Poslovni broj: II Kž-Us-61/2021-6

Poslovni broj: II Kž-Us-61/2021-6

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te Snježane Hrupek- Šabijan i mr. sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog K. A. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa člankom 329. stavkom 1. točkom 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama optuženog K. A. B., optuženog M. F., optuženog A. R. i optužene A. V. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-Us-35/2021. od 27. rujna 2021. u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog K. A. B., optuženog M. F., optuženog A. R. i optužene A. V. kao neosnovane.             

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-Us-35/2021. od 27. rujna 2021., nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj KO-US-7/2021. od 3. veljače 2021., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-us-1/2021. od 23. kolovoza 2021., protiv optuženog K. A. B. i drugih, zbog kaznenih djela nedozvoljene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavak 2. u vezi članka 329. stavak 1. točka 4. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavak 4. u vezi sa člankom 131. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.). produljen istražni zavor protiv optuženog K. A. B., optuženog B. R., optuženog M. F., optuženog A. R., optužene A. V. i optuženog H. J. iz zakonskog osnova iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi K. A. B. po branitelju odvjetniku L. A. iz „svih zakonom predviđenih žalbenih razloga“. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje.

 

3. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu je podnio i optuženi M. F., po branitelju odvjetniku B. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i vratiti ga „optužnom vijeću na ponovno odlučivanje“, a podredno preinačiti pobijano rješenje na način da se istražni zatvor ukine i „isti pusti na slobodu“.

 

4. Pravodobnu žalbu podnio je i optuženi A. R. po branitelju odvjetniku M. V. zbog „žalbenih osnova iz čl. 461. ZKP-a“. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje, „pustiti okrivljenika na slobodu, a podredno istražni zatvor zamijeniti prikladnim mjerama opreza“.

 

5. Pravodobnu žalbu podnijela je i optužena A. V. po branitelju odvjetniku T. M. bez navođenja zakonske osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje te „ukinuti istražni zatvor okrivljenoj“, a podredno ukinuti pobijano rješenje te „ga zamijeniti blažom mjerom opreza“.

 

6. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

7. Žalbe nisu osnovane.

 

8. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog K. A. B., optuženog M. F., optuženog A. R. i optužene A. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na svakog od ovih optuženika i kaznena djela za koje se svaki od njih tereti, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv svakog od ovih optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

8.1. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi optuženog K. A. B. da „nisu navedeni konkretni razlozi i nije dana cjelovita analiza“, a da oni razlozi koji su navedeni su „suhoparni“ i u velikom dijelu identični ranijim rješenjima; zatim navodi optuženog M. F. i optuženog A. R. da sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama, odnosno navodi optuženog M. F. da oni razlozi koji su navedeni u pobijanom rješenju su nejasni i proturječni, preopćeniti i nisu individualizirani niti određeni, jasni i prihvatljivi te navodi optužene A. V. da dani razlozi nisu „dostatni“, kojima ovi optuženici upiru na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

8.2. Suprotno žalbenim navodima optuženog K. A. B., optuženog M. F., optuženog A. R. i optužene A. V., prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da bi svatko od ovih optuženika počinio kaznena djela za koja se svatko od njih pojedinačno tereti proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a osobito rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Ističe se da je te dokaze već optužno vijeće pri odlučivanju o potvrđivanju optužnice dostatno analiziralo u mjeri koja je potrebna za dovoljan stupanj osnovane sumnje da bi ovi optuženici počinili kaznena djela za koja se terete. Stoga je izvanraspravno vijeće detaljno obrazložilo dokaze iz kojih proizlazi osnovana sumnja s obzirom na stadij postupka (početak rasprave) pa se ni ne može primijeniti analiza na način je li došlo do nužnog jačanja osnovane sumnje kako se postupak odmiče prema kraju, a sve u korelaciji sa svim drugim procesno-pravnim relevantnim okolnostima.

 

8.3. Konačnu ocjenu svih predloženih dokaza, kao i ocjenu uloge i doprinosa svakog od ovih optuženika te dokazanosti djela za koje se terete, dati će raspravni sud, nakon provedenog kontradiktornog postupka prilikom donošenja presude, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga žalbeni prigovori kojima optuženi K. A. B., optuženi M. F., optuženi A. R. i optužena A. V. tumače i ocjenjuju postojanje dokazanosti kaznenog djela za koje se svako od njih pojedinačno tereti, a time i osnovane sumnje nisu od značaja. Napominje se da zakonitost pojedinog dokaza nije predmet preispitivanja u okviru ispitivanja prvostupanjskog rješenja kojim je produljena mjere istražnog zatvora optuženicima.

 

9. Nadalje, optuženi K. A. B., optuženi M. F., optuženi A. R. i optužena A. V. prigovaraju osnovanosti zaključaka prvostupanjskog suda što predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9.1. Međutim, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio i postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog K. A. B., optuženog M. F., optuženog A. R. i optužene A. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Točno je da su optuženi A. R. i optužena A. V. kazneno neosuđivane osobe, ali suprotno navodima ovih žalitelja, kao i suprotno navodima optuženog K. A. B. i optuženog M. F., pravilno je prvostupanjski sud zaključak  o postojanju opasnosti od ponavljanja djela za svakog od ovih četvero optuženika utemeljio, prije svega, u naravi i načinu počinjenja kaznenih djela za koje se oni na razini osnovane sumnje terete i to da su u sastavu kriminalnog udruženja nabavljali, skladištili i razdjeljivali drogu amfetamin, marihuanu i heroin te prodavali na ilegalnom tržištu što upućuje na iznimnu organiziranost i koordiniranost unutar zločinačkog udruženja s precizno podijeljenim ulogama radi realizacije dogovorene kriminalne aktivnosti.

 

9.2. Naime, protivno žalbenim navodima optuženog M. F. prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu upravo okolnosti počinjenja kaznenih djela za koje su svi optuženici osnovano sumnjivi, a koje opravdano upućuju na izrazitu kriminalnu volju i upornost. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud te okolnosti u odnosu na optuženog K. A. B. i optuženog M. F. povezao s činjenicom da su obojica kazneno osuđivani (detaljno i pravilno navedeno za optuženog K. A. B. u odlomku 40. pobijanog rješenja, a za optuženog M. F. u odlomku 41.) što upućuje na to da njihovo ponašanje nije usklađeno s zakonskim propisima. Štoviše, osnovano se sumnja da je optuženi K. A. B. kazneno djelo za koje se tereti počinio u roku provjeravanja iz presude Općinskog suda u Splitu broj K-568/2017. od 29. lipnja 2017., a optuženi M. F. kaznena djela za koja se tereti počinio u roku provjeravanja iz presude Općinskog suda u Splitu broj K-915/2015. od 6. listopada 2016.

 

9.3. Protiv optuženog A. R., prema podacima u spisu, doista je pred Općinskim sudom u Splitu u tijeku drugi kazneni postupak zbog kaznenog djela nedozvoljene proizvodnje i prometa drogama (i to amfetamina, marihuane i hašiša). Premda vođenje drugog kaznenog postupka ne može biti, sama za sebe, dostatna okolnost koja pokazuje da je netko sklon činjenju kaznenih djela (jer bi to bilo protivno načelu pretpostavke nedužnosti optuženika), suprotno žalbenim navodima optuženog A. R. pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu i ovu okolnost, a sve s obzirom na pravnu prirodu kaznenog djela iz tog drugog kaznenog postupka koji je već u tijeku i koji je u stadiji vođenja rasprave.

 

10. Prilikom ocjenjivanja postojanja  opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, imajući u vidu i njihovu brojnost i kakvoću u cjelini. Pri tome prethodna (ne)osuđivanost, kao i osobne prilike, samo je jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke za svakog od optuženika, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju u odnosu na sve optuženike. Stoga neosnovani su žalbeni navodi optužene A. V. i optuženog A. R. da neosuđivanost nije pravilno uzeta u obzir te navodi optuženog M. F. da je osuđivanost zbog drugog djela i pogrešno nezaposlenost neopravdano uzeta u obzir.

 

11. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sve prethodno iznesene okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi i u odnosu na optuženog K. A. B., optuženog M. F., optuženog A. R. i optuženu A. V. te da se, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela u odnosu na svo četvero optuženika ne može u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora određivanjem neke blaže mjere, pa tako ni nekom od mjera opreza u odnosu na niti jednog optuženika. Stoga nisu u pravu optuženi K. A. B., optuženi M. F., optuženi A. R. ni optužena A. V. kada tvrde da ne postoje razlozi za produljenje istražnog zatvora, odnosno da ne postoji opasnost od ponavljanja djela na njihovoj strani. Ujedno, irelevantni su navodi optuženog A. R. da opasnost ne postoji jer su „tijela kaznenog progona postupanjem u ovom predmetu i to onemogućila“.

 

12. Nije u pravu optuženi M. F. da je korištenjem izraza iz činjeničnog opisa optužnice prilikom obrazlaganja postojanja opće i posebne pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora optuženiku povrijeđena pretpostavka nedužnosti jer to ne predstavlja utvrđenje „o krivnji“ niti zaključak da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, što će tek biti predmet dokazivanja i raspravljanja u kontradiktornom postupku.

 

13. Što se tiče žalbenih navoda i optuženog A. R. i optužene A. V. kojima upiru na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora u odnosu na svakog optuženika. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti svaki od ovih optuženika, propisane kazne (od 3 do 15 godina zatvora), te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja svakog od optuženika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, s time da su ovi optuženici u istražnom zatvoru od 30. srpnja 2020. Suprotno žalbenim navodima optuženog M. F. i optuženog A. R., prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti u ovoj fazi postupka pretežu nad pravom ovih optuženika na slobodu, a sve s obzirom na trenutačni stadij kaznenog postupka u kojem osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica i u kojem je rasprava tek započela, pa nije u pravu optuženi M. F. ni da je pobijano rješenje arbitrarno.

 

14. U odnosu na daljnje žalbene primjedbe optužene A. V. koja se poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava, smatrajući da se može primijeniti, napominje se da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela (kao istražno zatvorske osnove) mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

 

15. Ujedno, neosnovani su žalbeni navodi svih žalitelja iz kojih proizlazi da prvostupanjski sud nije pažljivo i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje opravdanosti daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.

 

16. U vezi žalbenih navoda optužene A. V. da se istražni zatvor ne može i ne smije pretvoriti u kaznu ističe se da mjera istražnog zatvora nikad i u ni jednom slučaju ne može predstavljati kaznu. Naime, svrha istražnog zatvora, pored sprečavanja bijega ili počinjenja odnosno dovršenja kaznenog djela, u širem smislu je dovođenje osobe lišene slobode osobe pred nadležni sud. Svrha istražnog zatvora se razlikuje od svrhe kažnjavanja (čiji je jedan od ciljeva specijalna prevencija- popravljanje konkretnog počinitelja kaznenog djela). O tome sud mora voditi računa tek ako i kada odmjerava kaznu za konkretno kazneno djelo prilikom donošenja osuđujuće presude.

 

17. Budući da žalbenim navodima optuženog K. A. B., optuženog M. F., optuženog A. R. i optužene A. V. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 17. studenog 2021.