- 1 -              Revd 709/2021-2

Broj: Revd 709/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz N., M., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik B. H., odvjetnik u V., protiv tuženika A. o. d.d. iz Z., OIB … , kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & p. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o tuženikovu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-510/2020-2 od 16. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pn-87/2019-40 od 19. veljače 2020., u sjednici održanoj 20. listopada 2021.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-510/2020-2 od 16. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pn-87/2019-40 od 19. veljače 2020.

2. Tužitelj na taj prijedlog nije odgovorio.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pitanje koje glasi: „Da li u situaciji kada nisu ispunjene pretpostavke za obračun i naplatu PDV-a temeljem lex specialisa, Zakona o PDV-u (nema računa o izvršenom popravku odnosno nema oporezivog događaja) je tuženik u obvezi tužitelju platiti naknadu nenovčane imovinske štete uvećane za PDV?“.

5. Izlažući razlog važnosti postavljenoga pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženik je ukazao na Odluku Europskog suda C-18/13 od 13. veljače 2014., zaključivši da bi mu ovaj sud reviziju trebao dopustiti na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. al. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), prema kojoj će se Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju dopustiti ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj oprava kroz sudsku praksu, a osobito ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije – trebalo preispitati sudsku praksu.

6. Predmetnom drugostupanjskom odlukom odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja kojom je tuženiku naloženo da tužitelju plati 2.206,84 eura na ime naknade imovinske štete, koji iznos predstavlja svotu potrebnu da bi tužitelj popravio oštećeni automobil. Ta svota utvrđena je kao cijena koju će tužitelj morati platiti prilikom popravka automobila kod za to ovlaštene osobe i za koju će mu biti ispostavljen račun koji će obuhvatiti i porez na dodanu vrijednost (dalje PDV). Tužitelju je tako dosuđena svota potrebna da se njegova materijalna situacija dovede u stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje, prometne nezgode, kako je to propisano odredbom čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO). Stoga je neodlučno tuženikovo pozivanje na Odluku Europskog suda C-18/13 od 13. veljače 2014. kojom se problematizira pravo na naplatu poreza na dodanu vrijednost odnosno na odbitak toga poreza ako usluga nije izvršena, a prikazano je kao da jest, pa je ostvarena nepripadna dobit. U predmetnom pak slučaju račun za popravak uopće nije bio izdan jer tužitelj, nesporno, vozilo nije ni dao popraviti i stoga mu PDV nitko nije ni zaračunao, već se ovdje radi o tome da se jedino uzimanjem u obzir i troška koji se odnosi na PDV za koji se uvećava cijena popravka te dosudom i toga troška oštećeniku, oštećenika može obeštetiti u smislu odredbe čl. 1090. ZOO. O predmetnom pravnom pitanju ima li oštećenik pravo na naknadu štete u punom iznosu uključujući i PDV prije nego što je popravio vozilo, odnosno prije nego što je dobio račun popravka, ovaj je sud zauzeo pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. prosinca 2013., broj Su-IV-127/13-9. Prema njemu, oštećenik ima pravo na naknadu štete u svoti koja uključuje i porez na dodanu vrijednost.

7. S obzirom na to da tuženik u pitanju pogrešno polazi od toga da u ovom postupku treba ispitati jesu li ispunjene pretpostavke za obračun i naplatu PDV-a, izjednačujući neosporavano predmetnu situaciju sa situacijom iz predmeta Europskog suda u kojem je donesena odluka na koju se pozvao, pitanje nije važno za odluku u sporu.

8. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 20. listopada 2021.

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v.r.