1               Poslovni broj: II Kž-435/2021-5

Poslovni broj: II Kž-435/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. M., zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 6. u vezi sa člankom 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, broj Kv I-28/2021-6 od 12. listopada 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog Z. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog Z. M. zbog dva kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 6. u vezi sa člankom 34. KZ/11. te kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. u vezi sa člankom 127. stavkom 4. te članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) protiv optuženika je produljen istražni zatvor, dok je na temelju članka 131. stavka 2. i 3. ZKP/08. određeno kako isti može trajati do pravomoćnosti presude, s time da će sud svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja, ispitivati zakonske uvjete za daljnju primjenu istražnog zatvora.

2. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je optuženi Z. M. po branitelju, odvjetniku D. G., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati njegovu žalbu kao osnovanu i pobijano rješenje preinači na način da mu istražni zatvor ukine i zamijeni predloženom mjerom opreza".

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Z. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

6. Ispravno se prvostupanjski sud u pogledu postojanja osnovane sumnje da je optuženi Z. M. počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret pozvao na potvrđenu optužnicu, jer je optužno vijeće prilikom odlučivanja o potvrđivanju optužnice utvrdilo da iz dokaza na kojima se optužnica temelji takva sumnja i proizlazi. Tako je dakle utvrđeno postojanje opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika. U tom smislu valja istaknuti kako žalbeni navodi optuženika u pogledu osporavanja osnovane sumnje predstavljaju isključivo polemiziranje s potvrđenom optužnicom i iznošenje obrane te ih niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud nisu ovlašteni razmatrati prilikom ispitivanja zakonskih uvjeta za daljnju primjenu istražnog zatvora.

7. Vezano uz postojanje posebne istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., razmatrajući okolnosti i način počinjenja kao i težinu kaznenih djela koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret te zapriječenu kaznu, zatim visoki stupanj iskazane kriminalne volje, upornosti i bezobzirnosti u inkriminiranom postupanju tempore criminis kao i činjenicu kako se u konkretnom slučaju radi o višestruko pravomoćno osuđivanoj osobi za različita kaznena djela kako s obilježjem nasilja, tako i imovinskog karaktera te kaznena djela počinjena na štetu službenih osoba u obavljanju službene dužnosti, pa i za istovrsno kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju, dok mu se u ovom kaznenom postupku stavlja na teret počinjenje čak dva kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju na štetu dvojice policijskih službenika i to prilikom uhićenja za kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11. za koje se također tereti, ocjena je i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako je s pravom prvostupanjski sud produljio istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

8. Naime, evidentno je kako se u konkretnom slučaju radi o optuženiku kojem je činjenje kaznenih djela ustaljeni obrazac ponašanja te kako dosada izrečene i izdržane višegodišnje kazne zatvora očigledno nisu utjecale na istoga da svoje ponašanje ubuduće uskladi sa zakonom.

9. Stoga su na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja bez utjecaja paušalni žalbeni navodi optuženika kako se čitava optužnica temelji na činjenici da je on ranije pravomoćno osuđivan za različita kaznena djela, pa mu se i ovaj puta želi staviti na teret nešto što nije učinio, a sve kako bi mu se ograničila sloboda.

10. Nisu osnovane niti žalbene tvrdnje optuženika kako pobijano rješenje sadrži stereotipne formulacije koje se temelje na ranijoj osuđivanosti okrivljenika kao osnovi za produljenje istražnog zatvora te kako je u ovom slučaju dovedena u pitanje presumpcija nedužnosti optuženika.

11. Naime, višestruka pravomoćna osuđivanost optuženika za različita teška kaznena djela, između ostalog i na štetu službenih osoba, pa tako i za istovrsno kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju je jedna od okolnosti koje pojačavaju opravdanost prognoze o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, ne dovodeći u pitanje pretpostavku nedužnosti, stoga je prvostupanjski sud za svoju odluku, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

12. Slijedom navedenog, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

13. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

14. Stoga je, imajući na umu sve izložene okolnosti, ocjena i ovog suda kako je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao nužna i jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela utvrđene kod ovog optuženika pa blaže mjere, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela koja nedvojbeno postoji.

15. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. studenog 2021.