1

Poslovni broj 4 Pn-46/21-42

 

              

     Republika Hrvatska

  Općinski sud  Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

           32100 Vinkovci                                                     

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja F. K. iz Vinkovaca, OIB 42504290530, zastupanog po Z. o. u. G. Š. iz V., protiv tuženika A.T. d.o.o., OIB 91269444241 iz S.B., zastupani po odvjetničkom društvu H i P iz S. B., radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika , 26. listopada 2021. i objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 17. studenog 2021.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku A.T. d.o.o. za zaštitu osoba i imovine, OIB , da isplati tužitelju F. K. OIB iz V.:

- iznos od 12.000,00 kuna na ime pravične novčane naknade neimovinske štete, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od 28. 3. 2017.

- iznos od 450,00 kuna na ime naknade imovinske štete, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana presuđenja, tj. od 17. studenog  2021,

- te da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 15.477,05 kuna, zajedno sa zateznom kamatnom stopom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana presuđenja, tj. od 17. studenog 2021. sve u roku od 15 dana.

 

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija kao neosnovani

 

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi navodi da je dana 21. 4. 2014. oko 01,30 sati u Vinkovcima, u Glagoljaškoj ulici, u caffe baru , D.G. u alkoholiziranom stanju, bez povoda iz pištolja marke Crvena zastava, model 57, cal. 7,62x25 mm, ispalio više hitaca, od koji je jedan iz neposredne blizine pogodio Marka Marjanović, dok je jedan hitac pogodio tužitelja u rame. Dalje navodi da su u caffe baru Shakespeare zaštitari tuženika R.L. i V.T. bili zaduženi za održavanje reda, te da su propuštanjem dužne pažnje odgovorni za predmetni štetni događaj koji je imao tjelesne i psihičke posljedice na zdravlje tužitelja, obzirom da su Daliboru Grgiću dopustili da unese u prostorije caffe bara vatreno oružje. Navodi da su zaštitari tuženika bili dužni sukladno Zakonu o privatnoj zaštiti poduzeti mjere i radnje radi sprječavanja protupravnih radnji koje ugrožavaju tjelesnu nepovredivost i narušavaju dostojanstvo osobe. Dalje navodi da je u predmetnom štetnom događaju zadobio mnogobrojne tjelesne ozljede. Stoga u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati pravičnu novčanu naknadu, i to za pretrpljene fizičke boli 4.000,00 kuna, za pretrpljeni strah iznos od 3.000,00 kuna, za duševne boli, zbog naruženosti iznos od 5.000,00 kuna, za tuđu pomoć i njegu iznos od 450,00 kuna, te za uništenu odjeću iznos od 700,00 kuna sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

 

2.U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da su navedene zgode u caffe baru Shakespeare u Vinkovcima radili R.L. i V.T., koji su zaposleni kao zaštitari kod tuženika, te da u svom radu nisu napravili propust, koji je doveo do štetnog događaja. Navodi da su zaštitari u skladu s dogovorom sa vlasnicom kafića kontrolirali osobne ulaznice na ulazu u kafić, a kako u isti ne bi ulazile mlt. osobe, te da nisu bili naoružani. Dalje navode da nisu vidjeli, niti su mogli vidjeti da je D.G. unio vatreno oružje, obzirom da ga nije unio u rukama. Tuženik ističe kako u konkretnoj situaciji nije u obvezi naknadni štetu tužitelju iz razloga što njegovi zaposlenici nisu počinili štetu u vezi s obavljanjem poslova privatne zaštite prema trećoj osobi, te da bi za uzrokovanu štetu tužitelju jedino mogao odgovarati D.G., koji je štetu i uzrokovao. Stoga tuženik predlaže sudu da odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, te naloži tužitelju da mu naknadi troškove parničnog postupka.

 

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu K-45/14, presudu Kž-648/15, pročitani su zapisnici s rasprava i ispitivanju svjedoka, izvršen je uvid u Ugovor o pružanju usluga tjelesne zaštite osoba i imovine, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka R.L. i V.T. saslušanih na ročištu od 22.1.19, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Vjekoslavu Čuljak, te je isti dao i usmeno obrazloženje nalaza na ročištu od 23.10.19., izveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika V.B. i svjedoka I.M., saslušanih na ročištu od 5. 3. 20., te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka Pavla Kolića.

Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka M.N., obzirom da je dostava poziva za navedenog svjedoka tri puta vraćena s napomenom "Obaviješten nije podigao pošiljku".

 

4.Provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, dalje ZPP-a).

 

5.Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja.

 

6.Sporna je pasivna legitimacija tuženika i odgovornost za nastanak štetnog događaja, te je  sporna osnovanost i visina zahtjeva za naknadu štete.

 

7.Iz presude Županijskog suda u Vukovaru br. K-45/14 od 11. 9. 2015 koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Rh br. Kž-648/15 od 21. 4. 2016. proistječe da je D.G. proglašen krivim što je dana 21. travnja 2014. oko 01.30 sati u Vinkovcima, Glagoljaška 5, u caffe baru , u cilju da usmrti M. M. i svjestan da se u navedenom baru nalazi veći broj osoba, pristajući da ugrozi njihove živote, u alkoholiziranom stanju, bez povoda, iz pištolja marke Crvena zastava, model 57, cal. 7,62x25 mm, tzv. Tokarev, koji je protivno odredbi čl. 7. st. 1. t. 2. u svezi s čl. 6. st. 2. t. 1. Zakona o oružju (Narodne novine, broj 63/07., 59/12.) posjedovao bez odobrenja, ispalio više hitaca od kojih jedan iz neposredne blizine u Marka Marjanovića, koji ga je pogodio u prsa, zadavši mu ustrijelnu ranu prsa s oštećenjem osrčnice, debla plućne arterije, ulaznog dijela aorte, desne i lijeve pretklijetke, pregrade između pretklijetki, desnog pluća, II. rebra s lijeve strane i prsne kosti s lijeve strane, VIII. rebra s desne strane i trupa VIII. prsnog kralješka, zbog čega je odmah preminuo, a jedan projektil je pogodio Filipa Krešića, gosta caffe bara Shakespeare, koji je sjedio u susjednom separeu, u predjelu lijevog ramena, nanijevši mu tjelesnu ozljedu u vidu strijelne rane lijevog ramena u području lopatice i defekt kože u području stražnje strane vrata, a stjecajem okolnosti nije došlo do ozljeđivanja drugih prisutnih osoba. Dakle, ubio je drugoga i općeopasnim sredstvom izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, te neovlašteno posjedovao vatreno oružje čije je posjedovanje građanima dopušteno samo uz prethodno odobrenje, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – ubojstvo iz članka 110. Kaznenog zakona, kazneno djelo protiv opće sigurnosti – dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. Kaznenog zakona, te kazneno djelo protiv javnog reda – nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 331. stavak 1. Kaznenog zakona, u svezi s člankom 74. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN, broj: 56/15.), (NN, broj: 125/11., 144/12. – nastavno: Kazneni zakon/11.), te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 13 godina.

 

8.Uvidom u Ugovor o pružanju usluga tjelesne zaštite osoba i imovine, zaključenog između Shakespeare bara kojeg zastupa Vlasnica K.N. kao naručitelja i tuženika, kao izvršitelja, proistječe da su čl. 1. Ugovora stranke utvrdile da je obveza Izvršitelja obavljanje poslova tjelesne zaštite osoba i imovine u poslovnom prostoru Naručitelja na adresi Vinkovci, Glagoljaška 5, a što podrazumijeva održavanje javnog reda i mira u prostoru Naručitelja, te ostale zaštitarske poslove u skladu sa Zakonom o privatnoj zaštiti i pravilima struke. Člankom 4. Ugovora izvršitelj se obvezao postupati prema nalozima ovlaštene osobe Naručitelja u slučaju remećenja reda i mira u štićenom objektu ili drugim oblicima ponašanja koju zahtijevaju intervenciju do dolaska ovlaštenih osoba MUP-a. Radnici Izvršitelja postupaju u skladu s odredbama Zakona o privatnoj zaštiti. Naručitelj ima pravo davati naputke koji odgovaraju prirodi posla, a Izvršitelj je dužan izvršiti ih.

 

9.Radi utvrđivanja osnovnosti tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika, V.B., suosnivača tvrtke A.T. I.M., zaposlenike tuženika V.T. i R.L., te svjedoka P.K..

Zakonski zastupnik tuženika, V.B. u danom iskazu navodi da je on samo potpisao ugovor s vlasnicima caffe bara , a da je što se tiče sadržaja ugovora isti pripremljen od strane firme odnosno vlasnika firme. Navodi da su svi ugovori o pružanju usluga tjelesne zaštite imovine otprilike isti, osim u dijelu ako vlasnik traži neke posebne usluge, da je u konkretnom slučaju naručitelj tražio zaštitu javnog reda i mira, zaštitu imovine, te zabranu ulaska maloljetnim osobama u caffe bar. Navodi da što se tiče konkretnog slučaja da njegova saznanja potječu od zaštitara, V.T. i R.L., koji su mu prenijeli da je te večeri u caffe bar ušla osoba koja ja kasnije nanijela štetu tužitelju za vrijeme događaja koji se zbio u caffe baru Shakespeare, da su oni odmah reagirali na način da je Lovrić izvijestio gazdu da je ta osoba ušla u kafić, nakon čega mu je gazda rekao da je to uredu. Nakon toga L. se vratio nazad na ulaz radi redovne kontrole ulaska gostiju. Iskazao je da je uobičajen način rada njihove zaštitarske tvrtke da ukoliko zaštitar procijeni da postoji opasnost za osobe i imovinu da o tome izvijesti vlasnika, a potom postupati sukladno njegovim uputama, a kako je vlasnik dao uputu zaštitaru da je sve uredu i da ta osoba može ostati u objektu, te da zaštitari mogu dalje obavljati svoj posao na ulazu u caffe bar. Izjavio je da on osobno ne poznaje vlasnike caffe bara, da zna da su vlasnici muž i žena, da se nikada s njima nije upoznao, da je on samo formalno potpisao ugovor, a isti je zaključio T.I. koji je voditelj zaštitarske službe u firmi.

Svjedok I.M., vlasnik firme i dr. i suosnivač tvrtke A.T. za zaštitu osoba i imovine Slavonski Brod, izjavio je da je trenutno zaposlenik kod tuženika, te da je u konkretnom slučaju izvršio pregled ugovora koji je tvrtka A.T. zaključila s naručiteljem bar za ugostiteljstvo. Istaknuo je da su ugovori za zaštitu osoba i imovine uglavnom tipski ugovori, ali i da postoje određene razlike među njima, odnosno da naručitelj može tražiti određene usluge, te se ovisno o vrsti usluge koju on traži sastavlja ugovor. Također iskazuje da poslovi tjelesne zaštite osoba podrazumijevaju održavanje javnog reda i mira u objektima za koji taj posao ugovoren. Izjavio je da o konkretnom slučaju ima samo indirektna saznanja i to od zaposlenika poduzeća kojima su zaštitari prenijeli informacije o tome događaju. Nadalje je izjavio da je on pregledao ugovor i uočio da sadrži sve što treba, a između ostalog da zaštitari moraju tražiti jasne upute od naručitelja, te ako zaštitar dobije uputu od naručitelja, a ista je u skladu sa zakonom da je zaštitar mora poštivati.

Svjedok V.T., koji je u trenutku šetnog događaj bio zaposlenik u zaštitarskoj tvrtki "A.T." i još uvijek je zaposlenik u toj tvrtki, izjavio je da se sjeća štetnog događaja. Navodi da su on i R.L. bili angažirani radi obavljana poslova zaštite u ugostiteljskom objektu te da je njihov primarni zadatak bio da kontroliraju ulazak maloljetnih osoba u ugostiteljski objekt, da su bili na samom ulazu te su tražili osobne iskaznice za osobe za koje su pretpostavljali da su maloljetni, da nisu vršili provjeru svih soba koje su ulazile u ugostiteljski objekt. Izjavio je da je u opisu zaštitarskog posla da su dužni reagirati ukoliko dođe do nereda, npr. tučnjave i tom slično, da je čuo da je i prije bilo nerada u tom kafiću, ali da tada nije bio prisutan, odnosno nije radio, da su te večeri mi bili upozoreni od vlasnika tvrtke da je osoba po nadimku D.B. sklona incidentima, te da su nakon ulaska te osobe u kafić upozorili i samog vlasnika kafića, na što im je vlasnik rekao da će biti sve u redu i da ne reagiraju na to. Nadalje je izjavio da su se u trenutku štetnog događaja kolega i on nalazili na ulazu u kafić, a što je od njih zahtijevao i sam vlasnik, da općenito rade prema nalogu vlasnika objekta, a da su te večeri smo kontrolirali ulazak mlt. osoba u kafić. Također je izjavio da on nije vidio da ta osoba posjeduje oružje.

Svjedok R.L. izjavio je da se u trenutku štetnog događaja, kao zaposlenik zaštitarske tvrtke, nalazio ispred ulaza ugostiteljskog objekta u kojem je došlo do pucnjave. Navodi da je u dogovoru s vlasnikom te večeri, njihov zadatak bio da kontroliraju i sprječavaju ulazak mlt. osoba u objekt kao i sprječavanje unosa i iznos alkohola u i iz kafića. Izjavio je da su čuli da je ta osoba sklona incidentima, da je nakon njegovog ulaska u kafić izvijestio vlasnika o tome da se ta osoba nalazi u kafiću, na što je vlasnik rekao da će on to riješiti, a da oni samo stoje pred ulazom i pregledavaju osobe za koje procijene da su maloljetne. Nadalje je iskazao da su zaštitari tvrtke u kojoj je zaposlen obavljali uglavnom one radnje koje vlasnik objekta u tom trenutku zahtjeva, da nije znao da je osoba za koju je saznao sklona incidentima ima oružje, a da je to na bilo koji način saznao, da je ovlašten da traži od njega da se udalji i da mu ne dopusti ulazak u objekt, s tim da bi najprije o posjedovanju oružja obavijestio vlasnika, s tim da nije vidio da je D.B. unio oružje u objekt. Ističe da su ovlasti zaštitara propisane zakonom, a sastoje se u tome da su dužni štiti osobe i njihovu imovinu od pljačke, otuđenja, nasilja i tome slično.

Svjedok P. K., saslušan na glavnoj raspravi od 17. 9. 2020., izjavio je da je bio gost u caffe baru Shakespeare kada se dogodilo ubojstva M. M., kojeg je usmrtio D.G., da se to dogodio u noćnim satima, te da je on tijekom večeri i možda pola sata prije tog događaja bio u kontaktu s D. G. Izjavio je da nije vidio trenutak kada je D.G. ušao u kafić, s obzirom da je bio u lokalu koji se nalazi u podrumu, da su zaštitari bili ispred ulaznih vrata, te da postoje samo jedna ulazna vrata u kafić. Nadalje je izjavio da kada je on ulazio u kafić da ga zaštitari nisu provjeravali, da su po njegovom mišljenju više provjeravali mlađe osobe, a da što se tiče provjere od strane zaštitarske službe D.G.a o tome mu ništa nije poznato. Izjavio je da on od ranije poznaje G., te ga je vlasnik kafića zamolio da malo pripazi na njega s obzirom da posjeduje pištolj koji je nešto ranije uperio i u samog vlasnika, a pola sata kasnije se dogodilo ubojstvo, a obzirom da je u kafiću bila velika gužva da nije vidio i nema saznanja o tome gdje su bili zaštitari u trenutku kada se dogodila pucnjava, kao i da mu nije poznato da li je netko prijavio zaštitarima da se u kafiću nalazi osoba koja posjeduje pištolj. Nadalje je izjavio da je za vrijeme dok je G. boravio u kafiću, da je više puta vadio pištolj, da su mu ispadali meci što su vidjeli svi gosti kafića, zaštitari i gazda i da koliko je njemu poznato G. tijekom dana više puta na različitim mjestima pucao, u Rokovcima i u Vinkovcima, da je u Vinkovcima i policija bila upoznata s tim i da su neposredno vidjeli da on posjeduje oružje.

 

10.Nakon iskazivanja svjedoka sud pristupa ocjenjivanju izjava svakog svjedoka pojedinačno, kao i svih njihovih izjava zajedno uz primjenu čl. 221. a ZPP-a, u kojem se navodi da ako se ne može sa sigurnošću utvrditi neka činjenica, da će o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ocjenjujući iskaz svjedoka V.B. sud utvrđuje kako je u konkretnom slučaju dogovor vlasnika ugostiteljskog objekta i zaštitarske tvrtke bio pružanje usluge zaštite javnog reda i mira, zaštita imovine, te zabrana ulaska maloljetnim osobama u dotični caffe bar. Također, sud utvrđuje kako svjedoku V.B. saznanja o štetnom događaju potječu od zaštitara V.T. i R.L..

Svjedok I.M. iskazuje kako poslovi tjelesne zaštite osoba podrazumijevaju održavanje javnog reda i mira u objektima za koji je taj posao ugovoren, te ako zaštitar dobije uputu od naručitelja, a ista je u skladu sa zakonom da je zaštitar mora poštivati. Sud navedeni iskaz ocjenjuje na način da se zaštitari ne mogu isključivo i dosljedno voditi uputama naručitelja usluge već su isto tako dužni postupati u skladu sa zakonom i sklopljenim ugovorom jer su istima definirane dužnosti, a sve u cilju otklanjanja izvora opasnosti te štetnih događaja.

Ocjenjujući svjedočenje V.T. sud zaključuje kako je isti bio upoznat s činjenicom da je u dotičnom ugostiteljskom objektu već ranije bilo nereda kada nije bio prisutan. Isto tako, sud zaključuje da je zaštitar T. bio upoznat s tim da je osoba po nadimku D.B. sklona incidentima, a nakon njegova dolaska je po odobrenju vlasnika caffe bar-a navedenu osobu pustio u ugostiteljski objekt. Isto tako, sud je utvrdio da se zaštitar Tomić po nalogu vlasnika caffe bar-a vratio na ulazna vrata sa zadaćom kontroliranja ulaska mlt. osoba u ugostiteljski objekt, a u trenutku štetnog događaja zaštitar T. kao i njegov kolega L. nalazili su se na ulazu u caffe bar.

Iz svjedočenja R.L. proizlazi kako zaštitari u tvrtki A.T. uglavnom postupaju prema nalozima vlasnika štićenih objekata u kojima rade. S druge strane, iskazuje da su ovlasti zaštitara propisane zakonom i da obuhvaćaju dužnosti zaštite osoba i imovine od pljačke, otuđenja, nasilja i sl., iz čega se da zaključiti kako je isti nedvojbeno upoznat s dužnostima zaštitarskog posla.

Budući da je svjedok P. K. kritične zgode bio u neposrednom kontaktu s D. G. isti je pozvan da iskazuje. Iz iskaza svjedoka se zaključuje kako isti zna da je D.G. konfliktna osoba od prije poznata po izgredima. Isto tako, a u skladu s iskazima zaštitara Pavla Kolić na ulazu ga nisu provjeravali već su pazili da u ugostiteljski objekt ne ulaze mlt. osobe.

 

11.Na temelju iskaza saslušanih svjedoka nedvojbeno proizlazi da su zaposlenici tuženika V.T. i R.L. u trenutku štetnog događaja bili angažirani radi obavljanja poslova zaštite u ugostiteljskom objektu Shakespeare. Isto tako proizlazi da su se u noći kad je došlo do štetnog događaja nalazili ispred ugostiteljskog objekta u kojem je došlo do pucnjave, te ozljeđivanja tužitelja. Sud je stava kako su zaposlenici zaštitarske tvrtke A.T., točnije zaštitari V.T. i R.L. učinili niz propusta u svojem postupanju. To se ogleda prvenstveno u tome što su dosljedno postupali po nalozima naručitelja usluga zaštite ugostiteljskog objekta na način da su na ulaznim vratima caffe bar-a samo pazili da u isti ne ulaze mlt. osobe dok su propustili obavljati čitav niz drugih obveza koje propisuje zakon i sklopljeni ugovor. Isti tako, propust je učinjen i time što niti jedan od zaštitara nije bio prisutan u unutrašnjem dijelu ugostiteljskog objekta tijekom noći čime su osobe i imovina koja se nalazila u njemu ostavljene bez nadzora i nezaštićenima. Nije osnovano iskazivanje da su se tako dogovorili s vlasnikom ugostiteljskog objekta kada je zaštitarima moralo biti poznato koje dužnosti proistječu iz preuzetih obveza zaštitarskog posla. Tako se u Zakonu o privatnoj zaštiti, u čl. 45., st. 1. navodi kako su ovlasti osoba kojima je izdano dopuštenje za obavljanje poslova tjelesne zaštite: provjera identiteta osoba, davanje upozorenja i naredbi, privremeno ograničenje slobode kretanja, pregled osoba, predmeta i prometnih sredstava, osiguranje mjesta događaja, te uporaba sredstava prisile.

 

              12.Člankom 8. Zakona o privatnoj zaštiti (Narodne novine RH br. 68/03, 31/10, 139/10, dalje ZPZ-a), propisno je da se poslovi privatne zaštite obavljaju unutar i oko štićenog objekta, oko štićene osobe te na javnoj i drugoj površini, unutar perimetra zaštite i to provjerom identiteta osoba, davanja upozorenja i zapovjedi, privremeno ograničenje slobode kretanja, pregled osoba, predmeta i prometnih sredstava, osiguranje mjesta događaja, uporaba zaštitarskog psa, uporaba tjelesne snage i upotreba vatrenog oružja.

 

S druge strane iz Ugovoru o pružanju usluga tjelesne zaštite osoba i imovine ( 31 – 32 spisa) proistječe da se tuženik kao izvršitelj obvezao naručitelju da će obavljati poslove tjelesne zaštite osoba i imovine u poslovnom prostoru u kojem je došlo do štetnog događaja.

Prema tome štetna radnja tuženika sastoji se u propuštanju obavljanja poslova tjelesne zaštite osoba i imovine, odnosno u obavljanju skrivljenog ponašanja tuženika u uvjetima koji su doveli do štetne posljedice i koje je u uzročnoj vezi s narušavanjem javnog reda i mira u štićenom prostoru u kojem je nastala šteta za tužitelja iz štetnog događaja opisanog u tužbi.

 

13. Prigovor tuženika da njegovi zaposlenici nisu počinili štetu u vezi s obavljanjem poslova privatne zaštite prema trećoj osobi, te da za štetu tužitelju može odgovarati jedino D.G. koji je štetu prouzročio kaznenim dijelom, je neosnovan.

Naime, krivnja D.G. nije razlog isključenja odštetne odgovornosti tuženika. Tuženik je sklapanjem ugovora s vlasnikom ugostiteljskog objekta S preuzeo obvezu zaštite osoba i imovine koji se nalaze u dotičnom ugostiteljskom objektu. Propuštanjem pravilnog postupanja u izvršavanju zaštitarskog posla tuženik nije otklonio opasnosti koje su dovele do štetnog događaja, a u kontekstu čl. 1107. st. 3. ZOO-a njegova odgovornost je solidarna.

 

14. Kako iz iskaza svjedoka P. K. koji je u trenutku šetnog događaja bio gost u caffe baru   kada se dogodilo ubojstvo M. M. kojeg je usmrtio D.G., proistječe da su zaštitari bili ispred ulaznih vrata, da postoje samo jedna ulazna vrata u kafić i da su vlasnik kafića i zaštitari znali i vidjeli da G. posjeduje oružje iz čega se može zaključiti da su djelatnici tuženika propustili osigurati mjesto događaja na zakonom propisani način i u skladu s pravilima struke, pogotovo uzimajući u obzir i čl. 10., st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05 – dalje ZOO) prema kojem je sudionik u obveznom odnosu iz svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, odnosno od njega se očekuje pažnja dobrog stručnjaka.

Upravo u tome kontekstu valja promatrati odgovornost na strani tuženika koji je u skladu s odredbama ZPZ-a, bio dužan osigurati tjelesnu zaštitu u štićenom prostoru koji nije bio osiguran u vrijeme počinjenja kaznenog dijela ubojstva, jer je unutrašnjost objekta u tom trenutku bila bez nadzora.

 

15.Prema čl. 9. st. 1. ZPZ-a, pravna osoba i obrtnik dužni su naknaditi svaku štetu koji njihovi zaposlenici počine pri obavljanju poslova privatne zaštite ugovornoj stranci ili trećim osobama, ako je do štete došlo zbog postupanja zaposlenika, koje je u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona i ostalih propisa kojima je uređena djelatnost privatne zaštite.

 

16.Kako u konkretnom slučaju šteta nije proistekla iz kaznenog dijela ubojstva , nego je šteta počinjena od strane treće osobe posljedica propuštanja tužene da osigura štićeni objekt u skladu s ZPZ-om, sud je ocijenio da je tuženik odgovoran tužitelju za nastalu štetu u smislu čl. 1045. st.1. i 2. ZOO-a.

 

17.Radi utvrđivanja visine pravične novčane naknade, zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem, po stalnom sudskom vještaku dr. V. Č.

Odlučujući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva i pravno odlučnih kvalifikatornih okolnosti sud je sukladno čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a, ocijenio da tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

18.Iz nalaza i mišljenja vještaka, kojeg sud ocjenjuje stručni i objektivnim i izrađenim po pravilima struke proistječe da, je tužitelj u štetnom događaju zadobio prostrijelnu ranu iznad desne lopatice te akutnu reakciju na stres.

U usmenom obrazloženju nalaza vezano za prigovor tuženika za trajanje fizičkih bolova srednjeg do lakog intenziteta kao i odnosu na dužinu trajanja straha lakog intenziteta vještak je izjavio da je tužitelj zadobio prostrijelnu ranu metkom iz pištolja iznad desne lopatice, da je ulazna rana bila je primjerno do 1cm, a izlazna ovalnog oblika do 5 cm, da je prostrijelni kanal bio dužine do 5 cm. Navodi da je bolove srednjeg intenziteta ocijenio kroz 5 dana jer je smatrao, a što je vidljivo i iz medicinske dokumentacije, a i iskustveno kroz liječenje takvih rana u svojoj praksi, da su bolovi srednjeg intenziteta u vremenskom trajanju od 5 dana prisutni. Na prigovor tuženika je bolove lakog intenziteta ocijenio 30 dana, a ne 15 dana kako tuženik smatra, vještak navodi da je cijeljene rane kod tužitelja trajalo više od mjesec dana, da je kroz cijelo vrijeme sanacije rane bio podvrgnuto čestim potrebama toalete i previjanja rane, te da iz razloga dugotrajne sanacije rane proizlazi i njegova ocjena bolova lakog intenziteta. Nadalje na prigovor tuženika na ocjenu zaostalog straha lakog intenziteta. kojeg je ocijenio kroz mjesec dana, vještak navodi da stoji na stanovištu da je ocjena straha lakog intenziteta objektivna jer je tužitelj mogao i životno stradati u štetnom događaju. Nadalje je izjavio da su kod tužitelja na desnom ramenu zaostalu dva ožiljka od prostrijelne rane, jedan promjera do 1 cm, a drugi dužine 3 cm i širine 1,5 cm, da ožiljci su naročito vidljivi u ljetnom periodu i nisu vidljivi trećim osobama stalno već povremeno.

Vještak je mišljenja da je tužitelj pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 o 2 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana, te bolove lakog intenziteta 30 dana. Uzevši u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova, sud je ocijenio da tužitelju sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH za utvrđivanje naknade neimovinske štete, za ovaj oblik povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 4.000,00 kuna.

Iz nalaza vještaka proistječe da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio primarni strah jakog intenziteta od trenutka ozljeđivanja do medicinskog zbrinjavanja, sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, strah srednje jakog intenziteta 10 dana, te strah lakog intenziteta kroz mjesec dana. Stoga je sud, uzevši u obzir trajanje i intenzitet pretrpljenog straha, ocijenio da tužitelju pripada za ovaj oblik povrede prava osobnosti, pravična novčana naknada u iznosu od 3.000,00 kuna

Vještak u nalazu nadalje navodi da je kod tužitelja zbog zadobivenih ozljeda zaostala naruženosti i to lakog stupnja u vidu dva ožiljka od prostrijelne rane jedan promjera do 1 cm, a drugi dužine 3cm i širine 1,5cm. Stoga je sud, uzevši u obzir stupanj naruženosti, ocijenio da tužitelju pripada za ovaj oblik povrede prava osobnosti, pravična novčana naknada u iznosu od 5.000,00 kuna.

Prema mišljenju vještaka tužitelju je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega i to dva sata dnevno kroz 15 dana u vidu pomoći pri odijevanju, kućanskim poslovima, održavanju osobne higijene i odlascima na kontrolne preglede. Stoga je sud sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te uz primjenu čl. 223. ZPP-a, ocijenio da tužitelju na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u trajanju od 15 dana po 2 sata, odnosno 30 sati, po 15,00 kuna po satu, pripada iznos od 450,00 kuna.

 

19.Glede zahtjeva za naknadu imovinske štete za uništenu odjeću tužitelj je odbijen u cijelosti, u smislu čl. 221. a. ZPP-a, obzirom do zaključenja glavne rasprave nije dostavio niti jedan dokaz kojim potkrepljuje osnovanost takvog zahtjeva.

 

20.Temeljem izrečenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim te je donio odluku kao u točki I. izreke.

 

21.Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st.1.ZOO-a, koje na naknadu neimovinske štete u smislu čl. 1103. ZOO-a, teku od dana podnošenja tužbe, a na naknadu imovinske štete u smislu čl. 1086. ZOO-a, od trenutka nastanka štete.

 

22.Temeljem odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku i čl. 28. Zakona o izmjena i dopunama( Narodne novine RH br. 70/19- koji se primjenjuje temeljem čl.117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o parničnom postupku) sud je odlučio da tuženik nadoknadi tužitelju sve troškove koji su mu priznati sukladno čl.155. ZPP-a. Sud je priznao tužitelju trošak na ime sastava odštetnog zahtjeva, za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 22. 8. 2017. i 27. 9. 2019., za zastupanje na ročištima od 26. 9. 2017., 22. 1. 2019., 23.10. 2019. 5. 3. 2020., 17. 9. 2020. i 26.10. 2021. po 1.000,00 kuna, odnosno ukupno 10.000,00 kuna a što uvećano za PDV iznosi 12.500,00 kuna. Ukupni troškovi medicinskog vještačenja određenih u iznosu od 1.477,05 kuna priznati su tužitelju u cijelosti jer su oni bili potrebni bez obzira na uspjeh u parnici. Tužitelju su također priznati i troškovi na ime sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 750,00 i presudu u iznosu od 750,00 kuna.

Stoga je tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 15.477,05 kuna.

 

23. S preostalim djelom tužbenog zahtjeva tužitelj je odbijen kao u točki II. izreke presude.

 

U Vinkovcima 17. studenog 2021. 

 

                                                                                                    Sudac:

                                                                                            Marija Pavlović

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u II. stupnju odlučuje Županijski su.

 

 

OBAVIJEST:

1. – punomoćnik tužitelja

2. – punomoćnik tuženika