 53/4 koje se
nalaze sa južne strane predmetne čestice služnost kolskog prolaza kako je to
utvrđeno u zemljišnoj knjizi na istovjetan način, ali preko novoformirane čestice koja u
parcelacijskom elaboratu nosi oznaku 53/11 koja u naravi čini put koji se nalazi sa
istočne strane čest. zem. 53/5 i zapadne strane čest. zem. 53/10 i čest. zem. 53/12
- da ugovaratelji suglasno utvrđuju kako je kupac stupio u posjed nekretnine
označene kao čest. zem. 53/5 z.u. 528 k.o. K. S.

- da prodavatelji ovlašćuju kupca da na temelju ovog ugovora bez njihovog
daljnjeg sudjelovanja ili pitanja uknjiži svoje pravo vlasništva na predmetnoj
nekretnini uz istovremeno brisanje istog prava sa imena prodavatelja u zemljišnim
knjigama i drugim javnim knjigama, s tim što se prodavatelji A. V. pok. M.
i M. V. pok. M. obvezuju odmah inicirati postupak ishodovanja
dopunskog rješenja o nasljeđivanju i za baš predmetnu česticu iza pok. majke M.
V..

9. Čitanjem zapisnika v.d. javnog bilježnika T. P. od 26. travnja 2016.
pod poslovnim brojem O-1263/16., UPP/OS-83/16. utvrđeno je:

- da je isti sastavljen povodom ostavinskog postupka iza pok. T. J. –
Ć. (P.) te je utvrđeno kako njegovu imovinu sačinjavaju nekretnine označene
kao čest. zem. 53/3 i 53/4, sve z.u. 1908 k.o. K. S., izvanknjižno vlasništvo za
cijelo čest. zem. 2416/2 k.o. K. i posjed za cijelo nekretnina upisanih u P.L. 524
k.o. K.

- da je F. J. – Ć. izjavio da u ostavinsku imovinu ostavitelja ulazi i čest.
zem. 53/5 k.o. K. S. koja se u zemljišnoj knjizi i katastru zemljišta vodi na
imenu J. – Ć. L. i smatra da se radi o fiktivnom upisu što će dokazati u
parničnom postupku

- da L. J. – Ć. neopozivo izjavljuje da se prihvaća nasljednog dijela koji mu pripada po zakonu

3

P-5609/17.

- da F. J. – Ć. nepozovio izjavljuje da se samo u svoje ime odriče nasljednog dijela koji mu pripada po zakonu

- da M. B. neopozivo izjavljuje da se prihvaća nasljednog dijela koji joj
pripada po zakonu te istodobno svoj nasljedni dio ustupa braći T. i I.
J. – Ć. na jednake dijelove

- da T. J. – Ć. i I. J. – Ć. neopozivo izjavljuju da se
prihvaćaju nasljednog dijela koji im pripada po zakonu i uslijed ustupa
- da L. J. – Ć. i I. J. – Ć. izjavljuju da nasljedni dio na
osobnom vozilu ustupaju T. J. – Ć.

- da je doneseno rješenje kojim se proglašavaju nasljednici na temelju zakona i
ustupa i to L. J. – Ć. za ½ dijela nekretnina, grobnom mjestu i novčanim
potraživanjima, T. J. – Ć. za ¼ dijela nekretnina, grobnom mjestu i
novčanim potraživanjima te za cijelo osobni automobil, I. J. – Ć. za ¼ dijela
nekretnina, grobnom mjestu i novčanim potraživanjima.

10. Čitanjem rješenja Općinskog suda u K. L., Odjela za zemljišne
knjige pod poslovnim brojem Z-6320/97. (Z-1263/99.) od 7. svibnja 2003. utvrđeno je
da se istim vrši otpis čest. zem. 53/5 iz z.u. 528 i prijenos u novi z.u. 4287 uz uknjižbu
prava vlasništva na ime L. J. Ć., T. za cijelo uz istodobno brisanje istog
prava sa imena dosadašnjeg vlasnika A. V., M. V., S.
C., M. L. i T. C., a sve na temelju kupoprodajnog ugovora
solemniziranog pred javnim bilježnikom J. D. – S. iz K.
S. pod poslovnim brojem OU-65/96-1 od 20. lipnja 1996. i rješenja o naknadno
pronađenoj imovini koji se nalazi u zbirci isprava pod poslovnim brojem Z-95/00.

11. Čitanjem kupoprodajnog ugovora od 10. siječnja 1995. utvrđeno je:
- da je isti sastavljen između S. C. kao suvlasnika i kao
punomoćnice ostalih suvlasnika: T. C., M. L., A. V. i
M. V. kao prodavatelja i T. J. Ć., F. kao kupca
- da su stranke suglasne da su S. C., T. C., M.
L., A. V. i M. V. vlasnici čest. zem. 53/5 k.o. K. S. B. a
ujedno i nasljednici pok. R. C. te isti prodaju zapadnu polovicu ove
čestice, a kupac istu kupuje

- da su stranke suglasne da je čestica zemlje u naravi oranica stvarne površine

1.104 m2 te kupac kupuje zapadni dio navedene čestice u naravi sa istočne strane
omeđena rubom puta, a sa zapadne strane potokom. Sjeverna granica je granica sa
čest. zem. 53/1, a sa južne strane čest. zem. 53/5 i 53/4. Stranke su također
suglasne da ukupna površina dijela čest. zem. koji je predmet ugovora iznosi 476 m2
te da je između dijelova čestice ostavljen put širine 3 metra, ukupne površine 73 m2
- da kupoprodajna cijena iznosi 38.000,00 DEM, a koju cijenu je kupac isplatio
prilikom sklapanja ugovora te je isplatom kupoprodajne cijene slobodan stupiti u
posjed predmetne nekretnine

- prodavatelj jamči kupcu da je nekretnina slobodna od tereta, osoba i stvari te da nema zapreka ishođenju uknjižbe prava vlasništva od strane kupca na istoj.

12. Čitanjem spisa ovog suda pod poslovnim brojem O-1263/16. utvrđeno je:
- da je u istom doneseno rješenje o nasljeđivanju od 26. travnja 2016. iza pok.
T. J. – Ć. (P.) te je utvrđeno da njegovu imovinu sačinjavaju nekretnine
označene kao čest. zem. 53/3 i 53/4, sve z.u. 1908 k.o. K. S., izvanknjižno
vlasništvo za cijelo čest. zem. 2416/2 k.o. K. i posjed za cijelo nekretnina

4

P-5609/17.

upisanih u P.L. 524 k.o. K. te su njegovim nasljednicima na navedenim
nekretninama na temelju zakona, odricanja od nasljedstva i uslijed ustupa proglašeni
L. J. – Ć. za 2/4 dijela, T. J. – Ć. za ¼ dijela i I. J. – Ć.
za 14 dijela

- da je 4. listopada 2016. doneseno rješenje o ispravku rješenja o nasljeđivanju
od 26. travnja 2016. tako da sada točka I. Pokretnine stavak 3. izreke glasi: "novčani
depozit kod HPB br. rn. … dok u preostalom dijelu rješenje o nasljeđivanju
ostaje nepromijenjeno

- da je istim rješenjem od 4. listopada 2016. utvrđena naknadno pronađena
imovina i to novčani depoziti kod S. b. br. rn. …. EUR,
novčani depozit kod S.b. transakcijski račun HR ….,
novčani depozit kod s.b. br. rn. … EUR, novčani
depozit kod S.b. br. rn. … EUR, novčani depozit kod
S.b. br. rn. … EUR te se na istima kao nasljednici
naknadno pronađene imovine proglašavaju L. J. Ć. i M. B. za po ½
dijela.

13. Iz iskaza tužitelja F. J. – Ć. proizlazi kako je njegov pok. otac J.
Ć. T. 1994., vrativši se iz N., pred božićne blagdane predložio da njih
trojica, dakle otac, tuženik i tužitelj kupe predmetnu zemlju, da nema dovoljno novaca
pa da na takav način sva trojica sudjeluju. On i brat su ocu 1995. dali svaki po

5.000,00 tadašnjih DEM nakon čega je otac iste te godine 15. siječnja 1995. sklopio
kupoprodajni ugovor sa sestrama C. i njivom braćom V., a prema
kojem ugovoru je otac isplatio odmah kupoprodajnu cijenu u cijelosti, stupio u posjed.
Radilo se o nekretnini površine 476 m2, ukupna kupoprodajna cijena iznosila je oko

38.000,00 DEM. 2014. otac mu je kazao da je zbog razvoda sa bivšom suprugom i
njihovih međusobnih problema odlučio da stavi na brata predmetnu nekretninu. Isto
je bilo negdje 2 godine pred smrt oca kada je to čuo od njega. Malo se bavio s tom
zemljom s obzirom da je imao dosta drugih obveza. U to vrijeme su svi bili u vrlo
dobrim odnosima pa nije bilo razloga za bilo kakvu sumnju. Nedugo nakon što mu je
otac navedeno kazao, došao je brat, tuženik, rekavši mu da otac vrši pritisak na
njega da riješe predmetnu zemlju, da pola pripada njemu i da izabere koji dio hoće.
Rekao mu je da to koristi, da će riješiti kada dođe vrijeme. Kako je otac stalno vršio
pritisak na brata, to su se isti posvađali i više nisu razgovarali do očeve smrti. Mislio
je da se dogovorio s bratom tako da nije ponovno inzistirao na tome da riješe
predmetnu zemlju. Oca je pitao ima li ugovore na što mu je odgovorio da nema, da je
sve u brata, da ode u M. V., prednika prodavatelja i da će mu oni dati
ugovor. M. V. mu je nakon očeve smrti dao oba ugovora, dakle onaj koji je
potpisao otac i onaj koji je potpisao brat. Nakon 2014. nije otišao kod M.
V. po ugovore jer nije bilo nikakvih problema u međusobnim odnosima te nije
smatrao da će ikada i doći do problema. Kod M. V. je otišao nakon što
brat nije pristao na prijedlog dogovora oko podjele imovine. Tada mu je također
kazao da oni nikada nisu vidjeli ni njega ni brata u svojstvu kupaca, da je otac taj koji
je platio cijenu. S obzirom na iznijeto smatra da je ugovor kojeg je potpisao brat
prividan jer nije dao novce, do svega je došlo radi očevih problema sa bivšom
suprugom i razvoda braka. Cijelo vrijeme u posjedu predmetne zemlje je brat. Nekih
mjesec dana nakon očeve smrti sastavljen je jedan prijedlog dogovora oko svih
nekretnina pa tako i predmetne, ali do istoga nije došlo. Danas ne razgovara sa
bratom. Predmetna nekretnina graniči sa stojnom kućom, otac je ogradio predmetnu
nekretninu zidovima, pripojio je jedan dio zbog širine kolnog ulaza donjoj parceli. Na

5

P-5609/17.

predmetnoj nekretnini napravljena je garaža, zajedničkim sredstvima njega, brata i
oca. Ispod garaže je napravljena centralna septička jama obiteljske kuće. Otac je i
betonirao predmetni dio. Do očeve smrti zajedno su koristili garažu koju danas koristi
brat. Predmetna nekretnina predstavlja dvorište stojne kuće. Nakon očeve smrti brat
je odmah promijenio ključeve od garaže, zabranjivao parkiranje na tom dijelu, njemu
je branio korištenje drvarnice, što je sve bilo znak da neće doći do dogovora.
Odvjetnik Z. S. je radio prijedlog diobe dogovora između braće. U prijedlogu
diobe bila je i predmetna nekretnina. Naveo je kako nije naslijedio oca, svoj dio je
prepustio svojim sinovima I. i T.. Dakle, nasljednici iza njegovog oca su
tuženik i njegovi sinovi. Otac mu je kazao da je razlog zašto nije prebacio nekretninu
na njega, nego na brata taj što se on tada nalazio na radu u N.. Razvod pok.
oca je trajao više godina negdje 1997., 1998., možda i 2000.

14. Tuženik L. J. – Ć. je naveo kako se u cijelosti protivi kao neistinitim
svim navodima tužitelja. Negdje krajem 1992., početkom 1993. vratio se iz N.
kada se i oženio. Točno je to da je on bio taj koji je predložio bratu da ako želi
zajedno sa njim da kupe predmetnu nekretninu. Ista bratu nije bila interesantna jer se
radilo o poljoprivrednom, a ne o građevnom zemljištu i jer je po urbanističkom planu
G. K. tuda trebala proći cesta. Oca je zamolio da ode kod obitelji C. da
ih pita hoće li im prodati predmetnu zemlju. Kada su suvlasnici, dakle, obitelj C.,
L. i V. na to pristali dao je kaparu u iznosu od 8.000,00 DEM. Imao je nešto
ušteđevine, prodao je također dionice koje je imao od kojih sam dobio 9.000,00 DEM
te je 1996. sklopio kupoprodajni ugovor sa članovima obitelji koje je naveo te im
isplatio ukupnu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 36.000,00 DEM. Potpisali su ugovor
i to u obliku javnobilježničkog akta koji je uredno proveden u zemljišnoj knjizi. I otac i
brat su sa svim bili upoznati. Sa ocem je bio u izvrsnim odnosima, tako da ne zna
odakle bratu informacija da je s njim prestao razgovarati prije njegove smrti. Sam je
izgradio garažu, molio je brata da mu pomogne, ali nije htio jer ga to nije interesiralo.
On je bio taj koji je ogradio predmetnu nekretninu, vršio potrebne iskope, betoniranja.
Brat je tih godina otišao iz H. tako da ga nije stalno ni viđao. Nikada u životu
do podnošenja predmetne tužbe nije vidio ugovor za koji brat tvrdi da ga je potpisao
otac, a koji prileži listovima od 11 do 12 spisa. Cijelo vrijeme za života oca pa tako i
prije njegove smrti je s njim bio u dobrim odnosima, brat je bio odsutan te ga je rijetko
viđao, ali je on bio taj koji je oca smjestio u K. na palijativnu skrb. Brata je pitao
zašto je to napravio, odgovorio mu je da nema tko plaćati starački dom. Nedugo
nakon toga otac je i preminuo. Nakon očeve smrti istog su naslijedili on, brat i to po
pola na svoj njegovoj imovini. Brat je svoj dio prebacio na svoje sinove. Također
između njega i brata i njegovih sinova se vode dvije parnice vezano za nekretnine
njegovog oca. U ostavinu iza smrti oca nije niti ušla, niti je mogla ući predmetna
nekretnina s obzirom da ju je on kupio, odnosno otac nikada nije ni bio vlasnik iste.
Ocu je dao kaparu da je da R. C., a s obzirom da je i prethodno poslao
oca da pita hoće li prodati predmetnu zemlju. Ostatak novca je dao ocu da da
prodavateljima kojih je bilo 6. Otac mu je kazao da je dao R. C., a kako su
se oni podijelili s novcima nije mu poznato. Nitko od prodavatelja, a nakon što je
njegov otac u njegovo ime isplatio kupoprodajnu cijenu, na bilo koji način nije
postavljao pitanja niti osporavao vlasništvo na predmetnoj nekretnini. Ostatak od

30.000,00 DEM je isplaćen u više obroka. Sve tranše nosio je otac, baš kao što je to
napravio i prvi put. Ne može se točno prisjetiti kada je zadnja tranša isplaćena, ali je
to bilo prije nego što su potpisali ugovor jer u protivnom ne bi ni došlo do
kupoprodaje. Kada su sklapali kupoprodajni ugovor kod javnog bilježnika poznavao

6

P-5609/17.

je A. V., pok. M., R. C., njenu sestru. Zbog proteka vremena
nije mu poznato koja je kupoprodajna cijena navedena u ugovoru. Garaža je
napravljena 1998. Ni tužitelj ni njegovi sinovi nisu tražili da predmetna nekretnina uđe
u ostavinsku masu. Problemi vezano za predmetnu nekretninu su se prvi put pojavili

2017. Tuženik mu nikako nije nagovijestio da bi na bilo koji način osporavao da bi
predmetna nekretnina bila tuženikova do podnošenja tužbe.

15. Svjedok M. V. je naveo kako mu nisu poznati detalji oko kupoprodaje
čest. zem. 53/5 k.o. K. S.. Osobno nije ništa prodavao. Poznato mu je da je
predmetna čestica trebala biti prodana T. J. Ć.. Vjerojatno je i prodana.
Naime, njegove tete (tri) su bile te koje su prodavale zemlju, a ona koja je bila
najstarija R. je vodila sve oko kupoprodaje. Kada mu je predočen kupoprodajni
ugovor sa listova od 3-5 spisa potvrdio je da se na istom nalazi njegovo ime i potpis.
Međutim, istakao je kako je na traženje brata potpisao navedeni ugovor pritom uopće
se ne interesirajući o čemu se zapravo radi. Nikakav novac vezano za navedenu
kupoprodaju nije primio. Vjerojatno su ga drugi, odnosno tete primile. Tog dana u
uredu javnog bilježnika je bio i tuženik. Kada mu je predočen kupoprodajni ugovor sa
listova od 11 do 12 spisa naveo je kako mu isti nije poznat. Tete su mu spominjale
samo da je zemlju trebao kupiti T., a sve to prije potpisa ovog ugovora. Na daljnji
upit uredujućeg suca svjedoku je li svjedoku bilo čudno to što je u uredu javnog
bilježnika bio L., a ovo stoga što su tete spominjale da je zemlja trebala biti
prodana T., svjedok je odgovorio da je on samo došao u javnog bilježnika
potpisati, da nije postavljao nikakva pitanja. Nije mu poznato tko danas koristi zemlju
koja je predmet spora jer nije ni bio na prodanoj nekretnini. Naveo je kako su njegove
tete C. T., R. i S.. Teta R. je vodila sve vezano za
prodaju, koja je preminula 1994. Nije mu poznato jesu li tete primile nekakvu
kupoprodajnu cijenu.

16. Svjedok T. L. je naveo kako je nekretnina na kojoj se nalazi danas
obiteljska kuća tuženika u K. S. bila vlasništvo njegove majke i njezinih
sestara, njegovih teta. Po sjećanju mu je poznato da je otac tuženika T. dolazio
kod sestara njegove majke, a sve vezano za kupoprodaju predmetne nekretnine još
negdje početkom 70-ih godina prošlog stoljeća. Nije se mogao prisjetiti je li on tih
prigoda donosio novac, ali je svakako dolazio zbog kupoprodaje. Nakon što su mu
predočeni kupoprodajni ugovori na listovima od 3 do 5 spisa i od 11. do 12 spisa
naveo je kako iste nikada nije vidio. Majka mu nikada nije spominjala da bi postojali
bilo kakvi problemi vezani za prodaju predmetne nekretnine. Njegove su tete C.
T., R. i S.. Stvarni vlasnik predmetne nekretnine je bila njegova
majka za 1/10 dijela, M. V. (peta sestra) za 1/10 dijela i T., R. i
S. za 8/10 dijela. Njegova majka je primila svoj dio od 1/10 kupoprodajne
cijene, ostatak se dijelio prema omjerima kako je naveo. Istome nije svjedočio, ali zna
po priči. Ne sjeća se da bi se spominjalo tko je taj novac dao, ali s obzirom da je
T. prodana zemlja nema tko drugi biti nego T.. S obzirom na protek vremena,
njegovu tadašnju dob, je li još nešto postoji to mu nije poznato.

17. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ništetan kupoprodajni
ugovor sastavljen kod javnog bilježnika J. D. S. 20. lipnja 1996.,
solemniziran pod poslovnim brojem OU-65/96-1 a sklopljen između A. V.
pok. M., M. V. pok. M., S. C. pok. M., M.

7

P-5609/17.

L. i T. C. kao prodavatelja i L. J. – Ć. sina T. kao kupca, a pozivom na prividnost istog ugovora.

18. Prije svega sud prihvaća prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Prividnost
ugovora kao razlog ništetnosti mogu isticati samo ugovorne strane. Treće osobe,
kojih je pravo povrijeđeno ugovorom, mogu to pravo štititi pobijanjem pravnih radnji
dužnika (ŽS VU Gž-589/04. od 2. lipnja 2004.). Zbog navedenog je trebalo u cijelosti
odbiti tužbeni zahtjev.

19. Međutim, sve i da nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije, tužbeni zahtjev bi trebalo odbiti iz sljedećih razloga.

19.1. Tako bi, za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo utvrditi odlučne, a
među strankama sporne činjenice u pogledu pitanja je li na strani potpisnika tog
ugovora, dakle ugovora od 20. lipnja 1995. i to A. V. pok. M., S.
C. pok. M., M. L. i T. C. te L. J. Ć. T.
postojao svjesni nesklad između volje i očitovanja. Svjesni nesklad između volje i
očitovanja nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o
sklapanju određenog obveznopravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao
određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno
djeluje. Taj ugovor nema učinak između ugovornih strana jedino ako prikriva neki
drugi ugovor, a taj drugi važi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost.

20. Tužitelj, saslušan kao stranka je izjavio da mu je M. V., prednik
prodavatelja, nakon očeve smrti, koji je umro 2016., dao oba ugovora, da je tek tada
saznao za predmetni ugovor, da mu je M. V. kazao da je otac taj koji je
platio cijenu i da je sve nedvojbeno razlog zbog kojeg smatra da je ugovor kojeg je
potpisao njegov brat prividan, odnosno jer brat nije dao novac.

20.1. Tuženik se usprotivio svim navodima tužitelja tvrdeći da je on kupac što je
vidljivo iz predmetnog ugovora, ali da je otac bio taj koji je pregovarao oko kupnje i
koji je u njegovo ime nosio novac prodavateljima.

20.2. Svjedok T. L. je izjavio da ugovore o kupoprodaji nije vidio, da mu je
poznato da je pok. T. dolazio zbog kupoprodaje, ali ne i tko je donosio novac, ali
da nema tko drugi nego T..

20.3. M. V. tvrdi da je predmetna čestica trebala biti prodana T., iako
je potpisao kupoprodajni ugovor sa tuženikom.

20.4. Iz sadržaja kupoprodajnog ugovora od 20. lipnja 1996. koji je sastavljen u
formi javnobilježničkog akta nedvojbeno proizlazi da su ugovorne strane jasno
izrazile svoju volju za sklapanje kupoprodajnog ugovora. Ugovor je sklopljen, tuženik
je isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti kako je to potvrđeno u ugovoru te se na
temelju takvog ugovora upisao kao vlasnik u zemljišnoj knjizi. Ugovor je sklopljen u
formi javnobilježničkog akta što znači da je sadržaj ugovora strankama jasno i
precizno protumačen te da nije bilo nikakvih dvojbi u svezi njegovog sadržaja. S
obzirom na formu ugovora neprihvatljiv je, a i neshvatljiv dio iskaza svjedoka M.
V. da u uredu javnog bilježnika nije znao što potpisuje. Dakle, ugovorne strane
su htjele da ugovor nastane i pravno djeluje te su u tom pravcu očitovale svoju volju.

8

P-5609/17.

Tužitelj nije dokazao da su stranke ugovora namjerno iskazali svoju volju za
sklapanjem ugovora kako bi kod trećih stvorili lažni dojam, a teret dokazivanja je bio
na njemu. Iz dokaznog postupka proizlazi suprotno.

20.5. Tko je u posjedu nekretnine, a nesporno je tuženik od početka, tko je sagradio
garažu, betonirao pod, tko je s ocem bio u dobrim odnosima, što je otac dogovorio
sa sinovima i je li uopće išta dogovorio (tužitelj tvrdi jedno, tuženik drugo, a svjedoci
nemaju saznanja), to što se tuženik zbog proteka vremena nije mogao sjetiti
kupoprodajne cijene, nisu odlučni za predmet spora. Odlučne činjenice ne samo da
nisu dokazane nego ih sadržaj javnobilježničkog akta, a u kojoj formi je sklopljen
predmetni ugovor o darovanju, pobija.

20.6. Sud po službenoj dužnosti nije našao razlog ništetnosti.

21. Zbog iznesenog, a da i nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije, u cijelosti bi trebalo odbiti tužbeni zahtjev.

22. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju članka 154. stavak 1. i
članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91.,
53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i
70/19. – dalje ZPP-a).

Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 22. prosinca 2017.

1.000,00 kuna, za zastupanje na ročištima od 3. prosinca 2019., 25. siječnja 2021.,

3. svibnja 2021., 14. lipnja 2021. i 7. listopada 2021. po 1.000,00 kuna, odnosno
ukupno 6.000,00 kuna. Na navedeni iznos treba pridodati trošak sudske pristojbe
tužbe 400,00 kuna te trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 400,00 kuna,
odnosno ukupno 6.800,00 kuna.

22.1. Za više traženo u iznosu od 400,00 kuna zahtjev se odbija kao neosnovan.

23. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 22. studenog 2021.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se
podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave
ovjerenog prijepisa iste.

9

P-5609/17.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je
dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog
otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis

10