- 1 -              Revr 235/2018-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revr 235/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V., P., kojeg zastupa punomoćnica S. L., dipl. pravnica H., protiv tuženika H.-H. d.d., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-485/2017 od 23. studenoga 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1546/2016-29 od 28. veljače 2017., u sjednici održanoj 17. studenoga 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija tuženika H.-H. d.d, kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1546/2016-29 od 28. veljače 2017., suđeno je:

 

              "I.              Utvrđuje se da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelja D. V. broj HP-02/2-000355/14 od 14.03.2014., koju je donio tuženik H.-H. d.d., nije dopuštena i da radni odnosu tužitelja nije prestao.

 

              II.              Nalaže se tuženiku H.-H. d.d. da tužitelja D. V. vrati na poslove radnog mjesta "revizor" ili drugog odgovarajućeg radnog mjesta, prema važećoj sistematizaciji, znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužitelja, u roku od 8 dana."

 

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-485/2017 od 23. studenoga 2017. odbijena je žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju, preinači drugostupanjsku odluku, odbije tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova parničnog postupka, podredno ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak revizije.

 

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Iako tuženik u reviziji navodi da podnosi reviziju i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, tuženik nije naveo u čemu bi se bitna povreda odredaba parničnog postupka sastojala. Tuženik u reviziji preispituje zaključke prvostupanjskog i drugostupanjskog suda pri čemu daje svoje mišljenje o zaključcima sudova smatrajući stav drugostupanjskog suda pogrešnim, ali ne navodeći u čemu je drugostupanjski sud povrijedio odredbe parničnog postupka. Stoga revizijski sud zbog tog razloga nije ispitivao pobijanu presudu.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenim poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 14. ožujka 2014., da radni odnos tužitelja nije prestao kao i da se tužitelj vrati na rad kod tuženika.

 

9. Među strankama je sporno je li tuženik kao poslodavac prilikom otkazivanja ugovora o radu postupio u skladu sa čl. 121. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 73/13 - dalje: ZR) kao i je li postupak savjetovanja s radničkim vijećem proveden u skladu s odredbom čl. 149. st. 1. ZR.

 

10. Tijekom postupka utvrđeno je:

 

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu, revizor, Ureda za internu reviziju, ... županija, s tim da jedini obavljao poslove svog radnog mjesta u toj županiji;

 

- da je tuženik donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj H.-02/2-000355/14 od 14. ožujka 2014., na temelju Programa zbrinjavanja viška radnika od 31. prosinca 2013.;

 

- da je do otkaza ugovora o radu došlo jer tuženik kao poslodavac posluje s gubitkom te je nastala opća gospodarska kriza, te da je došlo do reorganizacije 2009. godine na način da su poslovi centralizirani uslijed smanjenja poslova radnog mjesta revizora na području ... županije za 80%, za ostatak poslova radnog mjesta revizora poslodavac je izvršio centralizaciju tih poslova na način da se ti poslovi obavljaju na području G. Z. i Z. ...;

 

- da je tuženik temeljem Programa kojeg je usvojila uprava društva 31. prosinca 2013., zaključio da je prestala potreba za radom tužitelja  time da mu nije moguće osigurati obavljanje drugih poslova ni uz dodatno obrazovanje ili rad u nepunom radnom vremenu, a da su prilikom otkazivanja uzeti u obzir zakonski kriteriji te dodatni kriteriji;

 

- da je program zbrinjavanja viška radnika dostavljen radničkom vijeću tuženika koje se programu protivilo;

 

- da je tuženik dostavio radničkom vijeću dopis za savjetovanje za namjeravani otkaz ugovora o radu tužitelju;

 

- da tuženik kod donošenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu nije određeno naveo kriterije kojima se rukovodio kada je otkazao tužitelju ugovor o radu i aneks ugovora o radu;

 

- da je tuženik primjenjivao Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta na razini H.-H. d.d. te istim Pravilnikom nije navedeno da se radna mjesta odnose na neku od županija;

 

- da tuženik nije razmotrio mogućnost obrazovanja i osposobljavanja tužitelja za druge poslove.

 

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi usvajaju zahtjev tužitelja i utvrđuju nedopuštenom Odluku tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu uz zaključak da tuženik nije u cijelosti postupio sukladno odredbi čl. 121. ZR-a, odnosno da nije utvrdio mogućnost prekvalifikacije i dokvalifikacije tužitelja, mogućnost rada na drugim radnim mjestima i kod drugih poslodavaca, te se izjasnio o prijedlozima radničkog vijeća. Isto tako, zaključuju da tuženik nije postupio prema čl. 149. ZR-a, o obvezi savjetovanja sa radničkim vijećem o provođenju reorganizacije, to jest izmjeni Pravilnika o sistematizaciji.

 

12. Odredbom čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

12.1. Poslovno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima. Pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koja terete radnika. Poslovno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima. Poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku, ne smije 6 mjeseci na istim poslovima zaposliti drugog radnika. Ako u naprijed navedenom roku nastane potreba zapošljavanja zbog obavljanja istih poslova poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga.

 

12.2. Pritom valja reći da je autonomno pravo svakog poslodavca prilikom donošenja Programa zbrinjavanja viška radnika odlučiti kojim će od propisanih kriterija i u kojoj mjeri dati prednost, a poslodavac odluku može donijeti uzimajući u obzir i druge posebne kriterije. U tom smislu Zakon dopušta poslodavcu utvrditi kriterije po kojima će bodovati radnike, a zatim ocijeniti tko od radnika ima manji broj bodova i prema tome ulazi na popis viška radnika. Međutim, pri donošenju takve odluke poslodavac je dužan te kriterije razmotriti i primijeniti na sve radnike.

 

12.3. Temeljem utvrđenja nižestupanjskih sudova kao i Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju proizlazi da je tuženik paušalno naveo da "(..) radniku/ci nije moguće osigurati obavljanje drugih poslova, niti mu/joj osigurati da se uz dodatno obrazovanje, odnosno osposobljavanje zaposli na drugim poslovima ili rad u nepunom radnom vremenu (…)" dakle, nije obrazložio zašto u odnosu na tužitelja nisu ispunjeni kriteriji iz odredbe čl. 107. st. 2. i 4. ZR.

 

12.4. Dakle, tuženik nije ispunio svoju obvezu odnosno utvrdio mogućnost prekvalifikacije i dokvalifikacije tužitelja, mogućnosti rada na drugim radnim mjestima i kod drugih poslodavaca posebice što tužitelj, između ostalog,  ima završen ekonomski fakultet te položen revizorski ispit, kao i radno iskustvo kod tuženika (operater u poštanskom prometu, referent u Planu i analizi, tehnolog, revizor) koje pokazuju kompetenciju i kvalifikaciju tužitelja.

 

13. Nadalje, prema odredbi čl. 149. st. 1. ZR-a prije donošenja odluke važne za položaj radnika poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci, te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. (Tako i ovaj sud u odlukama Revr-244/18 od 22. listopada 2019., Revr-2663/18 od 19. veljače 2020. i dr.).

 

13.1. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tuženik uputio dopis glavnom radničkom vijeću 6. studenoga 2013. u smislu čl. 120. ZR-a, u kojem navodi razloge za namjeravane otkaze te podatke o radnim mjestima te broju radnika kao i dodatni kriteriji i isplatu otpremnine (dodatni socijalno-humani kriterij koji su primijenjeni na neke radnike iz Programa). Navedeno da je da su kod utvrđivanja viška radnika uzeti u obzir zakonski kriteriji te se moglo ostvariti maksimalno 30 bodova te dodatni kriteriji učinkovitost, stručnost, kvaliteta rada i status branitelja sa ukupno 70 bodova. Međusobno usporedive radnike tuženik je promatrao prema organizacijskim razinama i to prema Pravilniku o sistematizaciji i ugovorima o radu. U ... županiji, osim tužitelja nitko od radnika nije radio poslove revizora pa nije bilo tablice sa usporedivim radnicima. Ocjenjivanje kroz Obrazac za upravljanje učinkom nije ocjenjivanje u smislu primjene dodatnih kriterija učinkovitosti, a sustav procjene učinka se temeljio na individualnom principu.

 

13.2. Nakon toga je tuženik 11. prosinca 2013. dostavio i Program zbrinjavanja viška radnika te je glavno radničko vijeće dostavilo svoje primjedbe i prijedloge (u pogledu kriterija kojima se tuženik vodio prilikom ocjenjivanja radnika) na koje tuženik nije odgovorio.

 

13.3. Ako poslodavac namjerava tijekom reorganizacije ukinuti postojeća radna mjesta dužan je izraditi program zbrinjavanja viška radnika. Program zbrinjavanja mora sadržavati mogućnost zapošljavanja radnika na druge poslove, jer je riječ o programu zbrinjavanja viška radnika a ne programu otkazivanja.

 

13.4. S obzirom na to da unatoč zahtjevu radničkog vijeća, radničkom vijeću nije pruženo objašnjenje glede načina primjene kriterija kojima se tuženik rukovodio pri ocjenjivanju radnika, onda je i, prema mišljenju ovog suda, postupak savjetovanja u vezi Programa proveden suprotno čl. 120. ZR.

 

13.5. Pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi da se, na temelju Programa zbrinjavanja te Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta na razini H.-H. d.d. ne može ispitati pravilnost primjene spomenutih zakonskih te dodatnih kriterija, kojima se tuženik rukovodio prilikom određivanja za radom kojih radnika prestaje potreba, a o čemu i ovisi dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju.

 

14. Kako, dakle, tuženik nije dokazao da bi bodovanje tužitelja u pogledu dodatnih kriterija bilo provedeno na valjan način, jer prilikom toga postupka tuženik nije pojasnio način na koji je za konkretnog zaposlenika, konkretno tužitelja, došao do vrijednosti bodova dodatnih kriterija to su sudovi valjano primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 149. ZR kada su usvojili tužbeni zahtjev zaključivši da tuženik nije proveo valjano savjetovanje sa radničkim vijećem o provođenju reorganizacije.

 

15. U pogledu dijela navoda tuženika koji se iscrpljuju u tvrdnjama da su postojali gospodarski razlozi za utvrđivanje viška radnika, da je provedena reorganizacija, valja reći da njima tuženik zapravo osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, koja u ovoj, revizijskom stupnju postupka ne mogu biti predmet razmatranja pa ti revizijski navodi nisu uzeti u obzir (arg. iz čl. 385. ZPP).

 

16. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, pa je odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 17. studenoga 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.