Baza je ažurirana 22.05.2025. 

zaključno sa NN 74/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj: 3-342/2020-5

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

Poslovni broj: 3 -342/2020-5

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od Emira Čustovića kao predsjednika vijeća, Marije Vetme kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Srđana Kuzmanića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. J. G. iz Š., (OIB:), 2. D. A. iz Z., (OIB:), 3. S. S. iz Š., (OIB:), 4. R. G. iz Š., (OIB:), 5. C. V. iz S., (OIB:), koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici u O. d. F. & M. d.o.o. iz S., protiv tuženika M. V. iz P., (OIB:), kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u O. d. L. I. Č. j.t.d. iz S., OIB: , radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju i brisanja zabilježbi, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj 11P-1032/2018-31 od 15. studenog 2019., u sjednici održanoj 17. studenog 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točka I. i III. izreke) potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku br. 11 P-1032/2018-31 od 15. studenog 2019.

 

Obrazloženje

 

  1.     Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljica, kćeri pok. Č. B. (primatelja uzdržavanja) za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa tom ugovoru kojeg je sklopio Č. B., kao primatelj uzdržavanja, s unukom M. V., kao davateljem uzdržavanja.

 

  1.     Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

"I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljica, u dijelu koji glasi:

 

              'Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 26.10.2011.g. zaključen između Č. B. iz P., OIB: i tuženika M. V. iz S., OIB: , koji Ugovor je solemniziran dana 28.10.2011.g. kod javnog bilježnika V. M. iz Z., pod brojem , te se raskida Dodatak Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 02.12.2011.g. zaključen između tužitelja Č. B. iz P., OIB: i tuženika M. V. iz S., OIB: koji Dodatak Ugovora je solemniziran kod javnog bilježnika V. M. iz Z., pod brojem.'

 

              II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica, u dijelu koji glasi:

                            'Nalaže se brisanje zabilježbi upisanih na osnovu rješenja Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Tisnom broj Z-1736/11 i temeljem rješenja Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Tisnom broj Z-1929/11 u zk. ul. 3347 K.O. Pirovac koja su donesena i upisana temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je solemniziran dana 28.10.2011.g. kod javnog bilježnika V. M. iz Z., pod brojem , te Dodataka Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 02.12.2011.g. koji je solemniziran kod javnog bilježnika V. M. iz Z., pod brojem, a koje brisanje zabilježbi će provesti zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Tisnom.'

 

              III Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom  ovrhe naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 9.640,00 kn  sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa do isplate po koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

  1.     Protiv točke I. i III. izreke navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev ili da se pobijana presuda ukine.

 

3.1.U žalbi tuženik navodi da se sud pogrešno poziva na odredbu članka 119. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15), a da je Zakon o nasljeđivanju objavljen u "Narodnim novinama" 14/19. Žalitelj ukazuje da je neovisno od toga odredbom članka 1164. stavak 1. alineja 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05) određeno da prestaje važiti odredba članka 116. do 121. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj: 48/03 i 163/03) i to 1. siječnja 2016.

 

3.2. Pored navedenog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tuženik u žalbi osporava tužiteljicama aktivnu legitimaciju obzirom da nisu ugovorne strane pa niti ovlaštene tražiti raskid ugovora. Prema poimanju žalitelja raskid ugovora je reguliran Zakonom o obveznim odnosima i raskid ugovora može tražiti samo ugovorna strana, a ukazuje i na činjenicu da je primatelj uzdržavanja bio podnio tužbu za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, ali da je tužbu povukao.

 

  1.     Tužiteljice su odgovorile na žalbu i predložile žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

  1.     Žalba nije osnovana.

 

  1.     Prvostupanjski je sud utvrdio, i pravilnost tog utvrđenja se žalbom ne osporava, da tuženik nije ispunjavao obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je sklopio sa Č. B. 26. listopada 2011. koji je solemniziran 28. listopada 2011. pod brojem javnog bilježnika V. M. iz Z. i dodatka ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je sklopio sa Č. B. kao primateljem uzdržavanja 2. prosinca 2011. koji je solemniziran kod javnog bilježnika pod brojem (preslika prileži na stranicama 46 do 49 spisa).

 

  1.     Utvrdivši navedenu činjenicu tj. da davatelj uzdržavanja nije izvršavao obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju i dodatka tom ugovoru, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev u točki 1. izreke.

 

  1.     Ovaj parnični postupak pokrenut je tužbom radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju 10. svibnja 2018.

 

  1.     Odredbom članka 583. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO) koja odgovara ranijoj odredbi članka. 119. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19– u daljnjem tekstu: ZN) propisano je da svaka strana može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava svoje obveze.

 

  1. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a na neku drugu bitnu povredu žalitelj u žalbi konkretno ne ukazuje.

 

  1. Protivno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

 

  1. Tužiteljice, kćeri primatelja uzdržavanja, aktivno su legitimirane zahtijevati raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju premda nisu potpisnice tog ugovora.

 

  1. Pravo tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zato što druga stranka ne izvršava svoje obveze jest imovinsko pravo koje prelazi na nasljednike. Kad je primatelj uzdržavanja za života imao pravo tražiti raskid ugovora zbog toga što druga stranka ne izvršava svoju obvezu, onda i njegovi nasljednici mogu po toj osnovi tražiti raskid ugovora. Gledište da nasljednici nemaju to pravo u suprotnosti je sa člankom 583. ZOO-a, a ranije 119. ZN-a, i s prirodom ugovora o doživotnom uzdržavanju. Ono je u suprotnosti s načelom sigurnosti i poštenja u prometu, kao i potrebom očuvanja ugovorne discipline kako je to navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Gž-2312/76 od 23. lipnja 1977.

 

  1. Da pravo na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju imaju nasljednici primatelja uzdržavanja proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1394/07 od 19. ožujka 2008. i Rev-1955/13 od 20. ožujka 2018.

 

  1. Prvostupanjski je sud pravilno odbio i tuženikov prigovor zastare iz razloga navedenih u prvostupanjskoj presudi.

 

  1. Kako ni odlukom o parničnim troškovima nije povrijeđeno materijalno pravo na štetu žalitelja, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 17. studenog 2021.

 

Predsjednik vijeća:

 

Emir Čustović

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu