1                            Broj: Ppž-9244/2021

 

                              

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A.S. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 4. lipnja 2021., broj: 34 Pp-740/2021-8, u sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2021.,

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se žalba okr. A.S. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na ovog okrivljenika.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. A.S. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.                           

 

             

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 4. lipnja 2021., broj: 34 Pp-740/2021-8, proglašen je krivim okr. A.S. da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. U odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno je da je okr. A.S. obvezan na naknadu istih u iznosu 200,00 kuna.

 

1.1. Istom presudom, okr. M.H. je, na temelju čl. 182. st. 1. t. 1. (ispravno: čl. 182. t. 1.) Prekršajnog zakona, oslobođena od optužbe da bi, na način činjenično opisan u tom dijelu izreke pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka, u odnosu na ovaj dio optužbe, padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okr. A.S., putem branitelja odvjetnika T.K., ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe odnosno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

              3. Žalba nije osnovana.             

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se on pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Okrivljenik u žalbi tvrdi da je on gluhonijema osoba pa da nije jasno kako bi mogao vikati „kurvo, droljo“ odnosno da se takvo što kosi s logikom stvari, da se pobijana presuda temelji isključivo na iskazu majke, da ne postoji nikakva relevantna dokumentacija iz koje bi proizlazilo da je on majku naguravao po stanu, da je u vrijeme suđenja bio u tijeku parnični postupak u kojem je majka okrivljenika tražila raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, koja tužba je naknadno povučena, da sada odnos među strankama nije zategnut i da ne postoje otvoreni sukobi te da je on tijekom prvostupanjskog postupka predlagao provođenje medicinskog i medicinsko psihološkog vještačenja na okolnost reakcije gluho – nijeme osobe, načina govora i gestikulacije u situaciji povišenih tenzija.

 

5.1. Suprotno žalbenim tvrdnjama okr. A.S., prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

5.2. Osnovano je prvostupanjski sud zaključak o krivnji okr. A.S. donio na temelju obrane okr. M.H.. Naime, okr. M.H. je u svojoj obrani jasno i bez ikakvih dvojbi opisala inkriminirani događaj upravo onako kako je on opisan u činjeničnom opisu pobijane presude, ne dovodeći u sumnju ni jednu okolnost, čak ni glede svog ponašanja. Njenoj obrani, baš iz razloga jer opisujući događaj nije otklanjala svoju krivnju, prvostupanjski sud je osnovano povjerovao, smatrajući je istinitom i vjerodostojnom. Utvrđenim ponašanjem žalitelj je nedvojbeno prešao granicu normalnog i uobičajeno prihvatljivog ponašanja jednog člana obitelji prema drugome i time u cijelosti ostvario sva bitna obilježja prekršaja koji mu je stavljen na teret.

 

5.3. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se valjanost utvrđenog činjeničnog stanja pobija tvrdnjom da je okr. M.H. odbila ponuđenu joj medicinsku pomoć te da ne postoji nikakva relevantna dokumentacija iz koje bi proizlazilo da bi je okr. A.S. naguravao po stanu. Međutim, za ostvarenje bića djela za koje je žalitelj proglašen krivim nije potrebno postojanje tjelesnih ozljeda utvrđenih medicinskom dokumentacijom. Tjelesno nasilje, u smislu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, obuhvaća svaki oblik tjelesnog nasrtaja na žrtvu uslijed kojeg nije nastala posljedica u vidu tjelesne ozljede u sudskomedicinskom smislu, a o čemu se upravo radi u ovom prekršajnom predmetu, jer bi se u protivnom, da je kod okr. M.H. bila nastupila neka tjelesna ozljeda, radilo o djelu koje je u Kaznenom zakonu propisano kao kazneno djelo. Nadalje, činjenica da je u vrijeme suđenja bio u tijeku parnični postupak u kojem je okr. M.H. tražila raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, a koja tužba je naknadno povučena te činjenica da su žalitelj i njegova majka okr. M.H. sada u dobrim odnosima, koje se ističu u žalbi, nemaju nikakvog utjecaja na prekršajnu odgovornost okr. A.S., niti mogu dovesti do njegovog oslobođenja.

 

5.4. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima se tvrdi da je okr. A.S. gluho nijema osoba pa da nije jasno kako bi mogao vikati „kurvo, droljo“ odnosno da se takvo što kosi s logikom stvari. Naime, iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je okr. A.S. gluha, a ne gluhonijema, osoba. To je jasno vidljivo iz preslike iskaznice Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih koja prileži spisu, tako je prvostupanjskom sudu rekao njegov branitelj na ročištu 5. svibnja 2021., a i okr. M.H., majka okr. A.S., je izričito navela: „A. nije živio sa mnom nego s ocem i u Zagrebu i k meni je došao 2020. godine, pa mi je rekao da je gluh i da za to ima papire“. Nadalje, iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da okr. A.S. nema zdravstvenih problema u vezi reprodukcije glasa, jer i iz obrane okr. M.H. i iz izjave sudskog tumača za gluhe osobe jasno proizlazi da okr. A.S. može govoriti tako da ga se razumije. Osnovano je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge žalitelja da se provede medicinsko odnosno kombinirano medicinsko psihološko vještačenje, a što se ponavlja i u žalbi, jer okolnosti na koje je predlagano provođenje navedenih vještačenja nisu bitne za prekršajnopravnu odgovornost žalitelja. U tom smislu, ovaj sud u potpunosti prihvaća razloge koje je iznio prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke. 

 

5.5. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

6.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana pa izrečena novčana kazna 3.000,00 kuna predstavlja novčanu kaznu neznatno iznad zakonom propisanog minimuma. Imajući na umu prethodno navedeno te cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja (počinjeno i psihičko i tjelesno nasilje), kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

7. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe.

 

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 17. studenog 2021.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.