Poslovni broj Gž-2163/2020-2

             

 

                           

 

 

 

 

 

                                              Poslovni broj Gž-2163/2020-2

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja P. B. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & G. d.o.o. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5665/2019-7 od 11. prosinca 2019., 22. studenoga 2021.

 

 

r i j e š i o    j e

 

              Odbacuje se žalba tuženika od 21. siječnja 2020., kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanim rješenjem naloženo je tuženiku, u roku od 15 dana, dostaviti sudu dokumentaciju vezanu za Ugovor o kreditu broj 028-50-3215985, i to potvrdu o danu isplate kredita korisniku, odluke tuženika o promjenama kamatne stope tijekom ugovorenog razdoblja, promjene anuiteta i otplatnog plana i pregled uplata – prometa po predmetnom kreditu za cjelokupno ugovoreno razdoblje sa specifikacijom uplata u HRK i CHF.

 

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), predlažući da se pobijano rješenje preinači, uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

3. Žalba je nedopuštena.

 

4. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu radi isplate, temeljem tvrdnji o ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope i valutne klauzule, u kojoj je naveo da mu tuženik odbija predati potrebnu dokumentaciju, slijedom čega, a primjenom odredbe članka 186.b ZPP-a, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja, uz obrazloženje da je ranije navedena dokumentacija potrebna za provođenje predloženog financijskog vještačenja, odnosno za donošenje odluke o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, uz uputu o pravnom lijeku u kojem je naveo da je protiv te odluke dopuštena žalba županijskom sudu.

 

5. Pogrešno je prvostupanjski sud u uputi o pravnom lijeku naveo da je žalba protiv navedenog rješenja dopuštena, budući da je isto suprotno odredbama ZPP-a.

 

6. Naime, odredbom članka 186.b stavka 3. ZPP-a, temeljem koje odredbe je postavljen tužbeni zahtjev u konkretnom slučaju, propisano je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

 

7. Citiranom zakonskom odredbom propisana je mogućnost da tužitelj zatraži da se tuženika osudi na isplatu iznosa čiju će visinu odrediti tek nakon što mu tuženik dostavi potrebne podatke, odnosno nakon što se provedu dokazi o tim podacima, ali istom nije regulirano donošenje odluke kojom se tuženiku nalaže dostava tih podataka, već se na tu odluku imaju primijeniti odredbe članka 233. ZPP-a.

 

8. Odredbom članka 233. stavka 1. ZPP-a propisano je da kad se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke, sud će tu stranku pozvati da podnese ispravu, ostavljajući joj za to određeni rok, a stavkom 2. da stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda, ili ako je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati, ili ako se isprava s obzirom na njezin sadržaj smatra zajedničkom za obje stranke, dok je stavkom 6. propisano da protiv odluke suda iz stavka 1. ovog članka nije dopuštena posebna žalba.

 

9. Stoga, a budući da je odluka prvostupanjskog suda od 11. prosinca 2019. upravo odluka iz citirane odredbe članka 233. stavka 1. ZPP-a, žalba protiv iste nije dopuštena, slijedom čega je žalbu tuženika protiv navedene odluke valjalo odbaciti.

 

10. Na pravilnost navedenog zaključka upućuje i odredba članka 325.a stavka 1. ZPP-a kojom je propisano da je žalba protiv rješenja kojim je sud prihvatio zahtjev za polaganje računa, podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanje podataka kao osnovan, dopuštena samo u povodu tužbi iz članka 186.b stavka 1. i 2. ZPP-a, iz čega je za zaključiti da u povodu tužbe iz članka 186.b stavka 3. ZPP-a žalba nije dopuštena.

 

11. Pri tome, na navedenu odluku nije od utjecaja činjenica da je prvostupanjski sud u predmetnom rješenju dao pogrešnu uputu o pravnom lijeku, budući da pogrešna uputa o pravnom lijeku ne može derogirati izričitu zakonsku odredbu.

 

12. Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe članka 380. točke 1. ZPP-a u vezi članka 358. stavka 2. ZPP-a.

 

 

U Rijeci, 22. studenoga 2021.

 

 

Sudac

Dubravka Butković Brljačić