Baza je ažurirana 22.05.2025. 

zaključno sa NN 74/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 1878/2021-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1878/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja te Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općine V., V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Ž., protiv tuženika H. T. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. S. B., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B., D. & Partneri, Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj -606/2019-2 od 7. prosinca 2020. kojima su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2660/2017 od 17. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 17. studenoga 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I              Dopušta se podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj -606/2019-2 od 7. prosinca 2020. zbog pravnih pitanja:

 

(1)              Postoji li obveza infrastrukturnog operatora plaćati vlasniku nekretnine  naknadu za pravo puta prije nego što mu, na njegov zahtjev, Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti izda potvrdu o pravu puta ili, na zahtjev vlasnika, donese rješenje u postupku utvrđivanja infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta?

 

(2)              Je li infrastrukturni operator, u smislu odredbe članka 3. stavka 1. Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta („Narodne novine“ 152/11, 151/14 i 95/17- dalje: Pravilnik), prema kojoj „u svrhu izdavanja potvrde o pravu puta, u slučajevima propisanim ovim Pravilnikom, infrastrukturni operator dostavlja HAKOM-u (Agenciji) zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta“ u obvezi Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti podnijeti zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta i ako tu obvezu ima, kada mu ona nastaje i dospijeva, odnosno nastaje li i dospijeva li mu ta obveza u trenutku kada je stekao pravo puta?

 

(3)              Je li u smislu članka 8. stavka 4. Pravilnika obveza plaćanja naknade za pravo puta prestaje po samom propisu čim se (i samo ako se) kumulativno ispune uvjeti iz tog propisa: a) da na nekretnini postoji (bude zasnovano) koje drugo pravo; b) da na temelju tog (zasnovanog) prava na nekretnini infrastrukturni operator plaća vlasniku odgovarajuću naknadu za uporabu općeg dobra ili nekretnine (za sve vrste odnosno ukupnu količinu infrastrukture izgrađene na tim nekretninama)?

 

(4)              Nastaje li, odnosno dospijeva li obveza plaćanja naknade za pravo puta stjecanjem tog prava, odnosno stupanjem na snagu Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 73/08 – dalje: ZEK)?

 

II              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj -606/2019-2 od 7. prosinca 2020. kojima su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2660/2017 od 17. prosinca 2018.

 

2. Tuženik je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio isti odbaciti kao nedopušten i obvezati tužitelja da mu nadoknadi trošak sastava odgovora na prijedlog.

 

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385., članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su pitanja naznačena u izreci  važna ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer o tim pitanjima za sada nema prakse revizijskog suda.

 

4. Peto pitanje, po ocjeni ovog suda, nije važno niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, dok u odnosu na šesto pitanje, koje se odnosi na određena ovlaštenja vlasnika nekretnine u odnosu na infrastrukturnog operatora, prijedlog za dopuštenje nije dopušten, s obzirom na to da drugostupanjski sud u pobijanoj odluci nije izrazio shvaćanje da vlasnik nekretnine ne bi imao pravo pred redovnim sudom ostvarivati isplatu naknade i upis tog prava u zemljišnim knjigama. Naime, sud je o oba ta zahtjeva meritorno odlučio (presudom), dok je tužba odbačena samo u odnosu na zahtjev za utvrđenje da tuženiku pripada pravo puta, uz obrazloženje da tužitelj za postavljanje takvog zahtjeva nema pravni interes (članak 187. stavak 2. ZPP). Slijedom toga, ni u odnosu na ovo pitanje nije ispunjena pretpostavka dopuštenosti sukladno odredbi članka 385.a stavak 1. ZPP.

 

5. Slijedom svega navedenoga, valjalo je u odnosu na pitanja naznačena u izreci ovog rješenja, a na temelju odredbe članka 387. stavak 6. ZPP, dopustiti reviziju.

 

 

 

6. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan, jer ta radnja, u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP, nije bila potrebna.

 

Zagreb, 17. studenoga 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu