- 1 -              Rev-x 293/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 293/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Grada Z., OIB … , Z., kojeg zastupa punomoćnica L. N., odvjetnica u Z., protiv tuženika-protutužitelja C. Z., OIB … , Canada, R.. M. O., kojeg zastupa punomoćnica Z. B., odvjetnica u Z., radi isplate i utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2974/15-2 od 18. listopada 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-17453/10-73 od 14. siječnja 2015., u sjednici održanoj 17. studenog 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2974/15-2 od 18. listopada 2016. u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja-protutuženika i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-17453/10-73 od 14. siječnja 2015. u toč. I. i III. njene izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

 

„I. Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

 

Tuženiku C. Z. nalaže se da u roku od 15 dana plati tužitelju Gradu Z. iznos od 6.364.205,61 kn (šestmilijunatristošezedesetčetiritisućedvjestopet kuna i šezdesetjednu lipu) sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava od 9. rujna 1998. do isplate.

 

II. Utvrđuje se da su ništavne odredbe čl. 6. i 7. Ugovora broj 75-113/257-97 koji su sklopili Grad Z. i dr. sc. dipl. ing. C. Z. 8. travnja 1997.

 

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 943.293,75 kn.“

 

2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

„Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-17453/10 od 14. siječnja 2015. godine u pobijanom dijelu kojim je odbijen sa tužbenim zahtjevom pod toč. I. izreke,te u dijelu odluke o trošku pod toč. III. izreke za iznos od 831.037,75 kn.

Preinačuje se navedena presuda u pobijanom dijelu kojim je usvojen protutužbeni zahtjev pod toč. II izreke i sudi:

Odbija se protutužbeni zahtjev kojim tuženik-protutužitelj traži da se utvrdi da su ništave odredbe čl. 6. i 7. Ugovora broj 75-113/257-97 koji su sklopili Grad Z. i dr. sc. dipl. ing. C. Z. 8. travnja 1997. godine.

 

Preinačuje se odluka o trošku postupka pod toč. III izreke kojom je tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 112.256,00 kn i sudi:

 

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 112.256,00 kn

 

Odbija se tužitelj-protutuženik sa zahtjevom za naknadu žalbenog troška u iznosu od 88.796,88 kn.“

 

3. Protiv drugostupanjske odluke tužitelj-protutuženik (u nastavku: tužitelj) je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 11. te je predložio da ovaj revizijski sud ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje ili da preinači pobijanu odluku na način da usvoji tužbeni zahtjev.

 

4. Tuženik-protutužitelj (u nastavku: tuženik) je u odgovoru na reviziju predložio istu odbiti kao neosnovanu.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

7. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja da mu tuženik na temelju Ugovora 75-113/257-97 od 8. travnja 1997. isplati iznos od 3.938.349,97 kn s osnove zateznih kamata zbog zakašnjenja u plaćanju troškova pripreme građevinskog zemljišta i iznos od 2.425.855,64 kn s osnove zateznih kamata zbog zakašnjenja u plaćanju rente, dok je predmet protutužbenog zahtjeva tuženika utvrđenje ništavnim odredaba čl. 6. i 7. Ugovora 75-113/257-97 od 8. travnja 1997.

 

8. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

 

- da su parnične stranke 26. travnja 1991. sklopile Ugovor o izgradnji kojim su uredili međusobne odnose u predmetu zajedničke gradnje Prodajno-poslovnog-garažnog objekta garaža hotela E. s pet podzemnih etaža ukupne bruto razvijene površine (BRP) od 23.400 m2 te su odredile da tužitelju pripada cca. 1.700 m2 BRP-a i 150 parkirališnih mjesta, a tuženiku 4.100 m2 BRP-a i 400 parkirališnih mjesta,

 

- da se čl. 5. gore navedenog Ugovora o zajedničkoj izgradnji tuženik obvezao na ime troškova pripreme građevinskog zemljišta za izgradnju, za dio poslovnog prostora koji će mu pripasti u objektu, platiti cijenu od 650 DEM/m2 BRP-a u tri obroka, što uključuje i gradsku rentu te je istim odredbom određena dinamika plaćanja,

 

- da su tužitelj, Hotel E. i tuženik sklopili 5. ožujka 1992. Ugovor o financiranju pripreme građevinskog zemljišta i izgradnje podzemnog objekta Prodajno-poslovnog prostora i javne garaže uz hotel E. (dalje: Ugovor o financiranju),

 

- da je odredbom čl. 11. Ugovora o financiranju tuženik ovlašten imenovati pravnu ili fizičku osobu na koju će prenijeti izvršavanje poslova u vezi s izgradnjom objekta s time da i dalje odgovara za sve obveze iz Ugovora o financiranju prema ostalim ugovornim stranama ako treća osoba, na koju je prenijeto pravo izvršenja posla ne ispuni te obveze,

 

- da su parnične stranke tijekom 1993. sklopile Anex Ugovora o financiranju i II. Aneks Ugovora o financiranju te su na temelju odredbe čl. 10. II. Aneksa Ugovora o financiranju sklopile Ugovor od 8. travnja 1997.,

 

- da je na temelju Ugovora od 8. travnja 1997. tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 3.938.349,87 kn s osnove zateznih kamata na zakašnjelo plaćanje troškova pripreme zemljišta i iznos od 2.425.855,64 kn s osnove zateznih kamata na zakašnjelo plaćanje rente, tj. zatezne kamate u ukupnom iznosu od 6.364.205,61 kn koje se tuženik obvezao platiti tužitelju u roku od 15 dana od sklapanja predmetnog Ugovora,

 

- da su tužitelj i I. d.o.o. sklopili 18. travnja 1994. Ugovor o pravu građenja kojim je tužitelj kao vlasnik zk. č. br. 3689, 3690/2 i 3691 k.o. Grad Z., odnosno k.č. br. 2491, 2950, 2951 i 3032 k.o. Centar ustanovio pravo građenja ispod površine dijela tih nekretnina u korist I. d.o.o. i ovlastio ga da ondje izgradi poslovno-prodajni i garažni prostor, a na temelju navedenog ugovora I. d.o.o. je izgradio prodajno-poslovni objekat te uknjižio svoje pravo u zemljišnim knjigama.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da tuženik nije izgradio poslovno-prodajni centar na temelju ugovora koji su sklopljeni s tužiteljem, tj. da predmetni ugovori nisu realizirani. Prvostupanjski sud smatra da je tužitelj odustao od suradnje s tuženikom u izgradnji podzemnih garaža te je Ugovor o izgradnji ustupio hotelu E. Nakon toga je tužitelj sklopio Ugovor o pravu građenja s društvom I. d.o.o. iz Z. 18. travnja 1994. te je na taj način prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda zasnovao novi poslovni odnos s društvom I. d.o.o., što ima za posljedicu raskid svih odredaba prijašnjih ugovora koje su se odnosile na utvrđenje obveze plaćanja troškova pripreme zemljišta i rente. Slijedom navedenog, a polazeći od odredbe čl. 277. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, dalje: ZOO) sud zaključuje da je plaćanje pripreme građevinskog zemljišta za izgradnju i rente bila obveza investitora, odnosno trgovačkog društva I. d.o.o. a ne tuženika, pa samim time tuženik uopće nije mogao doći u zakašnjenje s plaćanjem novčanih obveza prema tužitelju.

 

9.1. Prvostupanjski sud usvojio je protutužbeni zahtjev tuženika navodeći da je tužitelj zatezne kamate obračunao protivno prisilnim propisima, pa su parnične stranke sklapanjem Ugovora kojim utvrđuju ukupnu visinu i valutu zateznih kamata na posredan način ugovorile i stopu zateznih kamata. Slijedom navedenog, budući je stopa zateznih kamata u čl. 6. i 7. predmetnog Ugovora veća od dopuštene, navedene odredbe ugovora proglašene su ništavnim te je protutužbeni zahtjev tuženika usvojen.

 

10. Drugostupanjski sud potvrdio je presudu prvostupanjskog suda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev navodeći da tuženika ne obvezuje Ugovor od 8. travnja 1997. s obzirom na to da se ne radi o ugovoru o preuzimanju duga od strane tuženika, a ranije zaključeni ugovori o izgradnji iz 1991. i Ugovor o financiranju iz ožujka 1993. prestali su važiti.

 

10.1. Drugostupanjski sud preinačio je presudu prvostupanjskog suda u dijelu kojim je usvojen protutužbeni zahtjev navodeći da vjerovnik ima pravo na zatezne kamate u domaćoj valuti, pa je protutužbeni zahtjev odbio s obzirom na to da je tužitelj zakonske zatezne kamate u čl. 6. i 7. Ugovora od 7. travnja 1997. obračunao prema zakonskoj zateznoj stopi.

 

11. Tužitelj u reviziji u bitnom navodi kako se u pobijanoj odluci ne navodi pravno shvaćanje, niti se daju razlozi zašto Ugovor od 8. travnja 1997. ne obvezuje tuženika na plaćanje utuženog iznosa. Također, tužitelj ističe kako parnične stranke nikada nisu raskinule niti jedan od Ugovora koje su potpisale te kako su isti valjani i na snazi, a odnose se na obvezu tuženika na plaćanje troškova pripreme građevinskog zemljišta i rente te plaćanje kamata zbog zakašnjenja u plaćanju.

 

12. Ovaj je revizijski razlog osnovan.

 

13. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s obzirom na to da su razlozi o odlučnim činjenicama u nižestupanjskim odlukama nejasni i proturječni stanju spisa. Tuženik je u čl. 6. i 7. Ugovora od 8. travnja 1997. preuzeo obvezu isplatiti tužitelju iznos od 3.938.349,87 kn s osnove zateznih kamata na zakašnjelo plaćanje troškova pripreme zemljišta i iznos od 2.425.855,64 kn s osnove zateznih kamata na zakašnjelo plaćanje rente. Za ukazati je predmetni Ugovor od 8. travnja 1997. samostalan ugovor koji stvara prava i obveze za njegove potpisnike te samim time nije odlučna okolnost da li su prije sklopljeni ugovori između tužitelja i tuženika još na snazi, iako nije jasno na temelju čega su nižestupanjski sudovi zaključili kako isti više nisu na snazi. Naime, okolnost što je tužitelj 18. travnja 1994. zaključio s trgovačkim društvom I. d.o.o. ugovor o građenju ne oslobađa tuženika obveze koju je preuzeo sklapanjem gore navedenog Ugovora od 8. travnja 1997., niti to proizlazi iz ostalih ugovora koji su sklopljeni među ovim parničnim strankama.

 

14. Opisanim postupanjem nižestupanjski sudovi počinili su bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog čega je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu dajući jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, imajući na umu gore izneseno pravno shvaćanje revizijskog suda.

 

16. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP te je odlučeno kao u toč. II izreke rješenja.

 

Zagreb, 17. studenog 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.