1              Poslovni broj: Gž Ob-524/2021-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj:Gž Ob-524/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. G., OIB: …, iz V. G., zastupane po punomoćnici J. N., odvjetnici u Z., protiv tuženika I. B. A., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćnici K. V., odvjetnici u Z., uz sudjelovanje posebnog skrbnika P. V., zaposlenog u Centru Z., radi utvrđenja očinstva i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika i tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, pod poslovnim brojem 10 P Ob-229/2020-29 od 15. rujna 2021., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, pod poslovnim brojem 10 P Ob-229/2020-30 od 16. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e 

 

i 

 

r i j e š i o

 

I. Odbijaju se djelomično žalba tuženika I. B. A. i djelomično žalba tužiteljice P. G. kao neosnovane i u pobijanom dijelu po žalbi tuženika u dijelu kojim je točkom II. izreke presude odlučeno da će zajedničko dijete stranaka maloljetna L. N. G. živjet s majkom, kao i u pobijanom dijelu po žalbi tužiteljice u dijelu kojim je točkom V. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

II. Uvažava se djelomično žalba tuženika kao osnovana i u pobijanom dijelu kojim je točkom IV. izreke presude naloženo ocu da na ime uzdržavanja za maloljetnu L. N. G. doprinosi iznos od 12.000,00 kuna mjesečno od 1. lipnja 2020. pa nadalje dok za navedeno budu postojali zakonom propisani uvjeti, s time da iznos od 180.000,00 kuna na ime dospjelih mjesečnih obroka plati sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose od iznos od 12.000,00 kuna preinačuje se prvostupanjska presuda, na način da se u tom dijelu sudi:

 

„Nalaže se ocu I. B. A. iz Z., OIB: …, da na ime uzdržavanja za maloljetnu L. N. G. doprinosi iznos od 6.000,00 kuna mjesečno od 1. lipnja 2020. pa nadalje dok za navedeno budu postojali zakonom propisani uvjeti, s time da iznos od 90.000,00 kuna na ime dospjelih mjesečnih obroka plati sa zateznom kamatom na iznos od:

- 6.000,00 kuna od 15. lipnja 2020. do isplate,

- 6.000,00 kuna od 15. srpnja 2020. do isplate,

- 6.000,00 kuna od 15. kolovoza 2020. do isplate,

- 6.000,00 kuna od 15. rujna 2020. do isplate,

- 6.000,00 kuna od 15. listopada 2020. do isplate,

- 6.000,00 kuna od 15. studenog 2020. do isplate,

- 6.000,00 kuna od 15. prosinca 2020. do isplate,

- 6.000,00 kuna od 15. siječnja 2021. do isplate,

- 6.000,00 kuna od 15. veljače 2021. do isplate,

- 6.000,00 kuna od 15. ožujka 2021. do isplate,

- 6.000,00 kuna od 15. travnja 2021. do isplate,

- 6.000,00 kuna od 15. svibnja 2021. do isplate,

- 6.000,00 kuna od 15. lipnja 2021. do isplate,

- 6.000,00 kuna od 15. srpnja 2021. do isplate,

- 6.000,00 kuna od 15. kolovoza 2021. do isplate, a buduće obroke uzdržavanja do 15. u mjesecu za tekući mjesec sa zateznom kamatom, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena na račun majke i zakonske zastupnice P. G., otvoren kod PBZ d.d., dok se za više zatraženi iznos mjesečnog uzdržavanja od 1. lipnja 2020. pa nadalje u iznosu u iznosu od 6.000,00 kuna, kao i za iznos od 90.000,00 kuna na ime dospjelih mjesečnih obroka sa pripadajućom zateznom kamatom zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.“

 

III. Uvažavaju se djelomično žalba tuženika i djelomično žalba tužiteljice kao osnovane i u pobijanom dijelu po žalbama stranaka kojim je točkom III. izreke presude odlučeno da će se osobni odnosi maloljetnog L. N. G. s ocem I. B. A. odvijati sukladno dogovoru roditelja uz prisustvo majke, kao i u odluci o troškovima postupka (točka VI. izreke presude), ukida se prvostupanjska presuda i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je I. B. A., OIB: … iz Z., otac mldb. L. N. G., OIB: …, V. G., te je dužan trpjeti upis u matičnim evidencijama.

 

II. Zajedničko dijete stranaka mlt. L. N. G., OIB: … živjet će s majkom.

 

III. Osobni odnosi mlt. L. N. G. s ocem I. B. A. odvijat će se sukladno dogovoru roditelja uz prisustvo majke.

 

IV. Nalaže se ocu I. B. A. iz Z., OIB:…, da na ime uzdržavanja za mlt. L. N. G. doprinosi iznos od 12.000,00 kuna mjesečno od 1. lipnja 2020. pa nadalje dok za navedeno budu postojali zakonom propisani uvjeti, s time da iznos od 180.000,00 kuna na ime dospjelih mjesečnih obroka plati sa zateznom kamatom na iznos od:

- 12.000,00 kuna od 15. lipnja 2020. do isplate,

- 12.000,00 kuna od 15. srpnja 2020. do isplate,

- 12.000,00 kuna od 15. kolovoza 2020. do isplate,

- 12.000,00 kuna od 15. rujna 2020. do isplate,

- 12.000,00 kuna od 15. listopada 2020. do isplate,

- 12.000,00 kuna od 15. studenog 2020. do isplate,

- 12.000,00 kuna od 15. prosinca 2020. do isplate,

- 12.000,00 kuna od 15. siječnja 2021. do isplate,

- 12.000,00 kuna od 15. veljače 2021. do isplate,

- 12.000,00 kuna od 15. ožujka 2021. do isplate,

- 12.000,00 kuna od 15. travnja 2021. do isplate,

- 12.000,00 kuna od 15. svibnja 2021. do isplate,

- 12.000,00 kuna od 15. lipnja 2021. do isplate,

- 12.000,00 kuna od 15. srpnja 2021. do isplate,

- 12.000,00 kuna od 15. kolovoza 2021. do isplate, a buduće obroke uzdržavanja do 15. u mjesecu za tekući mjesec sa zateznom kamatom, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena na račun majke i zakonske zastupnice P. G., otvoren kod PBZ d.d.

 

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice da se tuženika obveže da doprinosi za uzdržavanje mld. L. N. G. preko iznosa određenog u točki IV. izreke.

 

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kuna.

 

2. Žali se tuženik, pobijajući točke II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude, kao i odluku o troškovima postupka (točka VI. izreke presude), zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine.

 

3. Žali se i tužiteljica, pobijajući točke III. i V. izreke prvostupanjske presude, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. ZPP-a, predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima.

 

4. U odgovoru na žalbu tuženika, tužiteljica je predložila da se ista žalba odbije kao neosnovana.

 

5. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužiteljice.

 

6. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

 

7. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana.

 

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za donošenje presude kojom će se utvrditi da je tuženik otac maloljetnog L. N. G., rođenog …, te odlučiti da maloljetni L. N. G. živi s majkom, odlučiti o načinu odvijanja osobnih odnosa oca s maloljetnim sinom, te naložiti ocu da na ime uzdržavanja za maloljetnog L. N. G. plaća iznos od 15.000,00 kuna mjesečno od 1. lipnja 2020. pa nadalje, time da iznos od 225.000,00 kuna plati odjednom sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose.

 

9. U ovoj fazi postupka sporne su, po žalbi tuženika točke II., III., IV. izreke prvostupanjske presude, a po žalbi tužiteljice točke III. i V. izreke prvostupanjske presude.

 

10. Kada je utvrdio da maloljetni L. N. G., rođen … od svog rođenja stanuje s majkom, da ga otac uopće ne viđa, a niti da pokazuje stvarni interes za viđanje maloljetnog djeteta, te da je otac suglasan da maloljetno dijete živi s majkom, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je odlučio da će zajedničko dijete stranaka, maloljetni L. N. G., živjeti s majkom, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbu članka 413. stavka 1. točke 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15 i 98/19 – dalje: ObZ),

 

11. Naime, odredbom članka 413. stavkom 1. točkom 2. ObZ-a propisano je, sud će odlučiti po službenoj dužnosti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarenju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta, odlukom o utvrđivanju ili osporavanju majčinstva ili očinstva kada je donošenje ove odluke, s obzirom na ishod parnice i okolnosti slučaja, moguće i potrebno.

 

12. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima isti smatra da je da je sud prvog stupnja pogrešno postupio, kada je točkom II. izreke svoje presude odlučio da će zajedničko dijete stranaka, maloljetni L. N. G., živjeti s majkom, jer da nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje ovog postupka, obzirom da je tužiteljica pokrenula postupak kojim traži rješavanje pitanja o ostvarivanju roditeljske skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem, a prethodno da nije provedeno savjetovanje pred centrom za socijalnu skrb, sukladno odredbi članka 322. stavka 1. točke 2. ObZ-a, te tužiteljica niti uz svoju tužbu sudu da nije podnijela izvješće o obveznom savjetovanje pred centrom za socijalnu skrb, pozivajući se pri tome na odredbe članaka 329 stavka 1. i 410. stavaka 1.i 3. sve ObZ-a - ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom II. izreke prvostupanjske presude odlučio da će zajedničko dijete stranaka, maloljetni L. N. G., živjeti s majkom, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je točkom II. izreke svoje presude odlučio da će zajedničko dijete stranaka, maloljetni L. N. G., živjeti s majkom, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

13. Tuženiku je u odnosu na njegove žalbene navode u ovom dijelu i za navesti, da je odredbom članka 413. stavkom 1. točkom 2. ObZ-a, između ostalog, propisano, da će sud odlučiti po službenoj dužnosti s kojim će roditeljem dijete stanovati odlukom o utvrđivanju ili osporavanju očinstva kada je donošenje ove odluke, s obzirom na ishod parnice i okolnosti slučaja, moguće i potrebno, pa kako iz stanja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je u ovoj pravnoj stvari utvrđeno da je tuženik otac maloljetnog L. N. G., te da se isti suglasio da maloljetni L. N. G. živi s majkom, a što tuženik niti ne poriče svojom žalbom, to je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je točkom II. izreke svoje presude odlučio da će zajedničko dijete stranaka, maloljetni L. N. G., živjeti s majkom, a i prema mišljenju ovog suda, imajući u vidu sve utvrđene činjenice po sudu prvog stupnja, navedena odluka prvostupanjskog suda, da maloljetni L. N. G. živi s majkom nije u suprotnost s interesima i dobrobiti maloljetnog djeteta.

 

14. Suviše, tuženiku je i za navesti, a imajući u vidu dikciju odredbe članka 413. stavka 1. točka 2. ObZ-a, da prije pokretanja ovog predmetnog postupka, kojim je tužiteljica zahtijevala i utvrđenje da je tuženik otac maloljetnog L. N. G., a koja činjenica je i utvrđena točkom I. izreke prvostupanjske presude, prema stajalištu ovog žalbenog suda, suprotno žalbenim navodima tuženika, prije pokretanja ovog postupka nije trebalo biti provedeno savjetovanje pred centrom za socijalnu skrb, a niti je tužiteljica bila u obvezi uz tužbu priložiti izvješće o obveznom savjetovanje pred centrom za socijalnu skrb, jer isto, obzirom na predmet ovog spora i dikciju odredbe članka 413. stavka 1. točke 3. ObZ-a, ne proizlazi niti iz odredbe članka 329. stavka 1., a niti iz odredbe članka 410. stavaka 1 i 3. sve ObZ-a.

 

15. Isto tako, tuženiku je i za navesti, da je obvezno savjetovanje oblik pomoći članovima obitelji da donesu sporazumne odluke o obiteljskim odnosima vodeći posebnu brigu o zaštitit obiteljskih odnosa u kojima sudjeluje dijete te o pravnim posljedicama nepostizanja sporazuma i pokretanju sudskih postupaka u kojima se odlučuje o pravima djeteta, a u obveznom savjetovanju sudjeluju članovi obitelji osobno i bez punomoćnika (svrha i provedba obveznog savjetovanja – članak 321. ObZ-a), pa u okolnostima kada je tek u ovom postupku utvrđeno da je tuženik otac maloljetnog L. N. G., tada prije ovog postupka nije bilo niti moguće provesti obvezno savjetovanje, jer se prije pokretanja postupka nije niti znalo tko čini obitelj maloljetnog L. N. G., te suviše, tuženiku je i za navesti, da on, ukoliko smatra da su se izmijenile okolnost na temelju kojih je točkom II. izreke prvostupanjske presude donesena odluka da maloljetno dijete živi s majkom, može u svako vrijeme zahtijevati izmjenu odluke o tome s kojim roditeljem će živjeti maloljetni L. N. G..

 

16. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkom II. izreke presude odlučeno da maloljetni L. N. G. živi s majkom, nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i u ovom pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao u dijelu točke I. izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

 

17. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je, a odlučujući o visini iznosa za uzdržavanja maloljetnog L. N. G., koje uzdržavanje bi bio dužan platiti tuženik, kao roditelj s kojim ne stanuje maloljetni sin, sud prvog stupnja, temeljem rezultata kompletne raspravne građe, utvrdio slijedeće činjenice:

 

- da je maloljetni L. N. G. rođen … i u vrijeme podnošenja tužbe da je bio u dobi od 3 mjeseca, a u vrijeme zaključenja glavne rasprave da je u dobi od jedne godine i 4 mjeseca;

 

- maloljetno dijete da živi s tužiteljicom, koja da je samohrani roditelj bez bliske obitelji (oba roditelja preminula), osim brata koji da je razveden i ima dijete;

 

- tužiteljica da je nezaposlena, te jedini prihod da joj je socijalna pomoć i dječji doplatak, a s maloljetnim L. da živi u stanu od 35 m2, koji da je njeno vlasništvo, te režije za stan da iznose cca 1.500,00 kuna, a tužiteljica da nema položen vozački ispit i da nema vozilo;

 

- elementarne potrebe maloljetnog djeteta da predstavljaju higijenske potrepštine (pelene, šamponi, vlažne maramice, kreme), odjeća, obuća, hrana (kašice), oprema za dijete (kolica, krevetić, autosjedalica i slično) i igračke, te maloljetno dijete da boluje od atopijskog dermatitisa, pa da je u redovitom tretmanu kod dermatologa, kod kojeg tužiteljica da ide privatno, jer da ne može redovno preko zdravstvenog osiguranja dobiti termine kod specijaliste, te navedena bolest da iziskuje skuplje kreme i kozmetiku;

 

- tuženik, koji da je otac maloljetnog djeteta, da ne viđa maloljetnog L., unatoč želji majke da dijete uspostavi kontakt s ocem;

 

- tuženik da je u ugovornom odnosu s GNK D., temeljem ugovora o profesionalnom igranju od 22. siječnja 2019., koji stranke da su zaključile na razdoblje od 5 godine, prema kojem ugovoru tuženik da ima mjesečnu naknadu u iznosu od 15.000,00 EUR-a bruto i svakih 3 mjeseca na daljnju naknadu u iznosu od 32.500,00 EUR-a bruto, te na isplatu premije sukladno Pravilniku o premijama i nagradama i Pravilniku o nagrađivanju Kluba, a koja premija da ovisi o uspješnosti momčadi i samog igrača i dinamici sudjelovanja u utakmicama, te tuženik prema vlastitom priznanju da ostvaruje neto prihod od 10.000,00 EUR-a mjesečno i u iznosu od 24.000,00 EUR-a svaka 3 mjeseca (nakon plaćanja poreza);

 

- u sezoni 2019./2020. po osnovi premija tuženik da je ostvario prihod od 20.000,00 EUR-a, a u sezoni 2020./2021. iznos od 18.000,00 EUR-a;

 

- da je tuženik trenutno na posudbi kod nogometnog kluba O. f. LTD u C., temeljem ugovora od 20. srpnja 2021;

 

- tuženik da ima još dvoje maloljetne djece, jedno u dobi od godine dana, a drugo u dobi od dvije godine, te tuženik za dijete maloljetnog A. M. (rođenog ...) da plaća uzdržavanje u iznosu od 4.000,00 kuna mjesečno, a s drugim maloljetnim djetetom (u dobi od jedne godine) da živi u obiteljskoj zajednici;

 

- tuženik da ima obitelj u N., kojoj da mjesečno šalje financijsku pomoć u iznosu od 3.000,00 do4.000,00 EUR-a;

 

- za stanovanje tuženik da plaća mjesečni iznos od 1.800,00 EUR (dva stana), otplatu kupoprodajne cijene dva vozila 60.000,00 EUR godišnje, za odjeću za sebe i djevojku da troši 10.000,00 kuna mjesečno, te da je vlasnik dva skupocjena sata marke Rolex, ukupne vrijednosti 20.000,00 EUR-a.

 

18. Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, uvažavajući činjenicu da prihodi tuženika bitno premašuju prihod iz najvišeg platnog razreda prema Tablicama za uzdržavanje, te činjenicu da otac živi luksuznim životom, dok majka i dijete da žive na granici siromaštva, sud prvog stupnja zaključuje da iznos od 12.000,00 kuna mjesečno predstavlja primjereni iznos uzdržavanja, kojeg da je otac dužan doprinositi za maloljetnog L., pritom smatrajući da se potrebe maloljetnog djeteta, osim elementarnih (prehrana, odjeća, obuća, higijenske potrepštine, trošak vrtića), svode i na potrebu za tetom čuvalicom, za odlaskom na ljetovanje, zimovanje, izlete, za većim stambenim prostorom, te za pojedinim dodatnim aktivnostima (igraonice, odlasci u kazališta, zabavne parkove, zoološki vrt), kao i da je potreba maloljetnog djeteta da majka ima položeni vozački ispit i da kupi vozilo, a posebno imajući i u vidu da majka nema drugih članova obitelji koji da ju mogu prevesti kad je to potrebno i nužno, te da se u ovom slučaju radi o povećanju standarda djeteta koje mora pratiti standard roditelja koji plaća uzdržavanje, a povećanjem stambenog prostora i omogućavanjem majci da s djetetom kvalitetnije provodi vrijeme, da se ne može kvalificirati kao povećanje standarda majke i podvesti pod zabranu iz članka 314. stavka 4. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15 i 98/19 – dalje: ObZ), jer da je primarni cilj i svrha plaćanja povećanog iznosa uzdržavanja da se djetetu pruži ugodniji život, a čak pod pretpostavkom doprinosa uzdržavanja za svako od troje djece u iznosu od 12.000,00 kuna i slanja pomoći obitelji u N. u iznosu od 4.000,00 EUR-a mjesečno, tuženiku i dalje ostaje cca pola mjesečnog honorara, kojeg da ostvaruje temeljem ugovora o profesionalnom igranju s GNK D., a polovina kojeg iznosa mjesečnog honorara da je tuženiku dovoljna da i dalje živi luksuznim životom, pa sud prvog stupnja, a primjenom odredaba članaka 288. stavka 2., 307. stavka 1., 309., 311., 313. i članka 315. sve ObZ-a, nalaže tuženiku da na ime uzdržavanja za maloljetnog L. N. G. doprinosi iznos od 12.000,00 kuna mjesečno od 1. lipnja 2020. pa nadalje dok za navedeno budu postojali zakonom propisani uvjeti, s time da iznos od 180.000,00 kuna na ime dospjelih mjesečnih obroka plati sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos, sve presuđujući na način, kako je to pobliže opisano točkom IV. izreke prvostupanjske presude, dok za više traženi iznos mjesečnog uzdržavanja maloljetnog L. N. G. odbija tužbeni zahtjev tužiteljice, sve presuđujući na način, kako je to pobliže opisano točkom V. izreke prvostupanjske presude.

 

19. Međutim, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odluke o visini doprinosa za uzdržavanje maloljetnog L. N. G., a što osnovano i prigovara tuženik svojim žalbom, dok se žalbeni prigovori tužiteljice u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva za više traženi iznos mjesečnog uzdržavanja maloljetnog L. N. G. ukazuju neosnovani.

 

20. Naime, u pravu je dijelom tuženik kada svojom žalbom navodi da je sud prvog stupnja pogrešno postupio, kada je tuženiku naložio da na ime uzdržavanja za maloljetnog L. N. G. doprinosi iznos od 12.000,00 kuna mjesečno od 1. lipnja 2020. pa nadalje dok za navedeno budu postojali zakonom propisani uvjeti, s time da iznos od 180.000,00 kuna na ime dospjelih mjesečnih obroka plati sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos, sve presuđujući na način, kako je to pobliže opisano točkom IV. izreke prvostupanjske presude

 

21. To stoga, što imajući u vidu općepoznate činjenice aktualnih cijena prehrambenih proizvoda, odjevnih predmeta, higijenskih potrepština i cijene pojedinih vrsta usluga vrtića, te cijene ljetovanja i zimovanja, koja se ne odvijaju svaki mjesec, kao i imajući u vidu cijene ostalih aktivnosti djeteta u predškolskoj dobi, te činjenicu da maloljetni tužitelj očito nema posebno povećane potrebe za uzdržavanje u odnosu na drugu djecu iste životne dobi, osim redovitog tretmana kod dermatologa i u tu svrhu kupovine potrebnih krema, pa imajući u vidu stambeni status maloljetnog djeteta koji živi s majkom, koja je, kao roditelj također dužna doprinositi za uzdržavanje maloljetnog sina, pa makar u konkretnom slučaju ispunjavanjem svakodnevne skrbi o djetetu (članak 310. stavak 1. ObZ-a), kao i mogućnosti tuženika, kao oca, za njegovo uzdržavanje, koji ima obvezu uzdržavanja još dvoje maloljetne djece, to se, uvažavajući sve naprijed navedene okolnosti, iznos od 6.000,00 kuna mjesečno ukazuje primjernim za uzdržavanje maloljetnog djeteta, a koji iznos je tuženik u mogućnosti doprinositi za maloljetnog sina, pa je, a imajući u vidu sve odredbe članaka na koje se ispravno pozvao sud prvog stupnja, kao i Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj 30/21) pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjsku presudu u ovom pobijanom dijelu po žalbi tuženika valjalo preinačiti i tuženika obvezati da doprinosi za uzdržavanje maloljetnog sina iznos od 6.000,00 kuna mjesečno, s time da iznos od 90.000,00 kuna na ime dospjelih mjesečnih obroka plati sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća svakog tog iznos pa do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 6.000,00 kuna mjesečno zahtjev tužiteljice valjalo odbiti, slijedom čega je, temeljem odredbe članka 373. stavka 3. ZPP-a, odlučeno kao u točki II. izreke, dok je žalbu tužiteljice u dijelu kojim se žali na točku V. izreke prvostupanjske presude valjalo odbiti kao neosnovanu, slijedom čega je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno kao u dijelu točke I. izreke.

 

22. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja, glede načina odvijanja osobnih odnosa maloljetnog djeteta s ocem, prihvatio suglasni prijedlog stranaka da se osobni odnosi maloljetnog djeteta s ocem odvijaju prema dogovoru roditelja, a obzirom na narav tuženikovog posla i česta izbivanja iz Republike Hrvatske, time da je smatrao da je u interesu maloljetnog djeteta da se ti osobni odnosi odvijaju uz prisustvo majke, a imajući u vidu dob djeteta, te činjenicu da tuženik do sad nije vidio dijete i uopće da ga ne poznaje, pa je, primjenom odredbe članka 95. stavka 1. ObZ-a, odlučio kao u točki III. izreke prvostupanjske presude.

 

23. Međutim zaključke suda prvog stupnja, temeljem kojih je točkom III. izreke prvostupanjske presude odlučio da će se osobni odnosi maloljetnog djeteta s ocem odvijati sukladno dogovoru roditelja uz prisustvo majke, ovaj drugostupanjski sud za sada ne može prihvatiti kao pravilne.

 

24. To stoga, što iz stanja spisa predmeta i to odgovora na tužbu tuženika (stranice 13 i 14 spisa) proizlazi da je tuženik suglasan da se viđa sa maloljetnim djetetom, ali bez prisustva majke, dok je na ročištu glavne rasprave, održanom dana 9. srpnja 2021. (stranice od 69 do 72 spisa) naveo da je suglasan da se odrede susreti i druženja s maloljetnim djetetom, ali da moli da termini susreta budu fleksibilni obzirom na njegovu prirodu posla, te činjenicu da će isti možda preseliti u inozemstvo, ukoliko sklopi novi ugovor sa stranim klubom, dok je tužiteljica svojom tužbom zahtijevala da se osobni odnosi oca s maloljetnim sinom odvijaju utorkom i četvrtkom u vremenu od 17,00 do 19,00 sati uz prisustvo majke, iz čega sve skupa ne bi proizlazilo da su roditelji maloljetnog djeteta suglasni da se osobni odnosi maloljetnog djeteta s ocem odvijaju prema dogovoru roditelja, a što stranke osnovano i prigovaraju svojim žalbama, a čak što više, iz stanja spisa predmeta proizlazilo bi da su odnosi između tužiteljice i tuženika u tolikoj mjeri poremećeni da je teško za vjerovati da bi se osobni odnosi maloljetnog djeteta s ocem mogli ostvarivati prema dogovoru roditelja.

 

25. Prema tome, potrebno je da sud prvog stupnja u nastavku postupka, pribavi mišljenje nadležnog centra za socijalnu skrb glede načina ostvarivanja osobnih odnosa maloljetnog djeteta s ocem, kao i mišljenje posebnog skrbnika maloljetnog djeteta, te da potom, u skladu s odredbom članka 413. stavka 1 točke 2. i odredbe članka 417. sve ObZ-a, a primjenom odredba članaka 95., 119. i 121. sve ObZ-a, utvrdi način ostvarivanja osobnih odnosa maloljetnog djeteta s ocem, koji bi bio u najboljem interesu za maloljetnog L. N. G., te potom, pravilnom primjenom procesnog i materijalnog prava, donese novu i zakonitu odluku glede načina način ostvarivanja osobnih odnosa maloljetnog djeteta s ocem.

 

26. Slijedom svega navedenog, prvostupanjskom presudom u ovom pobijanom dijelu, kojim je kojim je točkom III. izreke presude odlučeno o načinu ostvarivanja osobnih odnosa maloljetnog djeteta s ocem, činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa u ovom dijelu nije niti moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

 

27. Budući, da su na izloženi način ostvareni istaknuti žalbeni razlozi stranaka, to je u ovom dijelu njihove žalbe valjalo uvažiti kao osnovane i u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkom III. izreke presude odlučeno o načinu ostvarivanja osobnih odnosa maloljetnog djeteta s ocem, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke (članak 370. ZPP-a).

 

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavci 3. i 4. ZPP-a.

 

29. Slijedom navedenog, presuđeno je i riješeno kao u izreci.

 

30. Nepobijani dio (točku I. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

 

Split, 17. studenog 2021.