Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 37 Gž Ovr-696/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

 

Poslovni broj: 37 Gž Ovr-696/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu,  u pravnoj stvari tužiteljice V. P. M., OIB: ..., odvjetnice iz Z., koju zastupa punomoćnica L. S., odvjetnica iz Z., protiv tuženika P. I., OIB: ... iz V. M., kojeg zastupa punomoćnica J. T., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja o pristojbi Općinskog suda u Velikoj Gorici od 20. listopada 2021. poslovni broj: Povrv-308/2021-6, 19. studenog 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća pa se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Povrv-308/2021-6 od 20. listopada 2021.:

 

-          potvrđuje u dijelu kojim je odbijen prigovor tuženika izjavljen protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Povrv-308/2021-3 od 4. listopada 2021. za iznos pristojbe od 340,00 kn u točki I. te u točkama II., III. IV. i V. tog rješenja,

 

-          preinačava u preostalom dijelu na način da se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Povrv-308/2021-3 od 4. listopada 2021. u točki I. izreke ukida za iznos pristojbe od 340,00 kn i dodatnu pristojbu od 100,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Povrv-308/2021-6 od 20. listopada 2021. odbijen je prigovor tuženika kao neosnovan te je potvrđeno rješenje istog prvostupanjskog suda poslovni broj: Povrv-308/2021-3 od 4. listopada 2021.

 

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje kao i rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.broj: Povrv-308/2021-3 od 4. listopada 2021.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud ponajprije navodi da je tuženik protiv rješenja posl.broj: Povrv-308/2021-3 od 4. listopada 2021. kojim mu je naloženo platiti sudsku pristojbu na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 680,00 kn i pristojbu na rješenje u iznosu od 100,00 kn, podnio prigovor tvrdeći da je isto nezakonito. Iz stanja spisa predmeta utvrđuje da je tuženik kao ovršenik 25. kolovoza 2021. podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. iz V. G. poslovni broj: Ovrv-3167/2021 od 19. srpnja 2021. kojim je naloženu ovršeniku isplatiti iznos od 26.718,75 kn uvećano za pripadajuće zatezne kamate i troškove te da pri tome nije platio pristojbu na taj prigovor. Navode prigovora da se prigovor na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave smatra odgovorom na tužbu ocjenjuje neosnovanim ukazujući da je takav prigovor pravni lijek kako je to propisano odredbom članka 57. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH  73/17 i 131/20– dalje u tekstu: OZ) i člankom 453. stavkom 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), a obveza plaćanja pristojbe nastaje u trenutku kada se isti predaju sukladno članku 4. stavku 1. točke 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 - dalje u tekstu: ZSP). Utvrđuje i da je visina sudske pristojbe određena sukladno Tar.br. 1. točke 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19 dalje u tekstu: Tarifa) koja je sastavni dio ZSP, a dodatni iznos od 100,00 kn koji se odnosi na rješenje o pristojbi sukladno članku 28. stavku 5. i 9. ZSP budući da je prigovor protiv rješenja o ovrsi zaprimljen putem pošte bez potvrde o uplaćenoj sudskoj pristojbi. U tom smislu neosnovanim ocjenjuje navode prigovora da je pristojbu nemoguće platiti javnom bilježniku budući se pristojbe uplaćuju na račun državnog proračuna. Konačno smatra da činjenica što je tuženik nakon donošenja rješenja o pristojbi uplatio pristojbu u iznosu od 340,00 kn ne utječe na zakonitost tog rješenja s obzirom da u trenutku donošenja tog rješenja nije uplaćen nikakav iznos.

 

5. U žalbi tuženik navodi da ustraje u svojoj tvrdnji da nije moguće uplatiti sudsku pristojbu na prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika te tvrdi da je sudska pristojba na odgovor na tužbu plaćena prema „tarifi Zakona o sudskim pristojbama.

 

6. Pozvavši tuženika na plaćanje sudske pristojbe na prigovor izjavljen protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u iznosu od 680,00 kn, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo, konkretno odredbe članka 4. stavak 1. točke 1. ZSP, a u pogledu visine Tar.br. 1. točku 1. Tarife kojom je određena visina pristojbe na prigovor na rješenje o ovrsi prema vrijednosti predmeta spora.

 

7. Imajući u vidu činjenicu da se prigovor na rješenje o ovrsi javnog bilježnika podnosi javnom bilježniku (članak 282. stavak 1. OZ) koji nije ovlašten postupati po članku 28. stavku 1. ZSP (upozoriti stranku na obvezu plaćanja pristojbe i dr.), te da tek po izjavljenom prigovoru javni bilježnik prosljeđuje javnobilježnički spis nadležnom sudu koji spis zaprima prema vrsti upisnika kojem dodjeljuje i broj spisa na koji se je pristojbeni obveznik dužan pozvati prilikom plaćanja pristojbe, ovaj sud ocjenjuje da tuženik iznimno u ovakvim okolnostima nije u obvezi platiti dodatnu pristojbu od 100,00 kn na rješenje o pristojbi primjenom članka 28. stavka 9. ZSP. Takvo stajalište zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu od 8. lipnja 2020.

 

8. Člankom 28. stavkom 7. ZSP određeno je da rješenje o pristojbi sadrži i nalog Financijskoj agenciji za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima stranke sa svih njezinih računa i oročenih novčanih sredstava prema odredbama zakona koji uređuje provedbu ovrhe na novčanim sredstvima, u slučaju ako stranka ne plati pristojbu. Takav nalog sadrži i rješenje o pristojbi od 4. listopada 2021. pa je upravo zbog toga činjenica da je tuženik s osnove pristojbe na prigovor na rješenje ovrsi platio novčani iznos od 340,00 kn u korist državnog proračuna važna za ocjenu osnovanosti njegovog prigovora, ali ne s aspekta zakonitosti, nego zbog činjenice da je otpala osnova za prisilnu naplatu neplaćenog iznosa pristojbe od 340,00 kn. Naime, prema članku 30. stavku 2. ZSP rješenje o pristojbi predstavlja osnovu za plaćanje u smislu zakona koji uređuje provedbu ovrhe na novčanim sredstvima, pa bi u slučaju odbijanja  prigovora tuženika na rješenje o pristojbi u cijelosti to rješenje postalo pravomoćno i kao takvo predstavljalo osnovu za naplatu pristojbe u iznosu od 680,00 kn iako je tuženik platio pristojbu u iznosu od 340,00 kn.

 

9. Obzirom na naprijed izneseno valjalo je primjenom članka 380. točke 2. ZPP djelomično odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijano rješenje u dijelu kojim je odbijen prigovor tuženika izjavljen protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Povrv-308/2021-3 od 4. listopada 2021. za iznos pristojbe od 340,00 kn u točki I. te u točkama II., III. IV. i V. tog rješenja i djelomično, primjenom članka 380. točke 3. ZPP prihvatiti žalbu i ukinuti rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Povrv-308/2021-3 od 4. listopada 2021. u točki I. izreke za iznos pristojbe od 340,00 kn i za dodatnu pristojbu od 100,00 kn.

 

U Varaždinu 19. studenog 2021.

 

 

 

 

Sutkinja

Tanja Novak-Premec v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu