- 1 -                                    Revd 4394/2021-2

Broj: Revd 4394/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. B. iz R., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u R., protiv tuženika P. Z. d.d., OIB: …, R., kojeg zastupa punomoćnica Ž. L., odvjetnica u  Odvjetničkom društvu L. i partneri u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-1258/20-2 od 24. ožujka 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-264/19-32 od 16. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2021.,

r i j e š i o   j e

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-1258/20-2 od 24. ožujka 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-264/19-32 od 16. rujna 2020.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica osporava istaknute navode tuženika, s prijedlogom da se isti odbaci.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da o pravnim pitanjima koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije ne ovisi odluka u ovome sporu.

4. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio četiri pravna pitanja od kojih:

- u prvom postavljenom pitanju tuženik problematizira postojanje zakonitosti i opravdanog interesa za odlučivanje o ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu koji više nije na snazi, a koje se tiču promjene kamatne stope te ima li sud u takvom slučaju ovlaštenje donijeti deklaratornu odluku o utvrđenju ništetnosti ugovora ili njegovih pojedinih odredbi, međutim navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu budući je pobijana odluka u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odlukama poslovni broj Rev-2868/18-2 od 12. veljače 2019. i poslovni broj Rev-1803/19-2 od 1. prosinca 2020.,

- drugo postavljeno pitanje, koje problematizira učinak podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na prekid zastare u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05. - dalje: ZOO), nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odluci poslovni broj Rev 2245/17-2, dok je o istome na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. pravno shvaćanje zauzeo i Građanski odjel Vrhovnog suda RH, a ono glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora",

- treće postavljeno pitanje, a koje se odnosi na određenost i preciznost promjenjive kamatne stope, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odluci poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015.,

- četvrto postavljeno pitanje, koje se odnosi na nepoštenost valutne klauzule u ugovorima u valuti CHF, također nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je pobijana odluka u skladu s već navedenim odlukama revizijskog suda pa samim time nije riječ o pravnom pitanju u pogledu kojeg bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i Revd-2954/21-2 od 7. srpnja 2021.).

5. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.

6. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 17. studenog 2021.