Poslovni broj: Gž Ovr-630/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-630/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Republike Hrvatske (za Ministarstvo državne imovine) zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Z., protiv ovršenice N. S. (OIB:...) iz Z., radi ovrhe, odlučujući o ovršeničinoj žalbi protiv rješenja o ovrsi poslovni broj: Ovr-1330/2021-2 od 27. svibnja 2021. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, 22. studenog 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Odbija se ovršeničina žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-1330/2021-2 od 27. svibnja 2021. u pogledu žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 1. do 6. i 8. te stavka 5. Ovršnog zakona.

 

             

Obrazloženje

 

 

1. Rješenjem suda prvoga stupnja određena je ovrha ispražnjenjem nekretnine od ovršenice N. S. te predajom te nekretnine – stana u Z. pobliže označenog u prijedlogu za ovrhu koji je integralno preuzet u rješenje o ovrsi izdano otiskivanjem štambilja – slobodne od svih osoba i stvari u posjed ovrhovoditeljici Republici Hrvatskoj za Ministarstvo državne imovine.

 

1.1. Ovrha je određena na temelju Ugovora o najmu stana od 28. studenog 2014. koji je potvrđen od strane javnog bilježnika V. Z. iz Z. pod brojem O-11933/14 i postao ovršan 10. prosinca 2019., dakle na temelju ovršne javnobilježničke isprave.

 

1.3. Ovrhovoditeljici su određeni i troškovi ovrhe u iznosu od 750,00 kuna.

 

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom to rješenje pobija ovršenica iz razloga propisanog u članku 50. stavku 1. točki 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17 i 131/20 – dalje u tekstu: OZ/12) ne osporavajući da je 28. studenoga 2014. sklopila s ovrhovoditeljicom ugovor o najmu stana na rok od pet godina, ali ističe kako je pozvana od ovrhovoditeljice po društvu D. n. d.o.o. podneskom od 19. studenoga 2019. na sklapanje novog ugovora o najmu uz traženi prihvat ponude i  dokumentacije koju je ovršenica pribavila te 23. prosinca 2019. predala D. n. d.o.o. uz očitovanje – prihvat ponude. Zato smatra da je time ovršna isprava izgubila svoju djelotvornost uzimajući u obzir odredbu članka 253. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima jer ponuda sadrži sve bitne sastojke ugovora, a tu je ponudu ovršenica prihvatila, slijedom čega smatra da je sklopljen novi ugovor o najmu, pa i u slučaju ako se uzme u obzir da se radi o usmenom ugovoru koji je gotovo u cijelosti ispunjen budući da je ovršenica i ranije bila u najmu te plaća najamninu. Predlaže ukidanje provedenih radnji i obustavu ovrhe prema odredbi članka 52. stavka 4. OZ/12.

 

3. Ovrhovoditeljica je podnijela očitovanje na žalbu navodeći samo kako osporava sve navode iz ovršeničine žalbe kao neosnovane te predlaže odbiti žalbu i potvrditi rješenje o ovrsi.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ovrha je u konkretnom slučaju određena na temelju ovršne javnobilježničke isprave u formi koje je sklopljen ugovor o najmu između ovrhovoditeljice kao najmodavca i ovršenice N. S. kao najmoprimca, od 28. studenog 2014., na rok od pet godina koji je istekao 28. studenog 2019., a navedeni ugovor sadrži i potvrdu ovršnosti koju je izdao javni bilježnik.

 

5.2. Radi se o ovrsi ispražnjenjem i predajom ovrhovoditeljici stana u Z., koji je bio predmet ugovora o najmu.

 

6. Ispitujući rješenje o ovrsi u granicama razloga navedenih u ovršeničinoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) te na druge razloge navedene u članku 50. stavku 5. OZ/12, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje neosnovanom ovršeničinu žalbu u pogledu žalbenih razloga o kojima je ovlašten voditi računa drugostupanjski sud, dakle u pogledu razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 1. do 6. i 8. te stavka 5. OZ/12.

 

7. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba ovršnoga postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni drugih žalbenih razloga o kojima vodi računa drugostupanjski sud, dok je u pogledu tzv. parničnih razloga ovršenica već upućena na parnicu u skladu s odredbama članka 52. OZ/12.

 

8. Ovrha je u ovom slučaju određena na temelju Ugovora o najmu od 28. studenog 2014. kao ovršne javnobilježničke isprave, što ovršenica posebno i ne osporava ali tvrdi da je po isteku roka određenog tim Ugovorom prihvatila ponudu ovrhovoditeljice za sklapanje novog ugovora o najmu stana i da je time ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha izgubila svoju djelotvornost.

 

8.1. Ovrhovoditeljica je međutim, iako bez posebnog obrazloženja, osporila i ovaj žalbeni navod a u ovršnom se postupku primjenjuje načelo strogog formalnog legaliteta pa se ovršeničin prigovor ne može uzeti u obzir kao razlog iz članka 50. stavka 1. točke 3. OZ/12, tim više što iz dokaza u spisu ne proizlazi da je ovršenica prihvatila ponudu u svoje ime i za svoj račun niti da se plaća ponuđena najamnina u iznosu od 3.000,00 kuna mjesečno, već da se računi izdaju na ime T. S. za korištenje stana bez pravne osnove i u iznosu od oko 1.900,00 kuna mjesečno.

 

8.2. Iz stanja predmeta stoga ne proizlazi da je ovršna isprava na bilo koji način izgubila svoju djelotvornost ili da je bez učinka.

 

8.3. Osim toga, ovršenica se u tom smislu pozvala na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ/12 pa je zbog toga i upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

9. Ovrha je dakle određena na temelju ovršne javnobilježničke isprave koja je odredbom članka 23. točke 5. OZ/12 propisana kao ovršna isprava i koja u članku 15. stavku 4. sadrži clausulu exequendi u pogledu predaje u posjed stana po isteku, otkazu ili raskidu Ugovora o najmu, a kako je već navedeno - nije utvrđeno da je ovršna isprava izgubila djelotvornost ili da je bez učinka niti se radi o slučaju u kojemu bi zakonom bio određen rok u kojemu se može tražiti ovrha.

 

10. Iz navedenog proizlazi nepostojanje razloga na koje se pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članaka 50. stavka 5. OZ/12 i drugih žalbenih razloga o kojima može voditi računa drugostupanjski sud (onih iz članka 50. stavka 1. točaka 1. do 6. i 8. te stavka 5. OZ/12), dok je, kao što je već navedeno, u pogledu tzv. parničnog razloga na koji se ovršenica poziva prvostupanjski sud već zaključkom ovršenicu uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

10.1. Valjalo je stoga odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi iz relevantnih žalbenih razloga pa time, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. u vezi sa člancima 368. stavkom 1. i 381. ZPP sve u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ/12, odlučiti kao u izreci.

 

 

U Puli – Pola 22. studenog 2021.

 

 

S u d a c

 

Marija Sošić, v.r.