Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev-x 887/2017-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. E., Ž., kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. i p., Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Kninu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž x-22/2015-2 od 22. svibnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kninu poslovni broj P-157/11 od 17. listopada 2014., u sjednici održanoj 7. srpnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:
„I. Nalaže se tuženoj da isplati tužitelju s osnova naknade nematerijalne štete novčani iznos od 24.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje, koja teče od dana 17. listopada 2014. godine kao dana presuđenja, pa do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženoj da isplati tužitelju s osnova naknade štete zbog izgubljene zarade novčani iznos od 127.440,45 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to:
- na iznos od 1.218,57 kn od 01. veljače 2006. pa do isplate,
- na iznos od 1.311.67 kn od 01. ožujka 2006. pa do isplate,
- na iznos od 1.066,90 kn od 01. travnja 2006. pa do isplate,
- na iznos od 797,045 kn od 01. svibnja 2006. pa do isplate,
- na iznos od 1.017,28 kn od 01. lipnja 2006. pa do isplate,
- na iznos od 1.489,86 kn od 01. srpnja 2006. pa do isplate,
- na iznos od 1.727,79 kn od 01. kolovoza 2006. pa do isplate,
- na iznos od 1.887,37 kn od 01. rujna 2006. pa do isplate,
- na iznos od 1.079,44 kn od 01. listopada 2006. pa do isplate,
- na iznos od 839,21 kn od 01. studenog 2006. pa do isplate,
- na iznos od 810,44 kn od 01. prosinca 2006. pa do isplate,
- na iznos od 594,98 kn od 01. siječnja 2007. pa do isplate,
- na iznos od 1.128,27 kn od 01. veljače 2007. pa do isplate,
- na iznos od 631.57 kn od 01. ožujka 2007. pa do isplate,
- na iznos od 1.159,06 kn od 01. travnja 2007. pa do isplate,
- na iznos od 842,86 kn od 01. svibnja 2007. pa do isplate,
- na iznos od 1.274,26 kn od 01. lipnja 2007. pa do isplate,
- na iznos od 1.366,50 kn od 01. srpnja 2007. pa do isplate,
- na iznos od 1.127,04 kn od 01. kolovoza 2007. pa do isplate,
- na iznos od 1.794,19 kn od 01. rujna 2007. pa do isplate,
- na iznos od 1.135,42 kn od 01. listopada 2007. pa do isplate,
- na iznos od 1.091,56 kn od 01. studenog 2007. pa do isplate,
- na iznos od 1.043,87 kn od 01. prosinca 2007. pa do isplate,
- na iznos od 1.256,15 kn od 01. siječnja 2008. pa do isplate,
- na iznos od 1.295,95 kn od 01. veljače 2008. pa do isplate,
- na iznos od 1.027,78 kn od 01. ožujka 2008. pa do isplate,
- na iznos od 971,32 kn od 01. travnja 2008. pa do isplate,
- na iznos od 1.097,68 kn od 01. svibnja 2008. pa do isplate,
- na iznos od 1.240,81 kn od 01. lipnja 2008. pa do isplate,
- na iznos od 1.591,36 kn od 01. srpnja 2008. pa do isplate,
- na iznos od 1.019,72 kn od 01. kolovoza 2008. pa do isplate,
- na iznos od 1.997,96 kn od 01. rujna 2008. pa do isplate,
- na iznos od 991,46 kn od 01. listopada 2008. pa do isplate,
- na iznos od 1.231,64 kn od 01. studenog 2008. pa do isplate,
- na iznos od 1.363,72 kn od 01. prosinca 2008. pa do isplate,
- na iznos od 1.551,76 kn od 01. siječnja 2009. pa do isplate,
- na iznos od 1.191,99 kn od 01. veljače 2009. pa do isplate,
- na iznos od 763,85 kn od 01. ožujka 2009. pa do isplate,
- na iznos od 1.398,97 kn od 01. travnja 2009. pa do isplate,
- na iznos od 1.279,15 kn od 01. svibnja 2009. pa do isplate,
- na iznos od 1.199,08 kn od 01. lipnja 2009. pa do isplate,
- na iznos od 1.459,28 kn od 01. srpnja 2009. pa do isplate,
- na iznos od 1.136,83 kn od 01. kolovoza 2009. pa do isplate,
- na iznos od 1.018,78 kn od 01. rujna 2009. pa do isplate,
- na iznos od 1.014,71 kn od 01. listopada 2009. pa do isplate,
- na iznos od 1.621,91 kn od 01. studenog 2009. pa do isplate,
- na iznos od 963,73 kn od 01. prosinca 2009. pa do isplate,
- na iznos od 1.567,58 kn od 01. siječnja 2010. pa do isplate,
- na iznos od 1.152,95 kn od 01. veljače 2010. pa do isplate,
- na iznos od 900,87 kn od 01. ožujka 2010. pa do isplate,
- na iznos od 1.268,79 kn od 01. travnja 2010. pa do isplate,
- na iznos od 1.191,95 kn od 01. svibnja 2010. pa do isplate,
- na iznos od 1.091,82 kn od 01. lipnja 2010. pa do isplate,
- na iznos od 1.590,15 kn od 01. srpnja 2010. pa do isplate,
- na iznos od 1.622,57 kn od 01. kolovoza 2010. pa do isplate,
- na iznos od 1.063,78 kn od 01. rujna 2010. pa do isplate,
- na iznos od 1.064,53 kn od 01. listopada 2010. pa do isplate,
- na iznos od 2.164,70 kn od 01. studenog 2010. pa do isplate,
- na iznos od 2.096,17 kn od 01. prosinca 2010. pa do isplate,
- na iznos od 2.241,85 kn od 01. siječnja 2011. pa do isplate,
- na iznos od 2.053,84 kn od 01. veljače 2011. pa do isplate,
- na iznos od 1.251,40 kn od 01. ožujka 2011. pa do isplate,
- na iznos od 1.772,12 kn od 01. travnja 2011. pa do isplate,
- na iznos od 1.677,73 kn od 01. svibnja 2011. pa do isplate,
- na iznos od 1.788,27 kn od 01. lipnja 2011. pa do isplate,
- na iznos od 2.086,79 kn od 01. srpnja 2011. pa do isplate,
- na iznos od 2.014,94 kn od 01. kolovoza 2011. pa do isplate,
- na iznos od 1.782,06 kn od 01. rujna 2011. pa do isplate,
- na iznos od 1.357,96 kn od 01. listopada 2011. pa do isplate,
- na iznos od 1.935,28 kn od 01. studenog 2011. pa do isplate,
- na iznos od 1.888,73 kn od 01. prosinca 2011. pa do isplate,
- na iznos od 1.846,76 kn od 01. siječnja 2012. pa do isplate,
- na iznos od 1.282,81 kn od 01. veljače 2012. pa do isplate,
- na iznos od 1.370,82 kn od 01. ožujka 2012. pa do isplate,
- na iznos od 1.647,15 kn od 01. travnja 2012. pa do isplate,
- na iznos od 1.639,63 kn od 01. svibnja 2012. pa do isplate,
- na iznos od 1.852,71 kn od 01. lipnja 2012. pa do isplate,
- na iznos od 1.322,69 kn od 01. srpnja 2012. pa do isplate,
- na iznos od 1.425,55 kn od 01. kolovoza 2012. pa do isplate,
- na iznos od 1.853,46 kn od 01. rujna 2012. pa do isplate,
- na iznos od 1.338,55 kn od 01. listopada 2012. pa do isplate,
- na iznos od 1.896,92 kn od 01. studenog 2012. pa do isplate,
- na iznos od 1.728,21 kn od 01. prosinca 2012. pa do isplate,
- na iznos od 1.610,85 kn od 01. siječnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 1.380,16 kn od 01. veljače 2013. pa do isplate,
- na iznos od 1.272,60 kn od 01. ožujka 2013. pa do isplate,
- na iznos od 1.366,55 kn od 01. travnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 1.639,16 kn od 01. svibnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 1.783,75 kn od 01. lipnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 1.478,90 kn od 01. srpnja 2013. pa do isplate,
- na iznos od 1.391,89 kn od 01. kolovoza 2013. pa do isplate,
- na iznos od 1.563,22 kn od 01. rujna 2013. pa do isplate, po stopi od 15% godišnje
za razdoblje od 01. studenog 2005. do 31. prosinca 2007. godine, od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 01. srpnja 2011. pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženoj da isplaćuje tužitelju na ime rente za izgubljenu zaradu mjesečni iznos od po 1.484,53 kune, počevši od 01. rujna 2013. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti s tim da je dospjele obroke dužna platiti odjednom sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, koja teče na svaki mjesečni iznos od prvog u mjesecu za prethodni mjesec, a u buduće najkasnije do desetog u mjesecu za tekući mjesec, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
IV. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatom nematerijalne štete preko dosuđenog iznosa od 24.000,00 kn, pa do utuženog iznosa od 924.500,00 kn, tj. za 900.500,00 kn, te za isplatom materijalne štete s osnova izgubljene zarade preko dosuđenog iznosa od 127.440,45 kuna, pa do utuženog iznosa od 270.362,94, tj. za iznos od 142.922,49 kn, kao i za isplatom rente s osnova izgubljene zarade preko dosuđenog iznosa od 1.484,53 kuna mjesečno, pa do utuženog iznosa od 2.969,06 kuna odbija se kao neosnovan.
V. Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 22.841,96 kuna, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:
„1. Odbijaju se djelomično žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kninu broj P-157/2011 od 17. listopada 2014. godine u točki I. izreke i u dijelu točke IV. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 900.500,00 kuna.
2. Uvažavaju se djelomično žalbe tužitelja i tuženice, ukida se prvostupanjska presuda u točkama II. i III. izreke te u dijelu točke IV. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete zbog izgubljene zarade i za isplatu rente, kao i u odluci o parničnom trošku (točka V. izreke), pa se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud.“
3. Protiv toč. 1. izreke drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) navevši da je pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava te je predložio preinačiti pobijanu presudu u pobijanom dijelu ili podredno u navedenom dijelu ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Tuženica nije odgovorila na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj je sud u povodu revizije pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev za naknadu nematerijalne štete nastale uslijed stradavanja od eksplozivne naprave 24. listopada 1996. u neoznačenom minskom polju u naselju Ž., zaselak E., koje je tijekom Domovinskog rata bilo okupirano, a oslobođeno u vojno-redarstvenoj akciji „O.“ … .
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:
- da je tužitelj 24. listopada 1996. u naselju Ž., zaseok E., nagazio na minsko-eksplozivnu napravu uslijed čega je zadobio teške tjelesne ozljede, i to u neposrednoj blizini svoje obiteljske kuće koja je bila u fazi obnove, s obzirom na to da je u ratu bila porušena i to na udaljenosti od oko 10-tak metara od seoskog puta,
- da je tuženica nakon oslobođenja područja Ž. propustila osigurati i obilježiti minirana područja, pa tako i minsko polje u kojem je stradao tužitelj,
- da je predmetno područje razminirano nakon predmetnog štetnog događaja u razdoblju od 7. siječnja do 17. ožujka 1998.,
- da je u trenutku stradavanja tužitelj bio u statusu prognanika koji je trajao u razdoblju od 17. rujna 1991. do 29. travnja 1997. te da se u tom statusu nalazio i u razdoblju od 29. travnja 1997. do 27. ožujka 1998.,
- da je tužitelj znao i pretpostavljao da u selu i oko njega ima mina,
- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede uslijed kojih mu je amputirana lijeva potkoljenica te je došlo do gubitka vida na lijevom oku,
- da je s ortopedske strane liječenje završeno u trenutku kada je tužitelj opskrbljen pomagalom - protezom, tj. dva mjeseca nakon štetnog događaja, dok je liječenje ozljeda koje su vezane za gubitak vida na lijevom oku završeno krajem studenog 1996., kada je bio izvjestan gubitak vida tužitelja,
- da je zbog zadobivenih ozljeda tužitelj pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta 10 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, dok mu je tuđa pomoć i njega bila potrebna 4 tjedna po 3 sata dnevno, te 5 tjedana po 2 sata dnevno, kao i to da je zbog gubitka lijevog oka kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti za 40%, a zbog gubitka potkoljenice 50%, te da je kod istog nastupila naruženost jakog stupnja,
- da je tužitelj trpio strah jakog intenziteta 20 dana, srednjeg intenziteta 4 mjeseca, te blagog intenziteta oko 4 godine, te da se kao posljedica pretrpljenog traumatskog događaja kod istog razvio reaktivni anksiozno-depresivni sindrom te postraumatski stresni poremećaj, što je prouzročilo smanjenje životne aktivnosti za 5%,
- da je tužitelju 3. listopada 1997. priznat status civilnog invalida Domovinskog rata II grupe te da mu se isplaćuje osobna invalidnina.
9. Na temelju tih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, dalje: ZOO) u vezi čl. 69. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14) i čl. 2. - 6. Zakona o razminiranju (Narodne novine br. 19/96) te čl. 192. st. 1. i čl. 205. ZOO zaključili da je tuženica odgovorna za nastanak štetnog događaja u omjeru od 80%, dok je tužitelj istom doprinio u omjeru od 20%. Budući se tužitelj obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora 2. listopada 2003., nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 376. ZOO odbili tužbeni zahtjev za naknadu štete za pretrpljene fizičke bolove, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti te za tuđu pomoć i njegu, zaključivši da je potraživanje naknade za te oblike štete zastarjelo. Kraj takvog stanja stvari, nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 200. ZOO utvrdili pravičnu novčanu naknadu za pretrpljeni strah u iznosu od 30.000,00 kn, te nakon umanjenja za 20% koliko iznosi tužiteljev doprinos nastanku štete, dosudili tužitelju naknadu u iznosu od 24.000,00 kn. Također, s obzirom na to da je tužitelju po osnovi osobne invalidnine u razdoblju od 1. ožujka 1997. pa do donošenja prvostupanjske presude isplaćen daleko veći novčani iznos nego što bi mu pripao na ime pravične novčane naknade nematerijalne štete za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 5%, a koju su nižestupanjski sudovi utvrdili u iznosu od 7.500,00 kn, tužbeni zahtjev odbijen je i u navedenom dijelu.
10. U predmetnoj reviziji tužitelj u bitnome navodi kako je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer isti nisu dali nikakve razloge o suodgovornosti tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja. Tužitelj smatra da je i pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova vezano za nastup zastare predmetnog potraživanja tužitelja s obzirom na to da je tužitelj za opseg štete saznao tek nakon izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem. Tužitelj u reviziji osporava i stav nižestupanjskih sudova da je istome isplatom osobne invalidnine nadoknađena štete s osnove pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti te da tužitelju pripada naknada na temelju odredaba Zakona o odgovornosti RH za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (Narodne novine br. 117/03).
11. Neosnovano tužitelj u reviziji ističe da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, s obzirom na to da ovaj sud smatra da nižestupanjske presude sadrže jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama. Naime, u nižestupanjskim odlukama dani su jasni i neproturječni razlozi vezano za ocjenu suodgovornosti tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja s obzirom na to da je i sam tužitelj u svom iskazu naveo da je znao i pretpostavljao da u selu i oko njega ima mina, pa su na temelju navedenog iskaza nižestupanjski sudovi zaključili da je istome bilo poznato da je predmetno područje minirano te utvrdili njegovu suodgovornost u omjeru od 20%, a što prihvaća i ovaj revizijski sud.
12. Uzevši u obzir gore utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti te za tuđu pomoć i njegu, zaključivši da je za predmetno potraživanje tužitelja nastupila zastara. Naime, u skladu s čl. 376. st. 1. i 2. ZOO potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala. Slijedom navedenog, objektivni rok zastare potraživanja naknade štete počinje teći od nastanka štete, tj. od trenutka kad su nastale štetne posljedice, a te su štetne posljedice kod tužitelja nastale kad je završeno liječenje i stabilizirano zdravstveno stanje tužitelja narušeno štetnim događajem. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je s ortopedske strane liječenje završeno u trenutku kada je tužitelj opskrbljen pomagalom - protezom, tj. dva mjeseca nakon štetnog događaja(prosinac 1996.), dok je liječenje ozljeda koje su vezane za gubitak vida na lijevom oku završeno krajem studenog 1996., kada je bio izvjestan gubitak vida tužitelja, a to znači da je do dana podizanja tužbe 1. veljače 2004. protekao objektivni rok zastarijevanja od pet godina.
13. Budući je u konkretnom slučaju nastupila zastara predmetnog potraživanja po osnovi čl. 376. st. 2. ZOO, to je u skladu s čl. 360. st. 1. prestalo i pravo tužitelja zahtijevati isplatu naknade nematerijalne štete, pa slijedom navedenog nije osnovan revizijski navod tužitelja da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
14. Niti ostali revizijski prigovori tužitelja nisu osnovani s obzirom na to da se osobna invalidnina koja se isplaćuje tužitelju uračunava u novčanu naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, tj. ista se treba uzeti u obzir prilikom određivanja visine naknade zbog smanjenja životnih aktivnosti, dok se u predmetnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe Zakona o odgovornosti RH za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (Narodne novine br. 117/03) s obzirom na to da postavljanje predmetne mine nije bio akt terora, već je to posljedica vojnog djelovanja u predmetnom razdoblju.
15. U skladu s čl. 192. st. 1. ZOO oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu. Slijedom navedenog, odlučujući o visini te naknade nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 200. ZOO jer se dosuđeni iznos za pretrpljeni strah (24.000,00 kn), s obzirom na utvrđene relevantne okolnosti, i po ocjeni ovog suda ukazuje primjerenim i čini pravičnu novčanu naknadu tužitelju, pa se ni u tom dijelu nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
16. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 7. srpnja 2021.
Predsjednik vijeća
Željko Glušić, v.r.