Pristupanje sadržaju
|
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U POŽEGI Sv. Florijana 2, Požega |
Poslovni broj: P-236/2021-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Ilki Leko, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz P., OIB…, koga zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz P., protiv tuženika P. g. d.o.o. P., OIB … koga zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik iz P., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave održane 5. studenog 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja D. B., odvjetnika iz P. i punomoćnika tuženika D. M., odvjetnika iz P. i presude objavljene 22. studenog 2021.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Proglašava se nedopuštena ovrha određena u postupku pod poslovnim brojem Ovr-81/2021."
II Nalaže se tužitelju D. P., OIB … da tuženiku P. g. d.o.o., OIB … naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.812,50 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena tekućim od dana donošenja presude pa do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj D. P. podnio je tužbu protiv tuženika P. g. d.o.o. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi navodi da je zaključkom Općinskog suda u Požegi, od 24. lipnja 2021. godine, poslovni broj: Ovr-81/2021 tužitelj je upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u gore navedenome predmetu. Postupajući po zaključku suda tužitelj ustaje ovom tužbom. Tužitelj i tuženik su 25. studenog 2010. godine postigli sporazum, te sklopili sudsku nagodbu u kojoj je tužitelj dužan isplatiti tuženiku iznos od 197.554,13 kuna, i to u roku od 6 mjeseci, uz uvjet da se uknjiži založno pravo - ovršna hipoteka na tužiteljevoj nekretnini, kao osiguranje za ispunjenje tražbine koja je predmetom sudske nagodbe. Kao što je i tužitelj naveo u žalbi protiv rješenja o ovrsi, poslovni broj Ovr-81/2021, tužitelj je bio u dobrim odnosima sa tuženikom prije sklapanja nagodbe, te mu je pomogao na način kako je to opisano u žalbi. Isto tako, tužitelj napominje činjenicu kako je sam tuženik, nakon sklapanja gore navedene nagodbe, rekao kako će oni to „već nekako riješiti“, misleći pri tome na činjenicu kako je tužitelj već pomogao tuženiku. Otprilike dvije godine od sklapanja nagodbe, tuženik se obratio tužitelju da mu ovaj treba platiti određeni dio dugovanog iznosa, jer mu je dio iznosa ostao nepodmiren. Tužitelj se sa tim nije složio, jer je smatrao da mu je isplatio dugovani iznos na opisani način u žalbi, te mu je još prije toga pomogao kada je tuženik bio u blokadi duži period. Tuženik se nakon određenoga vremena obratio tužitelju da mu isplati barem određeni dio iznosa, navodeći kako je njegovo trgovačko društvo u financijskom minusu, te je tužitelj pristao na plaćanje iznosa od 35.000,00 kuna jer je smatrao kako je to i više nego dovoljan iznos, te su se dogovorili kako će se naći u lokalu gdje će tužitelj predati tuženiku navedeni iznos. Navedeni iznos je tužitelj predao tuženiku „na ruke“ jer je tako zahtijevao tuženik, i to u lokalu kojega je vodio P. P.. Isplatom navedenoga iznosa, tužitelj je smatrao kako je sudska nagodba u potpunosti izvršena, te je smatrao kako je još uvijek u dobrim odnosima sa tuženikom. U prilog gore navedenim činjenicama, ide i navedeni ovršni prijedlog kojega je tuženik predao na sud putem punomoćnika, i to nakon više od 10 godina od sklapanja nagodbe, a što je istaknuto u žalbi tužitelja. Kada su krenuli „problemi“ za tužitelja i njegov obrt, smatrao je kako će mu tuženik pomoći, jer je tuženik prije toga dobio pomoć od tužitelja, ali se dogodilo upravo suprotno. Iz svega navedenoga kao nesporno proizlazi da je tužitelj podmirio tuženika za iznos naveden u predmetnoj ovrsi, te tužitelj predlaže naslovljenom sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom se utvrđuje nedopuštenom ovrha određena u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Ovr-81/2021. Tuženiku se nalaže da tužitelju nadoknadi parnični trošak u roku od 15 dana.
2. Tuženik P. g. d.o.o. u odgovoru na tužbu naveo je da tuženik osporava tužbu tužitelja od 14. srpnja 2021. u cijelosti te nastavno ukazuje na razloge njene neosnovanosti. Tuženik prigovara da je tužitelj u svojoj tužbi vrijednost predmeta spora iskazao pretjerano nisko, budući novčana tražbina koja je predmetom naplate u ovršnom postupku čije se proglašenje traži nedopuštenim iznosi ukupno 171.236,20 kn. Stoga, poziva se sud postupiti u smislu odredbe članka 40. Zakona o parničnom postupku. Tuženik prigovara urednosti tužbenog zahtjeva, budući tužitelj nema pravni interes podnositi tužbu radi utvrđenja da je ovršni postupak nedopušten. Uostalom utvrditi da je određeni ovršni postupak nedopušten može biti moguće samo nakon što on prethodno bude proglašen kao nedopušten pravomoćnom odlukom nadležnog suda. Parnični postupak na koji je ovršenik upućen povodom žalbe protiv rješenja o ovrsi se pokreće „radi proglašenja ovrhe nedopuštenom“. Uostalom, zaključkom na koji se tužitelj poziva isti je upućen pokrenuti parnicu „radi proglašenja ovrhe u ovom ovršnom predmetu nedopuštenom za novčanu tražbinu određenu rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-81/2021-3 od 26. svibnja 2021.“. Nužno je potrebno podnijeti konstitutivni tužbeni zahtjev kojim se od suda traži da upravo on svojom odlukom proglasi određenu ovrhu nedopuštenom. Stoga, tužbeni zahtjev tužitelja postavljen kao deklaratoran u smislu odredbe članka 187. Zakona o parničnom postupku treba odbaciti kao nedopušten. Zaključkom Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Ovr-81/2021-12 od 24. lipnja 2021., tužitelj je kao ovršenik upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom temeljeno na žalbenom razlogu iz članka 50., stavak 1., točka 11. Ovršnog zakona, odnosno radi opravdanja tvrdnje da je „nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom“. U predmetnoj tužbi s deklaratorno postavljenim tužbenim zahtjevom kojim tužitelj nedopušteno traži utvrđenje okolnosti proglašene nedopuštenosti treba uočiti da tužitelj uopće ne raspravlja o nastupu zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Argumentacija tužitelja upravljena je na žalbeni razlog iz članka 50., stavak 1., točka 9. Ovršnog zakona, a na taj se žalbeni razlog tužitelj nije pozvao niti je za opravdanje tog žalbenog razloga upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe. Riječ je o žalbenom razlogu koji glasi: ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Zbog nedopuštenosti merituma kako je postavljen tužbom, tuženik predlaže da se svi predloženi dokazi odbiju kao nevažni. Odredbom članka 286., stavak 3. Zakona o obveznim odnosima propisano je da bi u teoriji bile moguće i usmene pogodbe pisano sklopljenom ugovoru, ovdje čak ovršnoj sudskoj nagodbi, ali one moraju biti „o sporednim točkama o kojima u ugovoru nije ništa rečeno“ te ako to nije protivno cilju radi kojega je oblik propisan. U konkretnom slučaju, tužitelj tvrdi da je usmena pogodba postignuta o temeljnoj (ne dakle sporednoj) točki radi koje je ugovor (sudska nagodba) uopće sklopljena, pri čemu je pogodba navodno učinjena na način koji je izravno protivan sadržaju same pisane isprave sudske nagodbe. Tuženik kategorički osporava konstrukciju tužitelja o navodnoj usmenoj izmjeni sudske nagodbe. Takve nisu postignute i one ne postoje. Slijedom svega iznesenog, tuženik predlaže da sud u cijelosti odbaci tužbu tužitelja kao nedopuštenu, odnosno podredno da ga odbije sa postavljenim tužbeni zahtjevom te ga obveže na naknadu troškova postupka tuženiku, te da se naloži tužitelju, P. D., P. (G. P.), OIB …, da tuženiku, trgovačkom društvu P. G. društvo s ograničenom odgovornošću za gradnju, prijevoz i trgovinu, skraćena tvrtka P. G. d.o.o., registrirano sjedište na adresi P., , MBS … Trgovačkog suda u Osijeku – stalna služba u Slavonskom Brodu, OIB …, naknadi troškove ovog parničnog postupka po odmjeri suda, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena (%), tekućim na odmjereni iznos troškova od dana donošenja ove presude pa do isplate.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u spis ovoga suda broj Ovr-81/2021 i uvid u sudsku nagodbu sklopljenu u postupku kod Općinskog suda u Požegi broj P-953/2009 na zapisniku od 25. studenog 2010.
4. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja da se na okolnosti navoda tužbe saslušaju svjedok P. P. i tužitelj u svrhu dokazivanja jer nalazi da je i na temelju provedenih dokaza činjenično stanje dovoljno utvrđeno da se može donijeti odluka o tužbenom zahtjevu tužitelja.
5. Tužitelj je na zapisniku na pripremnom ročištu održanom 6. listopada 2021. preinačio tužbu, te je predložio da sud donese presudu kojom se proglašava nedopuštenom ovrha određena u postupku pod poslovnim brojem Ovr-81/2021.
6. Tuženik s protivio preinaci tužbe, te je naveo da ne pristaje na učinjenu preinaku. Nadalje, naveo je da postupak tužitelja dolazi iza neprekoračivog roka za pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koji na ročištu preinačava tužbeni zahtjev te je takva preinaka izvan roka kojim je tužitelj upućen u parnicu.
7. Prema odredbi članka 190. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
7.1. Prema odredbi članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.
8. Tužitelj je u podnesenoj tužbi zatražio da se utvrdi nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Požegi pod brojem Ovr-81/2021, a na pripremnom ročištu zatražio je da se proglasi nedopuštenom ovrha određena u postupku pod brojem Ovr-81/2021.
8.1. Dakle, sud nalazi da je tužitelj u smislu članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku preinačio tužbu.
9. Sukladno članku 190. stavak 1. Zakona o parničnom postupku tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu i tužitelj je u ovom postupku preinačio tužbu na pripremnom ročištu.
9.1. Sukladno odredbi članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, budući da je sud tuženiku dostavio tužbu radi davanja odgovora na tužbu, a tuženik se na pripremnom ročištu preinaci tužbe protivio.
10. Sud je raspravnim rješenjem dopustio preinaku tužbe ocjenjujući da je svrsishodno da se u ovom postupku dopusti preinaka radi razrješenja odnosa stranaka u pokrenutom postupku prisilne naplate, odnosno u ovršnom postupku pokrenutom prijedlogom za ovrhu tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika.
11. Uvidom u spis ovog suda broj Ovr-81/2021 utvrđeno je da je tužitelj kao ovršenik zaključkom broj Ovr-81/2021-12 od 24. lipnja 2021. upućen da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom za novčanu tražbinu određenu rješenjem o ovrsi broj Ovr-81/2021-3 od 26. svibnja 2021. zbog žalbenog razloga predviđenog odredbom članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona.
11.1. Punomoćnik tužitelja taj zaključak o upućivanju u parnicu primio je 29. lipnja 2021., a tužba je kod ovog suda zaprimljena 14. srpnja 2021.
11.2. Dakle, tužitelj je u roku koji mu je određen zaključkom Općinskog suda u Požegi broj Ovr-81/2021-12 od 24. lipnja 2021. pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
11.3. Iako je tužitelj preinačio tužbu na pripremnom ročištu koje je održano 6. listopada 2021. sud nalazi da tužitelj nije prekoračio rok koji mu je određen zaključkom suda i da je pravovremeno pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te stoga prijedlog tuženika da se tužba odbaci nije osnovan.
12. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo postupak prisilne naplate iznosa od 171.236,20 kn protiv tužitelja kao ovršenika na temelju ovršne isprave – sudske nagodbe zaključene pred Općinskim sudom u Požegi poslovni broj P-953/2009-13 od 25. studenog 2010., a Općinski sud u Požegi je rješenjem broj Ovr-81/2021-3 od 26. svibnja 2021. odredio predloženu ovrhu.
13. Tužitelj je kao ovršenik na rješenje o ovrsi uložio žalbu, a između ostalih razloga i istaknuo je i prigovor zastare.
14. Zaključkom Općinskog suda u Požegi broj Ovr-81/2021-12 od 24. lipnja 2021. tužitelj kao ovršenik upućen je da pokrene parnicu protiv tuženika kao ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona, dakle iz razloga što tužitelj tvrdi da je za tražbinu tuženika kao ovrhovoditelja nastupila zastara.
15. U članku 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 93/16 i 73/17) navedeno je da je protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
16. Dakle, tužitelj je upućen u parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga što je za tražbinu tužitelja nastupila zastara.
17. Uvidom u spis ovog suda broj Ovr-81/2021 kojem spisu prileži sudska nagodba sklopljena kod Općinskog suda u Požegi na zapisniku s glavne rasprave održane 25. studenog 2010. broj P-953/09-13 utvrđeno je da su tužitelj i tuženik sklopili sudsku nagodbu kojom se tužitelj obvezao tuženiku isplatiti iznos od 197.554,13 kn koji iznos uključuje glavnu tražbinu u visini od 195.254,13 kn te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 2.300,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. siječnja 2009. na iznos glavne tražbine pa do zaključenja nagodbe u roku od 6 mjeseci računajući od dana zaključenja te sudske nagodbe.
17.1. Prema naprijed navedenoj sudskoj nagodbi ta sudska nagodba postala je ovršna 25. svibnja 2011.
17.2. Tuženik kao ovrhovoditelj podnio je prijedlog za ovrhu radi prisilne naplate svoje tražbine iz naprijed navedene sudske nagodbe koji je kod ovog suda zaprimljen 24. svibnja 2021. godine.
18. Prema odredbi članka 214. stavak 1. i 2. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Prema odredbi članka 233. stavak 1. istog zakona sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.
19. Obzirom da je tužitelj bio upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona sud druge razloge za proglašenje ovrhe nedopuštenom navedene u tužbi nije raspravljao niti je o njima mogao raspravljati.
20. Sud nalazi da zastara potraživanja tuženika nije nastupila.
21. Budući da se tražbina tuženika temelji na sklopljenoj sudskoj nagodbi to potraživanje tuženika prema tužitelju zastarijeva za 10 godina, sud nalazi da zastara potraživanja tuženika nije nastupila jer od dospijeća tražbine tuženika pa do podnošenja prijedloga za ovrhu nije proteklo 10 godina jer je utvrđeno da je sudska nagodba postala ovršna 25. svibnja 2011., a tuženik je pokrenuo postupak prisilne naplate 24. svibnja 2021.
22. Budući je utvrđeno da za tražbinu tuženika nije nastupila zastara to je sud tužbeni zahtjev tužbe tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena u postupku pod poslovnim brojem Ovr-81/2021 zbog zastare kao neosnovan odbio i odlučio kao u točki I izreke.
23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Sud je kao osnovan priznao trošak tuženika za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn, za pristup na pripremno ročište održano 6. listopada 2021. u iznosu od 1.250,00 kn kako je to tuženik i zatražio te za pristup na glavnu raspravu održanu 5. studenog 2021. u iznosu od 2.500,00 kn te PDV na taj iznos od 1.562,50 kn pa je priznao ukupan trošak tuženika u iznosu od 7.812,50 kn.
24. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Požegi 22. studenog 2021.
S u d a c
Ilka Leko, v.r.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.
DNA
- Odvjetnik D. B., P.
- Odvjetnik D. M., P.