- 1 -              I Kž 134/2020-6

Broj: I Kž 134/2020-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. K. zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavcima 3. 1. i člankom 37. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00. i 51/01. – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 16. prosinca 2019. broj K-25/2018-23, u sjednici održanoj 17. studenog 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice braniteljice optuženog G. K., odvjetnice T. D.-K.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom donesenom u ponovljenom postupku optuženi G. K. je, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.), oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti – poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavcima 3. i 1. i člankom 37. KZ/97.

1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegove braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Optuženi G. K. je podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika po braniteljici, odvjetnici T. D.-K., predloživši da se ta žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Zatražena je obavijest o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti braniteljice optuženog G. K., odvjetnice T. D..-K., a, u skladu s odredbom članka 475. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.-19.), u odsutnosti optuženog G. K. i glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, koji su o sjednici uredno obaviješteni.

6. Žalba nije osnovana.

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koja da je ostvarena time što u pobijanoj presudi nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama, državni odvjetnik navodi da je u obrazloženju pobijane presude na stranici 5., odlomku 6. navedeno da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izvršio uvid u spis K-25/18 (3939). Međutim, da se u tom spisu nalazi više različitih dokaza za koje nije vidljivo da li ih je prvostupanjski sud proveo čitanjem i na temelju koje zakonske osnove. Žalitelj pri tome ističe i da je u dopisu državnog odvjetnika (listovi 3551 do 3552) navedeno koji se dokazi iz tog predmeta odnose na ovo kazneno djelo, no da u obrazloženju pobijane presude nema nijedne riječi o tome na koji je način i na temelju kojeg propisa prvostupanjski sud proveo te dokaze, zbog čega nije jasno koji su dokazi zapravo provedeni i na koji način.

7.1. Istaknuti žalbeni navodi, međutim, nisu osnovani. Naime, nakon ukidanja ranije prvostupanjske presude Županijskog suda u Varaždinu od 16. listopada 2015. broj K-4/2009 u odnosu na optuženog G. K. i kazneno djelo iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavcima 3. i 1. i člankom 37. KZ/97. (dakle, kazneno djelo na koje se odnosi ova sada pobijana prvostupanjska presuda) i upućivanja predmeta u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, na Županijskom sudu u Varaždinu kao prvostupanjskom sudu formiran je novi spis predmeta pod brojem K-25/2018. Na prvom raspravnom ročištu održanom u tom predmetu 14. siječnja 2019. (listovi 3916 do 3917), koje je započelo čitanjem optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 31. srpnja 2007. broj K-DO-23/07, nijedna od stranaka nije iznosila dokazne prijedloge, već su obje predlagale da se donese odluka o zakonitosti dokaza, i to zapisnika o ispitivanju svjedoka D. J., u skladu s čime je prvostupanjski sud i postupio te je o tome donio posebno rješenje, nakon čega je rasprava odgođena. Na sljedećem raspravnom ročištu 25. rujna 2019. (list 3935) državni odvjetnik predložio je da se u svojstvu svjedoka ispita D. J. te da se pozove i ispita stalni sudski vještak za računovodstvo i financije R. P., a prvostupanjski sud je donio rješenje kojim su ti dokazni prijedlozi prihvaćeni, nakon čega je rasprava odgođena, a sljedeća je zakazana za 16. prosinca 2019. Na toj raspravi (listovi 3939 do 3940) ispitani su stalni sudski vještak za računovodstvo i financije R. P. i svjedok D. J. Nakon toga državni odvjetnik predložio je da se u svojstvu svjedoka ispita J. K. te da se pribavi spis Općinskog suda u Omišu, a prvostupanjski sud je donio rješenje kojim je te dokazne prijedloge odbio. Potom je na raspravnom zapisniku konstatirano da daljnjih dokaznih prijedloga nema, da se vrši uvid u spis K-25/18 te da se poziva optuženika da iznese svoju obranu. Nakon iznošenja obrane optuženog G. K. konstatirano je da je dokazni postupak završen, stranke su iznijele završne govore, vijeće se povuklo na vijećanje i glasovanje te je potom objavljena pobijana prvostupanjska presuda.

7.2. Uzevši, dakle, u obzir sve prethodno izloženo, navod prvostupanjskog suda na stranici 5., odlomku 6. pobijane presude o tome koji su sve dokazi izvedeni u ovom postupku vrlo je jasan te nema govora o tome da bi u tom dijelu izostali razlozi o odlučnim činjenicama, kako to tvrdi državni odvjetnik u svojoj žalbi.

8. Državni odvjetnik u svojoj žalbi nadalje navodi da je prvostupanjski sud odbio provesti dokaze koje je on predložio nakon što je svjedok D. J. na raspravi 16. prosinca 2019. iskazao da se ničega ne sjeća, i to one koji se odnose na bitnu činjenicu – poticanje optuženika da D. J. počini kazneno djelo, a riječ je o ispitivanju u svojstvu svjedoka J. K. i pribavljanju spisa Općinskog suda u Omišu u kojemu je donesena osuđujuća presuda za D. J. Žalitelj tvrdi da odbijanje tih dokaznih prijedloga kao nevažnih nije obrazloženo nijednom okolnošću, a time da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, dok je obrazloženje njihova odbijanja kao odugovlačećih pogrešno. Zbog toga je, prema mišljenju državnog odvjetnika, i činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

8.1. U odnosu na istaknute žalbene navode prije svega treba reći da iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku o odbijanju obaju dokaznih prijedloga državnog odvjetnika obrazložio (posljednji odlomak na 6. stranici pobijane presude). Iz suštine obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da se isti odnose na odbijanje dokaznih prijedloga državnog odvjetnika kao odugovlačećih. Budući da je za pravilnost sudske odluke o odbijanju dokaznih prijedloga dostatno da ista bude utemeljena na samo jednoj od osnova predviđenih u članku 421. stavka 1. točaka 1. do 4. ZKP/08., to je i za valjanost obrazloženja takve odluke dostatno navesti razloge za odbijanje dokaznih prijedloga po samo jednoj od zakonom predviđenih osnova. Prvostupanjski je sud u ovome slučaju tako i postupio te je obrazložio zašto je dokazne prijedloge državnog odvjetnika odbio kao odugovlačeće pa u pobijanoj presudi nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire državni odvjetnik u svojoj žalbi.

8.2. Nadalje, razlozi kojima je prvostupanjski sud obrazložio svoju odluku o odbijanju dokaznih prijedloga državnog odvjetnika kao odugovlačećih u svemu su prihvatljivi i za ovaj sud te se na iste, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje i ovog žalitelja.

9. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nije dokazano da bi svjedok D. J. bio odgovorna osoba u trgovačkom društvu D. d.o.o. Premda državni odvjetnik smatra da to ovdje ni nije odlučno, tvrdi da iz činjeničnog stanja spisa sasvim nedvojbeno proizlazi da je svjedok D. J. imao to svojstvo. U odnosu na to ističe i da je prvostupanjski sud potpuno pogrešno naveo i da je stalni sudski vještak za računovodstvo i financije R. P. potvrdio tu činjenicu jer da je on samo konstatirao koja je osoba upisana u sudski registar kao direktor trgovačkog društva D. d.o.o., a to ni ulazi u domenu njegovog stručnog znanja.

9.1. Prije svega, optužnicom državnog odvjetnika optuženom G. K. ovdje je stavljeno na teret kazneno djelo iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavcima 3. i 1. i člankom 37. KZ/97. koje se, prema činjeničnom opisu, sastojalo u optuženikovom poticanju D. J. kao ovlaštene osobe u trgovačkom društvu D. d.o.o. na zlouporabu položaja i ovlasti s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi za optuženog K. Stoga je, imajući na umu bitna zakonom opisana obilježja tog kaznenog djela, činjenica je li D. J. u inkriminirano vrijeme u trgovačkom društvu D. d.o.o. bio odgovorna osoba ili nije, protivno žalbenoj tvrdnji državnog odvjetnika, odlučna činjenica. Naime, ako D. J. kao onaj kojega se potiče na počinjenje kaznenog djela koje je po svojoj prirodi, s obzirom na potrebno svojstvo počinitelja, delictum proprium, nema takvo svojstvo, tada i u odnosu na optuženog G. K. kao poticatelja na počinjenje kaznenog djela kod kojega je svojstvo počinitelja bitno obilježje djela izostaje taj njegov bitni element.

9.2. Osim toga, ni sam žalitelj ne osporava točnost tvrdnje prvostupanjskog suda da je prema izvatku iz registra Trgovačkog suda u Varaždinu direktor trgovačkog društva D. d.o.o. u inkriminirano vrijeme bila S. N. Međutim, utvrđenje, odnosno zaključak prvostupanjskog suda da državni odvjetnik ničime nije dokazao da bi svjedok D. J. bio ovlaštena i odgovorna osoba u trgovačkom društvu D. d.o.o., a kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, tek je uzgredno utvrđenje, dok je suština oslobađajuće presude u ocjeni prvostupanjskog suda da nije dokazano da je optuženi G. K. poticao D. J. na zlouporabu položaja i ovlasti s ciljem da mu se (optuženiku) pribavi znatna imovinska korist, a ta je ocjena utemeljena na prihvaćanju obrane optuženog G. K. te nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije R. P. Međutim, državni odvjetnik taj ključni dio prvostupanjske presude, odnosno takva utvrđenja prvostupanjskog suda žalbom ni ne osporava.

10. Slijedom iznesenog, nije osnovana žalba državnog odvjetnika niti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08.), a državni odvjetnik u žalbi niti ne ukazuje na neke odlučne činjenice koje bi prvostupanjski sud propustio utvrditi, pa nije osnovana njegova žalba niti zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 3. ZKP/08.).

11. Kako, dakle, žalbom državnog odvjetnika nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude niti su njezinim ispitivanjem prema članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08.-19. utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08.-19., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. studenog 2021.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.