1                    Poslovni broj Psp-70/2019-20

      

     REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

            Kranjčevićeva 8

               52100 Pula

           Poslovni broj Psp-70/2019-20

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužiteljice N. Z. iz V., V. XX, OIB:xxxxxxxx koju zastupa punomoćnica A. Š., odvjetnica u P., protiv tuženice V. Š. iz P., K. xx, OIB:xxxxxxxx, zbog smetanja posjeda, nakon glavne rasprave zaključene 28. rujna 2021. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice R. R., odvjetničke vježbenice u Puli i tuženice, 22. studenog 2021. objavio 

 

  r i j e š i o  j e

 

I. Utvrđuje se da je tuženica Vesna Špigić, OIB:xxxxxxxx smetala tužiteljicu N. Z., OIB:52986799138, u posljednjem mirnom posjedu nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola oznake kč.br.xxx. u naravi dvorište, štala, površine 68 m2, upisana u zk.ul.xxx k.o. V., na način da je neovlašteno pristupala na predmetnu nekretninu te samovoljno slagala cigle i grabljala šljunka uz ogradu pa se tuženici zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem se zahtijeva da se utvrdi smetanje posjeda bacanjem cigli te u dijelu u kojem zahtijeva da se tuženici naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja.

 

III. Nalaže se tuženici V. Š., OIB: xxxxxxxx da tužiteljici N. Z., OIB: xxxxxxxx naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 2.136,40 kuna u roku od 15 (petnaest) dana.

 

IV. U preostalom dijelu za iznos od 6.963,60 kuna zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je posljednja mirna posjednica nekretnine kč.br.xxx u naravi dvorište, štala, površine 68 m2, zk.ul.xxx k.o. V., koja graniči s nekretninom kč.br.xxx voćnjak, pašnjak, površine 871 m2, zk. ul.xxx k.o. V., koja je u suvlasništvu A. Š., majke tuženice. Predmetnu nekretninu, pored vlasnice, drži u posjedu i tužena. Nekretnine kč.br.xxx i kč.br.xxx, obje k.o. V., predstavljaju susjedne nekretnine. Navodi da je tuženica samovlasno smetala tužiteljicu u posjedovanju na način da je učestalo uznemiravala tužiteljicu u njezinom mirnom posjedu nekretnine kč.br.xxx k.o. V. pa stoga tužiteljica ima pravo na zaštitu svog posjeda u skladu s čl.21. ZV-a. Naime, tuženica je 10. studenog 2019. neovlašteno pristupila na nekretninu tužiteljice te poredala cigle na nekretninu kč.br.xxx k.o. V.u posjedu tužiteljice, dok je 16. studenog i 18. studenog 2019. bacala cigle na tu istu nekretninu kč.br.xxx k.o. V.. Tužiteljica je o tome obavijestila policijsku postaju te su policijski službenici izašli na mjesto događaja i o tome sačinili zapisnike. Obzirom da neovisno o upozorenjima tužiteljice, tužena samovoljnim radnjama uporno nastavlja smetati posjed tužiteljice (bacanjem cigli po parceli koju tužiteljica drži u posjedu te neovlaštenim pristupanjem na tu parcelu "čisteći" prostor uz ogradu na nekretnini kč.br.xxx k.o. V.), tužiteljici nije preostalo ništa drugo no ustati ovom tužbom protiv tuženice. Također, tuženica je tijekom mjeseca studenog 2019. u više navrata neovlašteno pristupila na nekretninu kč.br.xxx k.o. V. u vlasništvu i u posjedu tužiteljice te čistila zemljište uz ogradu i to na način da je grabljala šljunak, nanoseći isti na sredinu nekretnine kč.br.xxx k.o. V. (u posjedu tužiteljice) te na taj način otežavala, gotovo i onemogućavala prolazak motornim vozilom u dvorište tužiteljice i sam pristup obiteljskoj kući tužiteljice. To isto je tuženica učinila i 5. prosinca 2019., kada je ponovno neovlašteno pristupala na nekretninu u posjedu tužiteljice te grabljala šljunak nanoseći ga na sredinu nekretnine pa je stoga tužiteljica bila primorana o navedenom ponovno obavijestiti nadležnu policijsku postaju koja je uslijed prijave izašla na lice mjesta te je o tome i sastavljen Zapisnik od 5. prosinca 2019. Ovakvim jednostranim i samovoljnim činima tuženica uznemirava tužiteljicu u njezinom posjedu te predmetnim postupanjem čini samovlasno smetanje posjeda iz čl.20.st.2 i čl.24 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pavima.

 

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da su navodi tužiteljice o posljednjem mirnom posjedu nekretnine kč.br.xxx k.o. V. nepotpuni, budući da u odnosu na dio predmetne nekretnine, između tuženice, njene majke i drugog suvlasnika iste, postoji dugogodišnji pravni odnos prava stvarne služnosti prolaza i provoza radi pristupa nekretnini majke tuženice s kojom graniči, a koje pravo ona nesmetano i po potrebi koristi. U potpunosti prigovara istinitosti tužbenih navoda, budući je upravo tužiteljica, uz sudjelovanje svoga supruga navedenog dana, u nastupu agresije pobacala cigle na obje strane susjednih nekretnina, a koje su cigle bile uredno složene i nikome na smetnji duž predviđene međne linije između dvaju terena. Uz to, navodi da je sa svojom majkom, koristeći pravo samopomoći i radi izbjegavanja sukoba skupila cigle s oba terena. Nasuprot tome, a kako bi sudu ukazala na zlonamjernost tužiteljice, napominje da je upravo tužiteljica uz pomoć supruga iskopala i premjestila masivno kamenje stogodišnjeg suhozida, u cilju zametanja traga stogodišnje međe koji je orijentir geodetske izmjere. Netočan je navod tužiteljice o "neovlaštenom ulasku" na sporni teren, budući da i ona sama taj dio terena nesmetano koristi u svrhu prolaza i provoza. Nadalje, neistinito je da bi "čišćenjem šljunka uz ogradu i razbacivanjem po sredini" uznemiravala posjed tužiteljice, budući se radi o šljunku koji je upravo tužiteljica uz pomoć supruga, prethodno navezla i proširila se i na posjed njene majke cijelom dužinom uz međnu liniju. Iz fotografija priloženih uz tužbu pod nazivom "grabljenje šljunka" očigledno je da se radi o uredno improviziranoj stazi u dijelu nekretnine koja graniči s nekretninom njene majke, a sve u svrhu prolaza, provoza ili parkiranja, što je u interesu obiju stranaka. Dakle, nema govora o otežavanju, a kamoli onemogućavanju posjeda tužiteljice. Štoviše, toga je svjesna i tužiteljica kada govori da joj je tužena "gotovo onemogućavala" posjed jer bi pravi izraz za to bio "nije mi onemogućavala" provoz. Smatra da se ne radi niti o uznemiravanju niti o bitnom uznemiravanju, a još manje o oduzimanju bilo čijeg posjeda pa predlaže sudu da tužbeni zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan te da tužiteljicu obveže na plaćanje parničnog troška.

 

3. U tijeku postupka pročitani su izvatci iz zemljišne knjige, prijepis posjedovnog lista, izvod iz katastarskog plana, izvješća MUP-a s fotografijama s lista 37-50 spisa, nalaz i mišljenje vještaka V. d.o.o., pregledane su fotografije, pročitani su iskazi parničnih stranka te iskazi saslušanih svjedoka A. Š., K. K., V. Š., E. K. i S. Š..

 

3.1. Napominje se da sud nije uzeo u obzir dokumentaciju koju je tuženica predala na ročištu 28. rujna 2021. s obzirom da je ista dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka, a pri tom tuženica nije navela niti je utvrđeno da bi iz nekog opravdanog razloga bila onemogućena predmetnu dokumentaciju dostaviti pravovremeno.

 

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj sud pruži posjedovnu zaštitu u pogledu nekretnine kč.br.xxx k.o. V.koju tužiteljica koristi kao jedini pristupni put obiteljskoj kući, a posjed koje da joj je tužena smetala (uznemiravanjem) na način da je neovlašteno pristupala po tom putu, samovoljno grabljala šljunak duž ograde postavljala cigle te cigle bacala po putu.

 

6. Prema članku 21. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

 

6.1. Člankom 22. stavkom 2. ZVDSP-a propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Odredbom članka 441. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja te je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

 

6.2. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, kako je propisano člankom 21. stavkom 3. ZDSP-a.

 

7. Uzimajući u obzir predmetne zakonske odredbe relevatne u parnicama u kojima se zahtijeva posjedovna zaštita, u ovom je postupku utvrđeno da između stranaka nije sporno: 

- da je tužba podnesena u prekluzivnom roku od trideset dana uzimajući u obzir da je utvrđeno da je čin smetanja po prvi put izvršen 10. studenog 2021., a tužba je podnesena 9. prosinca 2021., što ne osporava niti tuženica,

- da je tuženica grabljala šljunak i postavila cigle, kako je to fotodokumentirano od strane tužiteljice i MUP-a (fotografije na listu 9, 15 i 16 spisa), s obzirom da navedeno tuženica izričito priznaje.  

 

8. Međutim sporno je i valja utvrditi je li tužiteljica posljednja mirna posjednica predmetne nekretnine, što tuženica osporava navodeći da je predmetne radnje izvršavala na svojoj nekretnini, a i da ona koristi predmetnu nekretninu kao pristupni put do susjedne nekretnine. Sporan je i čin smetanja bacanjem cigli s obzirom da o navedenom parnične stranke iznose potpuno različite tvrdnje.

 

9. Navodi tuženice o postojanju dogovora s E. K. na kojem temelji svoje pravo na korištenje predmetne nekretnine kao puta nisu relevantni, uzimajući u obzir gore citirane odredbe, za ovu parnicu. Predmetni navodi odnose se na pravo na posjed o čemu se u ovoj parnici ne raspravlja. Stoga će se u odnosu na navedeno ovaj sud osvrnuti samo u cilju utvrđenja je li tuženica, ne imala pravo koristiti, nego je li zaista i koristila (prije smetanja) predmetnu nekretninu kao put.

 

10. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za zemljišnoknjižni uložak xxxx proizlazi da je predmetna kč.br.xxx k.o. V. upisana u suvlasništvu E. K. i tužiteljice svakog u ½ dijela, dok je njoj susjedna kč.br.xxx k.o. V.upisana kao suvlasništvo A. Š. (majke tuženice) i D. B.. Iz izvoda iz katastarskog plana proizlazi da je riječ o graničnim susjednim nekretninama.

 

11. Iz prijepisa posjedovnog lista za kč.br.xxx k.o. V. proizlazi da su kao posjednici navedeni upravo suvlasnici E. K. i N. Z..

 

12. Iz pribavljenih izvješća Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Pula-Pola od 10. studenog, 16. studenog, 18. studenog  te 5. prosinca 2019. proizlazi da su tužiteljica i njen suprug K. K. u četiri navrata kontaktirali policiju navodeći da im susjeda onemogućava slobodan put do njihove kuće, da je neovlašteno grabljala šljunak, slagala i bacala cigle po predmetnom putu, da su policijski službenici izašli na teren, utvrđeno fotodokumentirali i u konačnici utvrdili da nema elemenata za daljnje postupanje pokretanjem prekršajnog postupka.

 

13. Tijekom ovog postupka obavljen je uviđaj na licu mjesta 21. listopada 2020. u nazočnosti vještaka mjernične struke V. d.o.o. kojem su parnične stranke pokazale mjesto smetanja.

 

13.1. Uvidom u nalaz i mišljenje predmetnog vještaka utvrđeno da je vještak crvenom linijom označio mjesto na kojem su bile poredane cigle na kč.br.xxx k.o. V. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te je sud prihvatio utvrđenja iz nalaza smatrajući ga vjerodostojnim i stručnim.

 

14. Radi utvrđenja je li tužiteljica bila posljednja mirna posjednica predmetne nekretnine odnosno je li i tuženica predmetnu nekretninu koristila kao prolaz, saslušane su parnične stranke te svjedoci A. Š., K. K., V. Š., E. K. i S. Š..

 

15. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da predmetna čestica u naravi predstavlja put odnosno prolaz koji vodi s asfaltne ceste prema njenoj nekretnini na koji se nalazi obiteljska kuća u kojoj živi kao i da je to jedini pristup te da su suvlasnici i posjednici predmetne nekretnine ona i E. K.. Navodi da na taj način koristi predmetnu nekretninu za pješice i vozilima posljednjih 10 godina te da u tome razdoblju nije imala nikakvih problema te ističe da u posljednjih 10 godina tuženica nije nikada koristila predmetnu nekretninu za pristup na kč.br.xxx k.o. V. jer ima put s druge strane. Problemi su krenuli kada je u studenom 2019. tuženica osobno pograbljala šljunak pa potom postavila cigle koja se vidi na fotografiji s lista 9. Žičanu ograda postavila je tuženica. Tuženica je razbacala cigle koje se su vidljive na fotografijama s lista 10 do 12 spisa. Na fotografiji s lista 15 spisa vidi se kako je tuženica prije postavljanja cigli, grabljala put i nasipavala pijesak, što se na uviđaju nije dobro vidjelo. Navodi da joj je prišla kada je vidjela da to radi da je pita zašto to radi s obzirom da između njihovih nekretnina već postoji žičana ograda kao međa, međutim tužena je počela vikati i nije bilo moguće s njom razgovarati, a nakon toga se obratila njenoj majci međutim niti njena majka nije htjela razgovarati jer joj je to tužena zabranila, tako da na miran način nije uspjela ništa rječiti zbog čega se odlučila za ovu tužbu. Navodi da je neovisno o ciglama bilo moguće proći do kuće pješice i autom jer su ih sami očistili da put bude čist. Ne razumije zašto bi tužena to radila kad već postoji žičana ograda, a pogotovo s obzirom da predmetni put nikada nije koristila. Od smetanja posjeda počela je koristiti taj put za pristup svojoj nekretnini. Sadašnje stanje nekretnine je da je uklonjena žičana ograda kao i cigle.

 

16. Iz iskaza tuženice proizlazi da je kč.br.xxx k.o. V. u suvlasništvu tužiteljice i K. E., ali osporava iskaz tužiteljice kao neistinit jer ona i K. imaju problema i sukoba oko posjeda, zato što se tužiteljica širi na tuđe parcele. Kuća u kojoj živi tužiteljica je starina njene obitelji, tako da joj je dobro poznato kakvo je stanje nekada bilo, a kakvo je danas, a njena obitelj s K. nije imala nikakve sporove, već su sporovi počeli od kad je došla tužiteljica. Nije sporno da predmetna nekretnina u naravi predstavlja prolaz koji vodi s asfaltne ceste prema obiteljskoj kući tužiteljice, a k.č.br. xxx je od tuženice odnosno u suvlasništvu su njena majka i bratić. Isto tako, navodi da nije sporno da je u studenom 2019. pograbljala taj prolaz odnosno put kako je to vidljivo na fotografiji 15 te ne osporava da je postavila i cigle koje su vidljivi na strani 9. Međutim, iako je to učinila, smatra da nije smetala posjed već da je cigle postavila na svoj dio nekretnine, jer postoji problem s međom. Prije postavljanja cigli i grabljanja terena zvala je geometra da utvrdi među između te dvije parcele, na fotografiji na strani 9 vidi se crvena točka jer je vještak odredio međe na terenu i ona je po tim međama unutar svoje parcele postavila cigle, a tužitelja je usprkos tome nesmetano mogla dolaziti do svoje parcele i pješice i autom jer joj te cigle nisu smetale, obzirom da su se nalazile na međi. Navodi da je žičanu ogradu postavila unatrag par godina kada je tužiteljica poizbacivala međašne znakove i to granične kamene pa je, da zaštiti svoj posjed, onako od oka stavila tu žičanu ogradu jer se na ovom dijelu gdje su tada bile postavljene cigle nalaze ostaci suhozida u zemlji i tu se ograda nije mogla zabiti. U međuvremenu je pokrenula izvanparnični postupak radi uređenja međa koji postupak nije okončan. Nakon što je postavila cigle, te je cigle po putu razbacala tužiteljica, i time opet pomaknula međašne oznake. Ističe da nema smisla da bi ona cigle razbacivala, ako ih je prethodno stavljala sukladno utvrđenim međama. Kada je došla na teren vidjela je da su cigle maknute i pobacane na njihov teren. Smatra da nije učinila smetanje posjeda jer je grabljala i postavljala cigle na svojoj nekretnini. Danas na terenu više nema niti cigli niti ove ograde, poskidala je ogradu i čeka se očevid radi uređenja međa. Navodi da koristi spornu parcelu za dolazak do svoje nekretnine k.č.br.xxx iako do nje može doći i s glavne ceste, a put koristi jer su se tako bile dogovorile. Naime, K. je svoj dio parcele zagradio zidom, a ovaj dio pripada tužiteljici, međutim, ona je njoj ustupila na jednom drugom dijelu nešto, a tužitelja je njoj trebala dozvoliti prolaz, kojeg dogovora se nije držala. Nakon postavljanja žičane ograde, na svoju nekretninu pristupala je direktno s asfaltne ceste, a prije toga po spornom putu. Postupak radi uređenja međa je pokrenut nakon ovog postupka, čak je i Kliman bio na terenu i potvrdio gdje se nalazi međa kada je bio geodeta, a zapisnik o uređenju međa tužitelja nije htjela potpisat jer se nije slagala s međom dok su se svi ostali susjedi složili.

 

17. Iz iskaza svjedokinje A. Š., majke tuženice, proizlazi da ona koristi sporni put na listu 62 spisa kako bi došla do svoje štalice i još jedne parcele koja je u njenom vlasništvu jer nema kojim drugim putem doći do tih nekretnina, a ova parcela s lista 62 spisa na kojoj su zasađene ruže je njeno i na tu parcelu može doći s ceste. Taj put, prolaz, koriste oni Š., N. i K.. Nataša da bi došla do svojih parcela mora proći po tom putu, ali ne smije joj ona odnosno Karlo braniti da prođe po tom putu. Njenoj kćerki K. je rekao da se makne s tog puta, čak je i policiju zvao. Navodi da ne živi u V., kao niti tuženica, ali odlaze tamo jednom tjedno jer imaju jedan objekt. Navodi da je njena kćer postavila cigle uzduž međe označene od strane geometra po unutrašnjoj strani parcele, ali onda je K. te cigle pobacao po putu i po njihovoj parceli, a to je vidio K. i K. joj je rekao da ih je K. pobacao pa je N. rekla da nije mogla ići na posao i proći s autom. Inače, ovdje su živjele 6 obitelji u miru dok nije došao K. pa su počeli problemi, on ima problema i s njima i sa E.. Pod probleme misli na to da je Karlo htio preoteti 20 kvadrata njenog zemljišta i to na način da je stalno pomicao kunfin sve više i više prema njihovom zemljištu pokušavajući ga uzurpirati, a kamen je bio tamo možda 200 godina, a po tom kamenu je išao suhozid. Vidio se temelj suhozida, ali se suhozid s vremenom porušio. Kada se svjedokinji predočava fotografija s lista 15 spisa, navodi da je njena mama zasadila orahe i da su oni postavili ovu zelenu žičanu ogradu, jedino tako su je mogli postaviti jer je kameno tlo od ostataka suhozida, a kada su išli uređivati među vještak je rekao da je bolje da maknu ogradu. Tu nikad prije nije bio šljunak, taj šljunak nanio je K., a K. ga je nanio i preko toga suhozida, znači preko međe, proširio se na njihovo dvorište i zbog toga ga je njena kćerka pograbljala kako bi maknula šljunak sa suhozida jer su tragovi suhozida još vidljivi, temelj suhozida se još vidi i to je prava međa koja se mora poštovati. Ne zna točno koliko je ta žičana ograda tamo stajala, zna da je postavljena prije smrti njenog sina jer je i on u tome sudjelovao, a on je umro prije 4 godine, znači možda nekih 5 godina. Kada je bila postavljena žičana ograda, na parcelu su ulazili kako ih je bilo volja ili s portuna na cesti ili na ćošku kroz ogradu jer ta ograda nije bila fiksna. Dok je ograda bila postavljena, njena kćer je grabila šljunak od ograde prema prolazu jer je K. htio zamesti trag suhozida. K. je pozvao policiju kada je vidio poslagane cigle, a onda ih je nakon odlaska policije porazbacao. Danas nakon što je skinuta ograda, svojoj nekretnini pristupam po tom putu, jer nemam drugi put, a kad govorim o parceli mislim na parcelu kod štalice, koja je samo moja, a ne na ovu susjednu parcelu na kojoj su orasi i ruže.

 

18. Iz iskaza svjedoka K. K., supruga tužiteljice, proizlazi da oni koriste put koji je predmet ovog postupka kako bi ušli u kuću od kada je to N. dao E. K., prije 15,16 godina. Navodi da tuženici i njenoj mami nije potreban prolaz po tom putu do njihovih parcela jer mogu ući kroz portun s ceste, a onda Anka može dalje po toj parceli doći do svoje druge parcele i štalice, jer nema nikakvog zida ili druge prepreke, ali one idu po tom putu pa je i čovjek koji im održava zemljište počeo s autom prolaziti po tom putu kako bi došao do njihove parcele, ove susjedne, dakle ne koristi portun s ceste kojeg bi mogao koristiti. Ističe da on održava predmetni put od kada se doselio u V., oko 11 godina. Žičana ograda postavljena je u nazad 5,6 godina od strane tuženice. Navodi da je jednog dana počela grabljati šljunak i tako grabljajući stvarala brežuljke i time onemogućavala prolaz što je on morao poravnavati, nakon što bi on poravnao ona bi opet grabljala i nanosila šljunka i tako u krug. Na pitanje suda iz kojeg razloga smatra da je tuženica počela grabljati šljunak, navodi da mu je ona sama rekla da si uređuje put do parcele. Nakon postavljanja cigli zvao je policiju, policiju je zvao u više navrata, došli su i kada su cigle bile poredane, ali i kada su bile porazbacane. Na fotografiji se može vidjeti da su cigle bile porazbacane po putu pa su aute morali parkirati vani. Ističe da bi volio taj put srediti, popločati, staviti portun, ali tuženica to onemogućava svojim ponašanjem. Navodi da sada na predmetnoj parceli više nema cigli i da ih tuženica više ne postavlja, ali šeće po tom prolazu, po njihovom dvorištu. Postupak za uređenje međa pokrenut je nakon pokretanja ovog postupka. Na pitanje suda kojim putem je tuženica pristupala nekretnini dok je bila postavljena zelena žičana ograda, svjedok navodi da je tada ulazila kroz portun s ceste. Na tuženičino pitanje iz kojeg je razloga svjedok pomaknuo kamenje koje je predstavljalo među s crvene točke, svjedok navodi da predmetno kamenje nije nikada bila na ovoj crvenoj točki koliko zna, nalazi se na istom mjestu kao uvijek, samo je komad betona okrenut.

 

19. Iz iskaza svjedoka V. Š. proizlazi da je jednoga dana čuo galamu i vidio tuženicu kako baca cigle i govori "nemoj mama ti, ja ću", a prije toga je dozivala pogrdnim imenima N. da izađe iz kuće. Navodi da je u konačnici vidio majku tuženice kako je uzela ciglu i kamenje i bacala po putu nakon čega je otišao. Ne zna što se poslije dogodilo, pretpostavlja da oni tada nisu bili doma, a to pretpostavlja jer se poslije čuo s K. da mu kaže što se dogodilo odnosno što je vidio. Prije nije bilo problema, tuženičin stric prodao je Nataši ovu parcelu s kućom negdje 2000., čak je i pokojni brat tužene kod njih pio kavu, odnosi su bili normalni. Do problema je došlo kada je tuženica pala pod utjecaje susjeda kojeg ćete zvati kao svjedoka, s kojim i ja imam problema. Na pitanje suda je li bilo moguće proći po putu unatoč pobacanim ciglama po putu, svjedok odgovara da ne zna jer nije poslije išao gledati, ali pretpostavlja da se pješke moglo proći. Na upita tuženice gdje je svjedok bio kada je ona to navodno vikala i bacala cigle, svjedok odgovara da je bio ispred svojih vrata i da je tuženu mogao ćuti.

 

20. Svjedok E. K. navodi da je susjed parničnih stranaka, da svi žive blizu, njegova kuća i kuća tužiteljice su jedna do druge. On je omogućio N. Z. i Š. da prolaze po ovom prolazu, a do tada se prolazilo po sredini njegove parcele koju je odlučio sazidati i omogućiti im prolaz na donjem dijelu parcele, ovom spornom. Problem je nastao kada je došao K. jer je što više htio ići s prolazom u parcelu tuženice, još malo kako je krenuo došao bi i do tih oraha pa bi i ti orasi postali dio njegove parcele. Navodi da K. ne zna gdje su međašni znakovi, a on zna svaki kutak te zemlje jer je tamo 63 godine. Kada mu se predočava fotografija koju je tuženica uložila u spis, navodi da je ovo kamenje na kojem netko sjedi, nekada bilo na ovoj crvenoj točki. Osobno je vidio kad je K. pomaknuo ta dva kamena, to je pomaknuo jednom 2,5 m dugačkom željeznom polugom. Vezano za cigle, vidio ih je poredane po međi i onda je vidio K. kako ih baca po zemljištu tuženice, navodi da je šteta što nije imao mobitel da ga slika. Nikada nije vidio cigle pobacane po prolazu, samo po zemljištu tuženice. Navodi da su se dogovorili da po putu mogu prolaziti svi, a pod svi misli i na Š., a tako je to i bilo dok je N. živjela sa svojim bivšim suprug S., koji će svjedočiti, tek su problemi počeli kada je K. došao živjeti, već prvog dan počeo je kopati zbog čega je napukao njegov zid, ali je tvrdio da je zid bio napuknut zbog čega sam i ja zvao policiju. Ne znam postoji li pisani dokaz o tom dogovoru, mislim da su to dogovorili odvjetnici, navodi da je njemu bilo bitno da svi mogu prolaziti i da on može ograditi svoju parcelu. Ističe da je vidio kada je K. dio cigli bacio na parcelu tužene, a dio cigli po prolazu, to je osobno vidio, vidio je i da je K. to slikao, navodi da se za ove tvrdnje može podvrgnuti detektoru laži. U odnosu na ono što je prije rekao vezano za cigle, objašnjava da je jednog dana vidio poredane cigle kao na listu 9 spisa, a nakon nekoliko dana vidio je kako ih Karlo baca dio po zemljištu tuženice, a ostatak po putu. Ovu zelenu žičanu ogradu postavio je pokojni brat tužene, kako bi zaštitio zemlju od koza.

 

21. Iz iskaza svjedoka S. Š., bivšeg supruga tužiteljice, proizlazi da je on tamo živio do 2010., 2011 godine. Navodi da su do 2006. ili 2007. do svoje kuće prolazili pored E. kuće, nakon čega je postignut dogovor da se više ne prolazi tuda nego po ovom prolazu s lista 15 spisa. Taj nekadašnji prolaz ispred E. kuće koristili su i Š. tako da je i Š. dano odobrenje da prolaze ovim novim prolazom. O postavljanju cigli ne zna ništa.

 

21.1. Sud iskaz ovog svjedoka nije posebno cijenio s obzirom da navedeni svjedok o spornim, a relevantnim činjenicama nema saznanja. U dijelu u kojem govori o postojanju dogovora o korištenju spornog puta, njegov je iskaz sukladan iskazima drugih svjedoka, međutim navedeno ne predstavlja relevantnu činjenicu za donošenje odluke u ovom predmetu.

 

22. Na temelju iskaza parničnih stranaka i saslušanih svjedoka sud je utvrdio da je tužiteljica posljednja mirna posjednica predmetne nekretnine. Činjenicu da je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine i da je koristi kao put do svoje kuće ne osporava ni tuženica, a navedeno potvrđuju i svi saslušani svjedoci pa čak i svjedoci predloženi po tuženici A. Š. i E. K..

 

23. Sud je, na temelju sukladnih i vjerodostojnih iskaza svjedoka A. Š., E. K. i S. Š. u odnosu na postojanje dogovora, utvrdio da su nekada i tužiteljica i Š. prolazili pored kuće E. K., a kada je E. K. odlučio ograditi svoju nekretninu, omogućio im je prolaz po spornoj nekretnini. Postojanje takvog dogovora zapravo ne osporava ni tužiteljica iako postojanje dogovora odnosno prava tuženice nije i ne može biti predmet ovog postupka, međutim u odnosu na navedeno sporno je je li tuženica taj put zaista i koristila za pristup susjednoj nekretnini.

 

23.1. Da je tuženica odnosno da su članovi njene obitelji koristili predmetni prolaz sukladno dogovoru cijelo vrijeme i prije predmetnog smetanja, proizlazi isključivo i samo iz iskaza svjedokinje A. Š., majke tuženice. U tom smislu navod svjedokinje A. Š. da po predmetnom putu prolazi kako bi došla do svoje parcele sa štalicom koja se nalazi u unutrašnjosti, nije relevantan, s obzirom da takav navod tuženica nije nikada istaknula. Upravo suprotno, tuženica ističe da predmetni put koristi kako bi pristupila na njoj susjednu kč.br.xxx k.o. V., dok tužiteljica ističe da je tuženica od kada je postavila žičanu ogradu na k.č.br.xxx pristupala isključivo s pristupne ceste kroz "portun". 

 

23.2. Iako je postojao dogovor da i Š. predmetni prolaz mogu koristiti, nije utvrđeno da bi tuženica taj prolaz zaista i koristila odnosno bila u posjedu prava stvarne služnosti. Ima li neka osoba posjed prava ovisi o tome je li glede toga uspostavljeno stanje koje se u odnosnom društvu vidi, osjeća i ocjenjuje kao stanje njezine faktične vlasti, u konkretnom slučaju stvarne služnosti prolaza predmetnom nekretninom. Zaključak o postojanju faktične vlasti posjeda prava stvarne služnosti proizlazi iz okolnosti kao što su vanjska vidljivost, razmjerna stalnost i dostupnost stvari posjedniku.

 

23.3. Naime, iz iskaza same tuženice proizlazi da je ista, nakon što je postavljena žičana ograda, na nekretninu k.č.br.xxx dolazila direktno s asfaltne ceste. Navedeno u svom iskazu navodi i tužiteljica te svjedok K. K., s time da oni ističu da otkad žive u V. tuženica nije nikada koristila predmetni put za pristup na susjednu parcelu. Na fotografiji s lista 15 spisa vidljivo je da kč.br.xxx k.o. V.ima direktan pristup s asfaltne ceste te da su na predmetnoj nekretnini postavljena dvorišna vrata ("portun"), koja upućuju na to da se kroz ta vrata pristupa predmetnoj parceli. Na navedeno upućuje i činjenica da su susjedne nekretnine omeđene žičanom ogradom. Stoga promatrajući navedenu nekretninu ne primjećuje se vanjska vidljivost korištenja predmetnog puta za pristup nekretnini, s obzirom da je između istih postojala žičana ograda do nedavno. Povrh toga iz iskaza svjedoka K. K. proizlazi da upravo on održava predmetni prolaz od kada je došao živjeti u V., što tuženica niti ne osporava, dok tuženica i A. Š. u V. ne žive već povremeno dolaze.

 

23.4. S obzirom da je odnos stranaka složen i narušen, kako zbog pitanje međe, tako zbog gradnje zida na drugoj strani njihovih nekretnina (a što nije predmet ove parnice), ovaj sud zaključuje da je tuženica nakon smetanja počela koristiti predmetni put za pristup susjednoj nekretnini, ne iz razloga jer je to uobičajen i potreban način za pristup na susjednu parcelu, nego želeći dati do znanja da na to ima pravo na temelju dogovora postignutog s E. K.. Navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka K. K. u dijelu u kojem navodi da se sada ovim putem služi i čovjek koji za tuženicu kosi i održava nekretninu, a što prije nije. U odnosu na navedeno, sud smatra vjerodostojnim iskaze tužiteljice i svjedoka K. K., u tom dijelu njihovi su iskazi sukladni drugim dokazima, uvjerljivi i životno logični. Iskaz tuženice je, također, vjerodostojan, međutim zaključci koje ona izvodi nisu pravno utemeljeni. Stoga ovaj sud zaključuje da se tuženica smatra posjednicom upirući na postojanje dogovora i prava korištenja predmetnog puta, međutim u ovom je postupku utvrđeno da tuženica nije, prije smetanja, predmetnu nekretninu koristila kao pristupni put susjednoj kč.br.xxx k.o. V.

 

24. Nadalje, tuženica ne osporava da je grabljala šljunak i poslagala cigle duž ograde odnosno priznaje da je navedeno učinila. Takav čin tužena opravdava tvrdnjama da je to činila na svojoj nekretnini kč.br.xxx k.o. V. nakon što je među susjednih nekretnina utvrdio geometar. Međutim, sve i da je tako, u ovom je postupku utvrđeno da je nekretnina iza žičane ograde bila u posjedu tužiteljice te da je istu tužiteljica koristila kao pristupni put svojoj kući.

 

25. Prema članku 20. stavku 1. ZVDSP-a samovlast je zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed, a prema stavku 2. istoga članka tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.

 

25.2. Čin grabljanja šljunka, postavljanja cigli uzduž ograde te neovlaštenog pristupanja na nekretninu u posjedu tužiteljice predstavlja uznemiravanje i ima nesumnjivo obilježja samovlasti. Slijedom navedenog, u tom je dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

 

26. U odnosu na bacanje cigli po predmetnoj nekretnini, iskazi parničnih stranaka i svjedoka potpuno su oprečni. Tužiteljica navodi da je tuženica pobacala cigle po putu, dok tuženica tvrdi da ona to nije učinila navodeći da joj to nije u interesu. Svjedokinja A. Š. majka je tuženice i suvlasnica susjedne nekretnine, dok je svjedok K. K. suprug tužiteljice, stoga su njihovi iskazi vrlo subjektivni, pripremljeni i prilagođeni uspjehu "svoje stranke" u sporu te time, po stavu ovoga suda, vezano za navedeno bacanje, nevjerodostojni i upravo su na taj način iskazivali. 

 

26.1. Analizirajući pribavljenu dokumentaciju, iskaze stranaka i saslušanih svjedoka, utvrđeno je da, osim što su parnične stranke i članovi njihovih obitelji zavađeni i u lošim odnosima, loši i poremećeni odnosi postoje između svjedoka i stranaka te svjedoka međusobno. Svjedok V. Š. prvo navodi da je vidio i čuo tuženicu kako viče, kako baca cigle, ali i da je vidio da je to učinila i njena majka te da je o tome obavijestio K. K.. Iako je svjedok vjerno opisao što je čuo, čak citirajući riječi tuženice, njegov iskaz nije vjerodostojan jer je isprva rekao da je vidio tuženicu i njenu majku da bacaju, a potom, nakon što mu je tuženica postavila pitanje svjedoku aludirajući na to da smatra da on iz svoje kuće nije mogao vidjeti tuženicu, svjedok navodi da ju je čuo odnosno da ju je mogao čuti. Svjedok nije dodatnim objašnjenjima otklonio navedene kontradiktornosti u svom iskazu, a uzimajući u obzir da je njegov iskaz oprečan iskazu svjedoka E. K., s kojim je svjedok V. Š. u zavadi, ovaj sud ocjenjuje iskaz svjedoka nevjerodostojnim. Svjedok E. K., koji je u lošim odnosima i s K. K., ali i s V. Š., naveo je da je vidio K. K. kako baca cigle i po susjednoj nekretnini, ali i po putu kao i da ga je vidio da navedeno fotografira. Predmetni svjedok vrlo je uvjeren u ono što govori, čak istinitost svojih tvrdnji želi potvrditi poligrafom, navodi da žali što u tom trenutku nije imao mobitel sa sobom. Uzimajući u obzir da je svjedok K. K. zaista fotodokumentirao navedeno smetanje te da svjedok vrlo uvjerljivo i živopisno iznosi svoje tvrdnje tijekom cijelog iskaza pri tom ne upadajući u kontradikcije, sud smatra iskaz svjedoka E. K. vjerodostojnim.     

 

26.2. Uzimajući u obzir navedena utvrđenja i činjenicu da je tuženica cigle poslagala duž međe s ciljem označavanja međe, a pitanje međe predstavlja suštinski problem između stranaka, ovaj sud ne nalazi logičnim da bi tuženica, nakon što je poslagala cigle, iste samoinicijativno pobacala. Moguće je da je tako poslagane cigle nakon odlaska policije pobacao K. K. (uzimajući u obzir iskaz svjedoka E. K.), kao što je moguće da su potom tuženica i njena majka, kada su došle i vidjele pobacane cigle po svojoj parceli, navedene cigle sa svoje parcele pobacale po putu tužiteljice (što bi bilo sukladno iskazu svjedoka V. Š.), a što bi objasnilo oprečne iskaze svjedoka V. Š. i E. K., kao i okolnost da je moguće da su cigle pobacane u više različitih navrata te da su svjedoci zapravo iskazivali o različitim događajima. Međutim, sve navedeno iznijeto je kao eventualno moguće odnosno vjerojatno, ali nije dokazano. Sud smatra da na temelju izvedenih dokaza nije dokazano da je tuženica pobacala cigle po predmetnom putu, stoga je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a, u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.   

 

27. Iz iskaza parničnih stranaka kao i svjedoka K. K., a kojem dijelu njihovih iskaza sud poklanja vjeru jer su sukladni, sud je utvrdio da cigle više nisu niti poslagane niti pobacane po putu. S obzirom na navedeno, a uzimajući u obzir da sud donosi odluku prema činjeničnom stanju u trenutku zaključenja glavne rasprave, valjalo je samo utvrditi čin smetanja i zabraniti tuženici takvo ili slično smetanje ubuduće, dok je neosnovan dio tužbenog zahtjeva da se tuženici naloži uspostava ranijega posjedovnog stanja kakvo je bilo prije počinjenog smetanja te je u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbijen. 

 

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a. Sud je ocijenio, uzevši u obzir sadržaj postavljenog tužbenog zahtjeva i uspjeh tužiteljice, da je tužiteljica uspjela sa 75% istaknutog zahtjeva, dok je posljedično tome uspjeh tuženice 25%.

 

28.1. Tužiteljici je sukladno Tbr.7. t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Odvjetnička tarifa) priznata jednokratna nagrada u iznosu od 2.000,00 kuna za ovaj prvostupanjski postupak, trošak sudske pristojbe na tužbu i rješenje ukupno 400,00 kuna te predujam za uviđaj i vještačenje u iznosu od 1.872,80 kuna, što sveukupno iznosi 4.272,80 kuna. Primjenjujući odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, tuženica je tužiteljici dužna naknaditi 50% predmetnog iznosa odnosno 2.136,40 kuna.

 

28.2. U preostalom dijelu za iznos od 6.963,60 kuna odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova jer tužiteljica nepravilno potražuje nagradu za svaku radnju, a sukladno Tbr.7.t.2.Tarife ima pravo na jednokratnu nagradu. Odbijen je u dijelu zahtjev za naknadu troška na ime uplaćenog predujma, jer isti nije utrošen u cijelosti te će iznos od 1.027,20 kuna biti tužiteljici vraćen.   

 

U Puli, 22. studenog 2021.

 

                 Sutkinja

           Ana Brgles Keser

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

 

Dna:

1. Tužiteljici po pun. uz R/ pristojba na presudu 200,00 kuna

2. Tuženici