Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21 000 Split

Povrv-843/2020-14

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sonji Meštrović, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja P. športskog društva Š., OIB: ……., iz S.,, kojeg zastupa punomoćnica A. J., odvjetnica u O. H. & Partneri, Pisarnice u S., protiv tuženika
M. B., OIB: ….., iz S., kojeg zastupa opunomoćenik E. S., odvjetnik u S., radi isplate, nakon održane glavne I javne rasprave, zaključene 5. listopada 2021., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu, 17. studenog 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika
iz S., M. P. od 11. prosinca 2017. pod brojem Ovrv-10300/17, te se
nalaže tuženiku M. B., iz S., OIB:…., da tužitelju P. športskom društvu Š., iz S., OIB:….
na račun broj IBAN: HR5023300031100103157 kod S. b., plati iznos od 13.341,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje, sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima ("NN" 35/05 i 78/15), a koje teku na iznose kako slijedi:
- na iznos od 1.026,25 kuna od 11. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 1.026,25 kuna od 11. siječnja 2017. do isplate, - na iznos od 1.026,25 kuna od 11. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 1.026,25 kuna od 11. ožujka 2017. do isplate, - na iznos od 1.026,25 kuna od 11. travnja 2017. do isplate, - na iznos od 1.026,25 kuna od 11. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 1.026,25 kuna od 11. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 1.026,25 kuna od 11. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 1.026,25 kuna od 11. kolovoza 2017. do isplate,

2

Povrv-843/2020-14

- na iznos od 1.026,25 kuna od 11. rujna 2017. do isplate,
- na iznos od 1.026,25 kuna od 11. listopada 2017. do isplate,
- na iznos od 1.026,25 kuna od 11. studenog 2017. do isplate,
- na iznos od 1.026,25 kuna od 11. prosinca 2017. do isplate.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju
parnični trošak u iznosu od 5.100,00 kn. Više zatraženi trošak u iznosu od 4.462,50
kn zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana 11. prosinca 2017. kod javnog bilježnika M. P., iz S. pod poslovnim brojem Ovrv-10300/17, zaprimljen je prijedlog za ovrhu tužitelja na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika kao ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 13.341,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim u skladu sa člankom 29. stavka 2. ZOO-a uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućempolugodištu za pet postotnih poena, kao i troškove ovršnog postupka.

1.1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika M. P., iz S. poslovni broj Ovrv-10300/17 od 11. prosinca 2017., određena je predložena ovrha.
1.2. Tuženik je protiv ovog rješenja izjavio prigovor, te je rješenjem Općinskog
suda u Splitu broj Povrv-964/18 od 18. travnja 2018., stavljeno izvan snage rješenje
o ovrsi koje je donio javni bilježnik iz S., M. P. pod poslovnim brojem
Ovrv-10300/17 od 11. prosinca 2017., uz ukidanje provedenih radnji, a po
pravomoćnosti tog rješenja spis je ustupljen parničnom odjelu ovog suda.
1.3. U svom prigovoru tuženik ističe kako prigovara osnovi i visini, navodeći da
je jedrilica za koju ga se tereti neispravna, da ne plovi i da ne koristi usluge L. i
da ju je potrebno otpisati što da mu je i obećano, te mu nije jasno poradi čega još to
nije napravljeno. Radi jako loših financijskih okolnosti u kojoj se nalazi i bolesti
supruge, da nije u mogućnosti podmiriti predmetnu tražbinu. Zbog svega iznijetog
predlaže staviti van snage rješenje o ovrsi.

1.4. Odlučujući o tužbenom zahtjevu ovaj sud je svojom presudom poslovni
broj Povrv-964/2018 od 11. siječnja 2019. usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti.
Drugostupanjski sud Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici svojim
rješenjem poslovni broj Gž-383/2019-2 od 30. srpnja 2020. prihvatio je žalbu
tuženika te ukinuo presudu ovog suda poslovni broj Povrv-964/18 od 11. siječnja

2019. i predmet vratio na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

2. U ponovljenom postupku ovaj sud je ponovno pregledao Izvod iz poslovne
evidencije dugovanja tužitelja na dan 21. studenog 2017., potvrde o izvršenom uvidu
u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu od

14. prosinca 2017., te pregledao Ugovor broj 054/2016 o korištenju komercijalnog
veza (list 37-39 spisa), dopis iz sudskog registra za tužitelja (list 41 spisa), knjižicu
plovila za čamac registarske oznake ST-6103 (list 42-44 spisa), Cjenik tužitelja za
vezarine i usluge za 2016. i 2017. (list 47/48 spisa), dopis RH, Ministarstva mora,
prometa i infrastrukture broj Klasa: 034-04/21-01/990, U broj: 530-04-9-3-21-2 od 18.
veljače 2021. (list 49 spisa), i saslušao tuženika.

2.1. Nakon tako provedenoga dokaznog postupka stranke nisu imale daljnjih
dokaznih prijedloga, pa je ovaj sud upravo po prijedlogu tužitelja zaključio
raspravljanje u ovoj pravnoj stvari.

3

Povrv-843/2020-14

2.2. Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 117/03), više nije
ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi
osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu stranaka i zaključio raspravljanje u ovoj
pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi
članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, stranke
dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se
utvrđuju te činjenice.

2.3. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje
utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19.-dalje: ZPP) (načelo materijalne
istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i
predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

3. Zahtjev tužitelja je osnovan.

4. Pregledom preslike knjižice čamca razvidno je da čamac oznake ST-….
vlasništvo I. R., a što je potvrđeno i dopisom Ministarstva mora,
prometa i infrastrukture od 18. veljače 2021.

4.1. Pregledom Cjenika vezarine i usluge za 2016. i 2017. razvidna je visina mjesečnog i godišnjeg veza prema dužini broda.

4.2. Pregledom Ugovora broj 054/2016 o korištenju komercijalnog veza
razvidno je da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor kojim tužitelj, kao davatelj usluga,
obvezao se dati tuženiku kao korisniku usluga, na korištenje vez u lučici Špinut u
Splitu za plovilo reg. oznake ST…. dužine 7,90 m i širine 2,85 m, tip broda krstaš
od 30. studenog 2016. do otkazivanja ugovora. Nadalje, korisnik usluge se obvezao
davatelju usluge plaćati naknadu za korištenje veza prema cjeniku i pravima plaćanja
koju za svaku godinu donosi Upravni odbor davatelja usluga. Cjenik i pravila stoga
da su sastavni dio ugovora. Također, stranke su ugovorile da davatelj usluga stječe
založno pravo na plovilu kao osiguranje naplate naknade za korištenje veza.
4.3. U svom iskazu saslušani tuženik je naveo da je točno da je potpisao
ugovor o korištenju veza broj 54/2016 i da je taj ugovor potpisao na nagovor
direktora I. V.. Pri sklapanju tog ugovora da mu je rečeno da se tim
ugovorom regulira samo činjenica korištenja veza za vrijeme nužnog popravka tog
broda, ali da korištenje veza za taj brod neće morati platiti. Direktor tužitelja da je
znao da on to ne može platiti i prilikom tog potpisivanja da mu je rečeno da su to
morali napraviti zbog reguliranja statusa svih korisnika L.. Unatoč njegovom
neplaćanju tužitelj da nije otkazao ugovor što dodatno da ukazuje na činjenicu da
tužitelj nije ni očekivao njegovo plaćanje. Predmetni brod da se i sad nalazi u L.
na suhom vezu i uprava L. da mu ne dopušta da brod uzme dok ne podmiriti
dug. Tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora da nije imao koncesiju za L., što on da
je znao kao član L., pa tim više da je držao da vrijedi dogovor kao neplaćanje.
Kad je dobio prvu tužbu odnosno ovršni prijedlog da se obratio direktoru L. koji
da ga je izvijestio da je riječ o grešci i da će se ta stvar riješiti odnosno povući. U toj
lučici da ima svoja dva broda i da ne plaća ništa.

5. S obzirom na spor stranaka valjalo je na temelju ovako provedenoga
dokaznog postupka utvrditi je li tuženik u obvezi podmiriti utuženo dugovanje a kod
tuženikovog prigovaranja i aktivnoj i pasivnoj legitimaciji.

5.1. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik imali ugovorni odnos.

4

Povrv-843/2020-14

5.2. Također, među strankama nije sporno da tuženik u utuženom razdoblju
nije platio naknadu tužitelju za korištenje veza od prosinca 2016. do prosinca 2017. u
iznosu od po 1.026,25 kuna mjesečno, što predstavlja iznos od 13.341,25 kuna.
5.3. Tuženik u svom prigovoru od 30. siječnja 2018. iznosi navode glede
prevelike mjesečne vezarine ne osporavajući vlasništvo broda i korištenje veza.
Potom u svojoj žalbi navodi kako je raniji vlasnik prodao njemu taj broda a od tužitelja
da nije dobio nikakvu uslugu. Konačno, tuženik svojim podneskom od 4. lipnja 2021.
osporava aktivnu legitimaciju navodeći kako tužitelj nema ugovor o koncesiji za
predmetnu lučicu, a što da je notorna činjenica, i prigovor promašene pasivne
legitimacije navodeći kako on nije vlasnik čamca.

5.4. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“,
broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) propisano je kako su sudionici u
obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.
5.5. Naime, među stankama nije sporno da su stranke sklopile Ugovor broj
054/2016 o korištenju komercijalnog veza a nije ni sporan Cjenik vezarine i usluge za

2016. i 2017., pa je po stavu ovog suda tuženik u obvezi ispuniti ugovorenu obvezu.
5.6. Isticanje tuženikovih prigovora da tužitelj nema koncesiju za predmetnu
lučicu kao i njegovo isticanje da on nije vlasnik broda, a kod nespornog ugovornog
odnosa stranka, potpuno su irelevantni te ih ovaj sud ocjenjuje paušalnim i
usmjerenim da izbjegavanje preuzete obveze. Također, tuženikovi navodi da mu je
prilikom sklapanja ugovora rečeno da je namjera samo reguliranja statusa ali ne i
obveze plaćanja ovaj sud drži paušalni i neosnovani, a koje navode tuženik nije
potkrijepio odgovarajućim dokaznim sredstvima niti na te okolnosti predložio dokaze
tijekom ovog postupka. Također, pozivanje tuženika da mu je tužitelj obećao otpisati
dug, budući mu je jedrilica u neispravnom stanju, a u prilog tome nije dostavio
nikakav dokaz, niti predlagao kakve dokaze na okolnost utvrđenja njegove tražbine,
ukazuje na tuženikove neosnovane navode. Svakako valja kazati kako tuženik
tijekom postupka nije ni osporio sklopljeni ugovor a ni volju strankama na sklapanje
takvog ugovora koja proizlazi iz ugovora, kao ni visinu tražbine, pa je i takvo isticanje
tuženika u cijelosti paušalno i neosnovano.

5.7. S obzirom da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je podmirio
potraživanje tužitelja odnosno osporio dugovanje koje proizlazi iz otvorenih stavki u
ukupnom iznosu od 13.341,25 kuna, valjalo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi
održati na snazi u dosuđenom iznosu. Tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju i
zakonske zatezne kamate, kako su i zatražene, tijek kamata nije bio sporan među
strankama, sve na temelju odredbe članka 29. ZOO/05, pa je i u tom dijelu platni
nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo održati na snazi, odnosno odlučiti kao u točci
I. izreke ove presude.

6. Odlučujući o parničnom trošku ovaj sud je na temelju odredbe članka 154.
st. 1. ZPP-a, priznao tužitelju trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00
kn, trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 400,00 kn i trošak dostave u iznosu
od 30,00 kn, sve uvećano za trošak PDV-a, što ukupno čini trošak od 1.787,50 kn.
Nadalje, ovaj sud je priznao tužitelju trošak zastupanja po punomoćniku na dva
ročišta (4. prosinca 2018. i 4. veljače 2021.) na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari
u iznosu od po 1.000,00 kn i pristupa na jedno ročište (13. listopada 2020.) u iznosu
od 250,00 kn, sve uvećano za trošak PDV-a, i trošak sudske pristojbe na odluku u
iznosu od 500,00 kn, pa ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 5.100,00 kn, kako je
određeno u točki II. izreke presude. Preostali trošak ovaj sud je odbio jer nije ni
nastao odnosno nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

5

Povrv-843/2020-14

7. Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci.

Split, 17. studenog 2021.

S U T K I NJ A

Sonja Meštrović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu
u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Broj zapisa: eb302-2041e

Kontrolni broj: 09489-79e7f-f88be

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=SONJA MEŠTROVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.