- 1 -              Rev 2756/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2756/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. P. iz M., P., OIB ..., koju zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2313/15-2 od 5. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-464/10 od 8. srpnja 2015., na sjednici vijeća održanoj 17. studenoga 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2313/15-2 od 5. rujna 2017. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužiteljica G. P. iz M., OIB: ..., stekla pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva čest. zem. 1227/24 k.o. L., šuma pov. 2265 m2, nastale od čest. zem. 1227/7 k.o. L., šuma pov. 16320 m2, što je tuženica dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva čest. zem. 1227/24 k.o. L., šuma pov. 2265m2, nastale od čest. zem. 1227/7 k.o. L., šuma pov. 16320 m2 na ime tužiteljice u zemljišnim knjigama, nakon provedbe parcelacijskog elaborata, uz brisanje toga prava sa imena tuženice, a u roku od 15 dana."

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je, po odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnijela tužiteljica, navodeći da istu reviziju podnosi zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni uz prijedlog da ovaj sud nižestupanjske presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga čl., stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

5.2. Prema odredbi st. 3. navedenog čl. u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

5.3. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

6. Tužiteljica revizijom suštinski postavlja pitanje ubraja li se vrijeme posjedovanja nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. u rok dosjelosti, a imajući u vidu da je tužbom obuhvaćeno i to razdoblje posjedovanja predmetne nekretnine, a o čemu nisu dani jasni razlozi u pobijanoj odluci.

 

7. Obrazlažući razloge važnosti navedenih pitanja tužiteljica se poziva na odluke Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske od 11. lipnja 2009. (zahtjev broj 35928/04), Radomilja i drugi protiv Republike Hrvatske od 20. ožujka 2018. (zahtjev broj 37658/10) i Jakeljić protiv Republike Hrvatske od 28. lipnja 2016. (zahtjev broj 22768/12), kao na sudsku praksu u kojoj je zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.

 

8. Ovaj sud je ocijenio da je tužiteljičino revizijsko pitanje važno pitanje za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.

 

9. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica stekla pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na gore opisanoj nekretnini, koja je u posjedu tužiteljice te posljedični zahtjev za upis prava vlasništva tužiteljice na navedenoj nekretnini, ranije upisanoj u zemljišnim knjigama kao općenarodna imovina pod upravom Mjesnog narodnog odbora L., a sada kao vlasništvo tuženice, pri čemu tužiteljica smatra da je pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekla po osnovi dosjelosti i nasljeđivanja pravnih prednika, djeda i oca, jer da je ona i njena obitelj u posjedu predmetnih nekretnina još od druge polovice 19. stoljeća.

 

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je dio čest. zem. 1227/7 k.o. L., u naravi šuma, evidentiran suposjedom tužiteljice i većeg broja fizičkih osoba u ukupnoj površini od 3264 m2,

 

- da je prema povijesti posjedovanja dio čest. zem. 1227/7 k.o. L. bio posjed tadašnje Porezne općine još iz 1883., a da je tužiteljičin djed K. M. evidentiran posjednikom dijela te nekretnine u površini od 3264 m2 tek I. revizijom iz 1948., u kojem trenutku je predmetna nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva, a nakon njega njegovi sinovi I. i M. M. pok. K.,

 

- da se prema uvjerenju Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje ... županije od 28. listopada 2009., čest. zem. 1227/7 k.o. L. na dane 16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991. nalazila izvan granica građevinskog područja, da je ograđena suhozidom te je na njoj nekada bio vinograd i maslinik,

 

- da su 2005., prema rješenju O-238/94 iza pok. M. i 2007., prema rješenju O-608/03 iza pok. I., upisani njihovi nasljednici I., G., S. i dr. kao u današnjem posjedovnom listu, a prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru po smrti I. M. pok. K. i M. M. pok. A. posl.br. O-608/03 od 3. listopada 2005. nasljednicima ostavitelja proglašeni su sinovi A., I., R. i V. M. i kćeri A. M., G. P. i V. S., no da predmetna nekretnina u tom rješenju nije evidentirana kao ostavinska imovina,

 

- da je izvršena parcelacija čest. zem. 1227/7 k.o. L. ukupne površine 16320 m2 u odnosu na površinu od 3264 m2 iskazanu u posjedovnom listu 264, na način da je formirana čest. zem. 1227/24 k.o. L. površine 2265 m2, u korist posjednika G. P.,

 

- da tužiteljica nije dokazala da bi prednici tužiteljice posjedovali predmetnu nekretninu prije 1901.,

 

- da tužiteljicu i njezine prednike nitko nije smetao u posjedu.

 

11.1. Na temelju navedenih utvrđenja sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocjenjujući da niti na temelju odredbi pravnog pravila iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika, koji se primjenjuje kao pravno pravilo na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", broj 73/91.), a niti prema odredbi čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13, 152/14 i 81/15 - dalje ZVDSP), nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, jer da je otac tužiteljice evidentiran posjednikom predmetne nekretnine tek od 1948., a da tužiteljica nije dokazala ispunjenje potrebnih uvjeta za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini putem pravnih prednika dosjelošću, odnosno da bi se ista nalazila u njihovom kvalificiranom, odnosno zakonitom, poštenom, istinitom i neprekidnom samostalnom posjedu u periodu od 6. travnja 1901. pa do 6. travnja 1941.

 

11.2. Drugostupanjski sud u svom obrazloženju dodaje da je u presudi Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu br. 35298/04 upućeno na potrebu ocjene primjene suspenzije odredbe čl. 388. ZVDSP u kontekstu širine slobode države u postizanju ravnoteže između prava tužiteljice koja tvrdi da je stekla vlasništvo i prava kojeg bi trebala štiti država u zaštiti javnog interesa, ali smatra da utvrđenja iz te presude nisu primjenjiva na ovaj spor jer je, s jedne strane, činjenična osnova u ovom predmetu drukčija, budući da se tužiteljica ne poziva na stjecanje prava vlasništva dosjelošću u vremenu dok je predmetna nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva, a, s druge strane, parnica je pokrenuta 12. listopada 2010., nakon što je Ustavni sud Republike Hrvatske čl. 388. st. 4. ZVDSP stavio izvan snage, pa, shodno tome, tužiteljica nije mogla imati legitimna očekivanja da će navedena odredba biti primijenjena u njezinom predmetu i da će njezin zahtjev da bude proglašena vlasnicom biti odobren.

 

12. Odluka drugostupanjskog suda, barem za sada, ne može se prihvatiti.

 

13. Imajući na umu pitanje na koje se ukazuje sadržajem revizije, ne može se prihvatiti tvrdnja drugostupanjskog suda da se "tužiteljica ne poziva na stjecanje prava vlasništva dosjelošću u vremenu dok je predmetna nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva" u situaciji kada u tužbi tužiteljica izričito navodi da je: "Predmetna nekretnina u posjedu obitelji M. još od 19. stoljeća, (...) prednici tužiteljice sadili su i obrađivali masline, (...), a masline tužiteljica obrađuje i danas", a sve u svjetlu utvrđenja da tužiteljicu i njezine prednike nitko nije smetao u posjedu predmetne nekretnine, pa se u tom dijelu odluku drugostupanjskog suda ne može ispitati.

 

14.1. Pritom treba napomenuti da je 17. studenoga 1999. Ustavni sud Republike Hrvatske je ukinuo čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., "Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

 

14.2. Nadalje, prema već ustaljenoj praksi ovog suda u istovrsnim predmetima (primjerice u predmetu Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., kao i u nizu drugih predmeta), zauzeto je sljedeće shvaćanje:

 

"Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

 

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

 

15. Budući da su u obrazloženju odluke drugostupanjskog suda navedeni nedostatni, nejasni i proturječni razlozi o tome je li se ili nije tužiteljica činjenično pozivala i na stjecanje prava vlasništva dosjelošću za vrijeme dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, a u situaciji kada se u tužbi izričito navodi da i tužiteljica, a ne samo njena obitelj, neometano i kontinuirano na obrađuje predmetnu nekretninu, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u vezi st. 2. čl. 385. ZPP zbog čega odluku nije moguće ispitati.

 

16. Stoga je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje pa je odlučeno kao u toč. I. izreke.

 

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP pa je odlučeno kao u toč. II. izreke.

 

Zagreb, 17. studenoga 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.