1                            Broj: Ppž-11871/2021

 

                                                           

 

 

                     

Broj: Ppž-11871/2021

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

                                                                                             

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M.M., kojeg brani Ž.Š., odvjetnik iz K., zbog prekršaja iz članka 32. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17), rješavajući o žalbi okrivljenika M.M., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 15. listopada 2021., broj: 3PpP-26/2019-28, na sjednici vijeća održanoj dana 19. studenog 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I.              Povodom žalbe okrivljenika M.M., a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda tako da se temeljem odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07.), odbija optužba podnesena protiv okrivljenika zbog prekršaja iz članka 229. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog prekršaja iz članka 242. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te zbog prekršaja iz članka 29. Stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, činjenično opisanih pod točkom 3., 4. i 5. izreke pobijane presude.

 

II.              Uslijed odluke iz točke I. ove presude žalba okrivljenika je u tom dijelu postala bespredmetna.

 

III.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika M.M. i pobijana presuda se u preostalom dijelu potvrđuje.

 

IV.              Uslijed odluke iz točke I. ove presude, pobijana presuda se preinačuje u odluci o novčanoj kazni na način da se prihvaća utvrđena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna, za prekršaj opisan pod točkom 1. izreke pobijane presude, temeljem istog pravnog propisa, te novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna, za prekršaj opisan pod točkom 2. izreke pobijane presude, temeljem istog pravnog propisa, pa mu se temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 6.000,00 (šesttisuća) kuna, od koje mu nakon uračunatog zadržavanja preostaje za platiti 5.700,00 (pettisućasedamsto) kuna, koju je dužan platiti u roku od 5 mjeseci od dana primitka ove presude. Ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, N.N. 107/07 i 39/13).

 

V.                 Temeljem odredbe članka 139. članka 6. u vezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13 i 157/13), okrivljenik M.M. oslobađa se obveze naknade paušalnog iznosa troška ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom okrivljenik M.M. proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna zbog prekršaja iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, novčanom kaznom u iznosu od 300,00 kuna zbog prekršaja iz članka 229. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, novčanom kaznom u iznosu od 300,00 kuna zbog prekršaja iz članka 242. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te novčanom kaznom u iznosu od 200,00 kuna zbog prekršaja iz članka 29. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, pa mu je temeljem članka 39. stavka 1. prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 6.500,00 kuna.

 

Istom presudom, temeljem članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

 

Istom presudom, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 kuna.

 

Protiv navedene presude okrivljenik M.M. pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri.

 

Žalba je djelomično bespredmetna.

 

Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da je u ovom predmetu u odnosu na prekršaje iz članka 229. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz članka 242. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te iz članka 29. Stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, nastupila zastara prava na vođenje prekršajnog postupka.

 

Naime, kako je odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano da za navedene prekršaje koji se okrivljeniku stavljaju na teret, apsolutna zastara prava na prekršajni progon nastupa protekom tri godine od dana počinjenja prekršaja, te kako su prema okrivljenju inkriminirana djela počinjena dana 25. studenog 2017., trebalo je optužbu podnesenu protiv okrivljenika u tom dijelu odbiti.

 

Žalba je djelomično neosnovana.

 

Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u preostalom pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Rješavajući dalje predmet povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da žalbeni navod da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona nije osnovan. Naime, okrivljenik smatra da sud nije trebao provesti glavnu raspravu s obzirom da je njegov branitelj pravovremeno opravdao svoj nedolazak. Međutim, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno, u skladu s načelom ekonomičnosti, održao glavnu raspravu te proveo sve potrebne dokaze i bez branitelja. Također, ovaj sud je utvrdio da su u postupku provedeni svi dokazi potrebni radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja (o čemu u daljnjem tekstu), pa je neosnovan žalbeni navod da je počinjena bitna povreda prekršajnog postupka.

 

            Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud smatra da je u provedenom postupku prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

Okrivljenik je iznio svoju obranu poričući počinjenje prekršaja.

 

Svjedok - policijski službenik posvjedočio je da je okrivljenik počinio navedene prekršaje, što je utvrdio neposrednim promatranjem u svojstvu službene osobe.

 

Prvostupanjski sud je Zapisnik o ispitivanju alkohola, te druge pisane dokaze u spisu.

 

Dakle, činjenično je stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno, a okrivljenik osnovano proglašen krivim zbog prekršaja opisanog pod točkom 1. i 2., temeljem provedenih dokaza.

 

Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjene prekršaje iz članka 32. stavka 4. i članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pravilno i zakonito utvrdio novčane kazne u iznosu od po 3.000,00 kuna, dakle u propisanom zakonskom minimumu za navedena djela. Novčana kazna nije prestroga i valjano je obrazložena, te ovaj sud smatra da je primjereno odmjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja.

 

Međutim, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (Narodne novine broj  39/13), koji je stupio na snagu 1. lipnja 2013. godine, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07 i 39/13) i okrivljenika upozoriti da će se, ukoliko u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati da je novčana kazna u cjelini plaćena.

 

Ispitujući dalje povodom žalbe okrivljenika odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, ovaj sud smatra da je njezino izricanje opravdano u navedenom trajanju, kako bi se okrivljenika isključilo iz prometa te spriječilo da čini nove prekršaje u prometu.

 

Nadalje, s obzirom na prijelazne i završne odredbe članka 58. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 138. stavka 2. točku 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, te temeljem članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona, osloboditi okrivljenika od obveze plaćanja paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir žalbene navode.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

                              U Zagrebu, 19. studenog 2021.

 

 

             

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.