Poslovni broj: Gž-46/2021-3

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu Krešimiru Biljanu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D.A., iz Z., S…, OIB:…, zastupanog po punomoćniku M.L., odvjetniku iz Z., protiv tužene R…, OIB:…, zastupane po zakonskoj zastupnici R.C.D. iz ODO u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4345/2014-66 od 17. studenog 2020. dana 22. studenog 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

              I. Dijelom se odbija žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4345/2014-66 od 17. studenog 2020. u točki I. izreke.

              II. Dijelom se prihvaća žalba tužitelja te se preinačava odluka o troškovima parničnog postupka u točki II. izreke na način da se tužitelju nalaže da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.000,00 kuna (dvadeset tisuća kuna) u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim bi se naložilo tuženoj da tužitelju isplati iznos od 100.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 30. listopada 1997. pa do isplate (točka I. izreke).

Tužitelju je naloženo da tuženoj naknadi panični trošak u iznosu od 321.500,00 kuna u roku 15 dana (točka II. izreke).

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13.  89/14. i 70/19. – dalje u tekstu ZPP) osporavajući zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva odnosno utvrđenja da u postupanju zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu nije bilo nezakonitosti i nepravilnosti pri tome analizirajući priloženu dokumentaciju u spisu i iskaze saslušanih svjedoka.

Tužitelj napominje da je njegovoj pravnoj prednici nezakonitom uknjižbom oduzeto pravo vlasništva a zbog čega tužitelj trpi štetu.

Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka smatrajući u bitnom da je suprotna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. - dalje u tekstu OT).

Slijedom izloženog predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku prvostupanjske presude na način da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka a podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba je dijelom osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog nezakonitog postupanja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu koja se ogleda u izmakloj koristi zbog nemogućnosti ekonomskog iskorištavanje nekretnine u svrhu stjecanja dobiti.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je sada pokojna M.A., majka tužitelja bila vlasnica obiteljske stambene gospodarske zgrade na k.č.br. 694/3 iz z.k.ul. 14677 k.o. Zagreb i nositeljica prava korištenja na dijelu navedene nekretnine

- da je kupoprodajnim ugovorom od 11. travnja 1989. prodala M., K. i M.R. obiteljsku stambenu i gospodarsku zgradu a nakon provedbe ugovora ostala upisana kao nositeljica prava korištenja na dijelu zemljišta upisanog kao zemljišnoknjižno tijelo A1

- nadalje je utvrđeno da je sukladno prijedlogu M., K. i M.R.zemljišnoknjižni odjel tada Općinskog suda u Zagrebu proveo uknjižbu prava vlasništva u njihovu korist slijedom čega je brisano pravo korištenja odnosno pravo vlasništva prednice tužitelja (rješenje Z-31266/1997. od 30. listopada 1997.)

- predmetno rješenje o uknjižbi nakon provedbe u zemljišnoj knjizi nije dostavljeno M.A. kao jednoj od suvlasnica nekretnine te je ista svojim podneskom od 13. siječnja 2004. podnijela zahtjev za dostavu rješenja (list 19. spisa Z-31266/1997.) a tužitelj je također svojim podneskom od 21. prosinca 2006. ponovno zatražio dostavu rješenja (list 24. navedenog spisa) koje mu je dostavljeno 06. srpnja 2007. (list 35. spisa)

- nakon primitka rješenja tužitelj je kao zakonski nasljednik pokojne M.A. podnio žalbu te je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-2960/2009-6 od 08. ožujka 2012. ukinuto prvostupanjsko rješenje poslovni broj: Z-31266/1997. i naloženo zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisanje upisa temeljem navedenog rješenja sa obrazloženjem da na temelju priložene dokumentacije uz prijedlog nije bilo zakonskih uvjeta za promjenu površine i kulture k.č.br. 694/3 u k.o. Grad Zagreb, spajanje zemljišnoknjižnog tijela A1 i A2 te upisa isključivog vlasništva predlagatelja na predmetnoj nekretnini (M., K. i M.R.)

- rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Z-49599/2007. od 17. rujna 2013. je uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje prije provedbe rješenja Z-31266/0997. slijedom čega je tužitelj kao zakonski nasljednik M.A. postao suvlasnik predmetne nekretnine.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj u postupku nije dokazao nezakonit ili nepravilan rad zemljišnoknjižnog suca odnosno referenta tako da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke odgovornosti tužene za štetu.

Svoju odluku obrazlaže u bitnom time da se meritum rješenja Z-31266/1997. prema kojem je kao temelj za upis prava vlasništva u korist obitelji R. sukladno rješenju Grada Zagreba o utvrđivanju zemljišta potrebnog za redovnu uporabu zgrade neovisno o načelu zemljišnoknjižnog predmeta može smatrati samo drugačijim pravnim stavom obzirom na tadašnju sličnu sudsku praksu u zemljišnoknjižnim predmetima odnosno da nema odgovornosti tužene jer se radi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava tj. pogrešnom pravnom shvaćanju.

U pogledu nedostavljanja predmetnog rješenja prednici tužitelja čije je pravo vlasništva brisano u zemljišnoj knjizi, po ocijeni suda, se može smatrati očitom omaškom zbog tadašnjeg opterećenje zemljišnoknjižnog odjela što je bilo vjerojatno i životno moguće.

Nadalje imajući u vidu kako iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi zemljišnoknjižni referent krivotvorio potpis sutkinje nema nezakonitog odnosno nepravilnog rada u smislu odredbe članka 13. Zakona o sustavu  državne uprave (NN 75/93., 92/96., 48/99., 15/00., 127/00., 59/01., 199/03., 79/07. – dalje u tekstu ZSDU/93.) i članka 14. Zakona o sustavu državne uprave (NN 150/11., 12/13. – dalje u tekstu ZSDU/11.) dok se pogreške koje je počinio zemljišnoknjižni sudac donošenjem spornog rješenja mogu kvalificirati kao pogreške u primjeni procesnog i materijalnog prava te se kao takve ispravljaju sustavom pravnih lijekova tako da niti one ne predstavljaju nezakonit ili nepravilan rad suca u smislu odredbe članka 67. stavak 1. Zakona o sudovima (NN 3/94., 100/96., 115/97., 131/97., 129/00., 67/01., 5/02., 101/03., 17/04., 141/04. – dalje u tekstu ZS/94.) i članka 106. stavak 1. Zakona o sudovima (NN 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 34/10., 116/10., 27/11., 57/11., 130/11., 28/13. – dalje u tekstu ZS/05.).

Dakle prema stavu prvostupanjskog suda tužitelj tijekom postupka nije dokazao niti prvu pretpostavku odgovornosti tužene za štetu odnosno nezakonit ili nepravilan rad suca i zemljišnoknjižnog referenta.

9. Po ocijeni ovoga suda pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ne postoji nezakonit odnosno nepravilan rad prilikom donošenja spornog rješenja Z-31266/1997. te je u tome dijelu pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

10. Sukladno odredbi članka 67. stavak 1. ZS/94. Republika Hrvatska (dalje u tekstu RH) odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi svojim nezakonitim ili nepravilnim radom a njezina odgovornost za nezakonit odnosno nepravilan rad zemljišnoknjižnog referenta propisana je odredbom članka 13. ZSDU/93.

Pod nezakonitim radom se podrazumijeva postupanje suprotno zakonu ili nekom drugom propisu odnosno propuštanje primjene zakona ili drugog propisa a nepravilan rad se očituje kao postupanje suprotno propisanom ili uobičajenom načinu obavljanja djelatnosti dakle radi se o pravnom standardu koji se utvrđuje u svakom konkretnom slučaju.

Pretpostavke odgovornosti tužene za naknadu štete su nepravilan ili nezakonit rad, postojanje štete i uzročna veza koje moraju biti kumulativno ispunjene te se radi o objektivnoj odgovornosti kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

11. Prema odredbi članka 108. tada važećeg Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17., 63/19. – dalje u tekstu ZZK/96.) zemljišnoknjižni sud će nakon što je pregledao prijedlog za upis i priloge dopustiti upis ako iz zemljišne knjige nije vidljivo da bi glede predmeta upisa postojala zapreka tome upisu; ako nema osnove za sumnju jesu li osobe protiv kojih se zahtjeva upis sposobne raspolagati predmetom na koji se upis odnosi, niti u to je li osoba koja je prijedlog podnijela na to ovlaštena; ako utemeljenost prijedloga proizlazi iz sadržaja podnesenih isprava i ako isprave imaju potrebni oblik (stavak 1.).

Kad zemljišnoknjižni upis određuje drugi sud ili drugo nadležno tijelo, a ne zemljišnoknjižni sud, zemljišnoknjižni sud će se ograničiti na ispitivanje je li upis odredilo za to nadležno tijelo i je li provediv s obzirom na stanje zemljišne knjige, a glede ostalih pretpostavki odlučuje onaj sud ili drugo tijelo koje upis dopušta (stavak 2.).

Nadalje prema odredbi članka 120. stavak 1. ZZK/96. rješenje u zemljišnoknjižnom postupku dostaviti će se predlagatelju, odnosno njegovom opunomoćeniku i osobama na čijoj se nekretnini stječe knjižno pravo i čija se knjižna prava prenose, opterećuju, ograničavaju ili ukidaju, kao i osobi protiv koje je provedena zabilježba.

              Osobe navedene u ovoj odredbi imaju pravo na podnošenje pravnih lijekova u žalbenim rokovima koji su vezani za datum dostave rješenja o upisu.

              Obzirom da se radi o jasnim zakonskim odredbama dopuštanje upisa po prijedlogu M., K. i M.R.bez provjere  provedivosti upisa putem izvještaja o knjižnom stanju te dostavljanje rješenja o uknjižbi tek nakon 10 godina i dvije požurnice (prednice tužitelja i tužitelja) po ocijeni ovoga suda predstavljaju nezakonit i nepravilan rad bez obzira što je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu otklonjena povreda materijalnih i procesnih pretpostavki zemljišnoknjižnog upisa a opisano postupanje prilikom donošenja i dostave rješenja ne može se smatrati određenim pravnim stavom bez obzira na eventualno veliki broj predmeta kako to navode pojedini svjedoci u postupku.

              12. No tužitelj nije dokazao tijekom prvostupanjskog postupka druge dvije pretpostavke odgovornosti tužene  za nepravilan i nezakonit rad.

              Tvrdnja je tužitelja da je u vremenskom periodu od donošenja rješenja Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Z-31266/1997. od 30. listopada 1997. pa do uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe upisa (rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Z-49599/2007. od 17. rujna 2013.) pretrpio štetu u vidu izmakle koristi koja se očituje u tržišnoj vrijednosti potencijalnih građevina koje su mogle biti izgrađene na nekretnini imajući u vidu i dobit od njihovog najma odnosno građevinskog zemljišta.

              Kao dokaz svojih tvrdnji tužitelj je priložio uz tužbu elaborat nalaza i mišljenja građevinskog vještaka prema kojem proizlazi da je tržišna vrijednost zemljišta 3.026.700,00 kuna; kako bi pod pretpostavkom izgradnje budućih stambenih građevina koje su se mogle izgraditi na spornoj nekretnini  njihova vrijednost iznosila 14.783.761,44 kune; da bi najamnina takvih građevina u periodu od 10 godina iznosila 5.838.336,00 kuna a procjena dobiti od najma građevinskog zemljišta u periodu od 1998. do 2008. bi iznosila od 10.226.210,00 kuna do 20.452.420,00 kuna.

              Prema odredbi članka 189. stavak 1., 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91., 73/91., 3/94., 111/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01. i 35/05. – dalje u tekstu ZOO/91). oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako I na naknadu izmakle koristi.

              Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijem donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon određuje što drugo.

              Pri ocjeni visine izmaka koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

              Identičnog sadržaja je i odredba članka 1089. sada važećeg Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje u tekstu ZOO).

              Pri tome je na tužitelju teret dokaza o postojanju uzročne veze i nastale štete.

              Iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da je zbog postupanja zemljišnoknjižnog odjela tadašnjeg Općinskog suda u Zagrebu za tužitelja nastala šteta jer u čitavom vremenskom periodu od donošenja spornog rješenja (1997.) pa do uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja (2013.) tužitelj a niti njegova pravna prednica nisu niti pokušali raspolagati navedenom nekretninom kako se to navodi u činjeničnom opisu tužbe.

              Ovaj sud je imao u vidu da je prednica tužitelja  08. ožujka 2000. podnijela tužbu protiv M., K. i M.R. radi predaje u posjed sporne nekretnine no navedena tužba je naknadno povučena 2014. nakon uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

              Prednica tužitelja nije postavljala zahtjeve za naknadom štete niti nakon saznanja za nezakonit upis odnosno brisanje njezinog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi od suvlasnika nekretnine koji su i njezin suvlasnički dio držali u isključivom posjedu a niti proizlazi da je ista imala namjeru davati u zakup i na drugi način ekonomski iskorištavati ovu nekretninu odnosno svoj suvlasnički dio.

              Nadalje iz iskaza tužitelja uopće ne proizlazi izvjesnim da bi predmetnu nekretninu odnosno suvlasnički dio nakon majčine smrti koristio na način kako to tvrdi u tužbi.

              Iz iskaza tužitelja proizlazi da je za provedbu spornog rješenja poslovni broj: Z-31266/1997. saznao tek 2007. kada je razgovarao sa svojim poznanikom o zajedničkoj investiciji izgradnje hotela, garaže, staračkog doma ili nečega sličnog jer se radi o zemljištu na atraktivnoj lokaciji u blizini bolnice.

              No isto tako iz njegovog iskaza proizlazi da nije bio u mogućnosti realizirati ovaj načelni dogovor jer nije mogao ništa graditi niti investirati bez dogovora sa ostalim suvlasnicima odnosno obitelji R.

              Tek 2017. je postignut dogovor sa obitelji R. o razvrgnuću suvlasništva i formiranju zasebnih zemljišnih čestica koju je tužitelj naposljetku prodao trećim osobama.

              Dakle iz samog iskaza tužitelja proizlazi da nemogućnost gradnje odnosno ostvarivanja dobiti od najma stambenih objekata, davanja u zakup zemljišta i sl. nije u uzročnoj vezi sa nezakonitim radom zemljišnoknjižnog odjela već zbog nepostojanja suglasnosti svih suvlasnika na takvo ekonomsko iskorištavanje nekretnine.

              Pri tome se napominje da tužitelj niti nakon uspostave zemljišnoknjižnog stanja i formiranja zasebnih zemljišnoknjižnih čestica predmetnu nekretninu koja je sada bila njegovo vlasništvo nije iskorištavao na opisani način već je istu prodao.

              13. Slijedom navedenog ovaj sud je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u pogledu glavnog zahtjeva (točka I. izreke) sukladno odredbi članka 373a. stavak 1. točka 2. i stavak 2. ZPP-a.

              14. Po ocijeni ovoga suda prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu članka 154. i članka 158. stavak 1. ZPP-a.

              15. Prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a prvostupanjski sud će utvrditi omjer uspjeha stanaka u postupku a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

              Nesporno je da je tužitelj prvobitno postavio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa  od 4.000.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom no na ročištu od 17. veljače 2020. je zahtjev smanjio na iznos od 100.000,00 kuna slijedom čega je sud prilikom primjene OT trebao dosuditi troškove imajući u vidu konačno postavljeni tužbeni zahtjev.

              16. Stoga je ovaj sud sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a preinačio odluku o troškovima parničnog  postupka (točka II. izreke) imajući u vidu vrijednost predmeta spora po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i uspjeh stranka u postupku.

              Tuženoj zastupanoj po nadležnom državnom odvjetništvu su priznati kao osnovani troškovi sastava odgovora na tužbu, jednog podneska po tbr 8.1 OT, zastupanja na pet ročišta po tbr 9.1 OT i dva ročišta po tbr 9.2 OT u sveukupnom iznosu od 20.000,00 kuna.

 

 

Vukovar, 22. studenog 2021.

 

Sudac

              Krešimir Biljan, v.r.