- 1 -              Rev 2322/2018-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2322/2018-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. O., P., OIB: … , koju zastupa punomoćnica S. D., odvjetnica u P. protiv tuženika O. b. H. d.d. Z., OIB:5 … , kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ž. i p., odvjetnici u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-378/18-2 od 24. travnja 2018., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-94/17 od 24. studenog 2017., u sjednici održanoj 17. studenog 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R378/18-2 od 24. travnja 2018. i presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-94/17 od 24. studenog 2017. u dijelu kojim je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-378/18-2 od 24. travnja 2018. u dijelu kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-94/17 od 24. studenog 2017.

 

III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

 

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice J. O. koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je nedopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika od 07. 11. 2014.g., te se utvrđuje kako radni odnos nije prestao i nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto višeg bankara u Poslovnoj jedinici S., Poslovnog centra sjeverozapadna Hrvatska, Sektor maloprodaje, u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznose na ime plaća u iznosu od 6.569,73 kune koje je tužiteljica trebala primati od donošenja nedopuštene Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu počev od 01. 01. 2015.g. pa do vraćanja tužiteljice na radno mjesto, sve sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a teku od 15. 02. 2015.g. te nadalje svaki mjesec, sve do isplate.“

II/ Nalaže se tužiteljici J. O. da tuženiku O. b. H. d.d. Z. naknadi parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kuna, u roku od 8 dana.“

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odlučeno:

 

„Odbija se prijedlog tužiteljice J. O. za određivanjem privremene mjere koji glasi:

 

„Nalaže se tuženiku da tužiteljicu privremeno, do okončanja ovog postupka, vrati na radno mjesto i to u roku od 8 dana.“

 

3. Protiv drugostupanjske odluke tužiteljica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. te je predložila da ovaj revizijski sud ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje ili da preinači pobijanu odluku na način da usvoji tužbeni zahtjev.

 

4. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu te da joj nije prestao radni odnos, zahtjev za naknadom plaća za vrijeme nezakonitog otkaza te vraćanje na rad kod tuženika.

 

8. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu od 1. svibnja 2006. na radnom mjestu višeg bankara u Poslovnoj jedinici S., Poslovnog centra sjeverozapadna Hrvatska, Sektor maloprodaje,

 

- da joj je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. studenog 2014. otkazao ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa,

 

- da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu tužiteljici omogućio iznošenje obrane,

 

- da se Sindikat bankarskih i financijskih djelatnika Hrvatske u postupku savjetovanja protivio namjeravanoj odluci o otkazu tužiteljici,

 

- da iz obrazloženja pobijane Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. studenog 2014. proizlazi da su na temelju izvješća o izvanrednom događaju od Odjela bankovne sigurnosti, prihvaćenog od strane Uprave banke dana 23. listopada 2014., utvrđene povrede radnih obveza tužiteljice,

 

- da je prilikom provođenja revizije u poslovnici P. evidentiran blagajnički manjak te je zaključeno da je upravo tužiteljica razduživanjem svoje blagajne prikrila manjak u iznosu od 6.599,39 kn, kao i to da potpisi na određenim blagajničkim listićima nisu vjerodostojni, tj. da je na određenim transakcijama za tri klijenta utvrđeno da potpisi klijenata nisu jednaki njihovim nespornim potpisima,

 

- da je tužiteljica u pojedinim slučajevima, kada bi prilikom skeniranja dokumentacije uočila da nedostaju potpisi klijenta na blagajničkim listićima sama, umjesto klijenta, iste potpisala iz razloga da ne gnjavi klijenta.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da postupci tužiteljice, koji se očituju u neprijavljivanju blagajničkog manjka onog dana kada je isti nastao te nepoduzimanju bilo kakve radnje da se utvrde razlozi manjka, kao i zloupotreba položaja i prekoračenje ovlasti prilikom potpisivanja uplatnih blagajničkih listića, predstavljaju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koji opravdavaju donošenje odluke o izvanrednom otkazu u smislu odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, dalje: ZR). Također, nižestupanjski sudovi smatraju kako tužiteljica neutemeljeno prigovara da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. studenog 2014. donesena nakon isteka roka propisanog odredbom čl. 116. st. 2. ZR s obzirom na to da tužiteljici ugovor o radu nije otkazan iz razloga utvrđenog manjka od strane kontrole, već iz razloga nepravilnosti u radu tužiteljice koje su utvrđene Izvješćem o izvanrednom događaju od strane Odjela bankovne sigurnosti od 23. listopada 2014.

 

10. Tužiteljica u reviziji između ostalog navodi kako su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, odnosno odredbu čl. 116. st. 2. ZR s obzirom na to da je rok od petnaest dana za donošenje odluke o izvanrednom otkazu istekao 8. listopada 2014. te da iz hijerarhijske pozicije radnog mjesta D. B. kod tuženika (direktor PC Sjeverozapadna Hrvatska) i očite neposredne nadređenost istoga u odnosu na tužiteljicu, proizlazi da je upravo navedeni bio ovlašten obavijestiti osobu koja je ovlaštena donijeti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu ili da je isti sam mogao izvanredno otkazati ugovor o radu u roku petnaest dana od saznanja za činjenice koje su razlog za izvanredni otkaz.

 

11. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava je osnovan.

 

12. Naime, u skladu s odredbom čl. 116. st. 1. i 2. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć te isti može otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

13. Ovaj revizijski sud ukazuje na to da saznanje za činjenice na kojima se temelji izvanredni otkaz ugovora o radu treba računati ne samo od neposrednog saznanja osobe ovlaštene za donošenje odluke o otkazu, nego se može izvesti i iz saznanja osobe koja je zbog svojih voditeljskih ovlaštenja dužna izvijestiti o činjenicama koje su važne za odluku o otkazu. Slijedom navedenog, rok od petnaest dana iz čl. 116. st. 2. ZR, unutar kojeg se mogao izvanredno otkazati ugovor o radu tužiteljici, nije počeo teći 23. listopada 2014., kada je Odjel bankovne sigurnosti donio Izvješće o izvanrednom događaju, već je taj rok počeo teći od saznanja osobe nadležne za donošenje odluke o otkazu, pri čemu to saznanje ne mora biti neposredno, već može biti izvedeno i iz saznanja osobe koja zbog svojih voditeljskih ovlaštenja predstavlja poslodavca prema zaposlenicima kojima rukovodi. Ta osoba mogla je bi biti i D. B. kao direktor tuženika PC Sjeverozapadna Hrvatska, na kojega tužiteljica ukazuje u predmetnoj reviziji kao na osobu koja je zbog svojih voditeljskih ovlaštenja mogla obavijestiti o povredi ugovora o radu osobu ovlaštenu za donošenje odluke o izvanrednom otkazu, ako to nije bio već sam D. B.

 

14. Kako je zbog pogrešne primjene odredbe čl. 116. st. 2. ZR činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, nije bilo uvjeta za preinaku pobijane presude te je ovaj sud na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuo obje nižestupanjske presude i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pa je odlučeno kao u toč. I izreke rješenja.

 

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedeni nedostatak i ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tako što će utvrditi koja bi to osoba zbog svojih voditeljskih ovlaštenja kod tuženika bila dužna izvijestiti osobu ovlaštenu za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o činjenicama koje su važne za predmetnu odluku te će utvrditi i kada su predmetne činjenice navedenom bile poznate.

 

16. U odnosu na pobijano rješenje o privremenoj mjeri valja reći da je u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena na temelju odredbe iz čl. 12. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12)  samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. Ocjenjujući pitanje dopuštenosti revizije u skladu s odredbom čl. 392.b ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je revizija nedopuštena jer u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se podnosi kako je to propisano odredbom čl. 382. st. 3. ZPP-a. Stoga je na temelju odredbe iz čl. 392.b st. 2. ZPP-a reviziju u tom dijelu valjalo odbaciti te je odlučeno kao u toč. II izreke rješenja.

 

 

 

 

17. Odluka iz toč. III. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 17. studenog 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.