- 1 -              Revr 754/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 754/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. H., OIB … , kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. i K., odvjetnici u K., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Požegi, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž R-7/17-2 od 14. lipnja 2017., kojom su potvrđene presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-132/2015-55 od 26. veljače 2016. i dopunska presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-132/2015-60 od 26. veljače 2016., u sjednici održanoj 17. studenog 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja se prihvaća, ukidaju se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž R-7/17-2 od 14. lipnja 2017., presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-132/2015-55 od 26. veljače 2016. u dijelu izreke koji se odnosi na parnični trošak te dopunska presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-132/2015-60 od 26. veljače 2016. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„Tuženik Republika Hrvatska za Ministarstvo obrane RH, OIB … , dužna je tužitelju J. H. iz … OIB … , isplatiti iznos od  58.085,53 kune (pedesetosamtisućaosamdesetptkunaipedesettrilipe) sa zakonskom zateznom kamatom do 31. prosinca 2007. godine po stopi od l5 % godišnje, a počev od l. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, a od l. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, svake pojedine mjesečne razlike plaće pa sve do isplate i to:

 

- na iznos od 3.203,56  kuna od 16. rujna 2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 998,51  kuna od 16. listopada 2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.915,33  kuna od 16. studenoga 2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 953,09  kuna od  16. prosinca 2006. godine pa do isplate,

- na iznos od 902,71  kuna od  16. siječnja 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 198,97  kune od 16. veljače 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.111,12  kune od  16. ožujka 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.069,63  kuna od  16. travnja 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.392,95 kuna od  16. svibnja 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.023,26 kune od  16. lipnja 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.058,35  kuna od  16. srpnja 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.069,63  kuna od  16. kolovoza 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 339,73  kuna od  16. rujna 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.002,75   kune od  16. listopada 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,21   kuna od  16. studenoga 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.074,53  kuna od  16. prosinca 2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.690,34  kuna od  16. siječnja 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.240,82  kuna od 16. veljače 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 795,46  kuna od  16. ožujka 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 795,46  kuna od 16 travnja 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 126,56 kuna od 16. svibnja 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 146,82  kune od 16. lipnja 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.768,61  kuna od 16.  srpnja 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,141,34  kuna od 16. kolovoza 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 811,10  kuna od 16. rujna 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 516,21  kuna od 16. listopada 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.904,26  kuna od 16. studenoga 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 5.151,12 kuna od 16. prosinca 2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 6.205,74  kuna od 16. siječnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 6.291,88  kuna od 16. veljače  2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 4.772,11  kuna od 16. ožujka 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 703,44  kuna od 16. travnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,87  kuna od 16. svibnja2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.235,97  kuna od 16. lipnja 2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 516,21  kuna od 16. srpnja 2009. godine pa do isplate,

 

te je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 13.953,00 kune sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počev od 26. veljače 2016. godine pa do isplate, sve to u roku od 8 dana.“

 

2. Dopunskom presudom odlučeno je:

„Tužitelj J. H. iz …, OIB … , se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.“

3. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-132/2015-55 od 26. veljače 2016. i dopunska presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-132/2015-60 od 26. veljače 2016.

 

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 28/13, 89/14, dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava te je predložio da revizijski sud drugostupanjsku presudu preinači u dijelu u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom ili podredno da istu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

5. Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike bruto plaće za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i u smjenama, koji su odrađeni za vrijeme straže i dežurstava u razdoblju od srpnja 2006. do 30. lipnja 2009.

 

8. Kako vrijednost predmeta spora o kojem je odlučeno pobijanom drugostupanjskom presudom ne prelazi 200.000,00 kn, kako presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa niti je donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP, u ovom je predmetu dopuštena samo (izvanredna) revizija prema odredbama čl. 382. st. 2. toga Zakona. Prema toj odredbi stranke mogu podnijeti takvu (izvanrednu) reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog razloga važnosti koji su primjerice navedenim u toč. 1., 2. i 3. toga članka.

 

9. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

10. Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike bruto plaće za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i u smjenama, koji su odrađeni za vrijeme straže i dežurstava u razdoblju od srpnja 2006. do 30. lipnja 2009.

 

12. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je tužitelj kao djelatna vojna osoba bio pripadnik oružanih snaga RH te da je u utuženom razdoblju radio prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima, smjenama i dežurstvima.

 

13. Nižestupanjski sudovi ocijenili su osnovanim tužbeni zahtjev za iznos od 58.085,53 kn, dok je tužbeni zahtjev odbijen za preostali iznos od 19.655,00 kn, a sve na temelju odredbe članka 14. Zakona o službi u oružanim snagama RH (Narodne novine br. 33/02 i 76/07), što zapravo znači da su primijenili članak 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 92/04) i članak 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08). Tužbeni zahtjev odbijen je za preostali iznos od 19.655,00 kn s obrazloženjem da tužitelj kao instruktor vožnje nije imao nekih izvanrednih zadataka, nego je svoje poslove obavljao kao i svaka druga djelatna osoba u mirnodopsko vrijeme i da nije životno da netko 24 sata tijekom nekoliko dana bez bilo kakvog odmora obavlja prekovremeni rad koji mu treba biti plaćen te da slijedom navedenog tuženik nije bio dužan platiti tužitelju sve sate koje je proveo na dežurstvu, tj. da mu od ukupnog broja odrađenih sati u jednom danu treba oduzeti sate koji se odnose na vrijeme dnevnog odmora(osam sati).

 

14. Tužitelj osporava gore navedeno pravno shvaćanje iz pobijane odluke te kroz navode iz predmetne revizije problematizira pravno shvaćanje iz pobijane odluke kako nema pravo na isplatu naknade plaće za sva 24 sata koja je proveo na predmetnom mjestu. Kao razlog važnosti poziva se na odluku revizijskog suda poslovni broj Rev-188/2014 od 10. siječnja 2017. u kojoj je između ostalog navedeno:

 

„Osnovano tuženica ukazuje na pogrešno pravno stajalište i pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane nižestupanjskih sudova koji su tužitelju u spornom razdoblju za dežurstva i obavljanje stražarske službe kao prekovremeni rad priznali i razdoblje osmosatnog odmora u okviru 24 sata. Prema ocjeni ovog suda, u situaciji kad je tužitelj višednevno obavljao poslove dežurstva ili straže, životno je i logično da kao djelatna vojna osoba koja zbog same činjenice izvršavanja takve vrste rada ne može napustiti mjesto rada, ima pravo na slobodno vrijeme, u kojem se odmara po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme, izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na mjestu rada, ne može se smatrati prekovremenim radom, te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata - takvo je pravno stajalište ovaj sud već zauzeo u odluci broj Revr -753/09 od 17. studenoga 2009. Nasuprot tome u slučaju dežurstva propisanog čl. 128. Službovnika oružanih snaga, koje u pravilu traje dvadeset četiri sata, svih dvadeset četiri sata priznaje se kao vrijeme povedeno na radu, nakon čega se dežurni za dvadeset četiri sata oslobađa svih obveza dvadeset četiri sata.“

 

15. Slijedom navedenog, zbog pogrešnog pravnog pristupa u postupku pred nižestupanjskim sudovima, nije utvrđeno je li tužitelj u utuženom razdoblju višednevno obavljao poslove dežurstva ili straže, u kojem slučaju mu se vrijeme odmora od osam sati ne bi moglo priznati kao prekovremeni rad, ili je obavljao dnevna dežurstva u trajanju od 24 sata, u kojem slučaju su mu se svi tako odrađeni sati trebali priznati kao prekovremeni rad. Ovdje valja reći da tužitelj u predmetnoj reviziji nije postavio pitanje u smislu upitne rečenice, međutim, isti je kroz navode iz predmetne revizije i pozivanje na suprotnu praksu revizijskog suda ukazao na pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, što je dovoljno da bi predmetna revizija udovoljavala formalnim pretpostavkama iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Rev-x 588/2016-2 od 29. listopada 2019.).

 

16. Sudovi prvog i drugog stupnja nisu imali u vidu gore izneseno pravno shvaćanje revizijskog suda, zbog čega činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvaćena revizija tužitelja te su nižestupanjske presude ukinute u pobijanom dijelu i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

17 U ponovnom će postupku prvostupanjski sud utvrditi sve odlučne činjenice uzimajući u obzir pravno shvaćanje revizijskog suda te donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu

 

18. Ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a), a o troškovima revizije odlučit će se u konačnoj odluci (č1. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 17. studenog 2021.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća

                                                                                                                              Željko Glušić, v.r.