Poslovni broj: 88 K-488/18

 

Poslovni broj: 88 K-488/18

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Zadru po sucu Dubravki Škalabrin Šarić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jelene Kolanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene A.Č., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12 - dalje KZ/11), pokrenutog po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj K-DO-558/17 od 28. veljače 2014., nakon provedene javne rasprave 28. listopada 2021. te 17. studenog 2021., u nazočnosti zastupnice optužbe M.J., zamjenice općinskog državnog odvjetnika, branitelja okrivljenice F.B., odvjetnika u Zadru, te izočnost uredno pozvane okrivljenice, a koja rasprava je i zaključena 17. studenog 2021., dana 22. studenog 2021., objavio je i

 

p r e s u d i o  j e

 

1. Na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08)

 

okrivljena A.Č.

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

da bi dana 27. veljače 2009. u Zadru u namjeri da se okoristi, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi u Zadru podnijela zahtjev za ostvarivanje prava za doplatak za djecu u kojem je pod kaznenom i materijalnom odgovornošću navela da živi na adresi *** te uz navedeni zahtjev priložila presliku svoje osobne iskaznice na kojoj je kao adresa prebivališta navedena ***, iako svjesna da je dana 23. siječnja 2009. prijavila prebivalište na adresi ***,  pri čemu je u tom zahtjevu kao članove kućanstva navela supruga M.Č. i svekra I.Č. kako bi smanjila dohodovni cenzus po članu kućanstva i na taj način stekla pravo na doplatak za djecu pa je znajući da joj je preslika osobne iskaznice sa navedenom adresom prebivališta *** priložena u spis predmeta i da se prilikom podnošenja novih zahtjeva neće tražiti na uvid nova osobna iskaznica sa novo prijavljenom adresom u vremenskom razdoblju od 1. ožujka 2010. do 8. veljače 2013. u četiri navrata podnijela zahtjeve za ostvarivanje prava na doplatak za djecu HZMO-u, Područnoj služni u Zadru, koja joj je u uvjerenju da su podaci navedeni u predanim zahtjevima za ostvarivanje prava na doplatak za djecu točni za navedeno vremensko razdoblje isplatila ukupni iznos od 43.502,36 kuna za koji iznos je oštetila Državni proračun Republike Hrvatske, pa je tako:

 

a)     dana 1. ožujka 2010. podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu za 2010. na temelju kojeg je dana 13. svibnja 2010. donijeto rješenje, KLASA: UP/I 143-02/10-01/03418845423, Ur. broj: 341-24-05/3-10-00777 kojim je stekla pravo na dječji doplatak za vremensko razdoblje od 1. ožujka 2010. do 28. veljače 2011., a na temelju kojeg rješenja joj je isplaćen iznos od 4.789,44 kune

 

b)     dana 28. travnja 2011. podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu za 2011. na temelju kojeg je dana 12. svibnja 2011. donijeto rješenje KLASA: UP/I 143-02/11-01/03418845423, Ur. broj: 34-04-05/3-11-013727 kojim je stekla pravo na dječji doplatak za vremensko razdoblje od 28. veljače 2011. do 1. ožujka 2012., a na temelju kojeg rješenja joj je isplaćen iznos od 10.147,53 kune

 

c)     dana 7. veljače 2012. podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu za 2012. na temelju kojeg je dana 13. travnja 2012. donijeto rješenje KLASA: UP/I 143-02/12-01/03418845423, Ur. broj: 341-24-05/3-12-002318 kojim je stekla pravo na dječji doplatak za vremensko razdoblje od 1. ožujka 2012. do 28. veljače 2013., a na temelju kojeg rješenja joj je isplaćen iznos od 13.181,16 kuna

 

d)     dana 8. veljače 2013. podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu za 2013. na temelju kojeg je dana 17. travnja 2013. donijeto rješenje UP/I 143-02/13-01/0341884523, Ur. broj: 341-24-05/3-13-001681 kojim je stekla pravo na dječji doplatak za vremensko razdoblje od 1. ožujka 2013. do 28. veljače 2014., a na temelju kojeg rješenja joj je isplaćen iznos od 15.381,52 kuna

 

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu tuđe imovine nešto učini,

 

pa da bi time počinila kazneno djelo protiv imovine - prijevarom, opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ11

 

2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. toč. 1.-5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljene  A.Č. i nužni izdaci i nagrada branitelja, osim troškova iz čl. 147. st. 1. ZKP/08, padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je 01. ožujka 2018., podnijelo optužnicu broj K-DO-558/17 protiv okrivljene A.Č., zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1.  KZ/11.

 

2. Okrivljena A.Č. se tijekom postupka očitovala da se ne smatra krivom za učin kaznenog djela koje joj je stavljeno na teret optužnicom.

 

3. Prilikom prvog ispitivanja navela je kako je podnijela zahtjev za dječji doplatak uz svu potrebnu dokumentaciju i s poreznim uvjerenjem gdje se vidi prebivalište od nje i od njezinog svekra. Njezino prebivalište je bilo zbog stana kojeg je suprug dobio u Benkovcu, a njegovo u Pridrazi. Referenti u mirovinskom osiguranju mogli su vidjeti da je različito prebivalište i poslati poziv da ona da svoju izjavu. To ju oni trebali napraviti jer ona ne mora poznavati  zakon i kako se sve to rješava kod njih. Prvi zahtjev je podnijela s tim papirima jer se mora podnijeti uvjerenje, a na kojem je pisalo njegovo Pridraga i njezino Benkovac. Prvi njihov propust je bio u tome da su je propustili pozvati, ona je svu dokumentaciju predala što je trebalo uz zahtjev. Živjela je u Pridrazi, uzdržava svekra i danas, stan u Benkovcu na kojeg su morali podnijeti prebivalište je 20 kvadrata i nemoguće je živjeti u njemu, osobna karta je jedno, a gdje živiš je nešto drugo. Ona je čista što se tiče toga zahtjeva.  Referent je mogao vidjeti papire koje je ona priložila. Ako im je nešto bilo sumnjivo trebali su joj poslali poziv. Živjela je jedno vrijeme sa svekrom, nekada su živjeli u Pridrazi nekada u Benkovcu jer je stan u Benkovcu mali. Nekad čak u Zadru kog njezinih roditelja. Prebivalište ne možete mijenjati svakih 15 dana i mijenjati osobnu iskaznicu svakih 15 dana. On je član njihovog kućanstva i oni ga uzdržavaju financijski iako ne živi s njima, svekar joj nema primanja. Ona je podnijela zahtjev, za svekra je smatrala da ga uzdržava jer ga i uzdržava. Predmet je cijeli pregledao državni inspektorat ili tko li već i oni su ustanovili da nema nikakvih grešaka za nekakav regres ili povrat. Ona je podnijela zahtjev sa svim pripadajućim papirima, referent je zadužen da to pogleda i ako ima sumnju u nešto trebao joj je poslati poziv.

 

3.1.           Ispitana na raspravi navela je kako u cijelosti ostaje pri svemu što je navela prilikom prvog ispitivanja od 16. veljače 2018. te kako nema ništa za dodati kao i da nije voljna odgovarati na pitanja ni obrane niti optužbe.

 

4. Sud je 17. studenog 2021. temeljem čl. 405. st. 5. ZKP/08 održao raspravu bez prisutnosti okrivljene A.Č. koja iako uredno pozvana nije pristupila, ista se prethodno očitovala o optužbi i iznijela obranu, a postupak se vodi za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora do pet godina. Obzirom da je okrivljenica na raspravi 28. listopada 2021. prethodno upozorena na mogućnost da se rasprava provede u njenoj odsutnosti i pod kojim uvjetima, na toj raspravi nije imala dokaznih prijedloga, uredno je obaviještena o terminu iduće rasprave na koju nije pristupila niti je nedolazak na raspravu ispričala, a kako je na raspravi je bio nazočan njezin branitelj sud je procijenio da pravo obrane nije narušeno, te da nazočnost okrivljenice na raspravi nije nužna.

 

5. Tijekom postupka izvršen je uvid u dopis HZMO-a, KLASA: 140-01/17-24/OB03418845423 od 28. lipnja 2017. (l.s.5), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta 724070 (l.s.6), dokumentaciju HZMO-a, Područni ured Zadar, oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta 724070 (l.s.7-28), zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu od 26. travnja 2011. s privicima (l.s.29-43), zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu od 01. ožujka 2010. s privicima (l.s.49-54), zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu od 28. veljače 2011. s privicima (l.s.55-60), zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu od 07. veljače 2011 s privicima (l.s.61-67),  zahtjev za ostvarivanje prava  na doplatak za djecu od 08 veljače 2011 s privicima (l.s.68-73), zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu od 20. veljače 2014. s privicima (l.s.74-81), zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu od  13. studenog  2015. s privicima (l.s.82-91), zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu od 26. veljače 2016. s privicima (l.s.92-99), izvješće o provedenom izvanrednom upravnom nadzoru Ministarstva za demografiju, obitelj mlade i socijalnu politiku (l.s.100-102), uvjerenje o prebivališta za okrivljenicu (l.s.103),  uvjerenje o boravištu za okrivljenicu (l.s. 104-105), preslika radne knjižnice za okrivljenicu (l.s. 116-117), dopis HZMO–a s privitcima, KLASA: 140-01/16-64-463, Ur. broj 341-24-01/1-2 od 27. srpnja 2016. (l.s. 126-130),  dopis OŠ Šimuna Kozičića Benje, KLASA: 602-01/16-01/478, Ur.broj 2198/01-26-16-02 od 19. kolovoza 2016. s privitcima (l.s. 131-137), dopis Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, KLASA: UP/I-56202/08-01/764, Ur.br. 2189-03-02-17-1 od 18. travnja 2017. s privicima (l.s. 138-234), dopis Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: 371-01/14-01/6987, Ur.br. 510-04-02-02/23-17-09 od 13. travnja 2017. s privitkom (l.s. 235-259), dopis Elektre Zadar od 11. travnja 2017. s privitkom (l.s. 260-264), dopis Vodovoda Zadar od 11. travnja 2017. s privitkom (l.s. 265-273), dopis Grada Benkovca s podacima o stambenom statusu supruga okrivljenice, KLASA: 371-01/16-01/15, Ur.br. 2198/27-06-16-2 od 1. rujna 2016. s privitcima (l.s. 274-288), potvrdu o visini dohotka (l.s. 289-290, 411-412), obavijest Porezne uprave (l.s. 291, 305, 323), prijava poreza na dohodak (l.s. 293-294, 301, 313, 319-320), privremeno porezno rješenje (l.s. 295-296, 303, 314, 321, 327), obrazac IP (l.s. 298, 311, 324, 329), uplatnice HZZO-a (l.s. 299, 306), uvjerenje Vodovoda (l.s. 307), uplate HEP-a (l.s. 308), potvrda (l.s. 309), uvjerenje (l.s. 310), ugovor o diobi suvlasničke zajednice (l.s. 331-332), prijava poreza na promet nekretnine (l.s. 333), popis katastarskih čestica (l.s. 334-336), dokumentacija na ime M.Č. (l.s. 337-357), potvrdu porezne uprave (l.s. 361) i  izvadak iz kaznene evidencije (l.s.  376, 409).

 

5.1.           Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 724070 (l.s. 6) proizlazi da je od HZMO-a, Područnog ureda Zadar oduzeta dokumentacija koja se odnosi na zahtjeve za ostvarivanje prava na doplatak za djecu podnijete istima od strane okrivljenice.

 

5.2.           Iz zahtjeva za ostvarivanje prava na doplatak za djecu od 1. ožujka 2010., 12. svibnja 2011., 13. travnja 2012. i 8. veljače 2013., proizlazi da je okrivljena navedene zahtjeve označenih datuma podnijela HZMO-u, Područnoj službi u Zadru te je u istima navela da živi na adresi ***.

 

5.3.           Iz rješenja KLASA: UP/I 143-02/10-01/03418845423, Ur. broj: 341-24-05/3-10-00777 od 13. svibnja 2010. proizlazi da je okrivljenica stekla pravo na dječji doplatak za vremensko razdoblje od 1. ožujka 2010. do 28. veljače 2011., a na temelju kojeg rješenja joj je isplaćen iznos od 4.789,44 kune.

 

5.4.           Iz rješenja KLASA: UP/I 143-02/11-01/03418845423, Ur. broj: 34-04-05/3-11-013727 od 12. svibnja 2011. proizlazi da je okrivljenica stekla pravo na dječji doplatak za vremensko razdoblje od 28. veljače 2011. do 1. ožujka 2012., a na temelju kojeg rješenja joj je isplaćen iznos od 10.147,53 kune.

 

5.5.           Iz rješenja KLASA: UP/I 143-02/12-01/03418845423, Ur. broj: 341-24-05/3-12-002318 od 13. travnja 2012. proizlazi da je okrivljenica stekla pravo na dječji doplatak za vremensko razdoblje od 1. ožujka 2012. do 28. veljače 2013., a na temelju kojeg rješenja joj je isplaćen iznos od 13.181,16 kuna.

 

 

 

5.6.           Iz rješenja, KLASA: UP/I 143-02/13-01/0341884523, Ur. broj: 341-24-05/3-13-001681 proizlazi da je okrivljenica stekla pravo na dječji doplatak za vremensko razdoblje od 1. ožujka 2013. do 28. veljače 2014., a na temelju kojeg rješenja joj je isplaćen iznos od 15.381,52 kuna.

 

5.7.           Iz izvješća o provedenom izvanrednom upravnom nadzoru Ministarstva za demografiju i obitelj, mlade i socijalnu politiku proizlazi da je navedeno ministarstvo provelo nadzor nad HZMO, Područnim uredom u Zadru, u svezi donošenja rješenja kojim je okrivljenica ostvarila pravo na doplatak za djecu proizlazi da je okrivljenica u navedenom periodu ispunjavala formalne uvjete za ostvarivanje prava na doplatak za djecu koje joj je priznato navedenim rješenjima te da nisu utvrđeni propusti HZMO-a, Područne službe u Zadru u postupcima priznavanja prava okrivljenici na doplatak za djecu.

 

5.8.           Iz uvjerenja o prebivalištu PU zadarske broj 511-18-06-2-6287/2017 od 28. lipnja 2017. proizlazi da je okrivljenica od 21. rujna 1986. do 1. ožujka 2002. imala prebivalište u ****, od 1. ožujka 2002. do 23. siječnja 2009. na adresi ****, od 23. siječnja 2009. do 14. srpnja 2015. na adresi ****, a od 14. srpnja 2015. na adresi ****.

 

5.9.           Iz dopisa OŠ Šimuna Kozičića Benje, KLASA: 602-01/16-01/478, Ur. broj: 2198/01-26-16-01 od 19. kolovoza 2016.  s privitcima proizlazi da su djeca okrivljene A.Č. (2002.) i M.Č. (2000.) pohađali navedenu školu od početka osnovnoškolskog obrazovanja i to A.Č. od školske godine 2009/2010, a M.Č. od školske godine 2007/2008 te da su tijekom cijelog osnovnoškolskog obrazovanja bili prijavljeni na istoj adresi prebivališta i to u Zadru.

 

5.10.      Iz dopisa Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, službe za društvene djelatnosti, KLASA: UP/I-562-02/08-01/764, Ur. broj: 2189-03-02-17-1 od 28. travnja 2017. s privitcima proizlazi da je suprugu okrivljenice M.Č. priznat status HRV I iz Domovinskog rata iz VIII. skupine sa 40 % oštećenja organizma te da mu je s obzirom na navedeni status dodijeljen stan površine 30m2 k.o. Benkovac, Ulica ****.

 

6. Sud je okrivljenicu temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio optužbe da bi počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret optužnicom, jer nije dokazano da bi okrivljenica počinila kazneno djelo protiv imovine - prijevarom iz čl. 236. st. 1.  KZ/11 na način kako se tereti optužnicom.

 

6.1.           Naime, sukladno čl. 236. st. 1. KZ/11 kazneno djelo prijevare čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.

 

6.2.           Dakle, kazneno djelo prijevare sastoji se u dovođenju nekog u zabludu lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica ili održavanjem nekog u zabludi. Posljedica ovog djela je postupanje na  štetu svoje ili tuđe imovine.

 

7. Uvodno treba istaknuti kako se presuda u kaznenom postupku može odnositi samo na osobu koja je optužena i isključivo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici (čl.449.st.1. ZKP/08), a sud presudu temelji na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi (čl.450.st. 1. ZKP/08).

 

7.1.               Već prema konceptu izreke optužnice vidljivo je da se okrivljenici stavlja na teret da je Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u prijevarnoj namjeri u zahtjevu za ostvarivanje prava za doplatak za djecu lažno predočila neistinite činjenice i okolnosti o kojima ovisi ostvarivanje prava na doplatak za djecu i time pravnu osobu dovela u zabludu i navela da na štetu tuđe imovine nešto učini.

 

7.2.               Glede modaliteta počinjenja tog kaznenog djela optužba tereti okrivljenicu da je pod kaznenom i materijalnom odgovornošću navela da živi na adresi *** iako svjesna da je dana 23. siječnja 2009. prijavila prebivalište na adresi ***, te da je zahtjevu kao članove kućanstva navela supruga M.Č. i svekra I.Č. kako bi smanjila dohodovni cenzus po članu kućanstva i na taj način stekla pravo na doplatak za djecu.

 

7.3.   Dakle, modalitete počinjenja kaznenog djela optužnica inkriminira kroz dvije konkretne aktivnosti prvo,  da bi navela da živi na adresi ***, iako svjesna da je dana 23. siječnja 2009. prijavila prebivalište na adresi ****,  znajući da joj je preslika osobne iskaznice sa navedenom adresom prebivališta Pridraga 226 priložena u spis predmeta i da se prilikom podnošenja novih zahtjeva neće tražiti na uvid nova osobna iskaznica sa novo prijavljenom adresom, te drugo, da je zahtjevu kao članove kućanstva navela supruga M.Č. i svekra I.Č. kako bi smanjila dohodovni cenzus po članu kućanstva i na taj način stekla pravo na doplatak za djecu.

 

8. Okrivljenica je u svojoj obrani prije svega poriče da bi činjenica da živi na adresi *** bila neistinita navodeći kako je živjela u ***, a da je u stanu u **** gdje su morali prijaviti prebivalište bilo nemoguće živjeti jer isti ima 20 m2 ističući kako je osobna karta jedno, a gdje živiš nešto drugo. Navodi kako je živjela jedno vrijeme sa svekrom, nekad su živjeli u Pridrazi, a nekada u Benkovcu jer je stan u Benkovcu mali, a nekada čak u Zadru kod njezinih roditelja. Prebivalište ne može mijenjati svakih 15 dana i mijenjati osobnu iskaznicu svakih 15 dana. Navela je kako je svekar član njihovog kućanstva, da ga uzdržavaju financijski jer svekar nema primanja.

 

9. Slijedom iznijetog u ovom postupku su se kao sporna postavila pitanja:  prije svega postoji li uzročno posljedična veza između postupanja okrivljenice (navođenja adrese stanovanja različite od adrese navedene u osobnoj iskaznici, te supruga i svekra kao članova kućanstva) i stjecanja nepripadne materijalne koristi, je li okrivljenica lažno prikazala činjenice (adresa i broj članova domaćinstva) i dovela HZMO u zabludu te ga time navela da na štetu tuđe imovine nešto učini. 

 

9.1.           Glede postojanja uzročno posljedične veze između postupanja okrivljenice i stjecanja nepripadne materijalne koristi sud je analizirao obranu okrivljene i doveo je u vezu sa materijalnom dokumentacijom u spisu, te zakonskom regulativom koja uređuje postupak ostvarivanja prava na doplatak za djecu.

 

9.2.           Postupak i uvjeti za ostvarivanje prava na doplatak za djecu uređeni su Zakonom o doplatku za djecu ("Narodne novine" br. 94/01., 138/06., 107/07., 37/08., 61/11., 112/12.). U članku 16. propisano je da pravo na doplatak za djecu stječe korisnik pod uvjetom: 1. da mu ukupni dohodak ostvaren u prethodnoj kalendarskoj godini po članu kućanstva mjesečno ne prelazi 70% proračunske osnovice (u daljnjem tekstu: dohodovni cenzus), i 2. da živi u kućanstvu s djetetom.

 

9.3.           U činjeničnom opisu je samo konstatirano da je okrivljenica kao članove kućanstva navela supruga i svekra kako bi smanjila dohodovni cenzus, međutim iz činjeničnog opisa ne proizlazi jesu li oni uistinu članovi njenog kućanstva (po logici stvari suprug bi trebao biti član kućanstva, a mogao bi biti i svekar).

 

9.4.           Sukladno članku 20. Zakonom o doplatku za djecu pod kućanstvom korisnika razumijeva se zajednica života, privređivanja i trošenja ostvarenoga ukupnog dohotka svih članova obitelji bez obzira na stupanj srodstva. Kod određivanja prava na doplatak za djecu i visine doplatka primjenom dohodovnog cenzusa ukupan dohodak ostvaren u prethodnoj kalendarskoj godini dijeli se na sve članove kućanstva.

 

9.5.           Okrivljenica u obrani navodi da su i suprug i svekar bili članovi njenog kućanstva, jer da su svekra uzdržavali financijski, da joj svekar nema primanja, da ga je u zahtjevu navela kao člana kućanstva jer ga uzdržava. Nasuprot tome, državno odvjetništvo tijekom postupka nije dokazalo da tome nije tako, a osim toga to niti ne proizlazi iz činjeničnog opisa same optužnice. Kao što je već rečeno u činjeničnom opisu je samo konstatirano da je kao članove kućanstva navela supruga i svekra kako bi smanjila dohodovni cenzus. Međutim, iz činjeničnog opisa ne proizlazi da suprug odnosno svekar nisu bili članovi kućanstva podnositeljice zahtjeva (tužitelj to navodi u obrazloženju optužnice i u završnom govoru).

 

9.6.           Slijedom navedenog sud je prihvatio obranu okrivljene da su svekar i suprug bili članovi njezinog kućanstva jer svekar nije imao primanja te su ga uzdržavali, te činjenica da je okrivljenica u jednom periodu bila formalno prijavljena na adresi različitoj od adrese navedenoj u zahtjevu, gdje je kao adresu stanovanja navela **** (adresa na kojoj je prijavljen njen svekar) ne dovodi automatski do zaključka, a kako to aludira državno odvjetništvo da ista nije živjela u zajedničkom kućanstvu sa svojim svekrom, jer član kućanstva može živjeti i izdvojeno, a da navedena okolnost ne utječe na postojanje zajednice života, privređivanja i trošenja ostvarenoga ukupnog dohotka svih članova obitelji.

 

9.7.           Osim toga, okrivljenica je obrazložila kako adresa na kojoj je bila prijavljena od 23. siječnja 2009. i to ***** nije adresa na kojoj je ona uistinu i živjela već da se tu morala prijaviti kako bi stekli navedeni stan, a koji nije bio dovoljno velik da bi u njemu mogli živjeti svi članovi kućanstva pa da su oni uistinu živjeli u ****, kako je to i navela u zahtjevu, a ponekad i u Zadru kod svoje majke i u Benkovcu.

 

9.8.           Stoga činjenica da je okrivljenica u zahtjevu kao adresu svoga prebivališta navela adresu različitu od one na osobnoj iskaznici, ne može sama za sebe biti temelj za ostvarivanje prava na dječji doplatak, kako to neosnovano državno odvjetništvo navodi u obrazloženju optužnice.

 

10. Naime, kazneno djelo prijevare sastoji se u dovođenju nekog u zabludu lažnim prikazivanjem činjenica ili održavanjem nekog u zabludi. Posljedica ovog djela je postupanje na  štetu svoje ili tuđe imovine.

 

11. Kao što je ranije navedeno u postupku se prije svega kao sporno postavilo pitanje je li okrivljenica lažno prikazala činjenice u zahtjevu, a koje su odlučne za  ostvarivanje doplatka za djecu (adresa i broj članova domaćinstva), a  potom je li time dovela HZMO u zabludu  i  time ga navela da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini.

 

12. Iz ranije navedenih razloga u postupku nije dokazano da bi sama činjenica navođenja adrese u zahtjevu različite od adrese na osobnoj iskaznici bila temelj za ostvarivanje prava na doplatak jer je za ostvarivanje toga prava odlučno žive li osobe navedene u zahtjevu u zajedničkom kućanstvu. Međutim, iz činjeničnog opisa optužnice ne proizlazi da podnositeljica zahtjeva ne živi u zajedničkom kućanstvu sa svojim svekrom I.Č. i suprugom M.Č. Tek je u obrazloženju optužnice državno odvjetništvo navelo da je okrivljenica kao člana kućanstva navela svekra I.Č. koji s njom nije živio u zajedničkom domaćinstvu, a za navedenu tvrdnju nije ponudilo niti jedan dokaz osim činjenice da su u trenutku podnošenja zahtjeva imali formalno različite adrese prebivališta. Međutim, u postupku nije nedvojbeno utvrđeno da su A.Č. i njezin svekar uistinu živjeli na različitim adresama, obzirom da je ista navela da se morala prijaviti u Benkovac jer je njezinom suprugu u Benkovcu dodijeljen stan, ali da je stvarno živjela u Pridrazi sa svojim svekrom, a ponekad i u Zadru. Naime, državno odvjetništvo u prilog tvrdnji da okrivljena nije živjela u Pridrazi prilaže dopis Osnovne škole Šimuna Kozičića Benje u Zadru, međutim za primijetiti je da navedeni dokaz zapravo ide u prilog obrane okrivljene kada navodi da se u Benkovac samo formalno prijavila kako bi suprugu mogao biti dodijeljen stan i da tamo uistinu nije živjela jer je stan bio malen. Okrivljena je radila u Zadru i djeca su išla u školu u Zadar pa je tako u konkretnom slučaju državno odvjetništvo trebalo u ovom postupku zapravo dokazati gdje je okrivljena stvarno živjela i koje osobe čine članove njezinog kućanstva i to sukladno definiciji kućanstva iz čl. 20. Zakona o doplatku za djecu. 

 

13. Osim toga, u postupku nije dokazano da bi okrivljenica navodeći u zahtjevu za doplatak adresu različitu od one na osobnoj iskaznici dovela HZMO u zabludu obzirom da je u dokumentaciji koju je priložila uz zahtjev za ostvarivanje prava na dječji doplatak priložila i potvrdu o visini dohotka (l.s. 58, 59), obrazac IP (l.s. 72) na kojoj je kao adresa prebivališta okrivljene A.Č. navedena adresa u Benkovcu, a što je svakako moglo dati osnova voditelju postupka za provjeru činjenice njezinog stvarnog mjesta prebivališta. 

 

14. Naime čl. 5. Zakona o doplatku za djecu je propisano da o pravu na doplatak za djecu rješava Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod). Dok je čl. 30.a istoga zakona propisano da je Zavod dužan i ovlašten utvrđivati i provjeravati osobne podatke, ostvareni dohodak, ispunjavanje pravnih, medicinskih i drugih uvjeta za ostvarivanje i korištenje prava na doplatak za djecu.

 

14.1.      Dakle, Zavod je dužan i ovlašten utvrđivati i provjeravati osobne podatke, ostvareni dohodak, ispunjavanje pravnih, medicinskih i drugih uvjeta za ostvarivanje i korištenje prava na doplatak za djecu. U postupku je nesporno utvrđeno da je okrivljenica prilikom podnošenja zahtjeva dostavila i porezno rješenje iz kojeg je razvidno da je promijenila adresu prebivališta. Stoga, u postupku nije dokazano da bi okrivljenica svojim postupanjem dovela u zabludu HZMO posebno stoga što je i provedenim izvanrednim upravnim nadzorom konstatirano kako je okrivljena u utuženom periodu ispunjavala formalne uvjete za ostvarivanje prava na doplatak za djecu koje joj je priznato navedenim rješenjima te da nisu utvrđeni propusti HZMO-a, Područne službe u Zadru u postupcima priznavanja prava okrivljenici na doplatak za djecu.

 

14.2.               Stoga činjenica navođenja adrese stanovanja različite od one u osobnoj iskaznici u zahtjevu za ostvarivanje doplatka za djecu sama za sebe ne može dovesti do nedvojbenog zaključka da je okrivljenica time lažno prikazala činjenicu svog stanovanja, a  potom da je isključivo o toj činjenici ovisilo ostvarenje prava na dječji doplatak, jer joj se inkriminira da je kao članove kućanstva navela supruga M.Č. i svekra I.Č. kako bi smanjila dohodovni cenzus i na taj način stekla doplatak za djecu, a da pri tome nije navedeno da te osobe ne bi predstavljale članove njenog kućanstva. Osim toga u postupku je nesporno utvrđeno da je okrivljenica kao prilog zahtjevu, priložila porezno uvjerenje u kojem je kao adresa njenog prebivališta navedena adresa u Benkovcu, dakle Zavodu je učinila dostupnim navedeni podatak, pa se ne može prihvatiti teza državnog odvjetništva da je lažnim prikazivanjem činjenica dovela Zavod u zabludu tim više što je isti bio dužan i ovlašten utvrditi i provjeriti podatke o kojima ovisi ostvarivanje prava na doplatak za djecu.

 

15. Dakle, prema svim raspoloživim dokazima, zaključak je Suda da nije dokazano da bi okrivljenica postupala sa kriminalnim ciljem i motivom da na prijevaran način pribavi protupravnu imovinsku korist. Naime, navođenjem adrese stanovanja, različite od one navedene u osobnoj iskaznici, nije automatski počinila bitna obilježja kaznenog djela prijevare, jer nedostaju drugi bitni elementi koji se odnose na dovođenje u zabludu oštećenika i nastup štete, jer u postupku nije dokazano da je okrivljenica dovela Zavod u zabludu i navela da na štetu tuđe imovine nešto učini.

 

16. Dakle, nije dokazano da bi u izloženoj činjeničnoj konstelaciji okrivljena A.Č. počinila predmetno kazneno djelo inkriminiranim modalitetom.

 

17. Za napomenuti je da je sud bio dužan voditi računa o dvije važne stvari. O pravilu in dubio pro reo (čl. 3. st. 2. ZKP/08) te da je osuđujuća presuda jedino moguća ukoliko se nedvojbeno utvrdi da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen (čl. 455. st. 1. ZKP/08).

 

18. Ovdje treba istaći da odredba čl. 3. st. 2. ZKP/08 propisuje da će sud dvojbu glede postojanja činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona riješiti na način koji je povoljniji za okrivljenika. Ovo pravilo, poznato kao in dubio pro reo, određuje dokazni standard prema kojem činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti utvrđene s izvjesnošću, potpunom sigurnošću, a one koje idu u korist okrivljenika se uzimaju da postoje već onda ako su samo vjerojatne, ako postoji sumnja o njihovom postojanju, bez obzira na to što je postojanje činjenice koja ide na štetu okrivljenika čak i vjerojatnije.

 

19. Prema tome, kako nije nedvojbeno dokazano da je okrivljenica počinila kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, valjalo ju je temeljem odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08 osloboditi od optužbe.

 

 

 

 

20. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zadar, 22. studenog 2021.

 

             

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:             

             

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka  pismenog  otpravka  iste. Žalba se  podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

 

DNA:

 

1. ODO Zadar

2. Okrivljena A.Č.

3. Branitelj okrivljene F.B.

4. Oštećenik HZMO