1

Poslovni broj: 29 Gž Ovr-398/2021-2

 

 

Poslovni broj: 29 Gž Ovr-398/2021-2

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Srečec Fletko, u pravnoj stvari ovrhovoditelja E. M.d.o.o., Z., OIB: ... protiv ovršenika D. Š., OIB: ....., radi ovrhe, odlučujući povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1340/19-38 od 11. veljače 2021., 19. studenog 2021.,

 

 

r i j e š i o     j e

 

1.                    Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika D. Š. i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1340/19-38 od 11. veljače 2021.

 

2.                 Odbija se zahtjev ovršenika D. Š. za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

1.                      Uvodno citiranim pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je odbacio žalbu ovršenika od 22. listopada 2020. (toč. I. izreke), odbio je prijedlog ovršenika za ukidanje potvrde ovršnosti izdane na Ugovor o kratkoročnom kreditu uz valutnu klauzulu od dana 28. veljače 2014. godine, solemniziranog po javnom bilježniku .B. dana 05. ožujka 2014. godine pod poslovnim brojem OV3276/14, koju potvrdu ovršnosti je izdao javni bilježnik M. B. dana 31. siječnja 2019. godine pod brojem OV-1337/19 i za ukidanje potvrde ovršnosti izdane na Aneks 1. Ugovor o kratkoročnom kreditu uz valutnu klauzulu od dana 13. ožujka 2015., solemniziranog po javnom bilježniku M. B. dana 23. ožujka 2015. pod brojem OV-4244/15, koju potvrdu je izdao javni bilježnik M. B. dana 31. siječnja 2019. pod brojem OV-1338/2019. (toč. II. izreke), te je odbio prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe od 22. listopada 2020. kao neosnovan (toč. III. izreke).

 

2.                      Protiv ovog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi ovršenik iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13.,  89/14. i 70/19. – dalje: ZPP)  a u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. dalje: OZ) i predlaže da se žalba ukine, podredno preinači i da mu se dosude troškovi ovršnog postupka uz naknadu troškova sastava žalbe.

 

3.                      Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.                      Žalba nije osnovana.

 

5.                      Utvrđujući da je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi nakon proteka roka propisanog čl. 11. st. 3. OZ sud prvog stupnja odbacuje žalbu ovršenika izjavljenu 22. listopada 2020. kao nepravovremenu navodeći da ovršenik u žalbi nije naveo razloge iz kojih žalbu nije podnio unutar zakonskog roka propisanog čl. 11. st. 3. OZ, a da iz priložene dostavnice (koja je u smislu čl. 230. ZPP javna isprava) proizlazi da je dostava rješenja o ovrsi ovršeniku uredno izvršena pa da kako nije postupio u skladu sa čl. 53. st. 1. i 3. OZ i naveo razloge i priložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da iz opravdanih razloga nije podnio žalbu unutar zakonom propisanog roka, zaključuje da je žalba nepravovremena i odlučuje kao pod I. izreke.

 

6.                      U odnosu na zahtjev ovršenika za ukidanje klauzule ovršnosti javnobilježničkog akta (citiranog pod toč. 1. ove odluke) nakon uvida u spis javnog bilježnika utvrđuje da je ovrhovoditelj E. M. d.o.o. (dalje: ovrhovoditelj) 24. siječnja 2019. podnio zahtjev za izdavanje potvrde ovršnosti javnobilježničkog akta kojom prilikom je priložio i Ugovor o prijenosu od 29. studenog 2018. te izvod iz poslovnih knjiga sa potpisom ovlaštene osobe, a na isti način je postupio i u odnosu na Aneks 1. Ugovora o kratkoročnom kreditu (oba ugovora citirana pod toč. 1. obrazloženja ove odluke), te da kako su potraživanja vjerovnika po oba navedena ugovora prenesena na ovrhovoditelja koji je temeljem Ugovora o prijenosu postao nositelj prava i obveza prema tim ugovorima, odbija se prijedlog za ukidanjem potvrde ovršnosti na naprijed citiranim ovršnim ispravama i odlučuje se kao pod II. izreke.

 

7.                      U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe utvrđujući da sadržajno ovršenik navodi da bi provođenjem ovrhe na nekretnini pretrpio teško nenadoknadivu štetu, a da kako se ovrhovoditelj u odnosu na prijedlog za odgodom ovrhe očitovao na način da se istom protivio, sud prvog stupnja zaključuje da navodima iznesenim u prijedlogu za odgodom ovrhe ovršenik nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive štete, odnosno teško naknadive štete, niti je učinio vjerojatnim da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, a uvažavajući da je provedba ovrhe sama po sebi tegobna za ovršenika, no da vjerojatnost teško nadoknadive štete provedbom ovrhe u situaciji kada je ovrha određena na temelju ovršnog javnobilježničkog akta temeljem kojeg je na nekretnini ovršenika upisano i založno pravo radi osiguranja predmetne tražbine, da sud ne može tumačiti istu prihvaćajući paušalne navode ovršenika kako bi prodajom nekretnine trpio nenadoknadivu štetu, pa da kako nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke propisane čl. 65. st. 1. OZ odbija prijedlog za odgodom ovrhe i odlučuje kao pod III. izreke.

 

8.                      Pobijano rješenje ispitano je u skladu sa čl. 365. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ te je utvrđeno da prilikom donošenja istog nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9.                      U odnosu na žalbene navode ovršenika kojima tvrdi da sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijanog rješenja nije vodio računa o okolnosti da su podaci iz dostavnice kao javne isprave pretpostavka istinitosti, no ne i da podaci iz dostavnice kao javne isprave pretpostavljaju neoborivu presupmciju istinitosti valja istaknuti da ovršenik u žalbi izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi nije iznio konkretne i obrazložene navode kojima bi osporavao sadržaj podataka iz dostavnice već je doista, a kako je to sud prvog stupnja pravilno i utvrdio, samo paušalno naveo da rješenje o ovrsi nije nikada niti primio. Kako je dostavnica u skladu sa čl. 230. ZPP javna isprava, za osporavanje sadržaja podataka navedenih u dostavnici potrebno je konkretno navesti koji dio sadržaja se osporava i predložiti dokaze na tu okolnost te samo paušalna tvrdnja da nije primio rješenje o ovrsi ne dovodi u sumnju sadržaj dostavnice, odnosno ovršenik nije niti pokušao sadržajem žalbe osporiti sadržaj dostavnice konkretno navodeći koji dio sadržaja ove javne isprave nije točan.

 

10.                  Također je pravilan zaključak suda prvog stupnja da ovršenika nije naveo iz kojih je razloga podnio žalbu nakon proteka roka u skladu sa čl. 53. st. 1. OZ, pa je stoga sud prvog stupnja pravilnom primjenom čl. 53. st. 4. OZ odbacio žalbu ovršenika i odlučio kao pod I. izreke.

 

11.                  Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi ovršenika da bi mu prilikom donošenja pobijanog rješenja bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom na način da nije bio pozvan izvršiti uvid u spis javnog bilježnika jer se ovršni postupak provodi prema pravilima izvanparničnog postupka te je sud prvog stupnja prilikom donošenja odluke o prijedlogu ovršenika za ukidanje potvrde ovršnosti na ovršnoj ispravi izvršio uvid u spis javnog bilježnika te je za potrebe ovog postupka izvršena preslika cijelog spisa javnog bilježnika koja je uvezana u ovaj spis (listovi 155-209) te je ovršenik imao priliku izvršiti uvid u iste, te je stoga opisano postupanje suda prvog stupnja bilo u skladu sa čl. 7. OZ.

 

12.                  U odnosu na žalbene navode ovršenika kojima osporava da bi ovrhovoditelj bio ovlašten podnijeti zahtjev za izdavanje potvrde ovršenosti sud prvog stupnja je pravilnom primjenom čl. 32. st. 1. OZ zaključio da je ovrhovoditelj ovjerovljenom privatnom ispravom u smislu čl. 2. st. 1. toč. 13. OZ dokazao da je potraživanje vjerovnika iz osnovnog pravnog posla (citirani ugovori pod toč. 1. obrazloženja ove odluke) prenijeto na njega te je stoga ovlašten i podnijeti prijedlog za izdavanje potvrde ovršnosti, a pritom okolnost što ovršenik navodno nije bio obaviješten o prijenosu potraživanja (iako je ovrhovoditelj dostavio e mail poruke iz kojih bi proizlazio suprotan zaključak) nije od utjecaja na zakonitost pobijane odluke jer prema odredbama OZ nije propisano da je za prijenos potraživanja potrebna suglasnost ili obavješćivanje ovršenika, a ovrhovoditelj je uz prijedlog za izdavanjem potvrde ovršnosti, kao i uz ovršni prijedlog dostavio Ugovor o prijenosu iz kojeg nedvojbeno proizlazi da u pogledu svih prava i obveza prema ugovorima (citiranim pod toč. 1. obrazloženja) stupa na mjesto vjerovnika, te je stoga ovlašten i podnijeti prijedlog za izdavanjem potvrde ovršnosti.

 

13.                  Slijedom navedenog sud prvog stupnja je pravilnom primjenom čl. 32. u svezi sa čl. 2. st. 1. toč. 13. OZ utvrdio da je ovrhovoditelj aktivno legitimiran u ovom postupku te je bio ovlašten podnijeti prijedlog za izdavanje potvrde ovršnosti.

 

14.                  Također je pravilnom primjenom čl. 65. st. 1. OZ sud prvog stupnja utvrdio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke propisane čl. 65. st. 1. toč. 1-10. OZ za prihvaćanje prijedloga za odgodom ovrhe jer ovršenik kako navodima u prijedlogu za odgodom ovrhe, tako niti u navodima iznijetim u žalbi protiv pobijane odluke nije objasnio na koji način bi provođenje ovrhe na nekretninama koje su predmetom ovrhe predstavljalo nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno nije učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, osobito u okolnostima kada je do provođenja ovrhe na nekretninama ovršenika došlo nakon dobrovoljno zasnovanog založnog prava i to temeljem pravnog posla koji je ovršna isprava temeljem koje je određena ovrha u ovom postupku, a na nekretninama za koje iz podataka dostupnih u spisu (koje ovršenik žalbom niti prijedlogom za odgodom ovrhe nije doveo u pitanje) ne proizlazi da bi iste svojom vrijednošću u znatnijoj mjeri odstupale od visine potraživanja radi čije se naplate ovršni postupak provodi.
15. Slijedom navedenog žalba ovršenika je odbijena i pobijano rješenje je potvrđeno te je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ odlučeno kao pod I. izreke ovoga rješenja.

 

16. Temeljem čl. 166. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao pod II. izreke.

 

 

 

U Rijeci, 19. studenog 2021.

Sutkinja:

Dubravka Srečec Fletko