- 1 -              Revd 3215/2021-2

Broj: Revd 3215/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća,  u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o. S., OIB: ..., kojeg zastupa B. D., odvjetnik u S., protiv tuženika Općine D., D., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o  prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6385/2019-3 od 13. siječnja 2021., kojom je u dijelu pod stavkom I. izreke preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-135/2018 od 18. srpnja 2019., u sjednici održanoj 17. studenoga 2021.,

r i j e š i o   j e :

I              Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se, kao nedopušten.

II              Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6385/2019-3 od 13. siječnja 2021., kojom je u dijelu pod stavkom I. izreke preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-135/2018 od 18. srpnja 2019.

2. Tuženik je u odgovoru na prijedlog tužitelja predložio isti odbiti te obvezati tužitelja da mu nadoknadi trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. U odnosu na materijalnopravno pitanje koje se odnosi na posljedice nepostupanja dužnika u naknadnom roku u smislu odredbe članka 362. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/05 i 125/11 – dalje: ZOO), ovaj sud smatra da o odgovoru na pitanje kako ga tužitelj postavlja ne ovisi odluka u sporu, budući da zahtjev za utvrđenje da su sporni ugovori raskinuti nije odbijen zbog toga što tužitelj (vjerovnik) nije odmah po proteku roka iz članka 362. stavak 2. ZOO ustao tužbom radi raskida ugovora, već zbog ocjene da je ipak volja vjerovnika bila da se ugovor održi na snazi. Zbog navedenoga, niti odluke ovog suda Rev-1798/11-2 od 21. kolovoza 2015. te Rev-511/2009-2 od 3. ožujka 2011. nisu odgovarajući razlog važnosti postavljenog pitanja.

5. Drugo materijalnopravno pitanje koje se odnosi na sve one pretpostavke koje moraju biti ostvarene da bi došlo do raskida ugovora zbog neispunjenja obveze kada ispunjenje obveze u roku nije bitan sastojak ugovora nije pravno pitanje kakvo ima na umu odredba članka 385. stavak 1. ZPP, s obzirom na to da odgovor na to pitanje proizlazi iz odredbi članka 360. i 362. ZOO.

6. U odnosu na postupovnopravno pitanje kojim tužitelj preispituje ovlaštenje drugostupanjskog suda da, u situaciji kada se koristi ovlaštenjem iz članka 373.a ZPP, sam cijeni neposredno izvedene dokaze, a da pri tom o žalbi odlučuje bez rasprave, ovaj sud smatra da isto nije važno ni za odluku u sporu ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Osim što drugostupanjski sud u konkretnom slučaju nije drugačije ocijenio iskaz zakonskog zastupnika tužitelja, već je samo činjenicama koje su iz tog dokaza utvrđene dao drugačiji značaj (ponašanje tužitelja nakon ostavljanja naknadnog primjerenog roka za ispunjenje ocijenjeno je kao ponašanje koje upućuje na namjeru održanja na snazi ugovora), ni razlozi važnosti na koje se u obrazloženju ovog pitanja tužitelj poziva nisu u odgovarajućoj mjeri komparabilni s konkretnom pravnom situacijom.

8. Naime, odluka ovog suda broj Rev-307/2012-2 od 16. svibnja 2017. donesena je u primjeni Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08), kada se odredba članka 373.a stavak 1. točka 2. tog Zakona odnosila isključivo na posredno izvedene dokaze koji se nalaze u spisu, slijedom čega pravno shvaćanje koje je iznijeto u toj odluci - da drugostupanjski sud bitne činjenice nije mogao utvrditi drugačije na temelju neposredno izvedenih dokaza - nije primjenjivo u konkretnom slučaju, budući da su člankom 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP/11 u članku 373.a u stavku 1. točki 2. brisane riječi „posredno“, od kada se ta odredba odnosi na sve izvedene dokaze koji se nalaze u spisu.

9. Niti odluka ovog suda Rev-8/2015-2 od 26. listopada 2016. nije u odgovarajućoj mjeri podudarna konkretnoj pravnoj situaciji s obzirom na to da je u tom postupku uporaba odredbe članka 373.a ZPP ocijenjena nepravilnom zbog toga što je sud prvog stupnja iskaz jednog svjedoka ocijenio nevjerodostojnim (što je bilo odlučno za odluku o tužbenom zahtjevu), dok drugostupanjski sud takvu ocjenu nije prihvatio bez da je sam (neposredno) saslušao tog svjedoka. Ponavlja se, u konkretnom slučaju nije se radilo o tome da je jedan sud iskaz zz tužitelja cijenio vjerodostojnim, a drugi da ga nije prihvatio, već je drugostupanjski sud njegovom iskazu, u primjeni odredbe članka 362. stavak 3. ZOO, dao drugačiji značaj.

10. Slijedom svega navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP riješeno kao pod stavkom I. izreke.

11. Odluka sadržana pod stavkom II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP, budući da trošak odgovora tuženika na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio nužan za odlučivanje o prijedlogu.

Zagreb, 17. studenoga 2021.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.