1

                            Poslovni broj: Gž-1522/2021-2

Poslovni broj: Gž-1522/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. L., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćniku H. B., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu B.-J.-J. iz Z., protiv tuženika Ž. uprava za ceste Z. županije, OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćnici L. L., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu A. S. i L. L. iz S. B., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2837/2014-50 od 27. svibnja 2021., 19. studenog 2021.,

p r e s u d i o   j e   i    r i j e š i o   j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2837/2014-50 od 27. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

II Nalaže se tuženiku na ime pretrpljene neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 12.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 03. srpnja 2014., do isplate.

III Nalaže se tuženiku na ime pretrpljene imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 20.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 03. srpnja 2014., do isplate."

1.1. U sklopu presude sud prvog stupnja donio je i rješenje čija izreka glasi:

"I Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 11.875,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 27. svibnja 2021., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude i rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj je žalbu podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali u žalbi ne navodi konkretno u čemu bi se sastojala eventualno počinjena bitna povreda, iz kojih razloga je ovaj sud presudu suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj u ovom postupku traži naknadu štete koju je pretrpio 28. kolovoza 2011. kada se, vozeći motocikl, kretao kroz mjesto L. desnom stranom Z. ceste u smjeru juga, oznaka ceste L. Ž. (županijska cesta), koja se nalazi pod upravom tuženika. Dolaskom na prijevoj kod kbr. 30, tužitelj je uočio kako je desni dio kolnika, kojim se kretao, posut šljunkom, zbog čega je počeo kočiti da izbjegne nalet. Međutim, kako tužitelj nije uspio zaustaviti vozilo, uslijed naleta na šljunak došlo je do zanošenja i slijetanja na lijevu prometnu traku namijenjenu prometnu iz suprotnog smjera. Tužitelj je motociklom udario u prednji dio osobnog vozila koje se kretalo u suprotnom smjeru, a onda i u desnu bočnu stranu istoga nakon što se motocikl odbio od dvorišne ograde kbr. 30. Uslijed pada, tužitelj je tijelom udario u lijevu bočnu stranu osobnog vozila. U prekršajnom postupku, koji se vodio protiv tužitelja, kao okrivljenika, tužitelj je oslobođen optužbi. Tužitelj se 2. srpnja 2014., obratio tuženiku s prijedlogom da se spor riješi mirnim putem, međutim na taj prijedlog tužitelja, tuženik se oglušio.

7. Tuženik je u postupku osporio pasivnu legitimaciju pozivajući se na odredbu čl. 27. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19) prema kojoj nije ovlašten niti dužan čistiti dio ceste koji prolazi kroz naseljeno mjesto.

8. Sud utvrđuje da je među strankama nesporan nastanak štetnog događaja, ali je sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

9. Uvidom u prekršajni spis, fotoelaborat, kao i na temelju nalaza i mišljenja vještaka G. H., sud utvrđuje da je na kolniku Z. ceste u L., koja je javna cesta kroz naselje, bio posut šljunak. Sud nadalje utvrđuje da tuženik svoju djelatnost obavlja sukladno Zakonu o cestama u kojem su u čl. 27. taksativno navedene djelatnosti održavanja javne ceste kroz naselje, na temelju koje odredbe utvrđuje da tuženik nije dužan čistiti javnu cestu koja prolazi kroz naselje osim čišćenja snijega. Pojam čišćenja cesta određen je odredbom čl. 26. st. 1. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“, broj 25/98, 162/98, 180/04 i 84/11) prema kojoj čišćenje kolnika podrazumijeva uklanjanje materijala osulina, odrona, pojedinačnog kamenja, masnih mrlja, blata, smeća i drugih materijala i predmeta koji ugrožavaju sigurnost prometa. Za sud je nesporno da je osulina šljunak koji se nalazio na kolniku i koji ugrožava sigurnost prometa. U smislu citiranih propisa sud utvrđuje da tuženik nije nadležan za čišćenje javne ceste kroz naselje, već da je lokalna uprava nadležna za čišćenje kolnika u smislu odredbe čl. 26. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta, zbog čega zaključuje da je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije u cijelosti osnovan. Po ocjeni suda u konkretnom slučaju ne može se primijeniti odredba čl. 1049. ZOO-a, iz razloga jer tuženik nije bio dužan i nadležan čistiti kolnik županijske ceste koja prolazi kroz naseljeno mjesto. Sud također ocjenjuje da tuženik ne može biti odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio iz razloga što u ovom postupku nije dokazao niti činjenicu da se je na mjestu nezgode vršila rekonstrukcija kolnika, obzirom da iz fotoelaborata mjesta nezgode nije vidljivo da su se na cesti obavljali radovi ili rekonstrukcija. Iz tih razloga sud u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

11. Tužitelj u žalbi ponavlja tvrdnju da su se na cesti  na kojoj se dogodila prometna nezgoda izvodili radovi, međutim, suprotno žalbenim tvrdnjama, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da tužitelj tu činjenicu u postupku nije dokazao. Naime, izgled mjesta nezgode vidljiv je samo iz fotodokumentacije iz koje doista nije moguće zaključiti da je tuženik izvodio radove, jer u tom smislu nisu postojali znakovi, a druge dokaze na tu spornu činjenicu tužitelj nije predlagao u postupku. Osporavanje utvrđene činjenice da se nezgoda dogodila u naselju također je neosnovano jer ova činjenica proizlazi iz zapisnika policije u kojem je jasno navedeno da se mjesto nezgode nalazi u Z. ulici u naselju L., kod kućnog broja 30. Također neosnovane su tvrdnje tužitelja da sud u presudi nije naveo da je tužitelj dostavio kategorizaciju cesta jer je u obrazloženju presude sud naveo da je kao dokaz proveo uvid u popis županijskih cesta Ž. uprave za ceste. Iz sadržaja obrazloženja vidljivo je da je sud utvrdio da se radi o cesti koju je dužan održavati tuženik, međutim, pravilno sud na temelju odredbe čl. 27. st. 2. Zakona o cestama zaključuje da osim čišćenja snijega tuženik nije dužan čistiti županijsku cestu u dijelu koji prolazi kroz naselje, jer je to dužnost jedinice lokalne samouprave. Odredbom čl. 27. st. 2. Zakona o cestama propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta, osim čišćenja snijega. Iz tih razloga pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tuženik, koji za štetu odgovara po načeli krivnje, nije pasivno legitimiran naknaditi tužitelju štetu jer nije bio dužan očistiti cestu na mjestu nezgode od šljunka, a kako nije u postupku dokazano da je tuženik izvodio radove na cesti, zbog kojih bi se šljunak našao na cesti, niti iz tih razloga ne postoji odgovornost tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio pa je pravilno tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

12. Iz obrazloženih razloga žalbu tužitelja protiv presude trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

13. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odlučio je o parničnim troškovima tako što je tuženiku naložio da tužitelju temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a naknadi parnične troškove koji su bili potrebni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa).

13.1. U podnesenoj žalbi protiv rješenja tužitelj ne navodi niti jedan razlog zbog kojeg pobijano rješenje ne bi bilo pravilno, iz kojeg razloga je ovaj sud ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava te je utvrđeno da je sud prvog stupnja o troškovima postupka pravilno odlučio primjenjujući odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen te je pravilnom primjenom Tarife utvrdio da je tužitelj tuženiku u obvezi naknaditi parnične troškove u iznosu od 11.875,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.

Koprivnica, 19. studenog 2021.