- 1 -              Rev 716/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 716/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. G. OIB … iz Z., koju zastupaju punomoćnici M. P. i Z. V., odvjetnici u Z., protiv tuženika K. b. c. S. M. OIB … Z., kojeg zastupa punomoćnica K. B. O., mag.iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-489/2020-2 od 10. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5108/2018-33 od 31. prosinca 2019., u sjednici održanoj 17. studenoga 2021.

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-489/2020-2 od 10. studenoga 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5108/2018-33 od 31. prosinca 2019. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti iznos od 1.727,68 kn s pripadajućim kamatama te u odnosu na troškove postupka i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 38.669,52 kn bruto i naknaditi joj troškove postupka u iznosu od 8.250,00 kn sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže određenim izrekom presudom.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke kojom je tuženiku naloženo platiti iznos od 38.669,52 kn bruto sa pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u tom bruto iznosu te pod točkom II. izreke.

 

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1109/2021 od 9. ožujka 2021. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

„Da li postoji pravna osnova za umanjivanje mjesečnog fonda radnih sati za dane blagdana i neradnih dana, određeno sukladno zakonom o blagdanima, ako oni padaju od ponedjeljka do petka samo nekim radnicima koji su te dane radili, s obzirom na to da je zaključkom 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. jasno utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati te da on mora za sve radnike biti isti i da se sati koji su radnici radili na dane blagdana i neradne dane ne evidentiraju kao redovan rad?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti „razliku bruto plaće po osnovi dodatka za prekovremene sate odrađene na neradne dane, državne blagdane i praznike „ u iznosu od 1.727,68 kn s pripadajućim kamatama i troškom postupka tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a), zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija. Predlaže uvažiti sve navedeno u reviziji.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji zahtjev tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primjenjujući odredbu članka 51. stavka 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13 i 96/15, dalje: KU/13) odnosno odredbe članka 49.  Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 29/18, dalje: KU/18), pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati.

 

7. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer se prema tužiteljici u mjesečni fond radnih sati uračunavaju svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika u mjesečni fond radnih sati računa na način da se od dana u tjednu odbiju subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu. Dakle, sporno je tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/13, odnosno istovjetne odredbe članka 49. stavka 10. KU/18.

 

8. Navedene odredbe glase:

 

„Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

 

9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima postavilo se pitanje tumačenja odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 i domašaja tog tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora.

 

10. Prema shvaćanju ovoga suda, obzirom na odredbu članka 19. stavka 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako ovaj sud u odlukama broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pri tome, nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

 

11. Odredbu članka 51. stavka 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo.

 

12. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. s obzirom na veliki broj „upita vezanih uz mjesečni fond radnika sati kada blagdan pada u radni dan članovi Povjerenstva odlučili su odgovoriti općenitim tumačenjem“ i donijeli su Zaključak broj 148. koji glasi:

 

„Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“

 

13. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 143/13 i 96/15 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br.153. koji glasi:

 

„Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni po redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada na radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.“

 

14. Ovaj sud ne nalazi da bi s obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

 

15. Zaključak br. 153. u bitnom se razlikuje od Zaključka br.148. (koji Zaključak je brojem 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

 

16. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl.51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

 

17. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169. koji glasi:

 

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“

 

18. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 doneseno po povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje se od njegovog stupanja na snagu.

 

19. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broja 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju bi redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje.

 

20. Obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13) djelomično je osnovana tvrdnja tuženika da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdane u tom mjesecu.

 

21. Odredbama čl. 52. KU/13, odnosno čl. 50. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

22. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju u postotcima navedenim u čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18.

 

23. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redovni mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno 49. st. 9. KU/18.

 

24. Budući da tužitelj tužbeni zahtjev za isplatu temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su u tom dijelu za cijelo utuženo razdoblje, neovisno o različitim tumačenjima izračuna mjesečnog fonda sati, tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili osnovanim u cijelosti.

 

25. Slijedom iznesenog, budući da zbog pogrešno pravnog pristupa sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 21. prosinca 2015. nisu raspravili primjenom Zaključka 148., a nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka broj 153., nema uvjeta za preinaku presude, slijedom čega je (ispitujući pobijanu presudu samo u granicama koje određuju dopuštena pravna pitanja - čl. 391. st. 1. ZPP-a) valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Zagreb, 17. studenoga 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.

 

 

Goranka Barać – Ručević

sutkinja Vrhovnog suda Republike Hrvatske

 

 

Na temelju članka 131. stavka 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.- dalje: ZPP) prilažem

 

 

ODVOJENO MIŠLJENJE

 

uz rješenje poslovni broj: Rev-716/2021-2 od 17. studenoga 2021.

 

 

1. Žalim što se ne mogu složiti s mišljenjem većine članova vijeća izraženom u konkretnom predmetu i odlukom da se pobijana drugostupanjska odluka, kao i prvostupanjska odluka, ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

2. Na sjednici vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske prilikom glasovanja o odluci izdvojila sam glas pa obrazlažem svoje odvojeno mišljenje i predlažem da se isto objavi uz odluku vijeća, jer se ne slažem s ocjenom da se u konkretnom slučaju, kao i u ostalim istovrsnim slučajevima, može primijeniti  sporno tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13 i 96/15, dalje: KU/13).

 

3. Mišljenje većine jest da se u ovom slučaju primjenjuju tumačenja KU/13 po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, a s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, pa je i sud u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 jer da se ne nalazi razloga da bi, s obzirom na opće odredbe obveznog prava, trebalo otkloniti primjenu navedenog spornog tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

 

4. Nasuprot takvom pravnom shvaćanju, priklanjam se izraženom shvaćanju u nižestupanjskim presudama i držim da nije moguće prihvatiti i primijeniti tumačenje Zajedničkog povjerenstva u Zaključku broj 153. doneseno na sjednici 21. prosinca 2015., iz razloga što je ovakvo tumačenje kolektivnog ugovora u suprotnosti s prisilnim zakonskim odredbama i predstavlja nepovoljnije pravo za radnika od onog što je propisano zakonskim odredbama, kao i ranijim tumačenjem u Zaključku broj 148. iste odredbe kolektivnog ugovora, te dovodi pojedine radnike (u konkretnom slučaju tužiteljicu), zbog činjenice da je bila dužna raditi na neradni dan koji pada od ponedjeljka do petka, u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike koju takvu obvezu rada nisu imali.

 

5. Ukazujem uvodno kako svaki kolektivni ugovor sadrži normativni i obveznopravni dio. Normativni dio kolektivnog ugovora sadrži odredbe kojima se uređuju različita pitanja vezana uz radni odnos, odnosno njegovo sklapanje, sadržaj i prestanak (pravna pravila). Bitne značajke tih pravnih pravila su  da se  primjenjuju na sve radnike zaposlene kod poslodavca kojeg taj ugovor obvezuje, kao i da se u odnosu na individualni ugovor o radu primjenjuje neposredno i automatski, ako njegove odredbe ne zahtijevaju detaljniju razradu u ugovoru o radu, a istodobno su povoljnija za radnika od onih sadržanih u ugovoru o radu. Ti principi normativnom dijelu kolektivnog ugovora daju značenje propisa i kao takvog ga u pravnom smislu treba promatrati i ocjenjivati njegovu usklađenost s pravnim propisima višeg ranga. Obveznopravni pak dio kolektivnog ugovora uređuje međusobna prava i obveze stranaka koje su ga sklopile, odnosno sindikata i poslodavca. Taj dio uobičajeno sadrži odredbe o trajanju kolektivnog ugovora, načinu njegove izmjene i produljenja, tumačenju i rješavanju sporova, uvjetima za rad sindikata i radničkoga vijeća i dr., i za ocjenu tog dijela kolektivnog ugovora su posebno bitne opće odredbe obveznog prava.

 

6. Poštujući načelo slobode ugovaranja prilikom zaključivanja kolektivnog ugovora, za konkretan predmet važno je naglasiti da se kolektivnim ugovorom mogu, u pravilu, ugovoriti samo uvjeti rada koji su za radnika povoljniji od onih određenih Zakonom o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, dalje: ZR) ili nekim drugim zakonom, dok se uvjeti rada nepovoljniji od onih određenih Zakonom o radu mogu ugovoriti kolektivnim ugovorom samo ako je to izričito propisano ZR ili drugim zakonom.

 

7. Sadržaj pravnih pravila o kojima se može pregovarati određuje ZR ali i drugi zakoni (npr. Zakon o zaštiti na radu  i Zakon o minimalnoj plaći). Navedeni zakoni izrijekom upućuju na pitanja koja se mogu regulirati kolektivnim ugovorima pa tako to može biti plaća i naknada plaće.

 

8. 1. Odredbe ZR koje izričito propisuju mogućnost ugovaranja kolektivnim ugovorom manjih prava radnika (nepovoljnijeg prava) od onih određenih ZR su:

 

              - trajanje prekovremenog rada maksimalno do 250 sati godišnje (ZR, čl. 65.);

              - nejednaki raspored radnog vremena – produženje referentnog radnog vremena s četiri na šest mjeseci i produženje trajanja radnog tjedna s pedeset na najviše šezdeset sati (ZR, čl. 66.);

              - preraspodjela radnog vremena – trajanje dulje od četrdeset osam sati tjedno, ali ne duže od pedeset šest sati tjedno, odnosno šezdeset sati tjedno ako poslodavac posluje sezonski (ZR, čl. 67.);

              - nepovoljniji uvjeti rada ustupljenog radnika od uvjeta rada radnika zaposlenih kod korisnika na istim poslovima (ZR, čl. 46.);

              - produženje najdužeg dopuštenog vremena ustupanja radnika sa dvije na tri godine (ZR, čl. 48.) kao i

              - visina minimalne plaće – iznos ne može biti manji od devedeset pet posto iznosa propisanog Uredbom o visini minimalne plaće (Zakon o minimalnoj plaći, Narodne novine, broj 39/13., čl. 8. u vezi čl. 91. st. 3. ZR).

 

8.2. Iz navedenog proizlazi da, budući to nije zakonom izričito predviđeno, obračun mjesečnog fonda radnih sati (što je temelj za obračun prekovremenog rada i isplatu plaće) ne može biti kolektivnim ugovorom ugovoren nepovoljnije za radnika.

9. Kao prethodno pitanje u ovom sporu se stoga pojavljuje pitanje primjene spornog tumačenja kolektivnog ugovora navedeno u Zaključku broj 153 odnosno predstavlja li ono nepovoljnije pravo za radnika.

 

10. U konkretnoj situaciji, za ocjenu je li sporno tumačenje protivno prisilnom propisu, odlučne su zakonske odredbe:

 

              1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14) i to:

              - Odredba članka 8. stavka 1. koja propisuje dužnost poštivanja propisa u vezi s radnim odnosom, a koja glasi:

 

              „U radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.“

 

              - Odredba čl. 9. koja uređuje slobodu ugovaranja, a koja glasi:

              „(1) Poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih ovim ili drugim zakonom.

              (2) Poslodavac, udruge poslodavaca i sindikati mogu kolektivnim ugovorom ugovoriti uvjete rada nepovoljnije od uvjeta određenih ovim Zakonom, samo ako je ovim ili drugim zakonom to izričito propisano.

              (3) Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“

 

              - Odredba članka 95. stavka 1. koja uređuje naknadu plaće a koja glasi:

              „Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće.“

 

              2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima („Narodne novine broj 33/96., 96/01., 13/02., 136/02. - službeni pročišćeni tekst, 112/05., 59/06., 55/08., 74/11., 130/11., dalje: ZBSND) i to u vezi s navedenom odredbom članka 95. stavka 1. ZR:

 

              -  odredba čl. 1. st. 1. ZBSND u kojoj su izrijekom pobrojani svi dani blagdana  i drugi neradni dani, te je u stavku 2. navedeno da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi.

              - odredba čl. 5. toga zakona kojom je određeno da zaposleni u RH u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće.

 

11. Imajući navedene zakonske norme na umu, treba ocijeniti pravnu valjanost tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, koju je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta različito tumačilo, budući da se postavilo kao sporno pitanje što se smatra prekovremenim radom, a u vezi s tim kako se obračunava „mjesečni fond radnih sati“ odnosno što tvori „umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.“

 

12. Tako je na 23. sjednici Povjerenstva za tumačenje KU/13, održanoj 1. srpnja 2015., a s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148. koji glasi:

 

              "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

 

              U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

 

              Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

 

              Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."

 

              3. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 je međutim na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo Zaključak 153. koji glasi:

 

              "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

 

              Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

 

              Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

              Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

 

              Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.“

 

14. Nije sporno kako je tuženik u cijelom utuženom razdoblju obračun broja prekovremenih sati obavljao na način kako je to bilo kasnije definirano Zaključkom broj 153. te da radnicima (konkretno i tužiteljici) koji su rad obavljali na blagdan koji je pao u inače radni dan, a uz ostvaren broj ostalih radnih sati u mjesecu kao i radnici koji su radili na bazi četrdesetosatnog radnog tjedna, nije bio priznat prekovremeni rad po toj osnovi.

 

15.1. Ilustrativno, a primjerice uzevši mjesec studeni u kojem je jedan dan bio blagdan (1. studenoga) koji je pao u inače radni dan u tjednu (od ponedjeljka do petka), možemo napraviti usporedbu. Budući da je taj blagdan pao u radni dan, radnici neće dolaziti na posao i raditi (izuzev ako su raspoređeni da rade toga dana) i primiti će naknadu plaće u skladu s odredbom čl. 5. ZBND.

 

15.2. Uzmimo stoga za primjer pojednostavljenu situaciju:

 

              - medicinska sestra A radila je sve ostale radne dane u studenome pa je radila ukupno 168 sati,

              - medicinska sestra B je također radila sve ostale radne dane, ali i na 1. studenoga, dakle  radila je ukupno 176 sati, dok je

              - medicinska sestra C  radila također sve ostale radne dane, nije radila 1. studenoga, ali je radila jednu od nedjelja u studenom, pa je također ukupno odradila 176 sati.

 

15.3. Prema Zaključku 153. proizlazilo bi sljedeće:

 

              - medicinska sestra A će primiti plaću za 168 odrađenih sati rada (njen je mjesečni fond radnih sati - 168), kao i naknadu plaće za 1. studenoga (8 sati) kada nije radila,

              - medicinska sestra B će primiti plaću za 176 sati rada, a kako je od toga 8 sati odrađeno na blagdan koji pada u radni dan (od ponedjeljka do petka) njen mjesečni fond radnih sati biti će 176 i neće biti obračunati prekovremeni sati rada,

              - medicinska sestra C će primiti plaću za 176 sati rada,  ali će njen mjesečni fond radnih sati biti 168, te će 8 sati rada nedjeljom biti obračunato i plaćeno kao prekovremeni rad, a primiti će i naknadu plaće za 1. studenoga.

 

15.4. Stoga je očito da je sestra B primjenom Zaključka 153. prilikom obračuna plaće stavljena u nepovoljniji položaj od sestre C, iako su radile isti broj sati u mjesecu studenome.

 

16. Imajući sve izloženo na umu, smatram da Zaključak 153. nije donesen uz pridržavanja citiranih odredbi Zakona o radu i ZBSND, budući da su njime faktično blagdani - zakonom propisani neradni dani, izjednačeni s radnima prilikom obračuna plaće te da radnicima koji su radili blagdanom, a koji je pao u inače radni dan, nije plaćen zapravo prekovremeni rad (naravno uz uvjet da su ostvarili preostali puni broj radnih sati u pojedinom mjesecu, što u konkretnom slučaju i nije bilo sporno). Stoga je tužiteljica, primjenom naizgled neutralne odredbe ovog tumačenja, stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na one zdravstvene radnike kojima poslodavac nije naložio da rade na blagdan koji pada u radni dan.

 

17. Zbog izloženih razloga, smatram da, a budući da  je sporno tumačenje izvršeno protivno izričitoj zakonskoj odredbi koja na jasan i nedvosmislen način propisuje da se u dane blagdana ne radi, nije bilo zakonito protumačiti odredbu kolektivnog ugovora da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana, samo bez subota i nedjelja, a ne i bez blagdana, u tekućem mjesecu s 8 sati. Zbog te suprotnosti Zaključak 153. predstavlja nepovoljnije pravo za radnika i ne primjenjuje se, već odredbu treba tumačiti kako glasi (i kako je protumačena ranijim Zaključkom 148.) i u skladu sa ranije citiranim zakonskim odredbama te prilikom obračuna fonda radnih sati pojedinog mjeseca i dane blagdana  isključiti iz tog umnoška. Dakle, mjesečni fond radnih sati treba obračunavati (broj radnih dana u mjesecu puta 8 sati),  jednako za sve radnike. 

 

Zagreb, 17. studenoga 2021.

 

                                                                                                                S u t k i n j a :

                                                                                                  Goranka Barać-Ručević, v.r.