1

Poslovni broj: UsI-1740/20-6

 

 

                         

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-1740/20-6

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Prica, uz sudjelovanje Marije Horvat, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. M. iz N., kojega zastupa opunomoćenik P. M., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M., P., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., kojega zastupa opunomoćenik N. S., službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 17. studenoga 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/20-01/205, URBROJ: 512M-0201-20-2 od 26. svibnja 2020. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Z., KLASA: UP/I 561-01/19-01/1083, URBROJ: 512M2-50-20-2 od 21. travnja 2020.

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 561-01/20-01/205, URBROJ: 512M-0201-20-2 od 26. svibnja 2020., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Z., KLASA: UP/I 561-01/19-01/1083, URBROJ: 512M2-50-20-2 od 21. travnja 2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti.

2.              Tužitelj u tužbi ističe da prvostupanjsko tijelo potpuno neosnovano, nejasno i paušalno navodi u obrazloženju prvostupanjskog rješenja da su mu prestale aktivnosti u Narodnoj zaštiti danom ranjavanja (5. listopada 1991.) te da mu se stoga razdoblje nakon ranjavanja ne računa u borbeni sektor, što u svom rješenju neosnovano potvrđuje i drugostupanjsko tijelo, budući da mu status u borbenom sektoru nije prestao ranjavanjem, već isključivo kada je to utvrdio neposredno nadređeni zapovjednik, a u predmetnom slučaju zapovjednik rajona Narodne zaštite N. V. utvrdio je da mu je prestao status pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite N. s danom 20. studenoga 1991. Navodi kako iz iskaza N. V., kao i iz popisa pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite N. koji je sačinio N. V. kao koordinator Narodne zaštite i neposredno mu nadređeni, nedvojbeno proizlazi da je bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite N. u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 20. studenoga 1991., dakle i više od zakonom propisanih 100 dana, čime tvrdi da je u potpunosti ispunjen uvjet za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti iz članka 3. stavka 1. točke b) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, ali i uvjet iz članka 3. stavka 1. točke c) toga Zakona i to pripadnost naoružanim odredima Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu, ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana, za koji uvjet ni prvostupanjsko niti drugostupanjsko tijelo nisu naveli razloge neprimjene na predmetni zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

2.1.              Tužitelj navodi da tijekom provedenog upravnog postupka nije pravilno utvrđena odlučna činjenica trajanja razdoblja pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite N., niti su u tom smislu otklonjene proturječnosti u odnosu na razdoblje pripadnosti borbenom sektoru, budući da iz potvrde Ureda za obranu N. proizlazi da je bio pripadnik NZ N. u razdoblju od 20. kolovoza 1991. do 5. listopada 1991., dok iz iskaza svjedoka N. V. i Z. Ž., kao neposrednih sudionika i pripadnika Narodne zaštite N., kao i popisa pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite N., proizlazi suprotan zaključak da je on bio pripadnik NZ N. u razdoblju od 1. srpnja1991. do 20. studenoga1991.

2.2.              Smatra neosnovanim i stav drugostupanjskog tijela da se njegove aktivnosti (stražarenje i razvoženja oružja po punktovima) ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru ili djelovanjem u vezi s oružanim otporom agresoru u smislu članka 3. Zakona. Naime, iz iskaza svjedoka N. V. i Z. Ž. te njegovog iskaza proizlazi da su pripadnici Narodne zaštite N. imali naoružanje (puške i kubure) te da su obavljali organizirano osiguravanje područja rajona N. radi neposrednog sprječavanja ulaska neprijatelja u N., kao i druge aktivnosti (razvoženje oružja po punktovima, evakuacija civila i sl.), a što se sve zasigurno treba smatrati djelovanjem u vezi s oružanim otporom agresoru. Predlaže sudu poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troška.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je sporno da se djelatnosti tužitelja mogu podvesti pod izravni angažman u borbenom sektoru od 100 dana u zakonom propisanom razdoblju. Naime, uvidom u spis predmeta razvidno je kako je Područni odsjek za poslove obrane S. izvršio uvid u službenu dokumentaciju Ministarstva obrane te se očitovao da u službenoj evidenciji ne postoje podaci koji bi se odnosili na sudjelovanje tužitelja u Domovinskom ratu, s bilo koje osnove i u bilo kojem razdoblju Domovinskog rata. Također, Područni odsjek za poslove obrane S. naveo je kako je tužitelj bio sposoban za vojnu službu te je regulirao vojnu obvezu. Iz preslike otpusnog pisma Opće bolnice "S. D.", koju je tužitelj priložio uz zahtjev, razvidno je da je 5. listopada 1991. kao civil stradao prilikom bombardiranja N. Iz Potvrde Ministarstva obrane, Ureda za obranu N., KLASA: 034-04/98-43/02, URBROJ: 512-79-02-98-3 od 28. siječnja 1998., razvidno je da je tužitelj bio pripadnik Narodne zaštite N. u razdoblju od 20. kolovoza 1991. do 5. listopada 1991.

3.1.              Tuženik obrazlaže kako je prvostupanjsko tijelo saslušalo tužitelja te njegova izjava dana na zapisnik prileži spisu predmeta. U bitnome, tužitelj je izjavio da je bio pripadnik Narodne zaštite N. sve do 5. listopada 1991., kada je teško stradao u zračnom napadu. Navodi da je u traženom razdoblju razvozio automate na punktove te je održavao straže cijeli dan. Nadalje navodi kako je pomagao u evakuaciji civila prilikom neprijateljskog napada na N., kada je i sam teško ranjen, 5. listopada 1991.

3.2.              Prvostupanjsko tijelo je, nadalje, saslušalo predložene svjedoke N. V. i Z. Ž., čije izjave dane na zapisnik prileže spisu predmeta. Tadašnji zapovjednik rajona N. V. izjavljuje da je tužitelj bio pripadnik odreda od 1. srpnja 1991. do 20. studenoga 1991. Nadalje navodi kako je tužitelj bio ranjen 5. listopada 1991. pri granatiranju N. Također navodi kako u navedenom vremenskom periodu nisu izravno pružali oružani otpor agresoru, ali su osiguravali područje i pomagali u brojnim aktivnostima. Drugi svjedok, Z. Ž., navodi da je tužitelj bio pripadnik NZ od ljeta 1991. pa do 5. listopada 1991., kada je ranjen. Također potvrđuje da nisu pružali izravan oružani otpor agresoru.

3.3.              Tuženik smatra da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da tužitelj ne ispunjava uvjete za utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Naime, na popisu pripadnika Narodne zaštite N. tužitelj je evidentiran kao pripadnik naoružanog odreda do 5. listopada 1991., kada je i ranjen. U provedenom ispitnom postupku tužitelj nije doveo u sumnju vjerodostojnost popisa pripadnika Narodne zaštite, koji je pohranjen u arhivi Ministarstva obrane. Stoga je prvostupanjsko tijelo pravilno ocijenilo kako tužitelj ne ispunjava uvjet iz članka 3. stavka 1. točke b) ZHBDR-a, budući da nije bio izravno angažiran u borbenom sektoru u trajanju od najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Također, aktivnosti koje je tužitelj u traženom razdoblju obavljao, poput stražarenja i razvoženja automata po punktovima, ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru ili djelovanjem u izravnoj svezi s oružanim otporom agresoru. Navedeno potvrđuju i izjave predloženih svjedoka, koji se slažu u mišljenju kako u spornom razdoblju nisu pružali izravan oružani otpor agresoru, unatoč činjenici da su osiguravali područje i pomagali u brojim drugim aktivnostima. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.              Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.

6.              Prema članka 3. stavku 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17, 98/19) hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

6.1.              Stavkom 2. istoga članka Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

7.              Područni odsjek za poslove obrane S. u dopisu KLASA: 561-01/18-01/44, URBROJ: 512M2-56-19-14 od 9. kolovoza 2019. navodi da su uvidom u matičnu knjigu vojnih obveznika rođenih 1953. godine bivšeg URO N. utvrdili da je tužitelj bio sposoban za vojnu službu te je regulirao vojnu obvezu, pa nema osnove za primjenu članka 3. stavka 1. točke c) Zakona.

8.              Prema članka 3. stavku 1. točki b) Zakona potrebna je izravna angažiranost kao pripadnika borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

9.              U službenoj evidenciji Ministarstva obrane ne postoje podaci koji bi se odnosili na sudjelovanje tužitelja u Domovinskom ratu, s bilo koje osnove i u bilo kojem razdoblju Domovinskog rata.

9.1.              Područni odsjek za poslove obrane S. u dopisu KLASA: 561-01/18-01/44, URBROJ: 512M2-56-19-14 od 9. kolovoza 2019. navodi da su uvidom u raspoloživu evidenciju pripadnika Narodne zaštite pronašli ovjereni Popis pripadnika Narodne zaštite N., gdje je tužitelj evidentiran na rednom broju 27 i izjavu o vremenu koje je tužitelj proveo kao pripadnik odreda Narodne zaštite N. te je na oba dokumenta navedeno razdoblje od 20. kolovoza 1991. do 5. listopada 1991.

9.2.              Prema potvrdi Ministarstva obrane, Ureda za obranu N., KLASA: 034-04/98-43/02, URBROJ: 512-79-02-98-3 od 28. siječnja 1998., tužitelj je bio pripadnik Narodne zaštite N. u razdoblju od 20. kolovoza 1991. do 5. listopada 1991.

9.3.              Tužitelj je zahtjevom od 7. veljače 2018. zatražio priznavanje statusa hrvatskog branitelja za razdoblje od 20. kolovoza 1991. do 5. listopada 1991. Tijekom upravnog postupka izjavio je da je bio pripadnik Narodne zaštite N. sve do 5. listopada 1991., kada je teško stradao u zračnom napadu.

9.4.              Svjedok N. V., zapovjednik rajona Narodne zaštite u općini N.,  je iskazao da je tužitelj bio pripadnik odreda Narodne zaštite općine N. u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 20. studenoga 1991.

9.5.              Svjedok Z. Ž. je iskazao da je tužitelj bio pripadnik Narodne zaštite N. od ljeta 1991. godine pa sve dok nije ranjen u granatiranju 5. listopada 1991.

10.              Sudjelovanje tužitelja u naoružanim odredima Narodne zaštite može se utvrditi najranije od 30. srpnja 1991. (kao najraniji mogući datum u smislu čl. 3. st. 1. t. b) Zakona) i najkasnije do 5. listopada 1991. kada je teško stradao u zračnom napadu, jer nakon stradavanja po samoj logici stvari nije mogao aktivno sudjelovati, a niti to sam tužitelj tvrdi. Stoga tužitelj ne može ispuniti uvjet od 100 dana, budući da od 30. srpnja 1991. (kao najranijeg datuma iz Zakona) do 5. listopada 1991. (kada je stradao i bio dalje nesposoban za sudjelovanje) nije proteklo 100 dana, već 68 dana.

11.              Slijedom navedenoga, nema zakonske osnove za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

12.              Sud je odbio kao nepotrebne dokazne prijedloge za saslušanje tužitelja i svjedoka N. V. i Z. Ž., budući da su svi saslušani u provedenom upravnom postupku te njihove izjave prileže spisu tuženika.

13.              Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14.              Odluka o trošku upravnog spora u točki II. izreke temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a.

 

 

U Zagrebu 17. studenoga 2021.

 

 

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.