1

Poslovni broj: Gž-1277/2021-2

 

Poslovni broj: Gž-1277/2021-2

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice Z. R., OIB: …, iz R., zastupane po punomoćniku N. B., odvjetniku iz S., protiv tuženice V. B., OIB: …, iz S., zastupane po punomoćniku N. J., odvjetniku iz S., radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj P-3744/2020 od 14. srpnja 2021., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 19. studenog 2021.,

 

presudio je

 

Žalba tuženice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj P-3744/2020 od 14. srpnja 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I/ Utvrđuje se da je upis u zemljišnu knjigu – uknjižba provedena u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj Z-35454/2017 na č.zem. 2057/13, z.ul. 735, č.zem. 2920/126, 2920/128, 2920/129 z.ul. 424, č.zem. 2057/9, 2057/10, 2057/14, 2057/15, 2061/1, 2061/2, 2061/3, 2061/6 z.ul. 676, sve k.o. Z., pogrešna.

II/ Nalaže se upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tužene V. B. koje je uknjiženo u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, broj Z-35454/2017, i uspostava prijašnjeg zk stanja kako je ono bilo prije provedbe uknjižbe na ime tužene.

III/ Nalaže se tuženoj V. B., OIB:…, da u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.400,00 (četiritisućečetristokuna), zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, tekućom od dana presuđenja pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu a tri postotna poena."

 

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica 23. srpnja 2021. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu oduku i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška i troška žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije dan.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tužiteljica tužbom traži  utvrđenje da je pogrešan upis prava vlasništva na tuženicu proveden rješenjem broj Z-40235/19 od 3. rujna 2020. i brisanje  prava vlasništva upisanog na tuženicu u zemljišnim knjigama temeljem rješenja broj Z-40235/19 od 3. rujna 2020. na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 735, 424 i 676 sve u k.o. Z. te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

 

5.1. Tuženica je osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti jer da provedeni upis "nije protivan rješenju o dozvoli upisa" i  da provedenim upisom nije povrijeđeno vlasništvo tužiteljice, jer ista nikada nije bila upisana kao knjižna vlasnica, zbog čega ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, kao i da prednica tužiteljice (S. B. umrla tijekom postupka) nema pravni interes za podnošenje tužbe jer je prema sadržaju oporuke namirena u svom nužnom dijelu.

 

5.2. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka utvrdio;

- da je sadašnja tužiteljica zakonska nasljednica prvotne tužiteljice S. B. koja je  umrla tijekom postupka,

- da je prije upisa tuženice na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 676, čkbr. 2057/9, 2057/10, 2057/14, 2057/15, 2061/1, 2061/2, 2061/3, 2061/6, na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 2920/126, 2920/128, 2920/129 sve u k.o. Z. bio upisan V. B. za cijelo, a na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 735 čkbr. 2057/13 u suvlasničkom omjeru od 72820/74820 dijela, dok je B. S. bila upisano u 2000/74820 dijela,

- da je V. B. umro 2007. godine i da su njegovi zakonski nasljednici S. B. (supruga), Ž. i T. B. (sinovi),

- da je ostavinski postupak u prekidu te je S. B. upućen na parnicu protiv Ž. B. i T. B. zbog spora o sastavu ostavine,

- da je i parnični postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pst-473/11 u prekidu jer je umro Ž. B.,

- da je Općinski sud u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Stari Grad rješenjem pod brojem Z-35454/2017 od 11. listopada 2017. proveo uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenim nekretninama na tuženicu (provedba 17.4.2018.), temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji su zaključili tuženica kao davateljica uzdržavanja i Ž. B. kao primatelj uzdržavanja.

 

5.3. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da se uknjižba nije mogla provesti sa upisanog knjižnog vlasnika V. B. na tuženicu samo na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer u odnosu na uknjiženog vlasnika tuženica nije raspolagala ispravom podobnom za upis prava vlasništva zbog čega je usvojen zahtjev tužiteljice.

 

5.4. Tužiteljica kao univerzalna pravna slijednica svoje majke S. B. da ima pravni interes za podnošenje brisovne tužbe, a koju je pravovremeno podnijela S. B. koja je pravna slijednica pok. V. B., te je time i aktivno legitimirana za podnošenje brisovne tužbe.

 

5.5. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a visina parničnog troška utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN: 38/12,142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, br. 118/18).

 

6. U svojoj žalbi tuženica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da nije naveo na temelju kojeg je propisa donio pobijanu odluku. Osporava se da bi prednica tužiteljice bila aktivno legitimirana za podnošenje brisovne tužbe jer nikada nije bila knjižni vlasnik predmetnih nekretnina, te da je prednica tužiteljice bila upućena na podnošenje tužbe iz čl. 117. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17, dalje: ZZK/96), a ne na brisovnu tužbu, zbog čega da tužiteljica nema pravni interes za vođenje parnice.

 

7. Po ocijeni ovog suda, na po tuženici navedeni način, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu na koju se pozvao, jer je iz obrazloženja odluke, ali i iz tužbenog zahtjeva koji je usvojen, jasno da je sud u ovom predmetu odlučivao temeljem pravila o brisovnoj tužbi iz čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/2019, dalje: ZZK), pa je pobijanu odluku moguće ispitati.

 

7.1. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

7.2. Provedbom rješenja zemljišnoknjižnog suda broj Z-35454/2017 nije došlo do pogrešnog upisa u smislu odredbi zemljišnoknjižnog prava jer je upis proveden sukladno nalogu iz rješenja na temelju kojeg je upis određen, pa stoga niti ne postoje uvjeti za podnošenje tužbe za ispravak, bez obzira što je zemljišnoknjižni sud odbio prijedlog S. B. za ispravak pogrešnog upisa i uputio istu da svoje pravo ostvaruje u parnici tužbom za ispravak, a sve s obzirom da se tuženica nije suglasila sa provođenjem ispravka.

 

7.3. Tužiteljica je podnijela brisovnu tužbu, obzirom da ona u tužbi, a i tijekom postupka tvrdi da je upis tuženice na nekretninama V. B. nevaljan, jer isprava na temelju koje je dopušten upis (ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen sa Ž. B.) sama za sebe nije mogla biti dovoljna za upis obzirom da ne postoji poveznica na V. B., koji je bio upisani vlasnik i iza kojeg ostavinski postupak još uvijek nije dovršen.

 

7.4. Prema odredbi čl. 150. ZZK-a, nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (u daljnjem tekstu: brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim:

- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporno te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu odnosno

- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine otkad je ta uknjižba bila zatražena. Na zabilježbu brisovne tužbe primjenjuju se pravila o zabilježbi spora, s time da tko ishodi zabilježbu brisovne tužbe, a bez opravdanoga razloga propusti podnijeti tu tužbu, odgovara za štetu koju je zbog toga pretrpjela osoba u čiju je korist provedena uknjižba.

 

7.5. U konkretnom slučaju, na predmetnim nekretninama bio je upisan V. B., u vrijeme podnošenja prijedloga za uknjižbu prava vlasništva na ime tuženice, ostavinski postupak iza V. B. bio je u tijeku, odnosno prekinut je upravo radi spora o opsegu ostavinske imovine, njegovi zakonski nasljednici, dakle univerzalni sukcesori bili su S. B., supruga i sinovi T. B. i Ž. B.. Kod brisovne tužbe na aktivnoj kao i na pasivnoj strani mogu biti i univerzalni sukcesori, dakle zakonski nasljednici. Pogrešan je stav tuženice da brisovnu tužbu može podnijeti samo osoba čije je vlasništvo brisano nevaljanom uknjižbom, već to mogu biti i njegovi zakonski nasljednici, a S. B. je zakonska nasljednica V. B., jer to tuženica ne spori, već joj spori pravo na ostavinu jer da je ista namirena u nužnom dijelu.

 

7.6. Provedbom upisa kako je on naložen rješenjem broj Z-35454/2017, a samo na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanja zaključenog između zakonskog nasljednika V. B. i tuženice, bez rješenja o nasljeđivanju kao isprave iz koje bi nedvojbeno proizlazilo da je Ž. B. naslijedio predmetne nekretnine, povrijeđeno je pravo o knjižnom predniku, te se takav upis nije trebao dozvoliti je su istim povrijeđena prava svih ostalih zakonskih nasljednika iza V. B..

 

7.7. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i naložio brisanje uknjiženog prava vlasništva tuženice na predmetnim nekretninama te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, dakle upis na V. B.. Kada ostavinski postupak bude dovršen, tek tada će tuženica steći pravo da se temeljem rješenja o nasljeđivanju (jer zakonskog nasljednika koji je umro tijekom ostavinskog postupka nasljeđuju njegovi zakonski nasljednici) upiše u zemljišnu knjigu kao vlasnica na predmetnim nekretninama ukoliko iste budu uvrštene u ostavinsku imovinu iza V. B..

 

7.8. Pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška.

 

7.9. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu tuženice te potvrdio pobijanu presudu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

Koprivnica, 19. studenog 2021.