Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: 78 Pž-2270/2020-2

 

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-2270/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD R., OIB …, R., kojeg zastupaju punomoćnice D. K. i J. P., odvjetnice u R., protiv tuženika R. H., OIB …, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-815/2019-10 od 9. travnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2021.

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-815/2019-10 od 9. travnja 2020.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-815/2019-10 od 9. travnja 2020. odbijen je tužbeni zahtjev za ispravak pogrešnog upisa te je naloženo tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka. U bitnome prvostupanjski sud navodi kako dokazi koje je tužitelj dostavio u spis (ugovori o zakupu) nisu dostatni za uvjerenje suda da je tužitelj izvanknjižni nositelj prava korištenja predmetne nekretnine, posebno uzimajući u obzir nespornu činjenicu da tužitelj ne raspolaže ispravom temeljem koje mu je predmetna nekretnina dodijeljena na korištenje. Prema mišljenju prvostupanjskog suda, tužitelj u ovom postupku nije na odgovarajući način dokazao stjecanje prava korištenja, kao prava koje se pretvara u pravo vlasništva. Pri tome prvostupanjski sud navodi i kako ne smatra relevantnom činjenicu da je tužitelj raspolagao predmetnom nekretninom tako što su njegovi pravni prednici dodjeljivali stanarsko pravo i sklapali ugovore o zakupu prema odredbama Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama („Narodne novine" broj 52/71 i 91/96) i Zakona o stambenim odnosima (Službeni list SFRJ broj 17/62). Naime, temeljem odredaba tih Zakona tužitelj nije stekao jedno od prava koje čine društveno vlasništvo, već je samo imao pravo dodjeljivati stanove odnosno davati poslovne prostorije u zakup korisnicima.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, zbog čega je pogrešno primijenio i materijalno pravo. Tužitelj temelji svoje navode na tvrdnji kako prednik tuženika, Jadranska slobodna plovidba Split, u stvarnosti nije bio nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja spornom nekretninom, pa stoga nije bilo moguće primijeniti odredbu čl. 65. st. 1. i 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine" broj 94/13, 18/16). Tužitelj se poziva na odredbu čl. 364. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV), prema kojemu se kao vlasnik nekretnine može upisati i onaj koji dokaže da je bio izvanknjižni nositelj takvog prava na nekretnini u društvenom vlasništvu. U nastavku žalbe pojašnjava svoje tvrdnje te se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, za koje smatra kako potvrđuju njegove stavove. Predlaže preinačiti presudu, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

6. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi obrazloženja su jasni i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju se sadržajno poziva tužitelj. Presuda je donesena uz primjenu odredbi čl. 8. ZPP-a i u svom obrazloženju sadrži sve propisano čl. 338. st. 4. ZPP-a.

 

7. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dokazao da bi bio izvanknjižni nositelj prava, pri čemu ukazuje i na odredbe Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama („Narodne novine" broj 52/71 i 91/96) i Zakona o stambenim odnosima (Službeni list SFRJ broj 17/62), prema kojima su prednici tužitelja samo imali pravo davati u zakup navedene nekretnine.

 

8. Ovakav je stav prvostupanjskog suda u skladu i s odredbama čl. 17., 19., 29. i 47. Osnovnog zakona o privrednom poslovanju (Službeni list SFRJ, broj 35/65), koje reguliraju pravo korištenja stambenih zgrada u društvenom vlasništvu, pri čemu se ukazuje kako tužitelj nije dokazao da bi njegov prednik stekao pravo upravljanja odnosno korištenja temeljem valjanog pravnog posla (ugovora) između prednika tužitelja i prednika tuženika, kako je to propisano navedenim odredbama.

9. Isto tako, prvostupanjski sud pravilno ukazuje i kako iz odredbe čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine" broj: 90/92, 94/93 i 117/93) ne proizlazi da bi se njenom primjenom mogao promijeniti vlasničkopravni status predmetnih nekretnina. Naime, tom je odredbom propisano da će općine, gradovi i županije utemeljene Zakonom o područjima županija gradova i općina u Republici Hrvatskoj preuzeti nekretnine, pokretnine, financijska sredstva te prava i obveze dosadašnjih općina čiji su sljednici.

 

10. Dakle, navedena zakonska odredba govori o preuzimanju stvari, financijskih sredstava, prava i obveza koje su pripadale prednicima, ali to doista ne znači da je tužitelj time stekao pravo vlasništva na spornim nekretninama, jer niti njegov prednik nije stekao jedno od prava koje čine društveno vlasništvo. Primjenom te odredbe na utvrđeno činjenično stanje može se samo zaključiti kako tužitelj nije mogao od svog prednika steći više prava nego što je taj prednik imao u odnosu na prednika tuženika.

 

11. U odnosu na dio žalbe u kojemu se žalitelj poziva na pojedine odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj sud ukazuje kako ranije donesene odluke, osim snagom pravne argumentacije, ne sprječavaju sud da u drugom predmetu zauzme drugačije pravno shvaćanje. Naime, prilikom odlučivanja o pojedinim pravnim pitanjima svaki je sud prvenstveno vezan Ustavom, zakonom, međunarodnim ugovorima i drugim važećim izvorima prava (čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske). Naravno, kako bi se izbjegla arbitrarnost u odlučivanju, sud je dužan argumentirano obrazložiti razloge svake pojedine odluke, posebno u situaciji kada se njegova odluka razlikuje od ranijih odluka tog ili kojeg višeg suda.

 

12. Što se tiče konkretnog slučaja, u odlukama na koje se tužitelj poziva radi se o bitno drugačijem činjeničnom stanju kao i pravnom okviru, te se niti na jednu od tih odluka ne mogu primijeniti odredbe Osnovnog zakona o privrednom poslovanju te Zakona o upravljanju državnom imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, pa stoga iste nisu primjenjiva na ovaj predmet.

 

13. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i čl. 155. ZPP-a te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" broj: 142/12, 103/14 i 118/14).

 

14. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

 

15. Slijedom navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana, a pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 17. studenog 2021.

 

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu