- 1 -              U-zpz 58/2021-10

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 58/2021-10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u upravnom sporu tužiteljice Z. P. (nasljednice iza sada pok. tužitelja M. P.) iz B., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, Bjelovar, radi obnove upravnog postupka povrata oduzete imovine, povodom Zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Državnog odvjetništva Republike Hrvatske poslovni broj GZ-DO-267/2021-3 od 11. kolovoza 2021., protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1860/19-2 od 25. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 17. studenoga 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1860/19-2 od 25. rujna 2020.

 

 

Obrazloženje

 

1. Zaključkom Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne odnose KLASA: UP/I-944-18/97-01/75, URBROJ: 2103-03/14-97 od 17. siječnja 2014. odlučeno je:

 

„I Odbacuje se Prijedlog za obnovu postupka Općinskog državnog odvjetništva građansko-upravnog odjela u Bjelovaru broj U-25/01 od 01. ožujka 2005. godine.

 

II Svaka stranka snosi svoje troškove.“.

 

2. Rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-942-01/14-01/183, URBROJ: 514-04-02-01-01-17-02 od 20. ožujka 2017. odlučeno je:

 

„Poništava se zaključak Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove KLASA: UP/I-944-18/97-01/75, URBROJ: 2103-03/14-97 od 17. siječnja 2014. te predmet vraća tijelu prvog stupnja na ponovni postupak.“.

 

3. Presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj 6 UsI-402/2018-10 od 30. siječnja 2019. odlučeno je:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske KLASA: UP/II-942-01/14-01/183, URBROJ: 514-04-02-01-01-17-02 od 20. ožujka 2017.“

 

4. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1860/19-2 od 25. rujna 2020. odlučeno je:

 

„I. Poništava se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj:6 UsI-402/18-10 od 30. siječnja 2019.

II. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II-942-01/14-01/183, URBROJ:514-04-02-01-01-17-02 od 20. ožujka 2017. godine.

III. Žalba Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru se odbija i potvrđuje zaključak Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-944-18/97-01/75, URBROJ:2103-03/14-97 od 17. siječnja 2014. godine.“.

 

5. Protiv navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (dalje: Podnositelj) podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog nepravilne primjene odredaba Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91 i 103/96 - dalje: ZUP/91) kojima je uređena obnova postupka kao i Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (dalje: Zakon o povratu). Predlaže da ovaj sud prihvati zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pobijane pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1860/19-2 od 25. rujna 2020. i istu preinači na način da odbije žalbu žaliteljice i ostavi na snazi prvostupanjsku presudu Upravnog suda u Osijeku i rješenje tuženika, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

6. Tužiteljica je dostavila odgovor na Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude u kojem je predložila da se Zahtjev odbije kao neosnovan.

 

7. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude (dalje: Zahtjev) nije osnovan.

 

8. Podnositelj svoj zahtjev za obnovu upravnog postupka od 1. ožujka 2005. u kojem se utvrđivalo pravo na povrat imovine temelji na odredbi čl. 249. ZUP/91 u kojoj odredbi stoji:

„Postupak okončan rješenjem ili zaključkom protiv kojeg nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku obnovit će se: …

5. ako se rješenje organa koji je vodio postupak zasniva na nekom prethodnom pitanju, a nadležni je organ to pitanje kasnije riješio u bitnim točkama drukčije.“.

 

9. Dakle smatra da je upravno tijelo djelomično rješenje od 22. kolovoza 2002. kojim je sada pokojnom M. P. dane u vlasništvo nekretnine u B. upisane u zk.ul. 23 k.o. G. B. donijelo na temelju odluke o prethodnom pitanju koje je kasnije riješeno na drugačiji način. Konkretno radi se o presudi Županijskog suda u Bjelovaru Gž-323/04 od 27. studenog 2003. kojom je pravomoćno odbijen tužitelj sa zahtjevom da se ima smatrati ovlaštenikom povrata oduzete imovine, makar je u prethodnom parničnom postupku koje je prethodilo donošenju djelomičnog rješenja kojim mu je priznato pravo na povrat imovine bilo utvrđeno da je pok. M. P. ovlaštenik naknade.

 

10. Prema ocjeni ovog suda pogrešno podnositelj smatra da je sporno rješenje o povratu doneseno sukladno uvjetima i okolnostima iz čl. 249. st. 1. toč. 5. ZUP/91.

 

11. Naime u upravnom postupku čije se ponavljanje traži utvrđeno je:

 

- da je navedena imovina bila konfiscirana pok. M. P. na temelju presude Vojnog suda, Vojne oblasti Z. J.A. Vijeća kod B. komande broj … od 8. srpnja 1945. uz kaznu smrti strijeljanjem i trajan gubitak građanske časti, a koja je u zemljišnim knjigama provedena u kolovozu 1945. i uknjižena kao općenarodna imovina,

 

- da je na temelju presude Općinskog suda broj P 606/01 od 12. srpnja 2001. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj GŽ 1941/2001. od 4.10.2021. podnositelj zahtjeva M. P. zakonski nasljednik i ovlaštenik prava na povrat imovine navedene u toč. 1. dispozitiva rješenja što se vidi iz slijedećeg:

 

- navedena imovina bila je konfiscirana pok. M. P. (stricu predlagatelja) 8. srpnja 1945. presudom broj … od (8. srpnja 1945., a M. P. je umro …, što se dokazuje rješenjem Općinskog suda broj R-1 11/87 od 3.11.1997.,

 

- u trenutku smrti M. P. jedini zakonski nasljednik je bio njegov brat V. P., a to je i ostavina pok. M. P. u trenutku njegove smrti … prešla na V. P. jedinog nasljednika pok. M. P. Budući da je presuda o konfiskaciji imovine od 8. srpnja 1945. tj. nakon njegove smrti, nakon …, pa su sve njegove nekretnine kao ostavina prešle na njegovog jedinog nasljednika brata V. P. Pok. V. P. je umro …, a nakon toga je umrla i majka predlagatelja K. P., a u ostavinskom postupku kod Općinskog suda u Bjelovaru broj O-136/97 jedinim nasljednikom je proglašen njezin sin predlagatelj M. P., koji je i ovlaštenik u ovom postupku,

 

- da je podnositelj zahtjeva na dan donošenja Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine bio hrvatski državljanin što se dokazuje Domovnicom,

 

- da su navedene nekretnine u zemljišnim knjigama upisane kao općenarodna imovina, a nalaze se u korisništvu G. B. koji je zaključio ugovore o najmu s najmoprimcima.

 

12. Dakle postojanje presude redovnog suda kojim je sada pokojnom podnositelju kao nećaku strijeljanog M. P. nije bila od utjecaja na pitanje utvrđenja prava na povrat imovine.

13. Ovo i stoga što je prethodni vlasnik usmrćen (strijeljan) … kada je u izvanparničnom postupku utvrđen dan smrti, a imovina mu je konfiscirana 8. srpnja 1945. dakle nakon njegovome smrti.

 

Prema čl. 1. Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije konfiskacija imovine u smislu ovog Zakona je prisilno oduzimanje bez naknade u korist države, cjelokupne imovine (potpuna konfiskacija) ili točno određenog dijela imovine (djelomična konfiskacija) fizičke ili pravne osobe.

 

Kako u trenutku donošenja rješenja o konfiskaciji pok. M. P. nije bio živ sukladno Zakonu o konfiskaciji nije mu se mogla niti konfiscirati imovina već samo njegovom nasljednicima.

 

14. U ovoj fazi postupka nije sporno da je nasljednik pok. M. P. bio njegov brat V. P., kojem imovina koja je predmet povrata nije konfiscirana niti to itko u postupku koji je prethodio tvrdi.

 

15. Dakle, pogrešno sudovi nižeg stupnja ističu da su upravna tijela pogrešno primijenila čl. 9. st. 1. Zakona o povratu temeljem kojeg se priznaju fizičkoj osobi - prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvoga nasljednoga reda pravo na povrat imovine a u ovom postupku ovlaštenik naknade nije nasljednik prvog nasljednog reda iza svog strica pok. M. P. ali da to nije razlog da odluke proglase ništavim jer ona time nije protivna osnovnim načelima pravnog poretka (čl. 267. ZUP/91) kao što to utvrđuje sud drugog stupnja u svojoj presudi Us-5056/2007 od 20. siječnja 2011.

 

16. Naime, makar to nije pitanje koje se ispituje u ovoj fazi postupka u kojoj se ispituje pravilnost presude suda drugog stupnja kojom u suštini nije dopuštena obnova upravnog postupka, ovaj sud smatra da je za potpunu i valjanu argumentaciju odbijanja zahtjeva podnositelja nužno istaknuti da po ocjeni ovog suda u ovoj konkretnoj stvari vlasnik i nasljednik imovine je bio brat pok. M. P. V. P. kojem u trenutku njegove smrti imovina još nije bila konfiscirana, a kada je doneseno rješenje o konfiskaciji to više nije moglo biti učinjeno jer je M. P. kao fizička osoba prestao postojati, a konfiskacija je bila moguća i po tadašnjim zakonima samo fizičkim osobama, dakle onima koji su u trenutku konfiskacije živi. Stoga, kada je podnesen zahtjev za naknadu oduzete imovine po sada pokojnom M. P. sinu V., on je zahtjev podnosio kao nasljednik prvog nasljednog reda iza svog oca V. P. koji je pak bio jedini nasljednik u trenutku smrti M. P. (starijeg).

 

17. Zbog svih gore navedenih razloga po ocjeni ovog suda nema valjanih i zakonom propisanih razloga za obnovu postupka pa je stoga odlučeno kao u izreci sukladno odredbi čl. 78. Zakona o upravnom sporu.

 

Zagreb, 17. studenog 2021.