1                            Broj: Ppž-9322/2021

 

                                 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. Š.R.S., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbama tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. Policijske postaje Zagreb i ošt. D.S., podnesenim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 21. svibnja 2021., broj: 6. Pp-343/2020, u sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, zagrebačke, II. Policijske postaje Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

 

r i j e š i o    j e

 

Odbacuje se žalba ošt. D.S. kao nedopuštena.

 

             

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 21. svibnja 2021., broj: 6. Pp-343/2020, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), oslobođena je od optužbe okr. Š.R.S. da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. Žalbu je podnio i ošt. D.S., putem punomoćnice odvjetnice  T.T.B., s prijedlogom da se žalba prihvati i donese valjana odluka kojom će se sankcionirati ponašanje optužene sukladno optužnom prijedlogu i važećim propisima Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

3. Žalba tužitelja nije osnovana, a žalba oštećenika nije dopuštena.

 

U odnosu na presudu.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud preuranjeno donio oslobađajuću presudu, da nije sporno da je okrivljenica primijenila brane na vratima, da je imovina predmet spora na Općinskom građanskom sudu i da su, dok se ne donese presuda, oboje suvlasnici imovine u idealnom omjeru te da je D.S. došao na adresu kada mu je istekla zaštitna mjera udaljenja iz doma i da nije bilo zapreka da uđe u svoju nekretninu na kojoj je još uvijek prijavljen.

 

6. Međutim, suprotno citiranim tvrdnjama žalbe, po ocjeni ovog suda, ispravna je odluka prvostupanjskog suda o oslobođenju okr. Š.R.S. od optužbe, jer provedenim dokaznim postupkom nije utvrđeno da je inkriminirani prekršaj počinjen onog dana kada se to okrivljenici stavljalo na teret optužnim prijedlogom.

 

6.1. Naime, okrivljenici je optužbom stavljeno na teret da je prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinila na način da je 12. prosinca 2020. u 17,50 sati promijenila cilindar brave na ulaznim vratima kuće i ulaznim vratima u dvorište, dok je, kako već iz same obrane okrivljenice, tako i iz iskaza svjedokinje M.S., nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenica to učinila neutvrđenog dana u periodu od 26. studenog 2019. do 26. studenog 2020., u kojem periodu je D.S. bila na snazi zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva, izrečena pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj 84. Pp J-3602/2019 od 26. studenog 2019. Tako okrivljenica u svojoj pisanoj obrani izričito navodi: „Okrivljenica ističe da je cilindar bravu doista promijenila no do promjene brava došlo je za vrijeme trajanja mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva …“, dok je svjedokinja M.S. u svom iskazu od 12. prosinca 2020. doslovno navela: „Majka je brave promijenila prije godinu dana …“. Uostalom, i sam tužitelj u obrazloženju optužnog prijedloga navodi da je okrivljenica brave promijenila tijekom razdoblja trajanja zaštitne mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva, dok je u činjeničnom opisu tvrdio da je to okrivljenica učinila 12. prosinca 2020. u 17,50 sati.

 

6.2. Dakle, provedenim dokaznim postupkom nedvojbeno je utvrđeno da okr. Š.R.S. inkriminirane radnje nije počinila 12. prosinca 2020., kako joj se to optužnim prijedlogom stavljalo na teret, nego znatno ranije (neutvrđenog dana u periodu od 26. studenog 2019. do 26. studenog 2020., u kojem periodu je D.S. bila na snazi zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva). S obzirom da prvostupanjski sud nije bio ovlašten sam, bez procesne radnje ovlaštenog tužitelja, naznačiti kao vrijeme počinjenja djela razdoblje koje je teklo znatno prije vremena počinjenja djela iz optužbe, to je odluka kojom se okr. Š.R.S. oslobađa od optužbe po čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona osnovana i pravilna.

 

7. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U odnosu na rješenje.

 

8. Sukladno čl. 192. st. 1. Prekršajnog zakona, žalbu protiv prvostupanjske presude mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećenik, s tim da je čl. 192. st. 4. istog Zakona, pravo na žalbu oštećenika, koji nije ujedno i tužitelj, ograničeno samo na pobijanje presude zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka. Pritom se mora raditi o troškovima koje je oštećenik imao u tom postupku, a pretpostavka je da je oštećenik, do donošenja nepravomoćne odluke o prekršaju, podnio zahtjev za naknadu troškova te da je tijelo postupka o njima odlučilo u okviru odluke o prekršaju.

 

9. Budući da, u ovom prekršajnom postupku, ošt. D.S. nema procesnu poziciju tužitelja, a žalbu je, kako to proizlazi iz njenog sadržaja, podnio zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to njegova žalba nije dopuštena.

 

10. Iz navedenih razloga, žalbu oštećenika je, na temelju čl. 204. st. 2. t. 4. Prekršajnog zakona, trebalo odbaciti kao nedopuštenu i, bez upuštanja u ocjenu osnovanosti iznesenih navoda, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 17. studenog 2021.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu, branitelja, oštećenika, punomoćnicu oštećenika i tužitelja.