1

Poslovni broj: 8 Gž-206/2020-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca  Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćnici L. H., odvjetnici iz Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d. iz Z.,  OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. M. K., odvjetnici iz O. d. L. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika  protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5281/2015-32 od 29. studenog 2019., u sjednici održanoj 17. studenog 2021.

 

p r e s u d i o j e

 

I. Žalba se u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, a u manjem dijelu prihvaća i u pobijanom dijelu - točkama I. i II. presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5281/2015-32 od 29. studenog 2019. se:

 

a) preinačuje u dijelu točke I. u kojem je dosuđena zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija,

 

b) potvrđuje u preostalom dijelu točke I. i II.

 

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom da mu tužiteljica naknadi troškove žalbe.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I/ Utvrđuje se ništavom odredba čl. 4. Ugovora o kreditu br. 9010683504 od dana 19. kolovoza 2005. u dijelu u kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

 

II/ Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d. isplatiti tužiteljici J. K. iznos od 864,16 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 15,75 kn od 11. siječnja 2008. do isplate, 

- 1,17 kn od 11. siječnja 2008. do isplate, 

- 50,20 kn od 29. siječnja 2008. do isplate, 

- 0,54 kn od 29. siječnja 2008. do isplate, 

- 49,48 kn od 18. travnja 2008. do isplate, 

- 0,54 kn od 18. travnja 2008. do isplate, 

- 46,97 kn od 06. svibnja 2008. do isplate, 

- 0,71 kn od 06. svibnja 2008. do isplate, 

- 45,45 kn od 09. lipnja 2008. do isplate, 

- 1,03 kn od 09. lipnja 2008. do isplate, 

- 43,78 kn od 09. srpnja 2008. do isplate, 

- 1,35 kn od 09. srpnja 2008. do isplate, 

- 41,24 kn od 23. kolovoza 2008. do isplate, 

- 1,28  kn od 23. kolovoza 2008. do isplate, 

- 40,25 kn od 12. rujna 2008. do isplate, 

- 1,26 kn od 12. rujna 2008. do isplate, 

- 39,66 kn od 15. listopada 2008. do isplate, 

- 1,24 kn od 15. listopada 2008. do isplate, 

- 39,00 kn od 17. studenog 2008. do isplate, 

- 1,27 kn od 17. studenog 2008. do isplate, 

- 36,07 kn od 12. prosinca 2008. do isplate, 

- 1,19 kn od 12. prosinca 2008. do isplate, 

- 36,89 kn od 12. siječnja 2009. do isplate,

- 1,22 kn od 12. siječnja 2009. do isplate,

- 35,70 kn od 16. veljače 2009. do isplate,

- 1,19 kn od 16. veljače 2009. do isplate,

- 33,13 kn od 16. ožujka 2009. do isplate,

- 1,12kn od 16. ožujka 2009. do isplate,

- 31,49 kn od 15. travnja 2009. do isplate,

- 1,02 kn od 15. travnja 2009. do isplate,

- 29,81 kn od 12. svibnja 2009. do isplate,

- 0,98 kn od 12. svibnja 2009. do isplate,

- 27,52 kn od 12. lipnja 2009. do isplate,

- 0,91 kn od 12. lipnja 2009. do isplate,

- 26,05 kn od 13. srpnja 2009. do isplate,

- 0,87 kn od 13. srpnja 2009. do isplate,

- 23,94 kn od 17. kolovoza 2009. do isplate,

- 0,81 kn od 17. kolovoza 2009. do isplate,

- 22,23 kn od 24. rujna 2009. do isplate, 

- 0,77 kn od 24. rujna 2009. do isplate,

- 20,36 kn od 16. listopada 2009. do isplate,

- 0,67 kn od 16. listopada 2009. do isplate,

- 18,77 kn od 17. studenog 2009. do isplate,

- 0,63 kn od 17. studenog 2009. do isplate,

- 16,83 kn od 12. prosinca 2009. do isplate,

- 0,58 kn od 12. prosinca 2009. do isplate,

- 15,39 kn od 13. siječnja 2010. do isplate,

- 0,49 kn od 13. siječnja 2010. do isplate,

- 13,67 kn od 12. veljače 2010. do isplate,

- 0,45 kn od 12. veljače 2010. do isplate,

- 11,75 kn od 18. ožujka 2010. do isplate,

- 0,35 kn od 18. ožujka 2010. do isplate,

- 9,96 kn od 15. travnja 2010. do isplate,

- 0,30 kn od 15. travnja 2010. do isplate,

- 8,11 kn od 13. svibnja 2010. do isplate,

- 0,21 kn do 13. svibnja 2010. do isplate,

- 6,24 kn od 11. lipnja 2010. do isplate,

- 0,16 kn od 11. lipnja 2010. do isplate,

- 4,16 kn od 06. kolovoza 2010. do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.235,59 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. studenoga 2019. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 841,03 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama."

 

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, u dijelu u kojem nije uspio u sporu – točkama I i II izreke, pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže je preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije, a tužitelju (točnije tužiteljici) naloži tuženiku naknaditi troškove postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Predmet spora utvrđenje je ništavim Ugovora o kreditu što su ga parnične stranke zaključile 19. kolovoza 2005. (dalje: Ugovor) u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te isplata stečenog bez osnove na temelju takve ništave  odredbe ugovora, sa zateznom kamatom od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

 

5. Prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o kreditu 19. kolovoza 2005., da je istim tuženik odobrio tužiteljici kredit za kupovinu novog motornog vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 12.998,28 CHF, s rokom otplate od 60 jednakih mjesečnih anuiteta, te uz ugovorenu kamatu od 5,23% dekurzivno.

 

6. Prvostupanjski je sud odluku o utvrđenju ništavosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi donio utvrdivši da predmetni Ugovor ne sadrži jasne parametre za promjenu kamatne stope, te da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika i pri tom se pozvao na odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine 96/03) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - u daljnjem tekstu: ZOO) i to:

- članka 59. ZZP, kojom je propisano što sve ugovor o potrošačkom kreditiranju mora sadržavati,

- članka 81. stavak 1. ZZP, kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača,

- članka 81. stavak 2. ZZP-a kojom je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca,

- članka 87. stavak 1. ZZP-a kojom je propisano da je nepoštena odredba ništava,

- članka 46. stavak 2. ZOO-a kojom je propisano da ugovorna obveza mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva,

- članka 50. ZOO-a kojom je propisano da je predmet obveze odrediv ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi,

- članka 47. stavak 1. ZOO-a kojom je propisano da kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor je ništav.

 

7. Odluku o isplati prvostupanjski je sud donio na temelju odredbe članka 104. stavak 1. ZOO-a kojom je propisana obveza vraćanja svega što je primljeno na temelju ništavog ugovora, na temelju odredbe članka 210. stavak 1. ZOO-a, kojom je propisano opće pravilo o vraćanju stečenog bez osnove, te odredbe članka 214. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća stečeno bez osnove, mora se platiti i zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od podnošenja zahtjeva. Visinu stečenog bez osnove prvostupanjski je sud utvrdio na temelju nalaza i mišljena vještaka financijske struke uzimajući u obzir koliko je više tužiteljica platila u odnosu na početno ugovorenu kamatu, ali, na temelju odredbe članka 312. stavak 2. ZOO-a kojom je propisan red uračunavanja, vodeći računa i o manje plaćenim iznosima (kad je kamata bila manja od početno ugovorene).

 

8. Prvostupanjski je sud odbio prigovor zastare navodeći da je prekinut tijek zastare podnošenjem kolektivne tužbe za zaštitu kolektivnih prava, Trgovačkom sudu u Zagrebu, 4. travnja 2012., pa je zastara počela teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora u tom postupku, točnije donošenjem presude u predmetu Pž-7129/13 Visokog trgovačkog suda RH 13. lipnja 2014., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena preporučenom pošiljkom 24. svibnja 2019., to nije protekao petogodišnji opći zastarni rok.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji joj je prethodio, bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje tako pazi po službenoj dužnosti, pa dakle ni onom iz članka 354. stavak 2. točka 11. na koju izrijekom ukazuje žalitelj. Protivno toj žalbenoj tvrdnji pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati i sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

10. Neosnovano se žalitelj poziva na odredbe članka 131. ZZP 09 ukazujući da interes za podizanje tužbe iz tog članka postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti, odnosno potrebno je utvrditi da u trenutku donošenja odluke suda postoji povreda kolektivnih interesa potrošača koju je potrebno otkloniti, jer ovdje nije uopće riječ o takvoj tužbi (za zaštitu kolektivnih interesa). Ako pak time  tvrdi da se postupak koji je vođen po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a pravomoćno okončan donošenjem presude u predmetu Pž-7129/13 Visokog trgovačkog suda RH, ne može odnositi na konkretan ugovorni odnos jer se ta kolektivna tužba odnosila samo na povrede kolektivnih interesa koji su trajali u trenutku donošenja te odluke, a to nije bio slučaj s predmetnim ugovornim odnosom jer je kredit već bio otplaćen, tada ne osporava interes za podizanje tužbe u ovom postupku, već (samo) značaj presude donesene u tom postupku u odnosu na ovaj konkretni slučaj. O interesu i pravu tužiteljice da traži utvrđenje ništavosti predmetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, valjane je razloge dao sud u pobijanoj odluci navodeći da tužiteljica, kao ugovorna strana, ima pravo tražiti utvrđenje ništavosti predmetne ugovorne odredbe sukladno odredbama ZOO-a, kojima je dano pravo svakoj zainteresiranoj osobi, a to svakako ugovorna strana jest, tražiti utvrđenje ništavosti ugovora, na koju i sud pazi po službenoj dužnosti.

 

11. Žalbeni navodi kojima se osporava pravo tužiteljice na pozivanje na utvrđenja iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava, jer se to može samo u parnicama radi naknade štete, nije od značaja iz razloga što se, u ovom konkretnom predmetu, tužiteljica i nije pozivala na presudu Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13, te je prvostupanjski sud svoju odluku o ništavosti navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi donio na temelju svojih utvrđenja, a iste temelji na ocjeni dokaza koje je sam proveo.

 

12. Žalbeni navodi koji se tiču nalaza vještaka i zadatka koji je vještaku dat, u kojima se tvrdi da je vještak trebao utvrditi kolika bi kamatna stopa bila obzirom na objektivne kriterije koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u periodu otplate kredita, te tvrdnje da veća kamatna stopa u odnosu na početno ugovorenu nije bila viša od zakonom propisane, ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog toga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ovaj sud međutim ne nalazi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, upravo suprotno, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, točnije sve odredbe navedene u točkama 6. i 7. obrazloženja ove drugostupanjske odluke, pa je upravo zbog toga i pravilan bio zadatak koji je dao sudskom vještaku, na temelju kojeg nalaza je utvrdio koliko je tuženik stekao bez osnove na temelju ništave ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

13. Žalbeni navodi o tome da podnošenjem kolektivne tužbe nije moglo doći do prekida zastare u ovom predmetu jer tužbeni zahtjevi nisu identični, nije osnovan. Naime, neovisno o tome što tužbeni zahtjevi nisu identični, pravilan je stav prvostupanjskog suda da je do prekida zastare došlo s obzirom na odredbu članka 388. ZOO-a kojom je propisano da se zastarijevanje prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja. Prvostupanjski je sud stoga pravilno utvrdio da je do prekida zastare došlo podnošenjem kolektivne tužbe 4. travnja 2012., predmetom koje je bilo nepošteno postupanje više banaka, među kojima i tužene, prilikom sklapanja ugovora o kreditima u CHF s promjenjivom kamatnom stopom u određenom vremenskom razdoblju, u koje spada i vrijeme sklapanja konkretnog ugovora, te da je zastara ponovno počela teći pravomoćnošću presude u tom predmetu, 13. lipnja 2014., a što je sve utvrdio uvidom u službene internetske stranice Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-2245/17, te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-7129/2013.

 

13.1 Netočni su žalbeni navodi da je sporni ugovor sklopljen 2007., jer je sklopljen 2005., kao i što je netočno da se potraživanje odnosi na iznose preplaćene u razdoblju počevši od 2007., jer se odnose na razdoblje od 2008., kao i to da bi tužba bila podnesena 11.11.2016., budući je podnesena 24. srpnja 2015.

 

14. Odluku o troškovima žaliteljica pobija samo općenito, a ispitujući pobijanu odluku po službenoj dužnosti, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti niti da bi bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

15. Slijedom navedenog žalbeni su navodi neosnovani, no pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava kada su u pitanju dosuđene zatezne kamate pogrešno je sud na dosuđene iznose dosudio kamate „od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate“, budući pojedini mjesečni iznosi dospijevaju tek od siječnja 2008. pa nadalje, a zatezna kamata se ne može dugovati za razdoblje prije dospijeća, radi čega je odlučeno kao u točki I. b) izreke na temelju odredbe članka 168. stavak 1. ZPP-a, a kao pod a) na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

16. O troškovima žalbenog postupka u kojem je tuženik zatražio da mu se naknade troškovi žalbe, s obzirom da je sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu, odlučeno je kao u točki II. izreke na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 5. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 17. studenog 2021.

 

Predsjednica vijeća:

 

             Kate Brajković